Tagovi

Poduzetnici ili probisvijeti?!

kolo?ep

Propali projekt „Otok Znanja“ ima i problemati?nije dimenzije – a jedna od njih je Arthur Hughes. Kad tog navodnog financijskog stru?njaka, multimilijunaša i hrvatskog gra?anina škotskog porijekla uzmemo kao pojavu u našoj tranzicijskoj stvarnosti sli?nih likova smo se nagledali. A po svojoj genezi i finalnim rezultatima „Otok znanja“ je postao primjer marifetluka hrvatskih privatizacijskih poduhvata izvo?enih u režiji Vlade i Hrvatskog privatizacijskog fonda. U to se uklapa i Arthur Hughes, jer su njegov lik djelo karakteristi?ni za privatizacijske podvale, pa ga vrijedi podrobnije osmotriti.

Za procjenu Arthura Hughesa važna su dva njegova intervjua koje bi mu bilo bolje da ih nikada nije davao (ali što ?ete kad vrag ne da jeziku da stoji za zubima):
• Prvi je star godinu i nešto dana u Business.hr (dne 9.3.2009) pod naslovom „ Mogu dovesti 20.000 Britanaca u Dalmaciju“ ( a ovdje ga možete skinuti u pdf formatu. )
• Drugi je objavljen ovih dana (11.6.2010) u Dalmatinskom online tjedniku Vrime (prenio ga je i portal Limun.hr ) pod naslovom "Žao mi je, ali Hrvatska moj novac ne zaslužuje“ - a možete skinuti ovdje .

Da ?itateljima pripomognem u orijentiranju glede zaku?astih pretvorbeno-privatizacijskih tema u daljnjem tekstu dao bih neke osobne impresije - treba po?eti od drugog, svježijeg intervjua, u kojem Arthur Hughes iznosi:

Dosta mi je svega. Nisam u?inio ništa loše, a omalovažavan sam u medijima. Državne institucije ignorirale su me ?itavo vrijeme, tako da mi ne preostaje ništa drugo nego odustati od Otoka znanja. Više ne želim poslovati u Hrvatskoj. Namjeravam se obratiti Europskoj komisiji zbog netržišnog natjecanja i neprijateljskog poslovnog okruženja u Hrvatskoj, kaže Arthur Hughes, Škot s hrvatskom putovnicom, vlasnik Chadelusa, koji je prije dvije godine postao dvotre?inski vlasnik Otoka znanja

Sude?i po životopisu Arthura Hughesa (koji se navodi u oba intervjua) to nije naivna osoba, nego prije prefriganac, ?ovjek koji je na svjetskim financijskim tržištima okrenuo veliki novac. Njegov je problem što je kao gra?anin Hrvatske (ima i hrvatsko državljanstvo jer je oženjen Omišankom) nasjeo na famu o politi?kim vezama presudnim za „osvajanja“ vrijednosti koje je raspa?avao Hrvatski Fond za privatizaciju. Mešetari unutar ili izvan HFP-a doista su uspješno obavljali mnoge sumnjive transakcije, u kojima su se jeftino ili besplatno preuzimale vrijednosti da bi ih se potom dalje rasprodavalo – i pritom „štogod“ zaradilo. Šima Krasi? je takvu rabotu solidno ozna?ila ali hrvatska pravna država niti jedan slu?aj nije procesuirala.

HFP je uvijek bio ispostava Vlade. U njegovom Upravnom odboru sjedali su isklju?ivo ministri, koji su donosili sve klju?ne odluke. Uprava Fonda (predsjednik, potpredsjednici i stru?ne službe) samo su bili statisti koji su provodili volje mo?nika. Kada bi malverzacije bile otkrivene, Predsjednici bi bivali maknuti (da bi šutjeli ako su željeli nastaviti drugu karijeru u privatnoj praksi ili državnoj administraciji), potpredsjednici završavali u zatvorima, a najgore (da li!?) je prošao Damir Polan?ec (koji se trenutno kuha u Remetincu). No Polan?ecova sudbina otvara mnoga pitanja izme?u kojih su ova najvažnija:
Da li je kriv !? – Svakako jest, jer se tamo bez njega ništa nije radilo – ta bio je predsjednik Upravnog odbora HFP-a.
Da li jedini krivac!? – Svakako da nije, jer nije niti mogao sam išta ?initi.
Da li ?e biti jedini osu?en – ?isto sumnjam, jer previše zna.
Koja mu je daljnja sudbina!? – Pa vjerojatno sli?na onoj Kutlinoj, koji se nasjedio i zatvora i sudskih klupa, da bi se unato? svemu po?eo pojavljivati kao vlasnik na raznim tajnovitim stranama.

U ovim i ovakvim sferama poslovica „ šutnja je zlato“ vrijedi doslovno. Samo treba malo strpljenja, lukavosti i otresitosti, koje Polan?ecu (i sli?nima) ne fali (to je Gotovac ve? dokazao kad je Matanovi? ispao jedini muljator). Naravno kriza je ona nepredvidiva okolnost koja kvari mnoge stvari, jer kad stvari krenu loše (kao što je sada) mnoge maske padaju, ali uvijek preostaju mogu?nosti ucjena „potapanjem“ ponekog „mo?nika“ (što i u krizi može jako pripomo?i). A novac, taj stvarni razlog svih ovih manevara je posebnim kanalima ionako ve? odavna pospremljen negdje daleko i sigurno („pranje novca“ je popratna manifestacija u svakodnevnoj praksi hrvatske post-tranzicijske stvarnosti).

Malom digresijom treba ovo malo pojasniti. Prema zakonski definiranoj strukturi Hrvatski fond za privatizaciju djeluje u ?etiri „ešalona“:
Prvi „ešalon“: Nadzorni odbor (sastavljen od saborskih zastupnika) a kojeg je Sanaderova vlada rasturila tako da se više nikada nije sastao. A zbog toga se nitko , pa ni sam Sabor nije uzbu?ivao.
• Drugi „ešalon“:Upravni odbor (sastavljen od samih ministara Vlade), koji su donosili sve važne odluke (pa se destruiranje Saborskog nadzora pokazuje promišljenim aktom kojim se sva mo? odlu?ivanja prenijela na Vladu, a interesantno je da u dva Vladina mandata na te nezakonitosti nitko, pa ni Sabor nije reagirao.
• Tre?i „ešalon“: Uprava Fonda (Predsjednik i potpredsjednici koji su imali mogu?nost malih samostalnih odluka, ali nikako one najvažnije. Njihova uloga je bila ?isto tehni?ka – provo?enje odluka Upravnog odbora.
• ?etvrti „ešalon“: Stru?ne službe Fonda koje nisu imale nikakvih prava odlu?ivanja nego pripremati dokumentaciju.

Kad se sve ovo lijepo posloži vidi se da nakon planskog razaranja prvog ešalona (saborske kontrole), „ceh“ su do sada uglavnom pla?ali oni iz tre?eg „ešalona“ (tj. rukovodstvo Fonda) - mada su odluke donošene unutar drugog „ešalona“ (nedodirljivih ministara i Vlada koji su bili istinska "peta kolona" hrvatske tranzicije) od kojih do sada nitko nije odgovarao. Izuzev Polan?eca – a budu?i da to ?ovjek koji je mnogo znao ( "The man who knew too much" po Hitchcocku) u kona?nici vjerojatno ne?e biti osu?en za bilo što ozbiljnije (ukoliko se me?uvremenu ne bi nešto drasti?no dogodilo). Ovakav magi?ni sustav upravljanja nacionalnom imovinom zasnovan je na ?udesnoj podjeli odgovornosti: Sabor kao kontrola je isklju?en, ministri su sebi rezervirali sva prava a nikakvu odgovornost, dok bi Uprava Fonda (predsjednik i potpredsjednici) tu i tamo na sebe preuzimali odgovornost (dakako - uz odgovaraju?u „cijenu“). "Raju“ nitko nije šljivio.

I to je do sada lijepo funkcioniralo, naj?istija fantastika koju "mudraci na vlasti" pokušavaju riješiti ukidanjem HFP-a, što ima okus i miris težnje za brisanjem tragova.

Razo?arenje Arthura Hughesa posve je opravdano. Sli?no smo mogli ?uli mnogo puta – to da u Hrvatskoj vlada nepoduzetni?ka klima i neprijateljstvo prema pravim ulaga?ima. Mislim da je to to?no, no ne u Hrvatskoj kao cjelini, nego unutar hrvatske elite, koja se formirala na beskrupuloznoj i neodgovornoj otima?ini i kra?ama tu?ih dobara, i koja se održava na podršci nakrivo nasa?enog državnog sustava. Ve?ina hrvatskih ljudi s time nema ništa, njima je u osnovi svejedno tko je vlasnik ukoliko tvrtke dobro rade, ako daju posla, ako osiguravaju egzistenciju onima koji rade i pune fondove za one koji više ne rade.

Treba podcrtati ono „pravim ulaga?ima“, koji su doista izgurani i obeshrabreni sustavnim podvalama hrvatskih smutljivaca. Kod nas su opstali uglavnom oni „nepravi“, koji naciji umjesto razvoja nude daljnje smanjivanje obima poslovanja radi njihovog osobnog izvla?enja (što je normalno kad se ustvari nesposobni poslodavci uvuku u Vladu samo radi vlastitog preživljavanja). Za vrijeme privatizacije „Hotela Kolo?ep“ sam bio savjetnikom jedne strane koju je zastupao stranac (bankar, financijski stru?njak i broker). Poslije odabira „Otoka Znanja“ kao najboljeg ponu?a?a za Hotele Kolo?ep izrazio svoje razo?aranje rekavši da mu je ovo posljednje sudjelovanja u privatizacijskim natje?ajima HFP-a – jer su to ?iste namještaljke a što se dobro zna u poslovnom svijetu. Doista, nikada ga više nisam vidio.

Ako znamo da su to zaista bile uglavnom namještaljke ?injenja (kao npr. Sun?ani Hvar, Haludovo, Obonjan, Otok znanja, Hoteli Srebreno isl. u kojima su se beskrupulozno mijenjali uvjeti javno objavljenih me?unarodnih natje?aja, da bi se pogodovalo miljenicima vlasti), ili ne?injenja (npr. vojni kompleksi Club Adriatic, Kupari - koji se nisu ni pokušani privatizirati jer je netko na njih bio bacio oko), postaje posve jasnim kakve su se muhe lijepile na te miomirise (po onoj narodnoj „kao muhe na govno“– boljeg izraza nema, osim možda one „ s kim si onakav si“).

Arthur Hughes nije bio naiv?ina koji je nasjeo odabranim milozvu?nim Sanaderovim miljenicima (Siniši Grgi?u i kompaniji. koji su u namještenom natje?aju dobili Hotele Kolo?ep vrlo jeftino). Njega je zavela pohlepa, koja ga je tjerala da se uz pomo? korumpirane i politi?ki usmjeravane privatizacije na jeftin na?in dodatno obogati. Da bi se razumjeli Hughesovi motivi treba pro?itati njegov intervju u Business.hr (od 09.03.2010.) Tamo lijepo stoji:

Škot s hrvatskom putovnicom i adresom u selu Tugare u Poljicima odakle mu je supruga, ve? godinama diskretno ulaže u Hrvatskoj. No, njegovo se ime u medijima po?elo pojavljivati u ne baš pozitivnu kontekstu pošto je ušao u aranžman s osniva?ima Otoka znanja Sinišom Grgi?em i Davorom Laucom kojima je država svojedobno povoljno prodala Hotele Kolo?ep. Naime, Hughes je po prili?no visokoj kamati posudio novac za funkcioniranje Hotela Kolo?ep, a onda je preuzeo dva od tri osniva?a Otoka znanja - Grgi?eve i Laucove tvrtke Zavod za poslovna istraživanja (ZAPI) i Nacionalni rodoslovni centar (NRC).

On dakle sam otkriva da je zelenaškim kreditiranjem smjerao „neprijateljskim preuzimanjem“ ovladati tvrtkom s vrijednim objektima i zemljištima (posebice zakonom zašti?enom rezidencijom „Villa Ruža“- o ?emu sam pisao u tekstu Dekodiranje OZ koda(1): „Il nome della Rosa!“). To se izrodilo u promašaj samo zato što su stvari krenule drugim tijekom, Sanaderovim odlaskom se politi?ka klima promijenila, poduzetni?ka trojka se raspala, poslovanje je kolabiralo, povoljan ugovor o preuzimaju uop?e nije konzumiran, a tamo su se uvalili policija i državno odvjetništvo. K tome je na otoku izbila op?a „pobuna“ (radnika koji ne primaju pla?e, stanovnika koji su izgubili turiste i potroša?e, - ali i svih onih koji prema tom prelijepom otoku imaju sentimenta).

Time su se stekli uvjeti da se ovaj Ugovor raskine na štetu poduzetnika, što ?ini ništavim sva Hughesova potraživanja. Arthura Hugheas su pregazile (što politi?ke što krizne) promjene, pa je njegovo navodno razo?arenje u Hrvatsku kulminiralo odlukom da Hrvatska (koju je bio odabrao za svoju drugu domovinu) ne zaslužuje njegove milijune.

No svaka slika ima i svoje nali?je. U prvom intervjuu (Business.hr od 09.03. 2009), dok je još bio u „osvaja?koj euforiji“ razotkrio je neke neugodne detalje. On se pitao:

Zašto bi Vlada preuzela dug od 5 milijuna eura, kad ga ja želim preuzeti? Osim toga, ako Fond uzme Kolo?ep natrag, država ?e mi biti dužna 2,4 milijuna eura. koliko sam dosad ondje uložio, uklju?uju?i i otpla?ivanje duga PBZ-u. Time ?u profitirati, jer ?u svoj novac dobiti natrag, a ina?e nema šanse da ga vrati hotel koji 60 godina nije ostvario profit.

To lamentiranje ipak nikoga nije impresioniralo, jer je to bila laž - taj hotel i taj otok su uvijek bili uspješni. No ovakvom izjavom je priznao da je namjerno posu?ivao zelenaški novac sa zadnjim namjerama "neprijateljskog preuzimanja" - što je neprihvatljivo i nezakonito u poslovnom svijetu, pogotovo ako je znao da poduzetnici s „Otoka znanja“ nisu ispunili ugovorom preuzete obveze - pa time zapravo nisu ni postali stvarni vlasnici. Zato sada njegov posu?eni novac može biti samo stvar izme?u propalih vlasnika i njega - ali ne i Hotela Kolo?ep. HFP (u „ratu“ s Hughesom) je zabranio uknjiživanje hipoteka.

Druga dva citata iz intervjua (Business.hr od dne 9.3.2009) su još znakovitija:

Hoteli Kolo?ep u ponudi su britanskog turoperatora „Hidden Croatia“ , specijaliziranog za Hrvatsku, koji je u mome vlasništvu. Da im javim da povuku hotel iz ponude? Što ako turisti do?u, a hotel ne bude radio? A Hidden Croatia dovodi 22 posto turista na Kolo?ep
------------------
Prošloga sam tjedna preuzeo i Holiday Options, tre?ega najve?eg britanskog touroperatora specijaliziranog za Hrvatsku. Naše bi tvrtke zajedno trebale u Hrvatsku dovesti oko 20.000 ljudi godišnje i pokazati im Elafite.

Nasuprot ondašnjim izjavama Arthur Hughes je u svom novom intervjuu (u Vrime.com 11.06.2010) zaboravio spomenuti da su mu ove dvije kompanije ( „Hidden Croatia“ i „Holiday Option“) prošle 2009 godine doista dovodile turiste sve do samog kraja sezone, a onda naglo bankrotirale ostavivši hrvatskim partnerima (valjda i hotelima Kolo?ep) oko 2 milijuna Eura dugova. Zato treba tek procijeniti da li je Arthur Hughes stvarno multimilijunaški poduzetnik ili šarlatan – kao potencijalnog vlasnika ga potpuno diskreditira ?injenica da je bio vlasnikom dviju kompanija koje su u Hrvatskoj ostale dužne velike novce.

No najbolje od najboljega je podatak iz intervjuju Vrime.com (od prije nekoliko dana):

Malo je poznato da je Hughes prvi put došao u Split 1972. godine. - Privukao me jugoslavenski model socijalizma. Obožavao sam Tita. Me?utim, nisam mogao na?i posao, a nikada nisam svladao ni jezik, otkriva Hughes.

Lukavo, nema šta, valjda njuši promjenu vlasti. Umjesto zaklju?ka nam ne preostaje ništa drugo do kao Katul stariji izre?i“ Ceterum censeo“ - Hotele Kolo?ep treba hitno vratiti državi, pa onda normalnim putem na?i normalne vlasnike, koji ne?e mešetariti nego razvijati poslovanje – a to sve na slavu Dubrovnika i hrvatskog turizma.

Ali to onda zna?i da treba podržati Markotine napore, onog tre?eg partnera, koji je na vrijeme prokljuvio stvar i povukao se (unato? tpme da ga Hughes i njegova kompanija sotoniziraju). Uzroci problema kojem je sada izložen se ipak naalaze na onoj drugoj, njemu bližoj strani.

Ali ostaje ono najinteresantnije pitanje, majka svih pitanja, koje vapi za odgovorom: - Kako se to moglo dogoditi da je Polan?ec u pržunu, a da sve još uvijek ide po njegovome???

Komentari

Hotel na Kalamoti, Šipanu,

Hotel na Kalamoti, Šipanu, Lopudu... to je suho zlato, samo... treba znati! Jasno je da u našim uvjetima marčapije i brzog bogaćenja ne ide, ali recimo da je primjeniti sliku Italije, gdje nekoliko porodica drži mali lijepi i slatki hotel i dobro živi, dajući posla mnogima? Naravno, sličnih je primjera i u Austriji, Njemačkoj... Pojam Vile Dubrovnik, ni previše moderne ni ugledne, ali sa uhodanom "posadom" i gostima koji su se u taj kutak mira uvijek ponovo vraćali? Da ne nabrajam, ipak imamo mi svijetlih (uglavnom privatnih) primjera.
Zaključio bih: jedini neprijatelj nama samima jest naša država. Kako nju ne možemo zamijeniti ni promijeniti, mogli bi probati mijenjati te "turističke amatere", samo kako kad na izborima opet 80% nojeva zaokružuje imena? A noj kad zabije glavu vidi da ništa ne vidi...

Tko je glasao

Dubo, Hotel na Kalamoti,

Dubo,

Hotel na Kalamoti, Šipanu, Lopudu... to je suho zlato, samo... treba znati! Jasno je da u našim uvjetima marčapije i brzog bogaćenja ne ide, ali recimo da je primjeniti sliku Italije, gdje nekoliko porodica drži mali lijepi i slatki hotel i dobro živi, dajući posla mnogima? Naravno, sličnih je primjera i u Austriji, Njemačkoj... Pojam Vile Dubrovnik, ni previše moderne ni ugledne, ali sa uhodanom "posadom" i gostima koji su se u taj kutak mira uvijek ponovo vraćali? Da ne nabrajam, ipak imamo mi svijetlih (uglavnom privatnih) primjera.

Jel je neko branil djelatnicima tog hotela ujedinit se i kupit u ono doba taj hotel. Imali su određeni broj akcija, a ostatak su mogli odkupit uz pomoč županije i grada Dubrovnika.

Dobit bi ostala u regiji, ljudi bi imali posel i svi bi bili zadovoljni.

Zaključio bih: jedini neprijatelj nama samima jest naša država. Kako nju ne možemo zamijeniti ni promijeniti, mogli bi probati mijenjati te "turističke amatere", samo kako kad na izborima opet 80% nojeva zaokružuje imena? A noj kad zabije glavu vidi da ništa ne vidi...

Sad je država neprijatelj sa turističkim amaterima, a turistički profesionalci iz Dubrovnika, nisu bili u stanju iskoristit šansu stolječa.

Tko je glasao

Skviki nije moglo pretvorbom

Skviki nije moglo

pretvorbom u se davale dionice radnicima po fiktivnim visokim cijenama uz navodno dobre popuste. A kad je tržište proradilo, vrijednost dionica se drastično smanjila (jer hoteli još nosu normalno radili kao što i danas im dionice padaju jer je kriza na tržištu).

Ljudi, među kojima i ja osobno, smo odmili dalje plaćati te "povoljne" cijene jer su bile nerealne. Država (HFP) su nonšalantno ulkidali te ugov ore umjesto da poklone radnicima jer su več sutvari otplatili kroz te ugovore skoro cijeli iznos realne vrijednosti dionice.

Onda je HFP počeo naštimavanim natječajima počeli poklanjati miljenicima partrije, kao što je ovdje slučaj. Jer je svoje trebalo nagrađivati. Koločep nije jedinstven slučaj nego dio masovne pojave grešnog sistema zasnovanog na paetijskim podobnostima.

Skviki, nije moglo jer radncima nine nitko ni slučajno to nudio osim u slučaju Hotela Osmine Slano, koji je. gle komedije, omogućila koalicijska Račanova Vlada današnjem HDZ županu (tadašnjem direktoru Osmina i njegovim radnicima ) u Dubrovniku.

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

Frederik, Znam da je nekom

Frederik,

Znam da je nekom sa strane realno ocijenit situaciju u tom slučaju, no imam iskustva u mojoj okolini.

Bil je dučan u selu na prodaju za male novce. Ja velim sposobnoj i školovanoj mladoj osobi da bumo to preuzeli i nek ona vodi posel. Nije reagirala, a razlog mogu samo naslučivat, jel sam nekaj načul. No sve u svemu, kupila je osoba iz drugog sela no kak je uzela više dučana je bil prevelik zalogaj. Propal je i kupil je jedan u selu. Kod njega rade sad dve žene, on sa ženom nabavlja robu i posel ide.

Mlada osoba kojoj sam ja ponudil partnerstvo ide na posel u Zagreb i to na čisto drugi kraj grada. Provede na putu skoro tri sata dnevno.

Tko je glasao

http://pollitika.com/sindrom-

http://pollitika.com/sindrom-pseudopoduzetnistva

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Na Jadranu samo visoka

Na Jadranu samo visoka kategorija turista u hotelima moze nositi profit.
Naprosto jer je sezona prekratka.
Strani investitor ne moze poslije sezone ici u ribarenje, stocarstvo i sverc telecih polovica iz Hercegovine u gepeku.
Visoka kategorija sa cijenom ispod 100€/dan nema sanse za opstanak.
U tu se cijenu podrazumijevaju solidno placeni ljudi, amortizacija i stalne promjene, novi sadrzaji i inovacije.
Pogotovo su u teskoj situaciji i dugovima ( ovrhama) oni sto su nasjeli na budalastinu o malim obiteljskim hotelima.
To iskljucivo od 3-mjesecnog turizma ne funkcionira ni u Austriji, pa ni Svicarskoj.

Tko je glasao

E, lipi moj gnjus... Da si

E, lipi moj gnjus... Da si šutio, ostao bi filozof ali ovako... Ta tvoja kalkulacija sa 100 EUR-a je upravo ono što je do očaja dovelo naše tzv.ekskluzivne destinacije da danas moraju ( pogledaj zadnji "Dubrovački vjesnik" ) prodavati polupansion ( soba 5 zvjezdica, bogati buffet doručak i high-class večera ) po 30 EUR-a po osobi dnevno jer kada nekome zine stražnjica na velike pare onda na koncu lijepo tresne o zemlju. Jako puno hotela i u Austriji i u Švicarskoj ( radio sam i u jednoj i u drugoj zemlji - i to u turizmu pa znam što govorim) sa tri zvjezdice žive jako dobro od 5 mjeseci posla i sa umjerenim cijenama od nekih 5o-tak eura. Samo što je tamo država ( posebno Švica ) nešto malo drugačije uređena. I nema puno ispraznih filozofa već samo - arbeit!
I za konac još jedna informacija: hoteli Koločep su UVIJEK otvarali svoja vrata gostima tjedan pred Uskrs a zatvarali u prvom tjednu studenog. Uz malo dobre volje, vidjet ćeš da je to ipak nešto malo više od tri mjeseca.

Tko je glasao

Gdje je ta ponuda za 30 €?

Gdje je ta ponuda za 30 €? Reci brzo da odmah idem.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Prvo molim pročitaj ovo, pa

Prvo molim pročitaj ovo, pa onda moj komentar:

http://www.dubrovacki.hr/clanak/20138/sramotno-glumljenje-elitizma

U Grčkoj se hotel Croatia u Cavtatu ( 5 zvjezdica ) prodaje za 395 EUR-a. Tu je uključeno 7 polupansiona ( bogati buffet doručak, bogata večera i de-luxe soba sa balkonom ), povratna avio karta Atena-Dubrovnik-Atena, transfer sa zračne luke do hotela i natrag, boravišne pristojbe, aerodromske pristojbe, vodič... Naravno, u toj je cijeni i agencijska zarada i grčki PDV. Sve kalkulacije ovog paket aranžmana pokazuju da cijena polupansiona po osobi dnevno nikako ne može prijeći 30 EUR-a ( povratna avio karta je negdje oko 140 EUR, transfer barem 10 EUR, sve pristojbe oko 15 EUR, agencijska zarada barem 10 posto, a ako postoji subagentska mreža onda dodatnih još barem 5%, grčki PDV ne znam baš koliki je ali je barem 8 posto...uzmi u ruku računalo pa - računaj koliko ostaje za hotel ). Znam da je nama Hrvatima problem doći do Atene, ali zato Grcima - nije. Tko ti je kriv što nisi Grk.

Tko je glasao

drugim riječima trebalo bi

drugim riječima trebalo bi pitati dubrovčane zašto žele da im dođu grci, a ne žele da im dođu hrvati. vjerujem da oko 95% hrvata nije bilo u dubrovniku.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Točno! Ali ne samo

Točno! Ali ne samo dubrovčane, jer se cijela priča zapravo odavno zakuhala " tamo gore". To je "strategija" naših velikih kreatora današnje turističke politike. Pod te "velike stratege" prije svih ubrajam ministra turizma i vrle mu državne tajnike koji su u turizam došli isključivo po koalicijskom ključu ( sinekura ) a ne po znanju. Oni nisu nikada radili u turizmu, ne poznaju njegove osnovne zakonitosti poslovanja, i da ne nabrajam dalje - o svom odgovornom poslu NEMAJU POJMA. Pa tako kreni dalje, prema dolje da bi opet naišao na iste kadrovske križaljke. I čemu se onda čudiš?

Tko je glasao

Dragi moj gnjus ti bi se

Dragi moj gnjus ti bi se iznenadio kad bi pogledao u poslove knjige (ali naravno u normalnim vremenima jer kriza malo iskrivljava sliku - no ne previše). Uzmimo recimo Hotele Mlini 3 zvijezde koje je Leko dobio - hotel Astarea ustvari radi sezonski kao i svi vangradski hoteli u Dubrovniku, ali u Lekovoj grupi (The Westin, Sheraton, Panorama, International, Jadran i Zagreb) donosi najveći profit. Interesantno, zar ne. I još k tome u nju ništa ne ulaže.

Radi se o tehnologiji koja je posve drugačija za sezonske hotele - to je kao berba ili žetva, kad dođe vrijeme treba ubirati i ubirati, i nabijati, a ako jedan dan posustaneš taj dan je nepovratno propao. Zaj intenzitet je nepooznata stvarmu kontinentalnim hotelima. Uostalom, u hotelskoj industriji sezonski hoteli nižih kategorija brojčano daleko pretežu, a da je tako kako ti govoriš takvih hotela od 3 zvijezde više ne bi uopće bilo na tržištu - a ima ih daleko više od onih koje ti spominješ. Prosječna cijena Mlina je oko 50 E no važan je iznos godišnjeg ostvarenja po sobi a ne pojedinačna noćenja i pojedinačnee cijene. Zato velikih 150 eura po noćenje u Sheratonu ništa ne znači ako mu je godišnja realizacija po sobi malena.

Teorija lijepo izgleda u celofanu, možeš dodati i fjoku ali se to u realizaciji svodi uglavnom na praznu kutiju. U ovoj krizi su na Jadranu u najvećoj nevolji baš hoteli najviše kategorije - no to je moj sljedeći post.

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

STRANKE Stranke, ili bolje

STRANKE
Stranke, ili bolje rečeno sekte, su grupe istomišljenika koje vladaju ovom zemljom, a to znači - nama. Njihov zadatak je što veća podjela naroda,okupljanje što većeg broja istomišljenika (za uzvrat ih zaposliš, umiroviš...) i samim time spriječavanje naroda da poduzme samostalno neke korake. Podjeljeni smo do te mjere da nitko od Vas, koji ovo sada čita, ne može u svom susjedstvu, obitelji pronaći osobe koje bi se uspjele složiti oko neke važne teme, a kamoli okupili neku masu ljudi i organizirati prosvijed. Gledano, takozvano višestranačje; HDZ, SDP, HSS, HSLS, HNS, IDS, HDSSB . . . je jednostranačje! Zašto kažem jednostranačje, pa zato što sve te različite stranke razmišljaju jednako! Možda vam na prvi pogled ne djeluje tako, no, malo razmislite i pokušajte naći i jednu bitniju stvar u kojoj se razlikuju. Nema je! Oko svih bitnijih, važnih stvari po nas i ovu državu razmišljaju ko jedno. Svi se slažu da moramo postati članicom EU, svi se slažu da moramo privatizirati preostala poduzeća. Privatizacija Podravke je top tema. Podravka prehrambena industrija posjeduje i STUDENU, BELUPO (šta se desilo sa Plivom). STUDENA je u neku ruku privatizacija VODA! Ili veliki korak ka tome. Svi se slažu oko privatizacije prirodnih bogadstva, šuma, poljoprivrednih zemljišta, obale . . .

Sve političke pokrete kontrolira ista sila . Ako imate dvije glavne stranke

iz kojih se svaki put bira vlada i one pritom glasaju jednako o svim zakonima koji su

stvarno bitni, za birača u tom slučaju ne postoji 'izbor'.

Jedine razlike između tih stranaka (stranke) jest da se nemogu složiti oko naziva ulica, trgova, križeva. . . Zar je to najvažnija stvar u ovoj državi pa da bi to trebalo značiti da razmišljaju drugačije. Molim vas, razmislite još jednom!

Ova saborska prepucavanja su igrokaz, gluma, nakon silnih prepucavanja i neslaganja uhvate se pod ruke i na kavu.
Stranke su izmišljotina sa svrhom podjele naroda. Podjeli pa vladaj.
Kad se mi mali ljudi svađamo, prepucavamo za koga glasati, oni zajedno sjede u nekim restoranima, sobama daleko od kamera i javnosti dogovaraju što dalje.

IZBORI

Danas bi svakoj osobi u ovoj zemlji, bilo mladom ili starom, trebalo biti jasno da su političari i politika svrha sama sebi. Oni ne služe narodu, već nažalost narod služi njima. Najbolji primjer toga su IZBORI. Dan kad imamo pravo odabrati tko će vladati nama iduće četiri godine, dan kad se odričemo svoje odgovornosti i prebacujemo je na nekog lika koji nas gleda sa jumbo plakata, koji se šepuri i prikazuje na televiziji na način na koji to njemu odgovara. Kao kinder jaja, nude nam ispunjenje tri želja odjednom.

1.Ulazak u EU, protiv čega je trenutno oko 75% naroda, ali - to njih nije briga.
2.Borbu protiv KORUPCIJE, koju - naravno - sami proizvode i potiču.
3.Funkcioniranje PRAVNE DRŽAVE koju oni guše već 18 godina da funkcionira.
+
BONUS, zapošljavanje nezaposlenih i mjere protiv krize, koju produbljuju od nastanka države.

Jednom riječju, nude nam riješenja onih problema koje su sami potaknuli, stvorili, proizveli. Ali baš danas, na dan izbora trebaju nas, male ljude, domoljube, da im damo svoj glas i time pridonesemo u borbi protiv korupcije, funkcioniranja pravne države, nezaposlenosti, kriminala - jer oni su jedini koji nas od tih pošasti mogu i hoće spasiti.

Da su umjesto utrošenog novca na reklame, ( koje i tako nemaju nikakav učinak ), taj ogroman novac, vrtoglavih 200 milijuna kuna potrošenih na prošlim parlamentarnim izborima ( i tako na svakim do sada ) uložili u poticanje proizvodnje i gospodarstva, danas ne bismo bili u krizi i morali slušati predizborna obećanja o izlasku iz te krize.

Jedino mjesto gdje bi se KAMPANJA trebala voditi jest televizija, ( a to je besplatno ) i radio stanice s direktnim prijenosom sučeljavanja. Narod interesira njihov način razmišljanja, rješenja problema koje su sami proizveli, a ne plakati koji govore ono što narod želi čuti . Danas napravimo anketu, a sutra istim tim građanima ponudimo riješavanje problema za koje su se predhodno izjasnili u anketi.

Moglo bi se reći da kampanja više služi da se podsjeti stranačke podobnike, mašineriju da moraju izaći na izbore i zaokružiti onog koji mu je omogućio da bude zaposlen, pa makar i na izmišljenom radnom mjestu, da dobije ratnu mirovinu, mada nije niti kročio na ratište, da dobije povlastice, mada ne živi u Hrvatskoj i ne plaća porez.

Političari su toliko dobri, imaju toliku želju da čine dobro, da troše čak i vlastiti novac za kampanju da bi došli na vlast i mogli služiti narodu! Moš' mislit'!
Narod grca u nezaposlenosti, a ministri i zastupnici uz ogromne plaće uz samo nekoliko mjeseci rada u godinu dana, sjede i u do deset nadzornih odbora i primaju naknade. Zašto to ne rade nezaposleni stručni ljudi ?!

Ali pitanje je, čemu izbori, čemu stranke, ministri, zastupnici ako svi tvrdimo da nam je u interesu samo dobrobit naroda i države. Čemu lijevi, čemu desni? Zašto jednostavno svi ne rade za dobrobit ove države (naroda) i to je to!?

Zašto godišnje izdvajamo milijarde i milijarde kuna za plaće ministra, zastupnika, tajnika . . . ako sav taj posao možemo odraditi sami bez utrošene lipe. Nekad su možda trebali vladari, možda, ali danas je tehnologija toliko napredovala da svaki zakon, propis ili bilo koja odluka može biti referendum. Svi imamo telefonske linije, svi možemo biti umreženi i u nekoliko minuta izglasati, ko narod, dali želimo neki zakon ili ne. Da li želimo pregovore sa EU ili ne.
Izbori su iluzija. Biranje između "lijevih" i "desnih", a jedni i drugi razmišljaju isto, samo drugačije interpretirano.
Njihov cilj nije izliječiti sustav, jer kad – tad, kad dođu na vlast, moći će koristiti povlastice koje im taj bolestan i nepravedan sustav dozvoljava.

VLADAJUĆI

Vladajući, ili bolje rečeno troje ili četvoro ljudi koji vladaju ovom zemljom, kroje nam sudbinu, donose zakone.
Kažem troje ili četvoro zato što i jesu troje ili četvoro. Ne kroje nam zakone saborski zastupnici, ministri ...oni su samo ponavljači, marionete koje izvršavaju zapovjedi svojih stranačkih šefova, diktatora. Zar mislite da baš svi zastupnici HDZ-a SDP-a razmišljaju uvijek jednako? Ne razmišljaju, ali su prisiljeni razmišljati. To je "demokracija". Kad šef kaže da glasate za ili protiv, vi glasate, ili gubite svoj status i vraćate se u rupu iz koje ste predhodno ispuzali. To su isti ti zastupnici, ministri na koje godišnje trošimo milijarde dok ljudi gladuju.

Zakoni koji se donose, ne donose se za dobrobit naroda, barem koliko ja vidim. Nema manje kriminala, droge, nasilja, nepravde . . . Ali ima sve manje ljudskih prava i sve više kazni, kao da će one podići moju razinu svijesti pa da više ne radim te grozote. Prevencija u našoj državi ne postoji. Da se malu djecu pravilno uči u školama, na vjeronauku, kod kuće, putem medija, kad bi porasli ne bi morali konkretno znati za pojmove: nasilje, droga, kriminal ....Ali - onda vlada ne bi imala svrhe, a nema je ni sada, osim sama sebi. Onda ni policija, sudstvo, vojska ... ne bi imale svrhu. To očito nije cilj politike i vlade, pošto su u tom slučaju nepotrebni.

Vladajučima nije svrha služenje narodu, već u vrijeme mandata ojačati poziciju, ojačati stranku i osigurati iduće izbore. Danas (siječanj 2010) smo svjedoci toga. Umjesto da vladajući i glavna oporbena stranka (što je isto) traže sva moguća riješenja za ojačavanje gospodarstva, spriječavanja daljnjeg gubitka radnih mjesta, poticanja proizvodnje, izvoza . . Oni danas hladno i beščutno riješavaju svoje unutar stranačke probleme i ne obaziraju se na kritično stanje u zemlji. Njima je važnija glasačka mašinerija nego to što svakodnevno 170 radnika ostaje bez radnog mjesta. Njima su važniji njihovi stranački istomišljenici nego narod koji plača porez i kojem bi morali služiti. Premijer nebi smijo biti u stranci (kako nije ni predsjednik države) a kamoli da je još i predsjednik stranke, tako da se nemože dogoditi da je zauzet strankom a ne vođenjem države koja tone u sve veću KRIZU.

Produžena ruka politike - SINDIKATI

SINDIKATI, koji su produžena ruka politike (njihova nezainteresiranost drugačije nije objašnjiva ), očito odlično provode svoj plan. Velikih prosvjeda još nije bilo, a očito ih biti niti neće. Ali sam siguran kako čemo i dalje u medijima slušati o njihovoj odlučnosti u borbi protiv korupcije i očuvanju radnih mjesta, i moći koju imaju ukoliko svi zajedno krenu u prosvjede. Kako kaže Sever: "Prosvjedi su zadnja mogućnost, oni nam uvijek preostaju." Samo je pitanje, za što čemo prosvjedovati i koja korist od prosvjeda kad će već sve biti rasprodano, gospodarstvo i radna mjesta uništena? Isto kako se novac štedi kad ga imaš, tako se i radna mjesta čuvaju kad još postoje. Svi znamo da je deset puta lakše održat postojeće radno mjesto nego stvarati novo. Danas, svaki dan, bez radnog mjesta ostane 170 radnika! 170!! Ali prosvjeda nema.

Kaže Sever da je više za pregovore - očito je jako senilan, ili nije, jer skoro svaki dogovor u pregovorima na kraju nije bio ispoštovan, samo je narod bio još više podijeljen i imao još veći osjećaj nemoći. Što mi imamo pregovarati, tražimo samo ono što se tako i tako mora poštovati, što je Ustavom određeno i zajamčeno!
SINDIKATI vode psihološki rat sa narodom, ili bolje rečeno, osiguravaju vladi vrijeme za provedbu njihovog prljavog plana, RASPRODAJE I PLJAČKE DRŽAVNE IMOVINE I POROBLJAVANJA NARODA! Ide im jako dobro !

Jedna od glavnih trenutnih sindikalnih provedba, jest stvaranje osjećaja nemoći kod naroda, osjećaja da nemogu ništa promjeniti. Jer ako ogromni sindikati nemogu utjecati na vladu, kako čemo onda mi mali ljudi utjecati. Kršenje kolektivnih ugovora, izigravanje dogovora od strane vladajućih a da se pritom ništa nije desilo, jest ukazivanje narodu od strane vlade da se ne trude jer nemogu ništa. Što je laž! MI smo država, mi smo mašina koja pokreće ovu državu, samo trebamo odbaciti nametnute podjele i usmjeriti svoje snage, i nema stvari koju nemožemo napraviti.

MEDIJI - PONAVLJAĆI

Nažalost, mediji koje mi plačamo, najveća su moć POLITIČARA! Istraživačko novinarstvo u ovoj zemlji ne postoji, već postoji PapigaNovinarstvo, ili bolje rečeno ponavljaći. To su glavni novinari, glavni mediji koje svakodnevno slušamo, gledamo kako ko papige ponavljaju riječi političara bez da su predhodno istražili istinu njihova sadržaja. Ponavljaju izjave ko da sve što kažu političari, mora biti istina.

Danas politika određuje tempo i rad novinara, danas politika određuje teme informativnih emisija. Umjesto da su novinari ti koji određuju, koji stalno pušu za vratom političara, usmjeravajući političare na riješavanje stvarnih problema društva a ne potenciranje rasprava oko, "tko je zapalio kuću, a ne kako da ugasimo vatru i spasimo kući"

Medijima su važnije rasprave oko ulaska u EU, a ne to što svakodnevno 570 ljudi ostane bez posla, u medijima nemožete čuti rasprave o korumpiranim političarima, ali sapunice i rasprava oko toga tko je zaradio više (sportaš ili pjevać) ne nedostaje. Tko je nosio crvene a ko bijele tange, ko koga vara i sa kime, ko da su to pitanja od životne važnosti.

Tu naravno ima mjesta i za CRKVU, UDRUGE . . . koje su jednaki vjetar u leđa ovakvoj strukuri vladanja.

Smiješno je da trebamo sve ove udruge, ustanove, političare,vladu ... da bi nadgledali, donosili zakone u vezi onog što ne bi trebalo niti postojati. Da se borimo protiv korupcije, koja nam ne bi trebala biti poznata ko riječ, a kamoli kao način života, da se borimo za osnovna ljudska prava koja su dar svakoj osobi prilikom rođenja. Da se borimo protiv rasprodaje zemlje, koja je majka svih živih bića na planeti - ni naša, ni njihova. Da se borimo oko cijene energije, a energija je sve što nas okružuje, ima je u izobilju. ...Ali ako nema potreba, stvori ih!

Zar nije malo čudno, da uz svu tu mašineriju političara koji nam žele dobro, policije, ne vladinih udruga, vojske, crkve, sudstva, školstva, sindikata . . . svakim danom smo sve bliže i bliže totalnom kaosu.

Mi nismo krivci za to, već ovi gore nabrojani, koji proizvode kaos, a kažu da se bore protiv njega, te ih mi pri tom još i financiamo.

Vrijeme je da se PROBUDIMO!!

Tko je glasao

Ovo je,po mom mišljenju

Ovo je,po mom mišljenju super komentar i ne razumijem zašto ste mu udijelili toliko minusa.Što je, molim lijepo, pogrešno napisao komentator? Ja prepoznajem svaku situaciju koju je opisao,sve je to nažalost istinito i ćoravom vidljivo.Rezultati su naj bolji dokaz.

Tko je glasao

Sunday Times Rich List, rang

Sunday Times Rich List, rang za 2009.

58. Slavica Ecclestone, 734M funti
575. Jan Hruška 95M funti
1550. Arthur Hughes 35M funti
1550. Goran Štrok 35M funti

Goran Končar nije uvršten među 2000 najbogatijih.

Stvarno bogati i uspješni poslovni ljudi ne dolaze u Hrvatsku zbog posla, već je izbjegavaju poput kuge, jer bježe od nereda, nerada, kriminala i korupcije. Kod nas dolaze samo oni koji misle da će nešto ušićariti, prevariti, zmuljati, ukrasti i slično. To obično nisu bogataši, već muljatori koji pričaju o svom navodnom bogatstvu i poslovnim uspjesima. Čudi me da ih netko danas puši, u doba interneta, Googlea i izvora podataka kao što su Forbes ili Sunday Times.

Nagradno pitanje bilo bi, zašto recimo Jan Hruška, rođeni Zagrepčanin, stvarni self made bogataš (nakon nedavne prodaje dijela firme ima bar 165 milijuna funti), čovjek čija je firma zaista involvirana u high tech i ima godišnji prihod od četvrt milijarde dolara nikad u Hrvatsku nije investirao niti jednu kunu?

Tko je glasao

BTW, moja greška - Danko

BTW, moja greška - Danko Končar, a ne Goran Končar.

Tko je glasao

zašto bi investirao? znam

zašto bi investirao?
znam par ljudi koji su otišli van na semestar ili dva i još im je veća muka kad se vrate ovdje. nered, nesigurnost, grozan odnos, loše društvene vrijednosti. pa čak i jedna poljska koju mnogi gledaju s visoka djeluje kao uređenija i pristojnija zemlja za život čovjeka koji može i zna raditi.
zašto bi onda netko nakon što je vidio kako normalna država funkcionira riskirao ulažući svoj novac u ovaj naš kaos?
prema tome, posve se slažem s tobom.
pitanje je kako to promijeniti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Nagradno pitanje bilo bi,

Nagradno pitanje bilo bi, zašto recimo Jan Hruška, rođeni Zagrepčanin, stvarni self made bogataš (nakon nedavne prodaje dijela firme ima bar 165 milijuna funti), čovjek čija je firma zaista involvirana u high tech i ima godišnji prihod od četvrt milijarde dolara nikad u Hrvatsku nije investirao niti jednu kunu?

Pa ako je lik ovdje rodjen i na vrijeme je zbrisao, onda se ocito nije lud vratiti.
Ovdje ljudi naprosto mrze strance, kapitalizam i privatno poduzetnistvo.
Obzirom da se od laprdanja, jamranja i lijenosti ne da prezivjeti, onda su se fingarale tzv 2 navodno suprostavljenje partije od 2 frakcije starog SKJ.
Pod firmom demokracije se misle prosjaciti pare od EU, a sumnjam da ce to uspjeti ako EU i dozivi zimu.
Mogucnost da ti grupa ulicara zaustavi izgradnju usprkos svim ishodjenim dozvolama i time ti nekaznjeno proizvodi stetu, a drzava ne cini bas nista u zastitu tvoje investicije je dobro upozorenje za buduce potencijalne investitore u brodogradilista, greenfield investicije i sl.

Jedan ogledni primjer sa ovog foruma:
Tako mene trenutno uopce ne smeta što se Bill Gates slobodno šeće po Skradinu, ali jednom kada dođe taj trenutak možda budeš te srece da s njim procakulas malo o slobodi poduzetnistva i slobodnoj razmjeni dobara, dok budete prenosili kamenje s jedne na drugu stranu Golog otoka..

Tko je glasao

Upravo to! Kome se isplati

Upravo to! Kome se isplati kupiti hotel koji će, u najboljem slučaju, iz svog poslovanja vratiti dugove za 60-ak godina? I moje je mišljenje da u Hrvatsku ulažu samo hazarderi, hohštapleri, mutikaše ili - nepopravljivi domoljubi. S tom razlikom da ovi posljednji često nemaju priču sa sretnim završetkom...

Tko je glasao

petar8: Slažem se, ali ipak

petar8: Slažem se, ali ipak nisam dao pozitivnu ocjenu. Samo zbog podatka, kojeg ovaj Škot namjerno lažno prezentira, da je Koločep 60 godina donosio gubitak. To je notorna LAŽ, jer su Hoteli Koločep u normalnim tržišnim uvjetima ( paradoksalno i gotovo za ne vjerovati, to su u tih 60 godina bila jedino vremena rahmetli samoupravnog socijalizma ) uvijek donosili dobit, koja se je nije iskazivala u danas svima "jasnim i razumljivim" financijskim izvješćima, već kroz trinaestu plaću, četrnaestu plaću...( pa tako do desetak plaća viška ), sindikalna putovanja ( danas "team building" - kako to gordo zvuči, ali ga za raju - nema ), stambene kredite, stanove, asfaltiranje i uređenje ulica i mjesta, besplatnu zdravstvenu zaštitu, izgradnju škola, vrtića i besplatno školovanje nakon kojega si imao i osiguran posao. Itd, itd... A nije bilo ni puno mutikaša, jer je za njih bio rezerviran učinkoviti sustav samozaštite. Nije bio baš puno demokratičan ( mogu li mutikaše računati na demokratsko razumijevanje?), ali da je bio efikasan, danas više u to nitko i ne sumnja. Izbor opcija između tadašnjeg nedemokratskog režima u kojem se nije OVOLIKO kralo ( ali se nije smjelo ni puno misliti i to javno iznositi ) i ovoga demokratskog u kojem se DEBELO krade i mućka ( a može se svašta misliti i svašta govoriti ) nije baš lagan. Imamo li treću opciju? Što je prije pronađemo - prije ćemo se i izvući iz ove naše tipične balkanske krčme.

Tko je glasao

Macy, Činjenica je da drugi

Macy,

Činjenica je da drugi rade umjetne otoke i to na pijesku. Ulažu milijarde u te projekte, a samo je pitanje vremena, kad če ti isti nestat u moru. Enorme potrebe za pitkom vodom koje tamo nema, a u svijetu je sve manje te iste je dodatni problem.

Kod nas tih problema nema. Kad dodamo da smo u politički stabilnijem podneblju, je prednost koja se nemre platit.

Tko je glasao

Koliko sam razumio, dobro je

Koliko sam razumio, dobro je što sami sebe pljačkamo i uništavamo jer smo sretni što živimo u politički stabilnom podneblju, ne gradimo umjetne otoke od pijeska koji će se sami od sebe urušiti i imamo dovoljno pitke vode. Moram priznati da mi se čini da nisam baš dobro shvatio poruku...

Tko je glasao

Ko i uvijek se krivo

Ko i uvijek se krivo razumije, jel se ne prati tok dialoga. Razmisli o tome kaj sam napisal.

Tko je glasao

Ne protivim se znacajnije

Ne protivim se znacajnije (osim smijesne abolicije Markote), ali ipak sam danas ocekivao bar sitni komentar o preturanju Vlahusicevog kabineta, kad ono uhodani Otok znanja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci