Tagovi

poplave u RH i dugotrajne greške s istima

Odrastao sam uz Savu. Kao dječak sam se u istoj učio plivati i veslati čamac marke Apatinac ili po naški "šiklja" koji se vesla s jednim veslom sjedeći na jednoj strani a zadržavajući pravac. To i nije baš jednostavno bez vježbe jer ako ne znaš - čamac ti se uredno vrti u krug i voda ga nosi nizvodno pa su oni koji tu vještinu nisu svladali znali završiti oko kilometar dva nizvodno od željenog mjesta i to kad je mali vodostaj i kad je Sava nisko u koritu.

Pamtim kao dječak da smo smjeli bez problema piti vodu iz Save. Onda je došla " Godina noževa" kada su neke firme , kemijska industrija ispuštale sve i sva u Savu.

Pamtim kada su neke vrste riba i glavonožaca bile najnormalnija stavr u Savi. Sijećam se jata kečiga kada ih se u mrežu moglo uhvatiti 50 i više komada. Moj djed je na bućkalicu na mrtvo pile i kovanu udicu ulovio soma od 120 Kg. Rakovi i školjke su bili najnormalnija stvar.

Na obične kućne muhe i udicu napravljenu od obične igle mogao si upecati večeru za doma i za baku.

Onda je došla kemija, Savom su plutale plohe crne TOT masti koju smo zvali "šmir" i koja je bila idealna za podmazivanje osovina šinskih kola i drugih strojeva gdje se trlja ili tare drvo o drvo ili drvo o metal.

Onda neke splavi debele i do pola metra prljavštine koje su stari zvali "Šel", tada nisam znao zašto.

Znam da sam u kante skupljao tu crnu mast, "šmir" i prodavao istu kolarima i kovačima.

Kao klinac sam naučio plivati u Savi, a kad sam završio prvi osnovne tada sam prvi put preplivao Savu što se tada smatralo položenim ispitom- taj mali zna plivati- i više nitko ne pazi na njega. Moj stariji brat se isti dan skoro utopio, uhvatila ga panika i grčevi negdje na sredini, ali su tada stariji momci koji su pazili...skočili u vodu, otplivali do njega i izvukli ga na suho.

Malo je povraćao ali je poslije sve bilo u redu.

Uglavnom, poslije kada sam malo ojačao i opernatio bio sam poznat da u dva ili tri izrona mogu preroniti Savu što u mojoj selendri zaista nitko nije mogao.

Najveća fora je bila (njima, ostalima, drugima) kad ide brod, tzv. šlep i vuče Savom bilo pune bilo prazne lađe ili šlepove, nakrcane šljunkom ili naftom. E tada smo obožavali da se popnemo plivajući na iste. Još i danas me peku tabani od vrućeg željeza po kojem smo hodali, penjali se na kabine na krmi i skakali sa istih. To smo radili svaki dan nekoliko puta jer su šlepovi prolazili svaki dan što prazni što puni.

Svako malo.

Na puni šlep se bilo jednostavno popeti jer je imao dubok gaz- opterećen, a na prazan teže i trebalo je malo vještine. Prvi sam svladao tehniku da se uz stjenku šlepa (lađe) pustim do lista kormila, uhvatim se za široko , debelo metalno željezo, list kormila šlepa ili lađe ( šlep nema vijak ili propeler- njega vuku, šlepaju) pa se popnem najprije na to kormilo široko cca 30-40 cm, pa s njega na šlep a onda na kabinu.

Kabina je bila kućica gdje obitavaju krmar zvani "stric" i mornar- budući krmar- šegrt.

Nama indijancima je bila fora popeti se na kabinu i s kabine skakati u vodu sa 7-8 m visine.

Jedini sam, nitko prije i nitko poslije nije se usuđivao zaroniti i preroniti na drugu stranu šlepova koji su ponekad znali biti povezani u tzv. " baržu" i po četiri bok do boka s bokobranima između ( uglavnom stare gume), a jedan brod ( Gvozd, Šamarica, Orubica ih vuče, tegli na čelične sajle. Znao sam da se brodu ne prilazi jer brod, tegljač ima propeler, vijak koji te može sasjeći ako te podvuče pod sebe.

Pamet mi ni onda nije smetala pa sam pokušavao preko čeličnog užeta, držeči se rukama i nogama, viseći na istom preći od šlepa do broda što ne bi bio nikakav problem e da iz tih čeličnih užadi nisu kao na ježu stršile male i tanke, vrlo oštre kratke žice ( užad je bila čupava od uporabe) koje su za zabijale u dlanove, tabne, bedra i sl. pa sam od toga odustao) , poslije vidao rane, gnoj se samo cijedio.

Imao sam običaj da u gaće stavim jednu ili dvije jabuke, ili nešto šljiva pa da poklonim krmaru i mornaru. Naime, oni nisu pristajali nigdje ponekad od Beograda do Siska ili Slavonskog ( Bosanskog) Broda do Siska.

Najsretniji sam bio ako oni idu uzvodno prema Sisku. Onda se zadržim koliko hoću na šlepu, pa se poslije pustim niz vodu da me voda nosi do mog sela i moje pješčane plaže gdje nas je ljeti znalo biti i do dvjesto ( 200) što starih što mladih, pogotovo nedjeljom i svetkom.

Tako sam proveo minimum 10 ( a 15 zasigurno) ljeta. Poslije sam se upustio i u ozbiljnije stvari kad sam se malo opernatio pa sam se spuštao Savom od Siska do Jasenovca i dalje u čamcu nekad s dečkima, nekad s curom ili mješano, s šatorima i noćivanjima na obali, logorovanjima, kada se preko noći na udice samice sami od sebe uhvate somovi ili smuđevi od 3- 15 Kg.

Pustiš se nizvodno i blinkerom na varalicu sačinjenu od obične žlice s jednom trokukom udicom ili samo povlačeći istu rukom uhvatiš štuku od 5-6 Kg i sl.

Moja prva mašinica mi je bila poklon od nekog jugošvabe negdje 1970. g. štap i rola i flaks tj najlon, što je danas uobičajeno tehnici hvala.

Jedan od moje starije braće je išao u sjemenište za popa. Međutim što, poslije njihove gimnazije zaljubio se u jednu curu, jedru posavku, ostavio , izvinuo se i rekao da će radije biti dobar čovjek nego loš svećenik. Otišao. Zaposlio se u poduzeću koje se bavilo iskopavanjem šljunka iz Kupe i Save tj. održavanjem plovnih puteva od Siska do ušća Dunava u ono tamno more i natrag negdje po Austriji i gdje je sve Dunav plovan.

Naime što. Dođe plovni bager koji ima neke korpe i kreće se kao lanac pomoću motora, nekog jednostavnog dizelaša i gdje god treba kopa šljunak s dna korita rijeke, isto tovari u šlepove koji onda isto odvlače gdje već treba pa sa sličnim bagerima , korpama- putujućim lopatama koje su učvršćene na jednostavnom elevatoru iskrcaju isti pijesak, šljunak na obalu.

Ponekad čak ni ne tovare u šlepove nego jednostavno ispruže, okrenu elevator na obalu i s dna rijeke zdravi, oprani šljunak izbace na obalu negdje u nekom selu, na obalu ili nasip.

Princip je taj da korpe tračno putuju, dolje prazna gore puna i na određenom mjestu na obali prave manje ili veće gomile, brda od šljunka.

To brdo skidaju s dna rijeke.

Onda mještani besplatno taj šljunak uzimaju u zaprežna kola, traktorske prikolice ili u kamione i navoze okolne poljske puteve s istim, grade ceste i makadame do oranica, šuma i livada, do groblja i sl.

Naravno, uzima se i sebi za izgradnju, betonažu temelja i cesta gdje mjesni odbori ( mjesne zajednice) uzimaju neku simboličnu naknadu za održavanje prilaza, pristupne nagibne ceste tj. rampe. Financiranje vatrogasaca, opreme ili seoskog nogometnog kluba.

Od istog tog šljunka i iskopane zemlje grade se nasipi i nastaju tzv. materijal grabe ( puno ih je Lonjsko polje) gdje preostane bogatstvo ribe kad se voda iz Lonjskog polja povuče. Naime, kad se voda povuče u Savu, u tim mini prirodnim ribnjacima buja raznovrsni biljni i životinjski svijet. U tim se grabama koje nikad ne presuše jer im je nivo otprilike na nivou najnižeg vodostaja Save, prežive ribe koje čekaju novu vodu iz Save kad se izlije preko pritoka Trebež, Lonja, Ilova, Odra i dr. pa se oplode ( mrijest) i umnože.

Bilo je poznato da se šarani dolaze mrijestiti ( parenje) iz cijele Europe u Lonjsko polje, a i mnoge druge vrste.
Mrijest ovisi od vodostaja i klimatskih uvjeta, uglavnom 4-6 mjesec.

Oko 10 % pohvataju okolni seljaci ostima i mrežama, ali to je zanemarivo u odnosu na to koliko recimo potruje azotara iz Kutine ako im se slučajno prelije iz njihovih bazena- retencija. Kad se njima ili OKI-ju, INI ili termoelektrani i sl. industrijama malo omakne- onda ribe plivaju leđno.

Ne jednom nego desetine puta spuštao sam se čamcem Lonjom i Trebežom, Kupom i Savom. Ne jednom prekrstario sam šumu Brezovicu, Lonjsko polje i Mokro polje što u službenim vozilima po nasipima i šumskim putevima što u privat aranžmanu.

Privatno sam kad nema vode sve to prejahao na konju, išao sam jednom namjerno u selo Krapje

https://www.google.hr/search?q=krapje&client=firefox-a&rls=org.mozilla:e...

da vidim gdje je to Sanaderov tast kupio dvije posavske kuće- korablje s imanjima, čisto iz znatiželje.

U svakom selu u okolici imam jednu do dvije kuće gdje mogu potražiti konak- prenoćište, dobiti gorivo za pentu ( motor na čamcu ili djetelinu i zob za konja) dobiti hrane i sl. Kampirao sam na obalama i lijevo i desno , sam, s curom pa s ženom, s djecom ili prijateljima, kumovima. Ribolovio i lovio.

Eto, iz iskustva znam da mi sada ne bi imali ovakav problem s poplavama da se ponašamo prirodno u općem interesu.

Ne privatnom nego općem.

Za one tehničke struke i za amatere ću pojednostavniti.

Zamislite crijevo s kojim zalijevate vrt. Ukoliko ga suzite protok će biti na kraju brži ali ukupna količina neće biti veća. Ukupna količina vode proći će sporije.

Uslijed pritiska voda traži rupu, prolaz. Tad crijevo ponekad i pukne. Pogotovo jeftino i tanko.
Pošto se ne radi o cijevi ili crijevu nego otvorenom prostoru vodostaj ide gdje je najlakše, gdje je najmanji otpor , a to je u zrak- raste, pored toga slijedi podvir zbog kojeg dolaze tzv. zaobalne vode.

Kad na TV-u čujete da dolaze zaobalne vode to vam znači da vodostaj rijeka opada jer je uslijed vremena , dugotrajnosti , voda našla pod pritiskom prolaz ispod porozne zemlje i imate pojavu tzv. podvira - da iz zemlje izlazi voda: zakon spojenih posuda.

Nasip je koristan samo kod brzog protoka vode. Kako postići brzi protok. Treba ga olakšati a ne zaprečavati.. kako

kako?

Marina Lovrić Merzel ( SDP ) je prodala ceste Sisak Žužiću koji je sada u Remetincu. U sklopu toga je i šljunčara gdje bi on trebao prodavati šljunak za buduću cestu Zagreb Sisak koja je u planu, započeto ali zastalo.
To je velika para na šljunku. Jedan bivši gradonačelnik Siska Darko Pavlak (HDZ) je preuzeo još odavno Hidroput ( ili s njim povezane osobe) pa rade po Srbiji, brodove popravlja u brodogradilištu u Novom Sadu i sl.

http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/...

http://www.fininfo.hr/Poduzece/Pregled/hidroput-nova/Detaljno/47658

http://www.dunavski-lloyd.hr/

Ne ulazeći u njihovu osobnu odgovornost, nije moje da to istražujem, ali činjenica je da se za pokojnog Đure Brodarca - župana i Darka Pavlaka- gradonačelnika Siska firma Dunavski Lloyd koji se bavio rječnim transportom i Hidroput Sisak privatiziralo.

Ajd dobro što se riječni transport privatizirao, ali održavanje plovnih puteva i kanala rijeka nije se smijelo privatizirati jer interes kapitala i zarade nije isti interesu naroda koji živi u okolici i blizini rijeka.

Održavanje plovnih puteva i korita rijeka mora i treba biti na državnoj brizi.

Svi mi plaćamo neku vodnu naknadu i neki postotak ide i od čaše vode iz vodovoda.

Svi mi znači imamo pravo da nam se koliko toliko ( u granicama mogućeg ) jamči određeni nivo sigurnosti od poplave, požara i sl. jer mi to i plaćamo kroz poreze i doprinose.

Ne plaćamo e da bi Željko Krapljan, Darko Pavlak i dr. išli na meč Cro capa u Japan ili na safari nego da nam se održavaju plovni putevi.

Sad ću na kraju dati jedno svoje mišljenje koje prepuštama čitateljima na zaključak.

Zamislite da su bageri elevatori svake godine radili s prosječnim kapacitetom ( da ne spominjem nove tehnologije unazad 20 godina ) kao 1985. npr. i da se rijeka Sava produbila, njeno korito u širinu, metnimo 20 m i dubinu 2 m, e koliko bi bio brži protok rijeke i da li bi bilo toliko zaobalnih voda.

da li bi trebalo ( osim zaista iznimno ) raditi zečje nasipe s vrećama- što je zapravo smijurija ili čaša vode na požar.

Zamislite koliki bi se kubici zemlje izbacili na nasipe i obale i koliko bi se ti nasipi i obale mogli podići i učvrstiti, proširiti pa i betonirati uz malo cementa. Osobno mi je poznato da se materijal grabe gdje smo iskopavali šljunak samo za jednu godinu ponovno napune šljunkom prilikom porasta vode.

Poznato je da nije potrebno betonirati nego se posadi brzorastuća stabla ( vrbe, topole) čije korijenje armira obalu. Napravi se tzv križni plet gdje se u obalu zabije tu prisutno vrbovo kolje koje se primi i izraste u debele vrbe a za početak se opletu ograde od vrbovih grana pa se obala stablima učvrsti- fiksira.

Da ne govorimo da bi isti bageri, elevatori izbacili ogromne količine šljunka, opranog vodom, kvalitetnog za betonažu čijom prodajom bi se prekrili troškovi kopanja, radne snage i dr. amortizacija i to jeftino.

Na kraju želim reći da svi oni koji sada plivaju, u čije podrume i kuće je ušla voda, treba za isto da okrive, ne sadašnju vladu ( daleko bilo da bi ih ja branio- ali budimo pošteni pa makar svijet propao)

nego one koji su izlobyrali da se iz Save, Kupe i dr. ne smije iskopavati šljunak tj. da se ne smije čistiti od nanosa šljunka u korito rijeke.

Bila je priča da nam to EU i zeleni zabranjuju. To ne vjerujem, ali ako to i jest tako...njih treba upoznati s činjenicama.

Naime, sve što se iskopa rijeka za godinu dvije zapuni u to sam se osobno uvjerio još kao klinac. Nema mjesta od Siska do Jasenovca gdje nisam mogao ( tada za okladu) zaroniti na dno na dah i donijeti gore pijesak ili zemlju s dna rijeke.

Da bi spriječili poplave korita rijeka treba produbiti i proširiti a ne dizati nasipe niti ( posebno ne) sužavati protok.

Gradnje nasipa da... tamo gdje se baš mora ili se želi oduzeti komad obradive površine, ali protiv prirode, količine vode koja jednostavno nekud mora proći- se ne može.

Znači, produbiti korita rijeka, rijeke sam deru obalu i ponovno zapunjavaju depresije na dnu korita. Donose materijal od izvora prema ušću, da nema ljudi i njihovih zahvata rijeke bi si sam proširile protok.

Pošto ga moramo kontrolirati, rješenje je produbljivanje i održavanje stalne dubine vodotoka, u dubinu a ne u visinu jer ne možemo i izgraditi toliko visoke nasipe a da rijeka, prema zakonu spojenih posuda - neće doći i s leđa tj. podvir i zaobalne vode.

Omogućiti brži protok, a ako negdje želimo za niskog vodostaja, rijeku je jednostavno usporiti, svako malo se napravi neka brana s vratima na plovnom putu koja bi se otvarala za brodove. Podigne se vodostaj i za potrebe poljoprivrede, bilo što, male hidrocentrale i sl.

Treba se prilagoditi prirodi a ne silovati prirodu.

Kad već živimo pored rijeka.

Tagovi

Komentari

e ovo se vidi

http://www.pticica.com/slike/sprudovi-na-savi-kod-ivanje-reke/1314765

sad zamislite kad imate podvodne prijelaze s 11 m dubine na 2 m dubine i to svako malo

- odlično za somove, oni vole takve prijelaze

gradnjom nasipa se mijenja vodotok i sužuje protok, nečišćenjem naslaga šljunka, nešljunčarenjem se smanjuje dubina gaza, brodarski rečeno

privatnici koncesionari gledaju profit i kopaju na jednom mjestu dok ima i zadnji kubik pa čine mini podvodna jezera, velike dubine dok se recimo 1 Km nizvodno stvaraju podvodne brane tj plićine koje usporavaju prirodni protok.

Pored toga se raslinje koje se nalazi u širem koritu ( pogledajte aviosnimke ) ne krči, koprive izrastu preko 2 metra, granje, amorfa i to sve usporava vodotok pa stoga voda sporo odlazi.

Uslijed dugotrajnog zadržavanja visokog vodostaja zbog pritiska i spomenutog zakona spojenih posuda dolazi do podvira i zaobalnih voda.

Jedno je učvršćivati obalu stablima a drugo je kad raslinje sprečava protok. Naprave se splavovi po kojima hrabrija osoba može hodati.

Da se našalim, trebalo bi sve one birokrate, one cure iz kancelarija vodoprivrede i drugih srodnih " agencija" istjerati 2- 3 mjeseca na zrak da 8 sati dnevno krče šire korito.

Prije 50-60 godina su poplave bile incidentna pojava a sada su postale redovna pojava čak dvaput, u proljeće i u jesen.

Da se malo osvrnem na šumarsko gledanje s aspektom na hrast lužnjak ( @grdlin).

Ne znam za ostalo ali mogu se osvrnuti na Lonjsko polje i Posavske šume ( sliv rijeke Sunje i ušće u Savu nadomak Jasenovca, sliv Lonje, Ilove i Pakre.

Nema šanse da bude takva suša a da se te retencije bar jednom godišnje ne naplave, još nije bilo da bar jedan mjesec ne lovimo ostima šarane ili na tzv. breškama divljač ( što se ne bi smjelo), jer ako ne ispuste iz Save na ustavi Trebež, s Moslavine Lonjom i dr. riječicama dođe toliko vode da su šume poplavne, a tako ih i zovu.

http://www.lovac.info/lovstvo/lova%C4%8Dki-domovi/136-lovaeki-dom-cerovl...

https://www.google.hr/search?q=mu%C5%BEilov%C4%8Dica&espv=210&es_sm=122&...

http://www.youtube.com/watch?v=N9fyAv_tQTc

sve dobro...

Tko je glasao

treba sagledati cijelu sliku

Naime, što se tiče poplava točno je da se ubrzavanjem toka (produbljivanjem korita) smanjuju opasnosti od poplava. No isto tako je istina da se podzemni rezervoari vode pune velikim dijelom iz vodotokova, a ubrzanjem vodotoka se uveliko smanjuje količina vode koja puni podzemne rezervoare.

To i jest razlog zašto je smanjeno iskopavanje rijeka, jer kontinentalnoj Hrvatskoj u biti fali voda u podzemnim rezervoarima. Vode koje padnu prebrzo otiču u Crno more i prisutan je stalni pad podzemnih voda, iz godine u godinu. A mi sve više trošimo te podzemne vode, tj. brže trošimo nego se one pune. I želimo još i navodnjavati (hvala Bogu).

Ubrzavanjem vodotokova i povećanjem potrošnje bi se uskoro doveli do situacije Izraela (vidi Jordan na ušću...)

Problem Siska i Odranskog bazena je što kanal koji uobičajeno zovemo Sava-Odra-Sava u biti to i nije, već je samo kanal Sava-Odra. Naime nije dovršen do kraja već se Zagreb brani puštanjem Save u kanal koji vodi na pol puta i izljeva se u Odransko polje. A trebao bi biti dovučen natrag do Save prije Siska (kako mu i samo planirano ime kaže) te bi se plavila sjeverna obala Save (Lonjsko polje, prirodni ogromni rezervoar koji može bez ikakvog problema primiti količinu vode, dapače).

A za vrijeme nižeg vodostaja se ne prelijeva u kanal i sporiji vodotoci mogu dopunjavati podzemne rezervoare.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Multiznanstvena disciplina

Neke stvari treba sagledati i sa drugih strana.
Lako je prokopati kanale, napraviti retencije ali ne svodi se sve na to.
Dolje niže vrijedi pročitati kako sve određeni zahvati u prostoru imaju ujtjecaja i na naše šume.

linkj:
http://www.scribd.com/doc/199942351/200107-dud-d

UTJECAJ VODOTEHNICKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA
{Querem robur
L.) U HRVATSKOJ U PRIMJERU HE NOVO VIRJE
THE EFFECTS OF HYDRO-TECHNICAL INTERVENTIONS ON THE STABILITY OF PEDUNCULATE OAK
(Quercus robur
L.) STANDS IN CROATIA ON THE EXAMPLE OF THE NOVO VIRJE HYDRO-POWER STATION
Branimir PRPIĆ*
SAŽETAK: U riječnim dolinama Hrvatske uspijeva danas oko 200 000 ha nizinskih šuma s većim ili manjim udjelom hrasta lužnjaka. U različito vlažnim staništima riječnih nizina hrast lužnjak s ostalim biljnim vrstama i životinjskom zajednicom tvori šumske ekosustave. Oni se razlikuju u sastavu biljnih vrtsta, s obiljem higrofita, a zajedničko im je obilježje znatan udjel hrasta lužnjaka u sloju drveća. Izravan ekološki čimbenik uspijevanja hrasta lužnjaka je voda, koja bilo da je ispod minimuma, ili iznad maksimuma, izaziva fiziološko slabljenje, a vrlo često i njegovo ugibanje. U staništima danas stabilnih lužnjakovih
sred-
njedobnih i starijih sastojina, vodne odnose smatramo optimalnima. Medu vrstama drveća nizinskih šuma hrast lužnjak pripada u najosjetljivije Danas je u Hrvatskoj ugroženo oko 30 % stabala hrasta lužnjaka koja će se osušiti prije postignuća gospodarske zrelosti. Klimatske ekscese, sušu i vrlo vlažne godine, hrast lužnjak preživljava, dok vodotehnički zahvati u šumoviti prostor nizina koji donose nagle promjene, izazivaju njegovo propadanje u svim šumskim ekosustavima. KIjučn e r iječi
:
Nizinske šume hrasta lužnjaka, klimatski ekscesi, vodotehnički zahvati, promjena vodnih odnosa, sušenje hrasta lužnjaka.
UVOD - Introduction Hrast lužnjak je danas jedna od najugroženijih vrsta drveća u Hrvatskoj. Prema procjeni po IPC Forests metodi 1988. godine bilo je značajno oštećeno 28,5 % stabala te vrste (stabla s preko 25 % oštećenosti kro
šnje).
U razdoblju od 1980. godine do danas osušilo se u nizinskim šumama Pokuplja, Posavine i Podravine preko 600 000 m
3
stabala hrasta lužnjaka. U ovome radu dokazujemo kako je antropogeni utjecaj kojim se mjenjaju vodni odnosi uzrokovani vo-dotehničkim zahvatom ili drugim zahvatom u prostor koji je utjecao na promjenu vodnih prilika staništa nizinskih šuma, jedan od glavnih razloga propadanja hrasta lužnjaka. To se u prvome redu odnosi na vodne
Prof.
em. dr. se. Branimir Prpić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
stube na rijeci (hidroelektrane), na izgradnju nasipa, odteretnih kanala i ustava u nekadašnjim prirodnim re-tencijama zbog zaštite od velikih voda, na izgradnju šumskih cesta bez propusta, na iskope dubokih kanala uz drenirane poljodjelske površine i dr. Spomenuti zahvati u riječnu nizinu mijenjaju vodne odnose šumskih staništa. Tu se misli na zahvate koji izazivaju zamočvarenje ili osušenje šumskih staništa zavisno o vrsti zahvata (duboki kanali koji snizuju razine podzemnih voda ili akumulacije hidroelektrana koje izazivaju zamočvarenje). Intenzitet utjecaja vodo-tehničkog zahvata ovisi o mikroreljefu, geološkim i pedološkim prilikama, stratigrafij
i
krovine te o mreži prirodnih i umjetnih vodotoka utjecanoga prostora. Uz učestale promjene vodnih prilika osobito u drugoj polovici XX. stoljeća izazvanih različitim izgrad-379

H. Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 379-390
Smatramo da je sinteza zahtjeva u jedinstvene uvjete uspostavljanja budućega režima podzemnih voda apsurd koji se ne može postići, jer su zahtjevi različitih korisnika prostora kontradiktorni, a želimo li sačuvati šume potrebno je zadržati sadašnji režim podzemnih voda jer ne postoje mogućnosti dozvoljivih promjena.
U istome listu pod brojem
6.1.1.
i 6.1.2. nalazimo
sustave zaštite
ponajprije
pasivne
koji su do sada korišteni u izgrađenim hidroelektranama u smislu zaštite i održavanja povoljnih vodnih prilika, nisu zadovoljili potrebe šumskoga drveća (HE Čakovec, Varaždin, Du
brava).
Djelovanje
aktivnih
sustava zaštite koji trebaju kontrolirati oscilacije vodostaja podzemnih voda -
crpni bunari
u zaobalju i
upojni bunari,
ne može se predvidjeti. Njihovo je djelovanje na šumsko drveće nemoguće točno utvrditi zbog vrlo raznolikoga prirodnog sustava vodonosnika i nepredvidive brzine i visine podizanja kapilarne vode koja bi trebala doći do korijenja hrasta lužnjaka, poljskog jasena i ostalih vrsta drveća nizinskih šuma.
U današnjim prilikama vodoopskrba drveća je u potpunosti riješena dugogodišnjom prilagodbom korijenja drveća postojećim vodnim odnosima koje smatramo optimalnima.
Sljedeća kriva procjena koja se odnosi na šume sadržana je u istoj knjizi u Prilogu 8 na Listu 17 podpo-glavlje 8.9. ŠUME, a glasi:
1.
Vodotehnički zahvati u šumovite prostore nizinskih šuma izazivaju promjene vodnih odnosa u različitim staništima šumskih ekoloških sustava, čija je posljedica narušavanje biološke ravnoteže šume te sušenje stabala hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća. Iskustva šumarske struke i znanosti su zbroj loših spoznaja o nepovoljnome utjecaju vodotehnič-kih i tehničkih zahvata od početka XX. stoljeća do
danas.
Nizinske šume predstavljaju vrlo bogate i osobito složene ekološke sustave velike biološke raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Osobito je složena opskrba šumskoga drveća vodom, dominantnim ekološkim čimbenikom šumskih zajednica, koji ovisi od fiziološkoga potencijala stabala, dinamike rijeke, a posebice je naglašena različitost načina opskrbe vodom korijenskih sustava hrasta lužnjaka u različitim hidropedološ-kim jedinicama tala i njihovim prijelazima. Ta opskrba ovisi o razini podzemnih voda i njihovu kapilarnome usponu u ekološkome profilu tla, a što se razlikuje gotovo za svako stablo.
S velikom vjerojatnošću se može tvrditi da u nizinskim šumama koprivničke i đurđevačke Podravine gotovo svako stablo, a najmanje skupina stabala, ima svoj
"Istraživanje šuma za konačnu ocjenu utjecaja na okoliš HE Novo
Vir
je obuhvatit će utjecajno područje. Definiranje zona utjecaja bazirat će se na rezultatima modela podzemnih voda zaobalja u budućem stanju iz-građenosti objekta, te dozvoljivim promjenama nivoa podzemnih voda sa stajališta šumarstva. Do sada provedena pedološka, hidropedološka, fi-tocenološka, dendrometrijska istraživanja, opažanje nivoa vode u ekološkom profilu te analize korijenovog sustava glavnih vrsta drveća u šumi Repaš, a osobito na postavljenim stacionarnim objektima dostatna su podloga za Konačnu studiju utjecaja na okoliš HE Novo
Vir
je".
Ovome dijelu projekta nije potreban komentar, jer šuma Repaš je svega 25 % utjecanih šuma i po osebujnosti svojega vegetacijskog sastava može predstavljati samo svoj vlastiti prostor. Potpuno su zanemarene šume Gabajeva greda, Đurđevačke nizinske šume, Svi-bovica, Koprivničke nizinske šume, Banov brod i dio šume Seča, od kojih se šuma Repaš razlikuje po vegetaciji i staništima.
Ako se Konačna studija o utjecaju na okoliš HE Novo Virje temelji samo na šumi Repaš i ako u području utjecanih šuma dozvoljava promjenu vodnih odnosa, potpuno je promašena.
Na osnovi dosadašnjih iskustava šumarstva o vodo-tehničkim zahvatim u prostoru nizinskih šuma Podravine i Posavine donose se ovi Conclusions
način opskrbe vodom i to pretežito podzemnom. Želimo li očuvati nizinsku šumu potrebno je zadržati sadašnje stanje vodnih odnosa.
2.
Biološki kapital koprivničko-đurđevačkih nizinskih šuma koji se sastoji od općekorisnih funkcija te sirovinske i energetske funkcije procijenjen je prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske,
1990.
i podzakonskome aktu iz 1997. na iznos od
1.822,613.682 DEM
što je veći kapital od sveukupne investicije HE Novo Virje koji iznosi 987,000.000 DEM. Godišnji prirast drva tih šuma iznosi 90 783 m
3
koji na tržištu daje vrijednost od
5,921.000 DEM
i to bez uzimanja u obzir vrijednosti sporednih šumskih proizvoda (lov, šumsko voće, gljiv, ljekovito bilje i dr.) te vrijednosti općekorisnih funkcija šuma (vezivanje ugljika, pročišćavanje vode i zraka, utjecaj šume na klimu, održavanje biodiverziteta, očuvanje genofonda i dr) koje prema grubome proračunu iznose najmanje
40 milijuna DEM
prema metodi iz podzakonskoga akta Zakona o šumama -
Pravilnik o uređivanju šuma NN 121/97.
Prema informacijama s kojima raspolažemo, novčana vrijednost koju bi davala hidroelektrana N. Virje kroz proizvedenu ZAKLJUČCI 386

B.
Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski lis br. 7-8, CXXV (2001). 379-390
električnu energiju bila bi manja od vrijednosti godišnjega prirasta drva šume koju ugrožava.
3.
Nizinsko područje koprivničke i đurđevačke Podravine predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost koja se sastoji od očuvanih nizinskih šuma, toka rijeke Drave s riječnim otocima, šljunčanim sprudovima i ritskim šumama, zatim pašnjaka i mokrih livada, starih dravskih rukavaca, tradicionalne poljoprivrede sa živicama i šumarcima. Čitav prostor odlikuje se velikom biološkom raznolikošću, a osobito bogatstvo biljnoga i životinjskoga svijeta predstavljaju ekotoni, granični prostori različitih ekoloških sustava. Veliku vrijednost predstavljaju prirodne nizinske šume s poznatom šumom Repaš na lijevoj obali Drave za koju postoji prijedlog zaštite u kategoriju zaštićenoga krajolika koji zbog iznuđenoga programa prostornoga plana s hidroelektranom N. Virje još nije ostvaren. Smatramo da bi nizinske šume, uključivši i šumu Repaš, imale u predloženome
Rezervatu biosfere Dunav, Drava, Mura
veliku pozitivnu prirodozaštitarsku, turističku (ekološki, lov
ni,
seoski turizam), vodozaštitnu, hidrološku, klimatsku, protuimisijsku, genetsku, ali i sirovinsku funkciju za razvoj prerade drva, čiste i ekološki prihvatljive industrije.
4.
Konačna studija utjecaja na okoliš pod naslovom: HE NOVO VIRJE: PRIHVATLJIVI REŽIM PODZEMNIH VODA SA STAJALIŠTA ODRŽANJA Antonie, O., Hatić, D., Križan, J., Bukovec,
D.
i Borović, D., 2000: Projektiranje režima podzemne vode kao preduvjeta opstanka nizinskih šuma u području hidsrotehničkog zahvata -primjer šume Repaša i HE Novo Virje, Hrvatske vode, godina 8, broj 32, 205-222 Č er mak, J., Kučera, J., Prax,A., Bednarova, E., Tatar
i
nov, F. & Nadiezhtin, V, 2001: Long-term course of transpiration in afloodplain forest in southern Moravia associated with changes of underground water table, Ekologija, Bratislava, Vol. 20, Supplement 1/2001, 92-115 Ivkov,M., 1994: Simuliranje razvoja sastojinauz pomoć modela ovisnosti debljinskoga prirasta o razini podzemne vode, Glasnik za šumske pokuse, Vol.
30,95-41.
Klepac, D., 1994: Some results from the increment measurement in the pedunculata oak
{Quercus robur
L.) forest in Slavonia during the last 30 years (1950-1981), Anali za šumarstvo JAZU, Vol. 10/5,89-102 Kl
i
mo, E., Materna, J. &Vokoun,J., 1998: Global changes of climate and possible changes in ŠUMSKIH EKOSUSTAVA
ne može
se
prihvatiti
budući da prilikom izrade nije poštovano stogodišnje iskustvo daje
postojeći vodni režim,
pod čijim utjecajem su se razvile srednjedobne i starije prirodne sastojine sa hrastom lužnjakom, optimalan za njihovo uspijevanje. Obračun prihvatljivoga režima podzemnih voda je uz to vrlo upitan, jer je kapilarni uspon podzemne vode kao element spomenutoga obračuna dobiven bez laboratorijskih izmjera na osnovi procjenjenih vrijednosti. Studija je, nadalje, obuhvatila samo šumu Repaš koja prestavlja oko 25 % šuma koje bi trebale biti utjecane izgradnjom HE N. Virje, a od ostalih šuma se razlikuje po vegetacijskomne sastavu i staništima, a rezultati iz šume Repaš ne mogu se primijeniti na sve šume.
5.
Sušenje lužnjakovih stabala u šumi Repaš koje se dogodilo u posljednjemu desetljeću posljedica je si-nergističkoga utjecaja postupičnoga snižavanja razina podzemnih voda izazvanih erozijom korita rijeke Drave zbog utjecaja uzvodnih hidroelektrana (Čakovec, Varašdin, Dubrava), ali i istovremene suše na koju su nizinski šumski ekosustavi kroz dugu povijest prilagođeni. Bez snižavanja podzemne vode zbog erozije dravskoga dna hrast lužnjak bi preživio sušu s neznatnim posljedicama. Vodoprivreda bi trebala pronaći način zaustavljanja erozije riječnoga dna i tako stvoriti prirodnije uvjete za nizinske šume nizvodno od HE Dubrava.

Tko je glasao

Lova za obranu od poplava je

Lova za obranu od poplava je potrošena na referendum.

Tko je glasao

možda i u

predstečajnim nagodbama

sve dobro...

Tko je glasao
Tko je glasao

malo šale, sorry

"Jedini sam, nitko prije i nitko poslije nije se usuđivao zaroniti i preroniti na drugu stranu šlepova..."
pa ti si fuckin' petar pan :D
profesor

Tko je glasao

"...bio sam poznat da u dva

"...bio sam poznat da u dva ili tri izrona mogu preroniti Savu što u mojoj selendri zaista nitko nije mogao."

Petar Pan Hulk :D

Usta moja, hvalite me :) No, ona slika kada te šlep otfura uzvodno pa poslije plutaš nazad je baš dobra...

Tko je glasao

valjda nemaš osjećaj

empatije za nostalgiju jednog iscrpljenog starca koji sa sjetom priča o mladosti i djetinjstvu, zdravlju

i vremenima kad je bilo najljepše ( svima pa pretpostavljam i tebi )

No dobro, zaista sam bio vanserijski, imao sam sreću da je moja mati imala puno djece pa nije strepila nadamnom kao ove što su imali jedince ili dvoje i nitko na mene nije pazio...

Što se tiče tvoje " književne kritike ", pa gledaj, mogao sam izmisliti lik, nekog Ivicu ili Jožeka, Matu ili Stipu a ne pisati u Ich form i tako izbjeći zajedljivce..ali eto nisam. Namjerno.

Nego , ne napisa ti ništa kao ipak ( kakav takav ) poduzetnik o činjenici da nam milioni i milioni kubika šljunka odlaze nizvodno a usput podižu dno, grade taloženjem podvodne brane i prepreke za slobodni prolaz vode uslijed čega se usporava protok vode i podiže vodostaj, jer ako se podiže dno podiže se i površina a voda nekud mora, pa i u podrum nečije kuće...

sve dobro...

Tko je glasao

A što da kažem...

... živim blizu Save, često sam bio po raznim "šodericama" kao klinac - gdje danas često ne možeš niti pristupiti jer su sve pod nekakvim misterioznim koncesijama... znao sam sa frendom ići noću gledati "cestu uz Savu koja ne postoji" i gledati šleper za šleperom punih šljunaka s blatom prekrivenim registracijama... poput brojnih državnih koncesija (šuma, vodoprivreda i slično) takve su i ove - "privatne" (uz one za firme tipa poseban otpad i slično) - to ne možeš očistiti nego zakonom i bazukom.

Zakonom - tamo gdje je bitno za živote svih nas (dakle i tamo gdje su opasnosti od poplave) a bazukom tamo gdje je riječ o gospodarskom kriminalu.

Evo, ti si iz tavog kraja, stranački si aktivan - lobiraj na promjeni zakona, da se koncesije nadgledaju, da se korita čiste i produbljuju... što da kažem.

Tko je glasao

bio ))

kad bi vidio koje od svoje djece da to pokuša lupio bi me infarkt, primijeti da sam na jednom mjestu napisao da mi " ni tada pamet nije smetala"

sve dobro...

Tko je glasao

kad bi vidio koje od svoje

kad bi vidio koje od svoje djece da to pokuša lupio bi me infarkt, primijeti da sam na jednom mjestu napisao da mi " ni tada pamet nije smetala"
a šta bi tek bilo da vidiš djecu koja prelaze savu preko željezničkog mosta u Zagrebu.?
i to ne preko ravnog dijela mosta, jer bi morali ići po šinama, nego preko luka. Luk mosta je od čeličnih ploča širokih par desetaka centimetara, pričvrščenih na nosače velikim zakovicama, a glave tih zakovica lijepo služe da ti se ne skliže kad ideš preko mosta.
I mene je skoro šlagiralo kada sam vidio dva dečkića sa školskim ruksacima na leđima kako se rutinerski penju na luk mosta i prelaze most u živahnom razgovoru. Nisam ih stigao ništa ni pitati od zaprepaštenja. Inače, s tog mosta je nekad trnjanska i trešnjevačka škvadra skakala u savu, koja je bila mnogo dublja, ali ne sjećam se da je netko ikada došao na ideju da ide pješice na drugu obalu i to po luku od mosta.

Tko je glasao

kažu babe

da djecu i pijance i Bog čuva

sve dobro...

Tko je glasao

profit ili čišćenje

@drvosjek
Oprosti mladi pajdo ali više mi se sviđao prvi dio, opnaj iz djetinjstva i mladosti.
No i drugi dio je istinit. Evo primjer: Privatni poduzetnik, na potezu između Donje Kupčine i Jamnice ima koncesiju za vađenje šljunka. Redovno mu se mjeri količina izvađenog šljunka, prodaja i sve što je potrebno za popreznike. No nitko od njih a osobito Hrvatskih voda ne provjerava učinjenu štetu. Čisteći korito Kupe, vadeći šljunak kod ušća Kupčine u Kupu poremetio je prirodni nivo rijeke i rječice. Kupa je sada puno dublja, a Kupčina kod normalnog vodostaja ostaje povišena i vode Kupe ne mogu puniti taj dio Kupčina. I što strada flora i fauna jer ostaje dobar dio godine bez dovoljno vode. Kod visokih vodostaja,
vode Kupčine izlaze iz korita daleko prije nego nekada. O čišćenju vodotoka, Kupčine, potoka Velika, Okičnice, i ostalih ni nakon nekoliko dopisa ribolovnih udruga i Općine Pisarovina već 25 godina nema odgovora Hrvatskih voda. No te iste uredno su dostavile kaznu za dvije posjećene vrbe čije su suhe grane prijetile sigurnosti ljudi.
Da treba vaditi, šljunak i mulj. Treba propusnost učiniti većom. No to treba vršiti stručno,
usklađujući sa malim pritokama , potocima i odteretnim kanalima. No za sada je u pitanju samo profit. Kako od koncesije tako i od prodaje šljunka.
A konačno dok voda dođe do Banskih Dvora, više nebu nikoga da postavlja pitanje o poplavama . Bumo se potopili.
Moj pajdaš Francek veli ovak;
Noinu Arku su gradili amateri. Titanik su gradili super stručnjaci.
Zna se ko je najebo.

Tko je glasao

Ima tu svašta

kao i u svemu tako i tome treba prilaziti sa zrncem soli.

Primjerice, zašto nisu ranije ispustili vodu iz Save u Lonjsko i Mokro polje.

Valjda netko sabotira.

Zagreb se uvijek čuvao od poplava ispuštanjem u retencije. Nadam se da će netko od stručnih osoba iz te domene dati smislen odgovor.

Koncesionar šljunka ide za zaradom i tamo gdje mu nije isplativo neće kopati. Napravit će na jednom mjestu ponor a nizvodno kilometar dva voda sama radi nanose tzv. sprudove i usporava protok.

Njemu je jednostavnije negdje gdje je pristupna cesta kopati i odmah na kamione ili u prodaju, a rijeka napravi sprud ne obzirući se na pristupne ceste.

Sve je to manje više poznato...ali eto .. gleda se samo zarada.

sve dobro...

Tko je glasao

zagreb se možda sada čuva

zagreb se možda sada čuva izlijevom viška savske vode u retencije. Nije to uvijek bio slučaj, 26.listopada 1964 neki od nas pamte zauvijek. Rano ujutro odnijela nas je bujica u roku od desetak sekundi. Trešnjvačke kućice s vrtovima ostale su ispod mutne vode dubine od jedan i pol do dva metra. 17 ljudi se utopilo, nisu znali plivati, ili su se u bujici hladne vode sudarali s ogrjevnim drvom koje se slagalo po dvorištima za zimu.
Kad smo konačno doplivali do nekog višeg mjesta, ili se pentrali po krovovima i tavanima, pamtim jedan fascinantan prizor..... ogromna masa vode svjetluca u noći, a kućice su ostale rasvjetljene žaruljama sa stropa, do kojih voda nije došla. Struje je bilo još neko vrijeme, na opće narodno čuđenje,
voda se zadržala 4-5 dana...moš si misliti kako je to sve izgledalo kad se voda povukla.
danas su u Zagrebu veći problem nabujali potoci koje veliku količinu vode nose s Medvednice. Bujice se brzo pojave, ali brzo i nestaju. Prije mjesec dana vidio sam na Jarunu poplavljene garaže, koje nisu ukopane u zemlju. Vode je bilo u garaži do stropa. Poplavio ih potok iz susjedstva kojeg ljeti uopće nema, a veći dio godine ima možda 2-3 decimetra vode.
Sava je pod kontrolom, ali potoci nisu.

Tko je glasao

znam za tu poplavu..64.

već iduće godine su minirali nasip e da bi ispustili vodu što prije u Odransko, Lonjsko polje i Mokro polje podno Novske, zatim se počelo s izgradnjama nasipa gdje treba ( osobno sam sudjelovao na omladinskim radnim akcijama) ali i stalnim održavanjem plovnih puteva tj. nije se dopuštalo da se na dnu talože milioni kubika šljunka, u dnevniku spomenuti brat mi je radio na tim poslovima

sve dobro...

Tko je glasao

danas su u Zagrebu veći

danas su u Zagrebu veći problem nabujali potoci koje veliku količinu vode nose s Medvednice.

Točno. Samo je pitanje vremena kada će se u Zagrebu dogoditi katastrofa od bujičnih poplava medvedničkih potoka.

Taj problem postoji oduvijek, ali je posljednjih godina dodatna tempirana bomba postavljena nekontroliranom. gustom izgradnjom na sljemenskim obroncima. Po tome Zagreb nije ništa bolji od Ria ili Kuala Lumpura.

Nekadašnje zelene padine, gdje su šume, livade i polja koliko-toliko zadržavali kišne vode koje jsuuglavnom infiltrirale u tlo, a samo u najvećim kišama tekle površinom, pretvorene su u pretežno nepropusne slivove. S obzirom na velike strmine, kišne vode se koncentriraju velikom brzinom u potocima koji imaju vrlo ograničen kapacitet protoka a ispresjecani su brojnim mostićima i propustima malog otvora.

Hrvatske Vode su svojevremeno (kraj 80-ih i početak 90-ih) izgradile nekoliko retencija (štoje bilo skupo ali jedino razumno), ali te kontroliraju samo mali, brdski dio sliva koji je ionako pod šumom. Veliko urbano područje pod Medvednicom je potpuno nekontrolirano i opterećuje potoke intenzitetom kojega ovi ne mogu progutati.

Uz sve to (usprkos nevjernim Tomama koji negiraju klimatske promjene), očekuje nas pojačanje inteziteta ekstremnih kiša.

Jedina svjetla točka u svemu je da je malo vjerojatno da bi neka bujična poplava zahvatila veći dio grada, jer se uglavnom radi o lokalnim pojavama.

The Observer

Tko je glasao

Nešto je u šljunčarenju

ali više je u neodržavanim i zapuštenim protupoplavnim kanalima, te činjenici da je održavanje istih dobrim dijelom privatizirano, što je nama naša borba dala :P Sličnu smo situaciju imali prije nekoliko godina, ali ništa nismo naučili...

Za obranu od poplava zaduženo je inače ono isto ministarstvo čije je ljudstvo nabujalo na nevjerojatnih preko 2500 grla.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci