Tagovi

Po ure građevinske torture

Nisam strastveni ljubitelj kulture, ali moram reći da sam uz večerašnje izdanje emisije Branke Kamenski iznimno uživao. Nenametljivo, neagresivno, ali kirurški precizno i potresno suočavanje sa društvenom (i kulturnom) zbiljom Hrvatske.

Prije emisije uživao sam u nadprosječnom dossieru (pozdrav 45 lines, odličan si bio), jedino tog Kalinića teško varim (do 90-te sve je bilo super, ma daj naj).

Kulturistički osvrt na aktualni "terorizam", njemački ekspresionisti (sjajan prilog), fasade u Varaždinu (i neizbježni, ali podnošljivi Čehok, naravno).
No, priča koja me se posebno dojmila je ona oko crkve u Udbini. I bolesne arhitektice koja između bolesti i radnog mjesta, nemoralno(?) bira, vidi vraga, radno mjesto.
A predstavnica Komore je posebna priča. Poslali ona mail, ali dokaza zato nema. Kao, bitno da je ona izjavila da je odogovreno, a nema veze što nije, ionako valjda nitko neće ni pitati dalje. Fuj.
Ali gle, naš vrli premijer se buni, ali, jao, ništa se više neda promijeniti. Niste se valjda nadali da može?
I naravno, zaključak o građevinskoj mafiji. Pa ljudi, zar je baš svaka pora našeg društva zaražena korupcijom?

Komentari

IGH: Spremni smo sniziti

IGH: Spremni smo sniziti cijenu
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,11,3,,139503.jl

Sve do prije tri dana činilo se da je odluka stručnog žirija konačna i da je IGH dobio još jedan veliki infrastrukturni projekt, da bi u petak premijer Ivo Sanader poručio kako će konačna odluka biti donesena tek nakon financijske procjene svih pet nagrađenih radova.
Tu će procjenu obaviti posebna Radna skupina Vlade i Grada Zagreba koji su 90-postotni vlasnici Zračne luke i najvažniji investitori gradnje novog Plesa.

Prvongrađeno rješenje IGH tima Kincl - Neidhardt - Jure Radić je najnerazrađenije rješenje. Copy paste montaža tubnela/crva s mosta Bundek i nešto malo sličice okolo.

- Zatvorenih očiju mogu reći da se naš projekt može uklopiti u tu cijenu - izričit je Kincl koji u prilog tome navodi jednostavnu računicu - svaki kvadrat nove Zračne luke u tom bi slučaju stajao oko 3500 eura, što je, kako tvrdi Kincl, i više nego dovoljno.

Zatvorenih očiju će o +- 60 milijuna € (450 mlijuna kuna) procjenjivati i elita stručnjaka Radna skupina Vlade i Grada Zagreba i IGH ekipa, sve istaknuti likovi koji se posve pouzdano u životima i karijerama nisu bavili ovakvim troškovimaa više od malog zatvranja očiju.

Neidhardt je u svježije odoba poznat po zabačenoj zgradi Croatia osiguranja jdnostavnog tlocrta i bez pregrada, čije je cijena 5.000 €/m2, Kincl slično sa slično složenim prostorima ispod tribina Dinamovog stadiona i razno (npr. zgrada Medicinksog fakulteta), IGH razno slično po vlastitim iskazima ili sve razmjerno složenosti cca 2-3 skuplje od najskupljih zgrada a la zgrada Bundestaga, njemačkog palamenta, u Berlinu, po projektu Normana Fostera.

Bal maloumnosti, nerada, forsanja i grubog kršenja 9 od 10 ključnih zakonskih točaka (javna nabava, svi graditeljski zakoni, sukobi interesa svih vrsta ...), na otvorenoj svjetskoj sceni.

Zamjetna je terijerska nepopustljivost, koja se kao dar božji servira kao popuštanje. Ekipa je već "davno" dosegla nivo 5.000 €/m2 za jednostavno, cca 2/3 njima, akademici bruto i svi troškovi na račun fakulteta pod znastveni rad, porezi i ostalo ništa, tako posluju lideri fakulteta desetljećima, osim kada se dodatno pojavi prilika a la Komercijalna banka Zagreb kada se mazne nešto dodatnih milijuna od nastave, sve ne bez posljedica - prave dodatne posljedice su nezdrživo napreduješ u društvu dugoprstića i neradnika, nezdrživo izbijaš među vodeće profesore i miljenike partija i sljedbenika, zatim akademik, zatim ... ništa ne radiš i ne misliš osim što djeliš maloumne ossmjehe (vidi sliku) ili po malo šlatariš mlade suradnice, kao Marques i društvo kod prijatelja Castra ... sve kapa kao podmazano, ni nebo nije granica.

Tko je glasao

Zamjetna je terijerska

Zamjetna je terijerska nepopustljivost, koja se kao dar božji servira kao popuštanje.

Majstori znaju da prava igra počinje tek kad se "bik uhvati za rogove" i da je pritom nevažno što bik misli koliko će ga koštati. Mehanizmi zidanja cijene su razrađeni do savršenstva, kao da je kvasac dio svake faze do konačnog obračuna, ako takav i postoji kod ovakvih mega projekata.

Zato sam siguran da bi ekipa prihvatila čak i da se Sanaderu omaklo lupiti još manje.

B-52

Tko je glasao

a kladim se da ne znaju da

a kladim se da ne znaju da je ciglu potrebno natopiti vodom ili svježi beton redovito zalijevati :)

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Bolje je beton pokrit s

Bolje je beton pokrit s najlonom nego špricat.

Tko je glasao

skvikač moj, ovi gore ne

skvikač moj, ovi gore ne znaju ni da ispod zgrade treba temelj iskopat, kamoli cake o pravilnom stezanju betona. njima vodovodne cijevi završavaju u betonu, štekeri za struju nemaju spoj na struju :):) ali im je parket "prvoklasan afrički", a vrata "protuprovalna" (madeinchina) :) firma im se zove "drživodudokmajstoriodu"....e, sad, očekivat od takvih da im projekt liči na http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/video-neboderi-ciji-se-katovi-rotiraju-svaki-za-sebe.html  je pomalo pretjerano :)

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Misliš naravno, na crni

Misliš naravno, na crni nepropusni najlon?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Transparentni je dobar, a

Transparentni je dobar, a crni nisam probal pa neznam.

Tko je glasao

Skviki, Delgado i LQ, iako

Skviki, Delgado i LQ, iako diskusija o betonu i najlonima ima strukturalnog smisla i donekle prizvuk slobodnog zidarstva, bilo bi praktičnije da smo kod nekog u kleti prehitili kubik šodra i zabetonirali terasu. Vidi se kako i LQ kuži problematiku, no, od nje se očekuje da neimare nagradi kakvom kvarnerskom maneštrom, ombolom i zelenim rezancima s tartufima.

2decicrnog

Tko je glasao

Kako bi Zvone reko:

Kako bi Zvone reko: APASOLUTNO!!!

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

2DC, Mačku bum drugi put

2DC,

Mačku bum drugi put pozval kad betoniram, no sa Delgadom moram biti oprezan, bu me tužil jel kod mene delaju na crno.:-)))

Tko je glasao

pak, ne brini se skvikač za

pak, ne brini se skvikač za to...ak delgado ima neku odvjetnicu, imamo i mi griotticu i smogija...em nam ne bu niš mogel :):) bu ga samo shiraz na ombolo iskupil.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

U Smogija bi još i imal

U Smogija bi još i imal povjerenja, ali Griotta, pa ona me nema rad.

Tko je glasao

heheheee tu pojedinost sam

heheheee tu pojedinost sam smetnula s uma....nema ni mene rad :):):) bojim se da bi mi na kraju morali delgada nalijevat shirazom :) al si sve nešto mislim da je griottica prava buduća profesionalka, a tu nema mjesta sentimentalnosti :) baš mi bi joj bili dobri za pokaznu vježbu :) mogla bi na nama i magistrirat

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Crkva na

Crkva na Udbini
http://www.fokus-tjednik.hr/vijest.asp?vijest=4260

Iako je tekst opisa javnog istupa pristran i neupućen, iz njega se razabiru neki karakteristični djelovi uobičajene hrvatske prakse.

Zaraćene strane su ne samo surađivale nego se i sporazumno poslovno razišle i naručitelj (biskupija) je arhitektu isplatio više od dva milijuna kuna za do tada nepoznati stupanj obavljenog posla i obeštećenje. Obzirom da je naručitelj od početka nezadovoljan rješenjem te da je i projektant zadovoljan isplaćenim iznosom, za pretpostaviti je da razrada projekta nije doprla daleko.

Taj rang novaca za nešto više od idejnog rješenja nije neuobičajen u hrvatskoj praksi. U svjetskoj praksi je prije nekoliko godina bio slučaj veoma eksponirane gradnje novih blizanaca na mijestu srušenih u New Yorku. Naručitelj i prvonagrađeni autor svjetski čuveni arhitekt Liebeskind su se razišli u fazi razrade projekta. Nakon duljeg suđenja Liebeskind je uspio dobiti samo 400.000 kuna obeštećenja, 1/5 kao Bašić na Udbini, manje nego što je dokazao da je platio suradnike i imao troškova, niti pola od toga (veliki projekt, dosta rađeno), jer je američki sud konačno presudio da obje strane trebaju snositi rizik i trošak raskida.

Ovdje očigledno ni novac ni rakid posla nisu bili kamen spoticanja, kao općenito u Hrvatskoj osim u privatnim poslovima, jer ako nečega ima ima novaca i iskustva dogovora pomoću toga.

Kamen spoticanja je sveukupnost nacionalnog ranga, jer je to tako od svih koncipirano i izloženo javnosti, pa su razne implikacije na odavno stvorenim općenitim i u ovom slučaju visokim i previsokim razinama. Svim sudionicima je tek sada počela gužva i svima je općenito i ovdje potpuno stran skup minimalnih i na neki način općenito neizbježnih pravila.

Uočava se slijedeće:
- dobiti rješenje i manjeg javnog značenja a da nema gužvi a nacionalnog pogotovo je jedino moguće da se minimalno primjereno postavi cilj i minimalno stvarno provede natječaj. Za dva milijuna kuna se može dobiti vrhunski svjetski natječaj a vrhunski hrvatski za 0,3 milijuna kuna i manje;
- u svakom tako minimalnom primjerenom natječaju se mogu razrješiti u zadvoljavajućih +- 10 % ovdje i pretežno ni u +- 300 % rješenih pitanja cijene i pitanje rješenja i troška ovdje spornog unutarnjeg uređenja (uz rješenjaa su najčešće arhitektima unutarnja uređenja izvor osnovnih prihoda, nezakonite provizije od nabijanja skupih materijala i troškova);
- propisi i pravila koji se ovdje i inače uvažavaju kao nešto što se strogo desetljećima ne čita niti i malo logički uvažava a veoma složeno se i burno "kreriraju" po raznim shvaćanjima, rekla-kazala i interesima, su jednostavni. Nitko u javnim poslovima nije bog a u natječajnim još manje i sve ima veoma jednostavne opće poznate relacije;
- ovdje i inače svi sudinici krše praktički sva ključna pravila i to prikazuju kao jake prednosti. Naručitelj je za namjeravano angažirao uobičajeni slijed ali koji uobičajeno nije ni minimalno pravno i stvarno educiran i ravna se po običajima. Kada je odmah po natječaju došlo do problema trebalo je nekoga tko minimalno zna angažirati za pravnu i stvarnu obradu i sporazumno rješenje, što nitko nije napravio nego su nastavili poslovati ni u dobroj vjeri ni u sporu. Tako su nastavili i dalje. Predstavnici arhitektonskih udruga nemaju točnog stava jer je stvar nezgodna i jer udruge namjerno dugo nemaju minimalno pravno ni stvarno primjerene i održive akte, obzirom da su osnovne intencije udruga nadzakonito dominirati nad svime, a specifični naručitelj s druge strane ima sličnih problema.

U većini uređenih zemalja i kod nas nekada sve ovo bi bila svinjarija prve vrste ali je kod nas zbog duljeg svjetski "elitnog" poslovanja ovo dnevno i masovno uobičajeni način rješavanja ama baš svega važnog - tko je uigran za ovakva natezanja jako dobro i nadsvjetski zarađuje, napreduje, i kada ama ništa ne radi lako dospjeva do svjetskih nivoa, tko iz bilo kojeg razloga nije u formi za takvu staalnu igru ima nepreglednih problema non stop raditi i surađivati sa ovakvim pojavama, koje pojave nisu u prvom redu ljudi i stručnjaci nego beskrajne iracionalne strasti, zaobilaženja bilo kakve logike ... neke vrste maostička kulturna revolucija, što pouzdano melje ne samo ljudski i božji i bilo kakvi "faktor" nego i pobornike i sljedbenike.

Za ilustraciju shvaćanja šire zbilje, višedesetljetne. Bašić je među rjeđima stvarni arhitekt sa stvarnim cijenjenim arhitektonskim djelima i kao takav tek drugi ili treći hrvatski ešalon - drži primat u zadarskom području i pomalo operira na nacionalnoj razini te vjerojatno zaradi osobno "samo" 20-tak milijuna kuna godišnje prosječno, više od Liebeskinda i raznih svjetskih zvijezda ali manje od bar 1.000 "elitnih" hrvatskih arhitekata i inženjera te daleko manje zarađuje i utiče od megazvijezda Kincla, Jure Radića i raznih megazvijezda, koje vjerojatno u zadnjih 30 godina nisu povukli ni crtu pa sjedili dulje od pola sata oko nekog projekta. U odnosu na to on je poptuno opravdano i nezdrživo gnjevan, vjerojtno na rubu snaga biti stalni luzer i doživljavati neizdržljivi pritisak branše i okoline. Ovo nije ironično rečeno, desetljećima je doslovno histerija stalne presije relativnih neuspjeha koje nitko nije pošteđen ni kada solidno napreduje, jer je to uvijek jako daleko ispod nivoa uspjeha slabijih.

Zato možda treba otvoriti ozbiljnije inicijative kao to rješiti u tom smjeru. Npr. da li je moguće, sada kada je svijet u pomutnji, ostvariti (Čačićev) program financijskog poslovanja, da se namakne što prije kakvih 400-500 mlrd € i uloži na sve goruće točke frustracija i nezadovoljstava, "da se deca malo izigraju i izdovolje". Ili rasporediti vatrogasne mlaznice sa hladnom vodom i hladiti pregrijane reaktore i mreže.

Tko je glasao

Suvremena crkvena

Suvremena crkvena arhitektura u Hrvatskoj - Crkva nije industrijska hala s križem!
http://www.vjesnik.com/pdf/2007%5C02%5C17%5C08A8.PDF

Megalomaniju i da nema veze ne predvodi niža stoka nego sam nadsvjetska elita, ona copy-paste turboelita koja mete pod svjetskom elitom.

Tko je glasao

Ovo je zgodan citat iz tvog

Ovo je zgodan citat iz tvog linka:
Naši arhitekti nisu teološki educirani!
Juraj Kolarić takoder smatra da je problem suvremene sakralne arhitekture nedovoljna teološka izobraženost naših suvremenih arhitekata.

Ovo je zanimljivo budući da arhitekti smatraju da kler nije dovoljno arhitektonski obrazovan. Bilo bi zanimljivije vidjeti dali su arhitekti bolji teolozi nego što su teolozi arhitekti.

Zapravo cijeli taj članak je izrazito zanimljiv i, rekli bi, poučan.
Fotodokumentirane su sve one crkve koje se smatraju lošima a kao dobre se spominju se "Sv Donat, Sv Stošija i Sv Jakov" (prve dvije u Zadru, a ova posljednja u Šibeniku, pretpostavljam). Stvarno tragično razmišljanje koje se zaustavilo pred 500 godina (crkve su redom iz 9. 13. i 16. st.) i žao mi je što nije ostalo u katakombama. Dosta je tragično ako ovaj narod u posljednjih 1/2 milenija nije uspio sagraditi niti jednu crkvu vrijednu spomena. Svakako uz ovakvo razmišljanje sumnjam da će uspjeti ni u sljedećih 1/2 milenija.

Ne može crkva biti industrijska hala koja ima jednu horizontalu i jednu vertikalu, pa se tome doda jedan križ i kaže: evo, to je crkva!
Ovo je pak najveći biser koji je i generirao naslov članka "CRKVA NIJE INDUSTRIJSKA HALA S KRIŽEM!". Vjerojatno se autor i danas divi svojoj genijalnosti. Očito nije shvatio što je crkva kao građevina bez obzira na svoje teološko znanje.
Tu bilo zgodno podsjetiti na dubrovačku borbu zvonika i turskog turbana na Sponzi.
A ako se to ne zna onda se možemo pitati zašto su gotičke crkve bile toliko visoke (preko 30m u unutrašnjosti) a ljudi su prije bili niži ili zašto su crkve bile tako bogato dekorirane.
Prava je hipokrizija propovjedati skromnost s takvim imputom.
Crkva je prostor gdje se okupljaju vjernici i obavljaju svoje obrede, ali nije samo to.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Meni se više sviđaju

Meni se više sviđaju starinske crkve, nego moderna crkvena zdanja. Jedno od zanimljivih zdanja, izvana gledano, je crkva Svetog Nikole u Rijeci, ali mi se ne sviđa njena unutrašnjost. Za razliku od nje, crkva Marijina uznesenja izvana je prilično neugledna, ali iznutra odaje tisućljetni mir. Takav mir nisam osjetila ni u jednoj novoizgrađenoj crkvi. Ima još jedna takva crkva i to na središnjem trgu u starom gradu Palmanovi.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ovo je zanimljivo budući da

Ovo je zanimljivo budući da arhitekti smatraju da kler nije dovoljno arhitektonski obrazovan. Bilo bi zanimljivije vidjeti dali su arhitekti bolji teolozi nego što su teolozi arhitekti.

Obje "struke" su hendikepirane za dijalog, ali je ovdje ipak ključni problem u hendikepu arhitektonske elite, koja je potpuno hendikepirana za bilo šta kao i sve "avangardne elite".

Liturgičari i teolozi, kao npr. tehnolozi u tvornicama ili bilo tko ima neke minimalističke obveze. katolička crkva ima ad prostora te arhitekture i likovnosti dovoljno suvremen II vatikanski koncil koji da je minimalne smjernice i ostavlja puno slobode arhitektima, likovnim umjetnicima ...

Naša arhiteltonska elita se drži formule da oni znaju arhitelturu, koja je općenita i kojoj ništa ne može biti nadređeno, pa i te smjernice i bilo šta shvaćaju kao ključno ugrožavanje biti arhitekture i sebe. Ne radi se o relaciji arhitekti-crkva mego o općenitom hendikepu "avangarde", koja je jedino nadbožanska i nadsvjetovna.

Ovdje to dodatno proizilazi jake, prejako iz slijedećeg:
- ovi katolički liturgičari i teolozi su šire obrazovani i više vidjeli Evrope i svijeta, pa su "deformirani" pokušavajući to objasniti arhiteltosnkoj eliti;
- arhitektonska elita zadnjih 4 desetljeća drži nivo da je poptuno svjetska, što po raznom i jeste i previše i previsoko, pa i bez namjere ne uočava da nema ni sata obrazovanja od strane specijalista za filozofiju, pravo, troškove i financije pa čak niti povjesničara umjetnosti, da sve to i razno drugo tehničko zapravo arhitektonsku elitu ne zanima iako podrazumijeva da je i to njihovo pravo pod arhitekturom a sva uplitanja u arhitekturu i sve negativnosti su snažna podloga za još jaču nadpoziciju ...

Obzirom da se sve dodatno odvija u kontekstu šireg odnosa nadgradnje i baze, sve se još pojačava i nema granica problemu.

Ključ razumijevanje su neka prethodna razdoblja, npr. tridesete, kada nije bilo nikakvih posebnih problema na bilo kakvim relacijama, kada su ujedno građene i puno jeftinije a uglednije crkve ka i razno puno uglednije a puno primjerenije. Tada su se svi djelovi i logike procesa uvažavali, nije bilo ni rahitekture ni crkvi samih po sebi ni za sebe.

Tko je glasao

Crkva bl. Augustina na

Crkva bl. Augustina na Peščenici mi je uvijek izgledala kao svemirski brod iz filma Dan nezavisnosti sa will smithom.

Tko je glasao

Houston, we have a problem.

Houston, we have a problem.

2decicrnog

Tko je glasao

Zovu je "Darth

Zovu je "Darth Vader"

Darth Vader

leddevet

leddevet

Tko je glasao

A Crkva Sv. Mateja u

A Crkva Sv. Mateja u Dugavama? Tko je projektirao tu cisternu?

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Sv.Ivan u Utrinama pomalo na

Sv.Ivan u Utrinama pomalo na bunker nalikuje.

Tko je glasao

Sv. Mateja u

Sv. Mateja u Dugavama
Arhitekti Penezić i Rogina (ako se ne varam).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

I stari i novi projekt i svi

I stari i novi projekt i svi javni pa i većina privatnih projekata su potpuno u skladu sa osnovama mu duhom zadnja 4 desetljeća, nakon što su očišćene remetilačke snage.

Bez obzira o čemu se radi sve mora biti jako napredno i veleimperijalno, sveopći kategorički imperativi su mora biti tako i turbo svjestski, što značii nadbožanstveno i nadsvjetovno.

I ključno je da nema izuzetaka i popuzštanja ni u čemu. Ovdje logika namjene u spomen svih svjetovnih mučenika sili u skromnost, krajnju skromnost i umjetničko izražavanje te skromnosti i muke. Ali bi bilo predramatično očkivati da ide u tom smjeru kada ni za dječji vrtić nema ni malo popuštanja, pa ni u trenucim krajnje demagogije niti za neki detalj kakve rezidencije.

Iskustva smo da niti najveća stijena logike Bandić ne omogućuje ni nijanase takve slabosti nego loži - bolji od svih gradova Evrope, od Moskv i Dubaia i Pekinga zajedno, jedini i neponovljivi.

Kako očekivati slabost od bilo koga i bilo čega, pored tako davno dosegnutog nivoa, koji ne samo da se čvrsto drži nego i stalno diže, kategorički je imperativ više i bolje ...

Usporedimo samo zgradu aerodroma. Početkom šezdesetih je ekipa sa Josipom Uhlikom i Bernardom Bernardijem rješavala tu novu glavnu vezu sa svijetom. Što su više gledali, to su samo otišli u krajnost skromnosti - kreirali su zgradu koja je koštala 3x manje od ičeg sličnog, sa 1/3 od prosjeka običnih čeličnih profila, nešto običnog stakla i nešto običnog drva. Riskirali su puno, sve, fjasko i nezgode po sebe. Ali je izdržalo sve gadne testove. Sadašnji projekt aerodroma logično izražava iznimni napredak 40 i više godina nakon toga. Kao što se je Kina morala iskazati na Olimpijadi to još više moramo mi, jer dok oni nisu imali šta jesti mi smo bili na vrhu svemira, cijela Kina je bila na koljenima i u patosu kada je naš maršal dolazio kod njih.

Dakle, pokažimo malo razumijevanja ta taj više nego usklađeni jedinstveni slijed i duh duha, od čega nema ni najmanjeg odstupanja.

Tko je glasao

Ova priča s Udbinskom

Ova priča s Udbinskom crkvom predstavlja kršenje ponešto zakona, propisa i morala.
Evo što kaže komora arhitekata:
KODEKS STRUKOVNE ETIKE
Objavljeno u "Narodnim novinama" br. 47 od 3. travnja 1999.
Članak 18.
(1) Ovlašteni arhitekti i ovlašteni inženjeri ne smiju utjecati na neki započeti ili postojeći poslovni odnos između drugih arhitekata i inženjera i njegovih naručitelja, na način da djeluju za svoj interes.
(2) Ukoliko naručitelj traži preuzimanje posla ili dijela posla koji već radi drugi ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer, preuzimatelj posla dužan je o tome prije preuzimanja obavijestiti kolege koji su već u poslu. Preuzimatelj smije preuzeti posao u koliko ne djeluje suprotno kolegijalnim pravilima i nakon što je utvrdio da su s prethodnikom ispunjene obveze iz ugovora.
(3) U slučaju iz stavka 2 ovog članka preuzimatelj dijela projektiranja, nadzora ili drugog posla, dužan je o preuzimanju obavijestiti Komoru odnosno razred. Ako ne radi novi projekt, dužan je poštivati upute autora, tražiti suglasnost za svaku promjenu u projektu i autora obavijestiti o svakoj promjeni u izvođenju gradnje.

Jednostavno rečeno: arhitekti ne smiju drpati jedan drugom posao i to predstavlja grubo kršenje strukovne etike. U slučaju kad se preuzima tuđi posao treba za to dobiti dozvolu od prijašnjeg projektanta.

Budući da u ovoj investiciji sudjeluje država u iznosu od 50% (ako se ne varam) onda se ugovaranje posla projektiranja i izvođenja radova treba ugovarati po "Zakonu o javnoj nabavi" i tu je, obzirom na vrijednost radova, javni natječaj neophodan.

Posebna vrsta natječaja je "Arhitektonski natječaj" gdje se odabire najbolji rad a ne isključivo najjeftiniji kao što jedino može ispasti kad se striktno provodi Zakon o j. n.
Dakle, biskup Gospićko-Senjski mons. dr. Mile Bogović ili bilo tko drugi ne može samo tako direktno ugovarati posao takve vrijednosti direktnom pogodbom kad je u pitanju državna kesa.

dolje "čudo" arhitektice Marina Balin Fadejev,
detaljnije na http://hr-mucenici.hbk.hr/
Crkva UdbinaPostoji ovdje i 3. kategorija, a to su autorska prava arhitekta Bašića koja su grubo povrijeđena. Povrijedili su ih biskup Mile Bogović i arhitektica Marina Balin Fadejev ali ta je kategorija u Hrvata apsolutno "zadnja rupa na svirali".

Svakako priča koju nam prodaje biskup Gospićko-Senjski o skupoći projekta je čista "boza" i problem je da se njemu Bašićeva crkva ne sviđa i on bi nešto "još veće i još starije". To je tuga mentalnog sustava koji budućnost gleda u retrovizoru i gdje je sve što nema stupove s kompozitnim kapitelima, lukove i kupole je neprihvatljivo. Na žalost to je isti bizantinski mentalitet koji je u Beogradu izgradio crkvu sv. Save, nikako da se odmaknemo od tog primitivizma.

Tužno je kad se sjetimo da je crkva sv. Križa u Ninu bila za svoje vrijeme apsolutna avangarda a Biskup i Marina se nisu puno dalje maknuli od stoljeća sedmog.

I na kraju odgovor na pitanje zašto Komora arhitekata i država ne reagiraju na očito kršenje svega i svačega je to što je jednima crkva dobar investitor i bilo bi loše pasti u nemilost, a država se šmajhla crkvi jerbo glasovi su tu najvažniji a Lika je sigurna HDZ-ejska kopanja.

Bljak, smetenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i - jednostavno - prodane duše!
(imao je stari pravo).

P.S. Skoro sam zaboravio, ova crkva arhitektice Marine je stvarno katastrofa!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Nezahvalno je „braniti“

Nezahvalno je „braniti“ nešto s čim se osobno ne slažeš, no čini mi se da je u slučaju crkve hrvatskih mučenika otvoreno podosta važnih tema zbog kojih procjenjujem da je korisno, makar za potrebe diskusije, preuzeti i ulogu „advocatus diaboli“-a.
Pa, krenimo redom.
ad 1)
Budući da u ovoj investiciji sudjeluje država u iznosu od 50% (ako se ne varam) onda se ugovaranje posla projektiranja i izvođenja radova treba ugovarati po "Zakonu o javnoj nabavi" i tu je, obzirom na vrijednost radova, javni natječaj neophodan.

U ovoj investiciji država nipošto ne sudjeluje s 50% nego s iznosom od oko 3 milijuna kuna, a koliko to iznosi u postocima, jasno je, može se izračunati tek nakon što je poznata cijena. A cijena je ovdje, kako će se poslije vidjeti, vrlo rastezljiva kategorija. Investitor ovoga projekta je, i pred zakonom i u odnosu na arhitekte i izvođače, Gospićko senjska biskupija. Što se pak javnog natječaja tiče, on je izvršen i u prvom (Bašićevom), i u ovom drugom projektu od kojega, tko zna iz kojih razloga, svi dižu ruke. Prvi je natječaj raspisan u travnju 2004, a drugi još u prosincu 2007.

ad 2)
arhitekti ne smiju drpati jedan drugom posao i to predstavlja grubo kršenje strukovne etike.... autorska prava arhitekta Bašića su grubo povrijeđena...
Što je sve prethodilo raspisivanju drugoga natječaja i gdje je sve i zašto „puklo“ na relaciji između Bogovića i Bašića, teško je razaznati. No, jedno je sasvim sigurno. Bašić je od crkve na udbini jasno, u dva pisma investitoru, odustao i to riječima: „projektant moli da ga se bez ikakvih obligacija oslobodi daljnjeg sudjelovanja u ovom projektu“ te „ „razumijevajući situaciju investitora neću braniti da se novi koncept crkve razvija na već izvedenoj tlocrtnoj matrici CHMa." Nakon toga prestaje svaka priča o „drpanju“ – naravno, pod uvjetom da se drugi projekt po svom izgledu i sadržaju ne naslanja na prvi.
Što se pak tiče autorskih prava ona, kako se meni čini, ovdje nisu prekršena. Jer, vidljivo je to i na prvi pogled, novi projekt je uistinu novi – ne „krade“ elemente Bašićevog arhitektonskog rješenja. A Bašiću je njegov projekt, kako tvrdi investitor a ni projektant ga ne opovrgava, uredno plaćen.

ad 3) A sad malo o cijeni, koju ja ovdje nipošto ne bih odbacio kao „nevažnu“ stvar u cijeloj priči. Činjenice su ovo:
- Bašić je u izradi svoga projekta cijenu izgradnje procijenio na 30-ak milijuna kuna
- na javnome natječaju najjeftinija ponuda iznosila je 67,5 milijuna kuna (s PDV-om)
- Investitor je dao do znanja da mu je i ta najniža cijena prevelika, pa mu je projektant obećao da će se naknadno izvršiti zamjena materijala (umjesto skupih, staviti jeftinije) i učiniti još neke preinake kako bi se troškovi približili njegovoj procjeni. Sve je to stavljeno i u ugovor s izvođačem.
- Naknadne preinake, međutim, projektant odbija izvesti
- nakon odustajanja od prvog projekta i završetka natječaja za drugi projekt, cijena radova iznosi 35 milijuna kuna (s PDV-om)

E sad, par pitanja koja se meni u cijelome ovome slučaju motaju po glavi:
- Zašto stati na stranu arhitekta Bašića i tako podržati megalomanski projekt koji bi u konačnici koštao 10 milijuna eura, kad jednako tako megalomanski drugi projekt košta upola manje
- Treba li nam u Udbini ikakav megalomanski projekt, ili je bilo dovoljno izgraditi neku zavjetnu kapelicu 3x3 m, u izvedbi domaćih ličkih majstora koja bi, uključujući i sve pojedene janjce i popijene pive, mogla koštati koliko i omanja obiteljska kuća
- Koliko su love pobrali „bašići“ i drugi vrhunski arhitekti i izvođači u dosadašnjim crkvenim novogradnjama
- Kakva je „umjetnička vrijednost“ tih crkvenih novogradnji izgrađenih u posljednih 15-ak godina u kojima se investitori u crkvenim redovima nisu pobunili (premda im, kao u i ovome slučaju, predviđena i krajnja cijena nisu bile ni približno jednake)?

Zaključno: meni su i prvi i drugi „udbinski projekt“ podjednako loša rješenja i ne pada mi napamet stati u obrani bilo kojega od njih. Interne pak odnose među arhitektima najrađe ostavljam njima samima.

p.s. ukoliko nekoga slučajno zanima Bogovićeva verzija, preporučam ju pogledati ovdje: http://hr-mucenici.hbk.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1...
p.p.s. priželjkujem da se u ovu raspravu uključi i ap :)

Tko je glasao

Malo cu upotrijebiti

Malo cu upotrijebiti Bogovicevu verziju da ti pokazem gdje su falinge Investitora.

Projektantova procjena sveukupnih troškova bila je 30.377.000,00 kuna....
Na pozivni natječaj za izvoditelja radova dobili smo četiri ponude:
l. MEGRAD d. o. o. na 55,450.000,00 kuna
2. TEAM d. o. o. na 93,744.163,16 kuna
3. MEĐIMURJE GRADITELJSTVO d. o. o. na 108,888.721,16 kuna
4. KONSTRUKTORINŽENJERING d. o. o. na 124,696.335,43 kuna

Znaci za idejni projekt (manje od 1% investicije) su organizirali javni natjecaj, a za izgradnju (cca 90% investicije) su organizirali pozivni natjecaj s 4 ponudjaca? Malo nesuvislo, no sad cemo vidjeti zasto...

Nakon napuštanja projekta Nikole Bašića...raspisan je pozivni natječaj. U natječaju, nakon prethodnog dogovora, sudjelovalo je pet natjecatelja, od kojih su četiri nakon nekog vremena odustala zbog pritiska „struke".
E sad mijenjaju idejni projekt i to putem pozivnog natjecaja, u kojem 4 od 5 natjecatelja ne predaju rad? I to je legalno prihvaceno? WTF? Kod namjestenih natjecaja se redovno bar predaju i ti "dodatni" radovi, samo da se odrzi privid legalnosti. Ovdje cak ni to nije slucaj...

Inače su svi natjecatelji prethodno prihvatili novi projektni program a neki i sudjelovali i u njegovoj formulaciji.
Ovo je potpuno neprihvatljivo. Jedini kontakt koji bi natjecatelji smjeli imati jest putem pisanih odgovora na pitanja, a ako su sudjelovali na formulaciji projektnog programa to ih automatski diskvalificira iz natjecanja. Za taj rad se prima naknada i taj arhitekt ne smije sudjelovati niti kao natjecatelj niti clan zirija.

Povukao se i jedan član Ocjenjivačkog suda. Budući da nisu željeli da njihova imena budu vezana uz ovaj projekt, nema potrebe da ih ovdje spominjemo.
Vidi vraga, prihvatili projektni program, natjecali se ili bili u ocjenjivackom sudu a ne bi da ih se spominje. Da li ih je uopce onda i bilo? Vracam se na filozofsko pitanje - ako drvo padne u sumi a nitko to nije vidio ni cuo, da li je to drvo uopce palo? Prosudite sami.

Sve to uvjetovalo nas je da smo prihvatili prijedlog stručnjaka i podupiratelja Crkve hrvatskih mučenika za izravnu pogodbu s određenim poduzećem kako za izradu projekta po projektnom programu tako i za izgradnju cijele gradevine, uz prethodno jasno definirane financijske okvire.
Odredjenim poduzecem. Kljucna rijec. Za izradu projekta I IZGRADNJU. Kljucni pojam.

Na svom prvom sastanku 3. lipnja prihvatilo je idejni projekt Marine Balin Fadejev, dipl. ing. arh. Konstruktora, d. o. o. iz Zagreba...
Ugovor o izgradnji CHM potpisan je 12. kolovoza 2008. s Konstruktor inženjeringom, d. o.o. iz Splita.

A evo i tko i kako... Konstruktor je na prvom natjecaju za izgradnju imao upravo najvecu cijenu - cca 250% iznad najmanje, pa je jednini valjda nacin za dobiti ovaj posao bio miniranje cjelokupnog postupka i pokretanje iz prividne nule...
BTW Konstruktor je u vlasnistvu konglomerata Jure-Pero-Zdero (Jure Radic, Pero Djukan i zet mu Zderic) koji mi neizmjerno ulijevaju povjerenje u mutne igre. Isto su (s imenom IGH) napravili i za Maksimir, kad su uspjeli (hvala im) minirati JPP postupak u kojem su imali daleko najvecu cijenu.

Ukupna cijena radova je 35 milijuna kuna, računajući i PDV.
Da, ukupna cijena Konstruktora je 35 mil kuna po novom projektu, bez da je ijedan drugi ponudjac predao ponudu. Da li ja pogresno pretpostavljam (analogija) da bi mozda Megrad dao ponudu od cca 15mil kuna (2,5x manju od Konstruktorove po prvonagradjenom radu)?

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

BTW Konstruktor je u

BTW Konstruktor je u vlasnistvu konglomerata Jure-Pero-Zdero (Jure Radic, Pero Djukan i zet mu Zderic) koji mi neizmjerno ulijevaju povjerenje u mutne igre. Isto su (s imenom IGH) napravili i za Maksimir, kad su uspjeli (hvala im) minirati JPP postupak u kojem su imali daleko najvecu cijenu.

Ovo je dio turboelite raspoređene po sektorima/područjima koja desetljećima, uz punu i krajnje odanu podršku "struke", okreće cca 90 % raspoloživog kapitala, na otvorenoj sceni dok se svi se iscrpljuju u beskrajnim gledanjima i analizama.

Ova turboelita sektora graditeljstva, sektora koji troški koliko svi ostali zajedno, su šegrti svojih majstora i obiteljski razmonoženi. Drže se potpune replike shema, uključujući političare zaštitnike (prije Jakov Blažević a sada Luka Bebić).

Đukan i Marina MD su preparkirani u IGH da ne bili uhapšeni, Marinu MD je sklonio njezin patron Danijel Režek (tada i sada gazda INGRA). Akademici arhitekti i prvi predsjednik komore Ivan Franić (ex hausband Hildegard) i razni su ortaci i stari drugari. I svi iz branši. Sada su u prvim redovima treća generacija obitelji (Jure Radić, Žderić, Bandićev financijer Kojić ...) i četvrta (sinovi Đukana, Simovića, Kincla ...), dok druga (Đukan, Marina MD, Kincl, Franić ...) i prva (Režek, Simović ...). Roditelji su umrli (akademik Mohorovičić, Jakov Blažević, Čikara i Čop ...).

Nema nikave potrebe za promjenama, sve je jako provjereno i uigrano desetljećima na nekoliko kontinenata, uključujući punu podršku partije, "struke" i svih naprednih snaga (svi ti su betbroj puta opetovano za to i bez promjena). Klaster/mreža obuhvaća sve strukovne udruge, sve veće državne i "tržišne" tvrtke, državu što privatiziranu (IGH, ZG holding ...) što neprivatiziranu, međunarodne mreže zahvaljajući daleko najvećoj konkuretnosti (najmanje 50 % financira naša država, i investicije), sve. Mnogi znaju pa zato slijede, oni koji ne znaju očarani su i opijeni idejom ...

Slabosti naoko nema. Ali ima, stalno su prežderani pa je sada kada je tu stvarni Žderić veoma nezgodno. Međusobno su si jako dobri i sljedba je zahvalnija i lojalnije nego kod Tita i Mao-a, ali to je slabost jer su ti carevi znali da stalno treba "mešati" a ne držati se sheme, pa je sve predekadentno i sforsano. Sve u svemu sada postaje zanimljivo. Npr. kako će dalje započeto sa srbijanskim partnerima, gdje kod njih nije bilo takve homogenosti i kontinuiteta pa su sada glavni nutricionist Mišković, Joca Amsterdam i slična rulja. U BiH također jača konkurencija. A u RH , gdje su osvojili sve 100 % i mirno operiraju po istoku, baš sada neke nepredviđene gluposti, defetizam prodire sa zapada a oko tip top združene gradnje u Cesarčevoj (IGH-ZABA-Konstruktor ing) se najednom dešavaju ...

Ključno je - da li će sljedba izdržati, nakon desetljeća marševa, napredovanja ... ?

Tko je glasao

Vidim, ima nas još koji smo

Vidim, ima nas još koji smo se raspitali o ovome slučaju, što je dobro za raspravu.
No, ono što iz cijele rasprava mnogima neće biti jasno: zašto bi Gospićka biskupija uopće izvodila cijeli ovaj cirkus, ako su željeli da izvođač bude Konstruktor (ili bilo tko određen)? Mogli su naprosto dogovoriti posao s kim god su htjeli, jer su investitor oni, a ne država. Javni im natječaj uopće nije trebao. No, oni to ipak čine: čak i djele nagrade od par desetaka tisuća kuna za prva tri rada izabrana na prvome natječaju.
Zašto?

mijenjaju idejni projekt i to putem pozivnog natjecaja, u kojem 4 od 5 natjecatelja ne predaju rad?
Što se tiče pozivnoga natječaja, on je sasvim uobičajen. Na kraju krajeva, i na prvi natječaj Bašić se bio javio kao pozvani arhitekt. Sve je to još uvijek puno "transparentnije" nego je, primjerice, bilo ovdje (http://www.narodni-list.hr/narodnicm/index.php?option=com_content&task=v...)

A zašto 4 od 5 natjecatelja ipak odustaju? E, to je već zanimljivo pitanje, na kojega Bogovića odgovara ovako: "zbog pritiska „struke"". Ti pak, s tim u vezi, pitaš ovako:
Da li ih je uopce onda i bilo? Vracam se na filozofsko pitanje - ako drvo padne u sumi a nitko to nije vidio ni cuo, da li je to drvo uopce palo?
Ja ću se pak, kao jednu od mogućnosti zašto ti ljudi žele ostati anonimni, ponovno poslužiti jednim drugim primjerom, a opet s istim akterom u igri: http://www.narodni-list.hr/narodnicm/index.php?option=com_content&task=v...

Toliko za ovaj "val".

Tko je glasao

No, ono što iz cijele

No, ono što iz cijele rasprava mnogima neće biti jasno: zašto bi Gospićka biskupija uopće izvodila cijeli ovaj cirkus, ako su željeli da izvođač bude Konstruktor (ili bilo tko određen)? Mogli su naprosto dogovoriti posao s kim god su htjeli, jer su investitor oni, a ne država. Javni im natječaj uopće nije trebao.

Nema nikakve iznimke ni potrebe naglaska na to.

Već cca 4 desetljeća su svi javni pa i značajni privatni poslovi farsa, i bez ikakve posebne namjere. Naprosto od razne nužnosti nužnosti koja nije nužna je nemoguće da se i na jednom značajnom poslu uopće pristupi normalno a još manje da ga se realizira. Ako nekom pojedincu to i pdane na pamet, već u njegovoj glavi će se pojaviti niz uticaja a većina ostalih likova će sigurno dodati i ništa od toga jednostavnog.

Crkva nije nikakvi izuzetak. Da jeste, ne bi uopće tražila izravne ponude od javno jako afirmiranih dugoprstića i bar minimalistički bi napravila minimalni natječaj ili bi minimalno angažirala nekog stručnjaka koji nešto zna i koji nije drugoprstić - kako će biskup svećenik znati organizirati gradnju.

Nije nitko za neku konkurenciju ideja, cijena, ljudi i ostalog - to svima ruši ključno, ne samo interese nego i ključna shvaćanja, sklonosti, predodžbe ...

Kada se iz nekih iznimnih razloga, što se mora ili ipak netko tako pokušava, ide sa takvom konkurencijom i pokušajem primjerenosti (ključna riječ za ovo i razno) u kontekstu namjera, mogućnosti i duha vremena i okolnosti, tada nastupa kreševo - za to su potrebene ne utakmice nego epopeje, začudne tehnike i složeni nadrealistički pristup igri, nadigravati se sa beskrajnim maoizmom na njegovom terenu je naravno složenije nego izazvati cijelu združenu Siciliju na megdan.

P.S. Namjeravana crkva obilježje mučenicima na Udbini se može ukupno puno bolje rješiti za cca 5 mlijuna kuna tako da se to malo pripremi, da se daju takve upute o 5 mlijuna kuna i u natječaj uključi malo i slobodnije i primjerenije proizvođače rješenja a ne samo arhitekte i izvodače, jer je logično da bi likovni umjetnici i neki drugi stručnjaci trebali tu biti glavni. Nakon što bi se odabralo rješenje, netko tko zna lako to još malo podesi u malo bolje i za ne više od 4,5 mlijuna kuna a onih 0,5 mlijuna kuna se ostavi da ima za razno nepredviđeno. I tako sve redom, nije teorija nego se i tako radi, tako su rađene njauglednije stvari, ss minimalnom koncentarcijom na logiku stvari a ne na sve ostale gluposti.

Tko je glasao

u natječaj uključi malo i

u natječaj uključi malo i slobodnije i primjerenije proizvođače rješenja a ne samo arhitekte i izvodače, jer je logično da bi likovni umjetnici i neki drugi stručnjaci trebali tu biti glavni.
Prema našim zakonima pristup javnim arhitektonskim natječajima ima svaki građanin Hrvatske i to je od davno omogućeno. Znaci to može biti svaki umjetnik, stolar, električar te, naravno, i biskup. U toliko bi bilo poštenije da je biskup Bogović sudjelovao pod svojim imenom na natječaju a ne da se skriva iza neke projektantice.

Nastavak priče je koliko nešto dobro mogu napraviti likovni umjetnici i drugi(?!) stručnjaci jer, eto, crkvu u Udbini je isprojektirao jedan biskup (vjerojatno to spada u "druge stručnjake") i rezultat je vidljiv i na prvi pogled. Svakako su ovdje navodnici jako opravdani kod riječi "stručnjak".

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Neosobni i neprofesionalni

Neosobni i neprofesionalni komentar (da je takav bio bi drukčiji ili ga ne bi bilo) - pokušaj minimalnog objektivnog sagledavanja jednog tipičnog djela zbilja, prilog daljnjoj raspravi

Prema našim zakonima pristup javnim arhitektonskim natječajima ima svaki građanin Hrvatske i to je od davno omogućeno. Znaci to može biti svaki umjetnik, stolar, električar te, naravno, i biskup. U toliko bi bilo poštenije da je biskup Bogović sudjelovao pod svojim imenom na natječaju a ne da se skriva iza neke projektantice.

RH nema zakona koji uređuje pitanje autorskih natječaja i tko ima pravo pristupiti natječaju.

Arhitekti su de facto i de iure uzurpirali pravo uređivanja za arhitektonske natječaje ponovnim internim donošenjem pod-pod-pod-zakonskog akta koji nije vezan za neki zakon i koji je tako upitan općenito i u djelovima.

Pravilnik o natječajima s područja arhitekture i urbanizma
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/2486.htm

Članak 19. Osobe s pravom sudjelovanja
(1) Sudjelovati u natječaju može svatko tko ispunjava stručne i ostale uvjete za pristupanje natječaju, a koji su objavljeni prilikom raspisivanja natječaja.
(2) Smatra se da su zahtjevi stručnosti zadovoljeni u natječajima u kojima sudjeluju arhitekti i urbanisti, krajobrazni arhitekti i arhitekti unutarnjeg uređenja, ako natjecatelji imaju pravo nositi navedene titule. Pri raspisivanju natječaja mogu se postaviti i dodatni zahtjevi. U pojedinim slučajevima, pravo sudjelovanja mogu dobiti i apsolventi ili studenti fakulteta, ako je raspisivač natječaja s tim suglasan.

Navedeno ne glasi uredno, ali ipak je jasno da daje pravo samo arhitektima a u praksi primjene je potpuno tako + zidanje uvjeta tako da ne može sudjelovati niti 70 % arhitekata nego se sve više sužuje i stremi samo ka dvorskim arhitektima. U ovom jedinom određujućem djelu je izbjegnuto daljnje određivanje jer ni nakon intenzivnog lobiranja RH nije ipak bila u stanju otvoreno ozakoniti diktaturu u graditeljstvu prolupalih partijskih arhitekata i građevinara nad cijelim društvom pa je odabrana puzeća varijanta toga.

Dodatno se zna da se to lako zakonski obara i da nije u skladu praksom evropskih zemalja, da je protivno evropskim zakonima (kao i većina toga - nigdje npr. zakonski nisu obvezne nego samo orjentacije i dobrovoljna usmjeravanja cijene, strukovna usavršavanja, članstva u komorama, na natječajima se natječu i osobe i autori drugih struka, ne može se stvarati kartel kao IGH+AF+GF ..). Arhitekti drže i provode da isključivo pravo imaju arhitekti, unutar arhiekata ne svi i ne arhitekt ako arhitekt nego kao filtrirana pojava, a sada su se u skladu s tim pokazali/blamirali kada su vodeći akademici ponosni podrednom autorskom ulogom u odnosu na građevinara Juru Radića, koji ujedno nema niti jedan značajni izvedeni građevinski projekt (samo treći supotpisnik projekta Masleničkog mosta, tada bez položenog stručnog ispita i prava na projektiranje).
Nastavak priče je koliko nešto dobro mogu napraviti likovni umjetnici i drugi(?!) stručnjaci jer, eto, crkvu u Udbini je isprojektirao jedan biskup (vjerojatno to spada u "druge stručnjake") i rezultat je vidljiv i na prvi pogled. Svakako su ovdje navodnici jako opravdani kod riječi "stručnjak".

To što ovdje biskup i bilo koji Y brlja ni malo ne znači šta su primjerena pravila i šta rade razni X.

Ovo je zgodan primjer za razmotriti ove osnove i općenite društvene osnove/deformacije u kontekstu evropskih i naših nekadašnjih propisa i pravila, pa i o "stručnjacima" i stručnjacima.

Predmet je obilježje hrvatskim mučenicima u Udbini. To čak ne mora biti ni crkva i u natječajima nije obvezno ni crkva ni arhitektura pa ni sakralno pa ni sakralna arhitektura. Bez dvojbe je primjereniji neki čisto multidisciplinarni rad (likovnjaci, povjesničari, muzealci, urbanist ...) sa dosta likovnog (skulpture, razne novije tehnike). Primjereni natjecatelji su na neki način ljudi veoma raznovrsnih struka a u pravilu višedisciplinrani timovi. Zbog prethodno prikazane zakonske i praktične čiste deformacije arhitekata, koji jednostavno agresivno ne uvažavaju ni minimume prava i logike i sustavno agresivno nastupaju a time i na štetu vlastite profesije, i ovaj natječaj i svaki ide čvrsto u smjeru arhitektonski i sukob arhitekata i onih koji "ne razumiju" arhitekturu. To je izravna preslika totalitarizma - nitko ne razumije partiju ni općenito avangardu.

Da težište ove svari ide u nešto što nije arhitektura pa ni crkva je jasno i po Bašićevom radu - to je nešto bliže boljim raznim složenim spomenicima nego pojmu crkve i arhitekture. To što je "novo biskupovo rješenje" fjasko ni malo ne pomaže logici i poziciji hrvatske "elitne" arhitekture i arhitekata - ne samo da ih nitko ne razumije nego ih već potpuno svi neizbježno smatraju pojavom s onu stranu svega, jer to jesu i komunikacija nije moguća sa strane te "elite", a bilo kakvi pokušaji povezivanja i smirivanja već potpuno djeluju kontraproduktivno, izazivaju živčane reakcije.

Obzirom da je tema otvorena, a ujedno tema aerodroma i raznih, nedvojbeno je došlo doba kada se ne mogu izbjeći minimalno uređivanje odnosa i vraćanje na davno dosegnutu tradiciju i evropska pravila. Iako će možda izgledati nadmeno, to uopće nije i slijedeće je minimalistički skromni izraz onoga što već desetljećima znamo kao skoro potpuno deformirano i što trpimo ne zato što je nužda ili što ne znamo nego zato što je obuzelo mase:
- crkva kao institucija, isto tako i druge institucije, branše u sustav se odavno uopće nisu u stanju baviti minimalnom logikom graditeljstva i društveno primjerenog investiranja, kao i raznim pitanjima na najdonjem nivou ..., sve do razmjera prolupavanja;
- dominatni arhitektonski milje je, zajedno sa povezanim građevinskim i drugim, među najvećim takvim ekstremima društva, jednostavno je otkinuo od društva i to ide od trenutaka kada benigni NDH asistent Andro Mohorovičić sa 32 godine postaje profesor, rektor, akademik i šef područja pod paskom partije i Krleže. Ne samo da su eliminirali do daske sve što je vrijedilo, i to na evropskoj razini, nego su se odavno ždanovljevski stavili nad cijelim društvom, udruženi sa isto takvim partijskim ekstremima građevinarima i drugima, nešto što nadilazi maoističku kulturnu revoluciju;
- jedne i druge i treće takve snage nisu međusobni rivali i klubovi koji mogu unedogled prodavati zamjerke jednih drugima kao vrhunaravnu robu i istovremeno više nego surađivati, kao u nogometu i svemu drugom, nego su ujedno nedovojbeno isti milje, istovremeno društvena elita i ološ, mainstream, pored kojeg mainstreama je stalno bilo boljih u svim područjima pa i ovima. U navedenom smislu je društvo u konačnom i neizbježnom sukobu dviju linija i praksi tradicije. Ovom staljinizmu/totalitarizmu je nedvojbeno odzvonilo i zato će nedvojbeno pokušati sve oko svoje transformacije u evropske dijamante i istovremeno u jako dobre ortake istoka, prolupalih djelova crkve i slično. Međutim, i da mu svi u tome pomažu ne mogu pomoći, jer očigledno teče proces da sustavno po defaultu ta maintsream ruši sam sebe. I ovo je školski primjer autogola, u kojem nema pomoći i da netko hoće. Nije uopće prvi put nego pravilo da na najskupljim sakralnim gradnjama čvrsto surađuju vodeći staljinistički sekretari i poduzetnici i vodeći desni likovi crkve, jer je to prirodna simbioza deformiranih religijskih i nadreligijskih ekstrema, neodoljiva privlačnost.

Ili isto obrnimo sa jednostavne strane - i da se pruža neka idealna mogućnost uredovati u tome, nema nikakvog mogućeg rješenja osim daljnje čvrste plovidbe u raspad takvih odnosa. Za to vrijeme i zadnji građanin u Evropi pa i u našoj zadnjoj zabiti zna da društva ne mogu izbjeći određenu povezanost svih ljudi sa širim pojavama i međusobno, da neko minimalno rješavanje zajedničkih poslova nije moguće bez šire suradnje te da diktature pa i diktature bilo kakve avangarde nad bilo čime naprosto ne funkcioniraju ...

Dakle, citirani djelovi "propisa" i prikazana praksa su dio sustava koji je jahao i previše i koji je sve dublje u glibu. I da se hoće više nije moguć primjereni natječaj i projekt obilježja mučenika na Udbini, stadiona, aerodroma, sanacije Jakuševca, bolnice Blato, pročistača, masovnih naselja kao na farmi svinja, POS Špansko Oranice, Vrbani III i raznoga. Također se više ne može popraviti razno kao plod više desetljeća, uključujući farsu o Viru, Rogoznici i raznom koji najednom nisu nešto od čega se svi ograđuju nego nešto u čemu su svi sudjelovali i svi amenuju i šute, čak jako zadovoljni što se na to troše državni novci. Prevladala je svijest o povezanosti i pokušava se sa formulom "svi smo govna", ali koja ne pomaže i da jesmo. Ništa više ne pomaže i u pitanju je paradigma niza desetljeća i suočavanje sa time i novim izazovima.

Nema ni vidljivih razloga za daljnja bavljenja u ovome smjeru, koji smjer ne može osigurati donje razine ni sam sebi ni ikome drugome (što se je potvrdilo više puta do sada - početkom i krajem osamdesetih, krajem devedesetih, sada) - situacija sve usmjerava u smjeru šta i kako raditi da bilo šta uopće može funkcionirati bez prekomjernih teškoća, bar minimalno. Također više nema sukobljenih strana, mačku o rep da je sve kriv HDZ, da su ovi ili oni koji ne znaju, da su samo ovi ili oni halapljivi ... Nema niti elitnih snaga avangarde koje same mogu rješavati išta. Nema ni pravih sukoba, sve više je sve i za svakoga obrnuto, kako bilo šta ....

P.S. Problem Udbine, aerodroma i raznog nije prvenstveno problem svih nego sudionika, ali se sekundarno ipak tiče svih, ne samo da svi to plaćamo i da su poslovanja povezana nego se sve veže na sve djelove zajedničkih poslova. Kamo sreće da arhitektonske, građevinske, crkvene, političke i druge elite znaju i mogu to rješavati. Očigledno je i da nemaju pojma o tome, ne bi sami sebi zabijali autogolove da znaju. Obzirom da su to naši i da se tičes vih nas, primjereno je malo bavljenje time, "elite" vape za bilo kakvom pomoći, u glibu su.

Tko je glasao

@ap, bilo bi dobro kad bi

@ap, bilo bi dobro kad bi svoje komentare skratio na cca 15-20% sveukupne dužine od početka do kraja. Ovih prekobrojnih 80-85% predstavlja kočioni sustav temeljen na nagomilavanju mase koja je na kraju složena prema modelu standardnog sljemenskog klizišta i nemoguće ju je više pomaknuti i obrađivati a svi su putevi ili zatrpani ili odgurani u dolinu vremenskog razdoblja ili 30-tih ili 1971.

No da ovdje pokušam odgovoriti na 2-3% iznesenog materijala koji ima osnovni problem da je priča iz sredine priče.

Dakle pitanje pristupa arhitektonskim natječajima je regulirano je člankom zakona koji si gore naveo, a posebno je znakovit stav 1:
Članak 19. Osobe s pravom sudjelovanja
(1) Sudjelovati u natječaju može svatko tko ispunjava stručne i ostale uvjete za pristupanje natječaju, a koji su objavljeni prilikom raspisivanja natječaja.
Znakovit je posebno po tome što se tu nigdje ne spominju arhitekti ili bilo koja druga struka nego je to prepušteno raspisivaču natječaja, a da raspisivač ne bi radio baš što ga volja ima i stav 2 istog članka:
(2) Raspisivač natječaja mora pravo sudjelovanja u natječaju prilagoditi značaju natječajnog zadatka, uz poštivanje načela ravnopravnosti svih natjecatelja i ne smije zlorabiti svoje pravo kako bi smanjio konkurenciju.Jasna je ovdje intencija da se omogući ravnopravnost svim sudionicima natječaja. Niti ovdje se ne spominje bilo koja struka nego je stvar i dalje prepuštena raspisivaču natječaja.

I sa možemo otići na stranu raspisivača natječaja koji sustavom natječaja traži najkvalitetnije moguće rješenje. Da bi postigao potrebnu kvalitetu ima 3 poluge kojima to postiže:
1. Projektni program
2. Natječajna komisija (žiri)
3. Kriterij koji natjecatelji trebaju zadovoljavati.

Dakle sporno je ovo pod 3:
Dosta je logična pretpostavka da je dobro ako natječaju pristupe natjecatelji koji su ne samo sposobni izraditi dobar projekt nego su i sposobni u slučaju pobjede projekt dovesti do realizacije.
Arhitektura je jedna vrlo složena djelatnost koja u sebi uključuje mnoga područja, jer ako projektiramo bolnicu treba znati kako bolnica funkcionira, ako je to kazalište onda treba znati kako radi kazalište, i tako dalje za aerodrome, crkve i sve do kioska za novine. Osim same namjene potrebno je i znanje čiste građevinske struke te u dobroj mjeri svih ugrađenih instalacija. I tu imamo još i masu propisa, normativa, nesuvislih i tajnih zakona i svašta još preko toga.

I sad je pitanje kome bi ti povjerio projekt svoje obiteljske kuće i da li bi angažirao Džamonju ili Propadala da ti odrede život dok god budeš živio u toj kući.
Ove priče sa slikarima, kiparima i sličnima su prilična idila koja izuzetno rijetko proizvede nešto kvalitetno i ja se uopće ne bi zamarao takvim efemernim pojavama. Takav preskok je pokušao i naš najbolji kipar pa danas imamo zagrebačku "džamiju".

Dotaknuo si negdje i priču o namještenim natječajima i to je jedna velika svinjarija i po logici da uvijek ima kurvi - uvijek će biti i lopova, a ni jedna struka nije imuna na takve specijalizacije.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Članak 19. Osobe s pravom

Članak 19. Osobe s pravom sudjelovanja
(2) Smatra se da su zahtjevi stručnosti zadovoljeni u natječajima u kojima sudjeluju arhitekti i urbanisti, krajobrazni arhitekti i arhitekti unutarnjeg uređenja, ako natjecatelji imaju pravo nositi navedene titule. Pri raspisivanju natječaja mogu se postaviti i dodatni zahtjevi. U pojedinim slučajevima, pravo sudjelovanja mogu dobiti i apsolventi ili studenti fakulteta, ako je raspisivač natječaja s tim suglasan.

Ovaj 2. stavak 19. članka i praksa nedvojbeno određuju i dugo prakticiraju da su natječaji arhitektonski i da pravo sudjelovanja imaju samo neki arhitekti, oni koji iamju pravo nosti navedene titule (sada članovi komore a ostali nemaju pravo) i to ne svi nego samo oni koje ne eliminiraju uvjeti natječaja (broj zaposlenih u tvrtki, projektirane površine, razne potvrde ...).

Dakle, samo neki arhitekti (prosječno ne više od 15 %) imaju formalno pravo natjecati se.

Pitanje prava natjecanja je povezano sa ovim drugim pitanjem šta je arhitektura.

I taj pod-pod-pod-podzakonski akt (Ustav, Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o HKAIG, Zakon o udrugama, Statut HKAIG, Kodeks HKAIG pa tek taj akt, bez pravih osnova na zakonima ...) i tvoj komentar definiraju arhitekturu kao nešto složeno što uključuje jako puno toga + nabrajanje jako puno disciplina, zbilje, propisa ...

Arhitektura je jedna vrlo složena djelatnost koja u sebi uključuje mnoga područja, jer ako projektiramo bolnicu treba znati kako bolnica funkcionira, ako je to kazalište onda treba znati kako radi kazalište, i tako dalje za aerodrome, crkve i sve do kioska za novine. Osim same namjene potrebno je i znanje čiste građevinske struke te u dobroj mjeri svih ugrađenih instalacija. I tu imamo još i masu propisa, normativa, nesuvislih i tajnih zakona i svašta još preko toga.

Arhitektura je, kao i sve drugo tek dio toga, negdje čak mali djelić, a nikako ne nešto nadređeno tome. Ni složena bolnica nije nešto prvenstveno arhitektonski, tu je arhitektura sporedni dio.

Sve samoproglašene nadpojave pojave griješe kada se samoproglase nadređenima hrpi toga od čega su samo jedan dio. Time ne poboljšavaju svoj položaj unutar šireg nego ga de facto i de iure destruiraju.

Širi pojam od arhitektura u današnjim zakonima je graditeljstvo. Bolnica je nešto šire i od arhitekture i od graditeljstva kao višeg pojma od arhitelture. Čak i kiosk sadrži još nešto malo više od graditeljstva.

Tako je to pravno i stvarno.

Problemi deformacija u vezi toga su elementarni, kao i većina društvenih problema. Pojednostavnjeno, počivaju na paradigmi da postoje avangarde koje su nadređene zakonima i zbilji, ovdje i religiji, koje su time nadsvjetovne i nadbožanske. To je snažno učvršćeno nedostatkom i 1 sata obrazovanja o drugim disciplinama i elementarnim društvenim i zakonskim relacijama te višedesetljetnim snažnim pokretima. Arhitektonska i građevinska "elita" predvode samo neke od niza veoma deformiranih društvenih pokreta takvog ranga.

Elementarni odnosi u bilo kojem društvu već stoljećima počivaju na pravilu da nitko, pa ni suveren, nije nadređen javnim pojavama osim ukupne zajednice i svijeta. Suveren je također djelio nadležnost zajedno sa zajednicom i raznim. Nad kioskom je samo zajednica, a i ona uz određene uvjete.

Nema nikakve potrebe ni mogućnosti da se to izmjeni. Arhitektura je samo dio toga, sve drugo je samoisključivanje iz svijeta.

U predmetnom slučaju obilježja mučenika recentna arhitektonska branša je za ključnu nijansu u lošijem položaju od biskupa Bogovića, a branša i biskup lupaju na isti način. I jedan i drugi ključni sudionik se stavljaju iznad zajednice, svijeta pa i nečega a la bog a ni jedno ni drugo nisu ni dorasli niti razumiju elementarno, ono što razumiju ljudi u zadnjoj zabiti - neki čobanski put i slično se rješava po nekim pravilima, nitko nije pozvan isključivo, a i čemu. Biskup je u prednosti jer je involviran u odgovornosti oko novaca, rizika ... dok arhitektonska branša ne pokazuje neki minimum gužve oko toga, pa čak ni "slabost" da bi se moglo razmotriti nešto što nije impozantna nametnuta arhitektura.

Školski primjeri te pogrešene pozicije arhitekture, ne slučajni nego sustavni, su teški autogolovi i proklizavanja na najistaknutijim gradnjama:
- aerodrom Zagreb. Vodeći arhitekti se jako forsaju u jakoj međunarodnoj konkurenciji kao pomoćni budalaši još većima IGH Jure Radić radom koji nije razrađen nit na razini 10 % idućeg nagrađenog rada i verbalnom retorikom pokazuju potpunu maloumnost o svemu;
- stadion Maksimir (Koncl) nije značajan samo po novcima i estetskim dometima nego i po činjenici da ama baš ni jedan uvjet nije zadvoljen te da se ništa ključno nije mislilo (npr. nemoguće ga je natkriti, nema ni jednog WC-a ...);
- najskuplja zgrada, ona Croatia osiguranja (Neidhard), je skrivena i time arhitektonski beznačajna, funkcionalno i troškovno dno dna jer osim obodnih stijena od stakla (sve big brother) nema ni pregarada ni ičega ...;
- koncepcije i rješenja velikih naselja koje država i Grad zagreb grade za tržište, dno stambene gradnje u RH;
- na najraspravljanijoj gradnji, onoj u bloku u središtu Zagreba, arhitektonska branša nema šta reći i nitko ju ne doživljava kao relevantnog sudionika ...

U razdoblju intenzivne gradnje šezdesetih, arhitektonska branša je bila općenito jako uvažena, i u Zagrebu i evropski a cijeli istok je gajio duboki respekt. Kada je skromni i samozatajni Josip Uhlik zajedno sa stručnim timom prezentirao GUP Zagreba krajem šezdesetih to je sa visokim uvažavanjem pratio i zadnji građanin. Respekt se stiče zaslugama a ne samoproglašenjem i forsanjima.

U ovom razdoblju se Hrvatska se pouzdano razilazi sa ovakvom arhitektonskom branšom, i raznim sličnim pojavama, pa i graditeljskim poduhvatima biskupa Boogovića i raznih - nakon višedesetljetne krajnje neumne prakse nitko više nema snage, volje i bilo čega za bilo šta oko toga.

Tko je glasao

Ni složena bolnica nije

Ni složena bolnica nije nešto prvenstveno arhitektonski, tu je arhitektura sporedni dio.
Pokušaj skinuti arhitekturu bolnici pa ćeš vidjeti što nam ostaje. Eventualno možemo imati improvizaciju u poljskom šatoru kao M*A*S*H*.

Ovakav vid argumentacije koji ti iznosiš je besmislen i samo vrtiš u krug diskusiju između Uhlika, Najhardta i Radića ili između krađe, devalvacije stuke i tragične 1971.
Tema je bila crkva u Udbini gdje se desilo da je nestručna laička uz nestručnu građevinsku logiku prevagnula i proizvela ono što što danas prevladava u našoj državi i gdje je najvažnije da se anlasa miješalica i počne betoniranje. Neuki investitor je našao građevinara koji će ispuniti (iscrtati) sve njegove želje i koji ga neće zafrkavati i pokušavati ga educirati ili mu dati nešto što ovaj nije ni u snu tako zamišljao. Meni je uvijek suludo kad vidim da prosječni investitor više vjeruje zidaru nego arhitektu jer mu je cigla razumljivija od apstraktnog nacrta.

Osobno smatram da je apsolutno glupo što je biskup Bogović odbacio uslugu kvalitetnog arhitekta iza kojeg je stajala stručna natječajna komisija i umjesto toga prihvatio rad nepoznate arhitektice iz biroa koji se bavi razradom nacrta i podrškom gradilištu. Najtužnije u svemu je da biskup misli da je bolji projektant i znalac od poznatog arhitekta i tvrdoglavi usprkos suprotnom mišljenju gotovo svih stručnjaka.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Pokušaj skinuti arhitekturu

Pokušaj skinuti arhitekturu bolnici pa ćeš vidjeti što nam ostaje. Eventualno možemo imati improvizaciju u poljskom šatoru kao M*A*S*H*.

Sadašnji "Zakon o prostornom uređenju i gradnji" (»Narodne novine«, br. 76/07.), praktički prepisan iz njemačkog zakona, daje slijedeće definicije

građevine (članak 2. stavak. 1. točka 36.)

Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, svrhovito izveden od građevnih proizvoda sa zajedničkim instalacijama i opremom, ili sklop s ugrađenim postrojenjem, odnosno opremom kao tehničko – tehnološka cjelina ili samostalna postrojenja povezana s tlom, te s tlom povezan sklop koji nije nastao građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora

Zakon određuje bitne zahtjeve za građevinu, one koji su od javnog interesa, redom:
– mehanička otpornost i stabilnost
– zaštita od požara
– higijena, zdravlje i zaštita okoliša
– sigurnost u korištenju
– zaštita od buke
– ušteda energije i toplinska zaštita.

Arhitekture nema kao bitnog zahtjeva ne zato što je netko protiv arhitekture nego naprosto zato što se arhitektura u gradnjama u rangu novaca, ostalih sklonosti i želja, mogućnosti .... Kada bi sve to bilo imperativ bila bi strava i ništa ne bi bilo moguće. I ovako bez toga je svijet dogurao da je sve to zajedno noćna mora svijeta.

Ujedno arhitektura nije prvenstveni i bitni zahtjev bez kojeg je opasno, nezgodno i bez kojeg se ne može nego je nešto slobodnijeg karaktera, ovisno o raznom.

Sami arhitekti se, iako bi htjeli sve šire i šire nadležosti, zvanično i stvarno ograđuju od odgovornosti za razno, čak i potpuno od urbanizma i planova koje ključno rade i za koje stručno odgovaraju sami. Pa je uzevši te zvanične stavove arhitektonskih udruga položaj arhitekture još podredniji od zakona.

Arhitekta Hržića pitaju mlađi o projektu nebodera, prvog u Zagrebu nakon dulje vremena. On odgovara da su taj projekt pratktički odredili propisi zaštite od požara. To je točno, samo osnovni pravilnik za tako visoke zgrade jako puno određuje, a ima više propia o požaru.

Bolnica je po maksimalnim skupom zahtjeva propisa. I domaći projektni timovi koji su radili nešto malo bolnica i ljubljanski koji je radio projekt bolnice Dubrava i projekt bolnice Blato nisu pod osnovom projekta mislili arhitekturu. Uvijek ima bar 20x više drugog posla od same arhitekture.

Osobno smatram da je apsolutno glupo što je biskup Bogović odbacio uslugu kvalitetnog arhitekta iza kojeg je stajala stručna natječajna komisija i umjesto toga prihvatio rad nepoznate arhitektice iz biroa koji se bavi razradom nacrta i podrškom gradilištu. Najtužnije u svemu je da biskup misli da je bolji projektant i znalac od poznatog arhitekta i tvrdoglavi usprkos suprotnom mišljenju gotovo svih stručnjaka.

Vjerojatno tako misle skoro svi porofesionalni stručnajci i većina građanstva koje čita, pa i ja, ali i ako tako misli većina ne može izbjeći i slijedeće:
- nakon veoma neprimjerenog megalomanskog projekta obične župne crkve "Sveta mati slobode" u Jarunu u Zagrebu i raznih sličnih megalomanija od običnih župnih crkvi (Magaševa na Peščenici ...), Bašić, žiri i općenito arhitektonska "elita" su si natječajem i projektom posvete mučenicima priuštili još jedan slučaj neprimjerene megalomanije. Zašto to nije moglo biti nego skulptorsko-lasersko obilježje za 1-2 mlijuna kuna?
- dugoprstići Konstruktor inženjering i slični se ne pojavljuju protivno arhitektonskoj "eliti", nego kao dio čvrste i neodvojive simbioze, uključujući ad crkve kao institucije sa djelovima te institucije (dok crkveni profesionalni stručnjaci evropski obrazovani profesori litrugije uzalud javno prosvjeduju da je to protivno pravilima, bogu i čovjeku). Nije iznimka nego čvrsto pravilo da su to sve ekipe istaknutih "komunista", odabbranici za SK, HDZ, SDP (Zagreb) i sve situacije, potpuno isti. Dakle, cca 4 desetljeća ista bratija, više nego familijarno vezana, kada može nadići sve bure i oluje i biti iznad svega;
- stručne hajke arhitekata su do sada bile najjače na nekoliko slučajeva i pokazale su da se jako treba čuvati takvih jačih arhitektonskiih istupa, da iz njih rezultiraju velike gluposti. Ad omiljene mete poveće kuće u kojoj je "Kia motors" na Rudešu u Zagrebu su zaboravljali da je to dosljedni arhitektonski izraz i rad kolege arhitekta Berana iz Samobora, koja cca 40 godina solsjendo radi takve kuće, te da je malo dalje prema Savskoj školski problematičan slučaj veće kuće sva u balkonima s natpisom "Pekara", ali kako je to rad dugogodišnje šefice dozvola Zagreba i prethodno urbanistice arhitektice Tamare Petrić Jankov onda je to oko projekt. Pojam bespravne i nekvalitetne gradnje je bio Vir, i najednom Vir uopće nije problem. Afirmativne mobilizacija arhitektonske branše je išla oko nebodera i u nastavku oko gradnji u središtuZagreba, prije Kaptol centra i Gornji grad a potom Donji grad, nakon čega je neka mučnina;
- time arhitektonska branša, na žalost, ne igra ulogu autoriteta nego kontrapodruktivno, pa novi projekt spomena mučenicima u Udbini i pristupa biskupa Bogovića treba dati netko drugi.

Evo mali prilog kritici toga, i ako nickname nešto znači:
- Konstruktor inženjering je dio poznate i čuvene komunjarske dugoprstićke mreže. Žderićev tast Đukan sigurno zdavaja za vremenima i stilom tišine, kada su on i njegova generacija i ortaci/dioničari Marina MD i razni većinom operirali u tišini. Nešto mlađa generacija, zet i njegov kum Jure Radić kao glavni ortaci sada to vode tako da je sve više i više javne scene i reflektora, a to ubija u pojam;
- biskup Bogović je vjerojatno u dubokoj i neraskidivoj ertosko-svekolikoj vezi sa tom pojavom kada i nakon niza godina sve dublje i dublje prodire u neodoljivo;
- ideja posvete mučenicima je protivna ideje neke velike crkve i samo crkve, jer se zatvara i uopće nije posveta. Ni svi hrvatski mučenici pa ni kršćani nisu i ne bi ih se smjelo opet zatvarati u katakombe i zatvorena mučilišta. Njihove duše baš vape za malo dodira sa ljudima svih vrsta i slobodom. Tako da je ideja skupih i zatvorenih mučilišta protivna vapajima mučenika i svemu, bogu i čovjeku. Također je protivno tome bahato razbacivanje neznalica miljunima i napornim ljudskim radom, pored bogate tradicije i mogućnosti puno doličnijih jeftinijih obilježavanja, pri čemu jeftinije nije na štetu kakvoće nego u prilog (npr. na povejsnom mijesti mala Meštrovićev crkvica u Biskupiji kod Knina, npr. ? Denzlerova kapelica na vrhu Sljemena ...). Danas je ujedno doba raznih tehnika, pa obilježje može biti veoma veliki kreativni izazov;
- nije nikakvo opravdanje nema vremena i novaca jer je s tim obrnuto, ovakvi troše enormno vremena i novaca za gluposti i afere. Neki lako provediv opći natječaj može bez problema donijeti puno bolje rješenja za puno manje novaca i ostvariva a pčuno manje vremena, samo to treba voditi bilo tko od brojnih tko nije iz hrvatske već davno u duboko prolupale "elite", koje nema ama baš niti jedan cjelovito zadavoljavajući izvedeni projekt, svaki je od 10 obveznih djelova problematičan bar u 2, najčešće u trošku, solidnosti i elemenatrnoj primjerenosti.

Tko je glasao

Arhitekture nema kao bitnog

Arhitekture nema kao bitnog zahtjeva ne zato što je netko protiv arhitekture nego naprosto zato što se arhitektura u gradnjama u rangu novaca, ostalih sklonosti i želja, mogućnosti ....
Jel ti znaš što je arhitektura?
Čini mi se da si ponešto pobrkao definicije.
Arhitektura - Wikipedija hr

Na talijanskoj Wikipediji ima vrlo dobra definicija:
L'architettura è la disciplina che ha come scopo l'organizzazione e la progettazione dello spazio in cui vive l'essere umano, per questo è tra le discipline maggiormente presenti nella civiltà.
(Arhitektura je struka koja ima kao cilj organizaciju i projektiranje prostora u kojem živi čovjek, zbog toga je jedna od struka najprisutnijih u civilizacijama)
________________________

S ovim na kraju tvoga posta se potpuno slažem, i ja sam također u svom komentaru naveo da je problem megalomanskih vjerskih gradnji megalomanski apetiti klera koji nisu odgojeni živjeti u skromnosti već su bili prisiljeni i zato im je svaka prilika da izgrade mali Vatikan nešto od čega ne mogu odustati. Pitanje je koliko stvarno ima aktivnih vjernika u Udbini i kako će se njih desetak osjećati u takvom gigantu.
S druge strane dimenzionirati sve to samo za nekoliko prigodnih godišnjih obreda je apsolutno neracionalno. Ima za takvo nešto savršeno rješenje kod barokne crkve Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu u Krapini. Tamo je jednostavno izveden oltar u vanjskoj niši zgrade crkve. Jednostavno, efikasno i izuzetno impresivno. Ta i takva stoji nepromijenjena od polovice XVIII stoljeća - mogli su i trebali pogledati i educirati se.

Ovako imamo megalomaniju koja je problem isključivo u investitoru koji se "ne da krstiti" bez obzira što u ovom slučaju isti krsti druge.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Isprika što se ubacujem na

Isprika što se ubacujem na kraju zanimljive diskusije ali guraš tezu s kojom se nikako ne mogu složiti. Vezano uz konkreni slučaj i općenito, van pameti je da arhitekti budu vrhovni arbitri za to što i kako će se graditi, a još manje kako će to izgledati.

Ako već ni instituciji Crkve ne polazi za rukom da bude vrhovni arbitar, zašto bi se arhitektima dalo da budu "istina i život"? Pa pita li se išta one koji sve to plaćaju? Imam dojam da se čudiš zašto se i bi ikoga osim arhitekata.

Ako ni zbog čega drugoga, u normalnom društvu je red da se pita narod ili onoga koga je narod ovlastio. To zovemo demokracijom. To u slučaju npr. župne crkve znači pitati župljane pa ako žele i ligh-show na krovu toga, i još uvjere crkvena tijela, neka im se da.

Ne vidim smislenog razloga zašto bi arhitekti odlučivali o ičemu. Njihovo je da rade u okviru zadataka i ograničenja koja im se daju. Pa i tad to nije više od prijedloga o kojima netko drugi odlučuje.

Ne znam kako što izgleda u konkretnom slučaju, niti me je briga, ali i kao diletantu za arhitekturu a pogotovo kao promatraču sa strane bez ikakvog vlastitog interesa u tome, jasno mi je da su arhitekti zadnji koje bi se išta trebalo pitati.

Njih vidim tek kao struku koja drugima nudi varijante rješenja. I oko Boga se već stoljećima priznaje da može ovako i onako, pa zašto bi oko arhitekture drugačije. Neće valjda arhitekti biti nešto nadbožansko oko gradnje, da im se svi klanjaju a napose oni koji daju lovu i od kojih zapravo žive. Toliko bahatosti i prepotencije nema ni u političara.

B-52

Tko je glasao

Ne znam kako što izgleda u

Ne znam kako što izgleda u konkretnom slučaju, niti me je briga, ali i kao diletantu za arhitekturu a pogotovo kao promatraču sa strane bez ikakvog vlastitog interesa u tome, jasno mi je da su arhitekti zadnji koje bi se išta trebalo pitati.
Ako ti se pokvari auto onda pitaš mehaničara, ako trebaš novi kompjuter onda pitaš kompjuteraša, ako te boli zub onda ideš zubaru, ako gradiš kuću onda je arhitekt zadnji koga pitaš.
Na žalost to je realnost i stvari upravo tako izgledaju.

Uobičajen slučaj je da ljudi si sami nacrtaju kako bi htjeli da im kuća izgleda i onda idu kod arhitekta da im to iscrta, a kad ih ovaj počne propitivati i upozoravati da ono što su nacrtali nije baš neka sreća onda se uvrijede i odu kod građevinara koji im to sve lijepo nacrta, uzme pare i svi sretni!

I onda imamo to što imamo. Obiteljska katnica 8x10m s balkonom širine 120 cm po cijeloj dužini pročelja, tlocrt s hodnikom i sobama lijevo i desno, sve iste veličine i zavojito stubište visine stube 21 cm ili 12 cm širine stube uvijek 25 cm (4 stube u metar tlocrta). Sve to ispod dvostrešnog krova sa strehom 50 cm. Šlag na svemu je, kad je gazda darovitiji, arkadura na pročelju koja ima redovito problem prvog i zadnjeg luka, a ako se ima još nešto para eto betonske galanterije. Vrhunac svega toga je kad otkrijemo da je parapet kod sudopera prenizak i da moramo skinuti pipu da bi otvorili prozor.
Svojevremeno sam pokazao jednom takvom genijalcu vrata koja, da su bila pomaknuta 20 cm, bi omogućila da se postavi ormar, a ovako stane samo metla, zapravo i više njih.

Dali da nastavim?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Odlično karikirano kao

Odlično karikirano kao dokaz da su arhitekti i tek kako potrebna struka u poslovima kojji se nazivaju građenjem, samo, nije u vezi mog komentara.

Moje čuđenje i teza je da zašto bi arhitekti odlučivali.

Ja ih vidim kao ponuditelje varijanti koje dakako zadovoljavaju uzuse struke ali da odabir između tih je pozvaniji odlučiti onaj koji plaća.

Na način kako si ti počeo, između nekoliko mehaničara ti biraš kojem ćeš dati auto na popravak, između nekoliko kompjuteraša ćeš ti odlučiti kojem ćeš povjeriti da ti sastavi komp, između nekoliko zubara ti odlučuješ kojem ćeš na stolicu, ... .

Nema rezona da u slučaju arhitekata bude i za dlaku drugačije.

B-52

Tko je glasao

Odlično karikirano kao

Odlično karikirano kao dokaz da su arhitekti i tek kako potrebna struka
Na žalost to nije uopće karikirano. Ovo je opis tipične obiteljske kuće koju nalazimo u predgrađima širom Lijepe naše, a i način projektiranja je više manje takav. Projekt u toj priči služi samo za dobivanje "papira" od općine kako bi se moglo reći da "kuća ima dozvolu" dok je pravi projektant gazda koji sve zna najbolje.

Na način kako si ti počeo, između nekoliko mehaničara ti biraš kojem ćeš dati auto na popravak, . . .
Naravno da ti biraš onog koji ti najviše odgovara, problem je kad ne znaš sam prosuditi koji ti je najbolji i onda je logično da pitaš druge koga da uzmeš. Najgluplja je metoda učenje na vlastitim greškama.
Udbinski recept je posebna krajnost gdje za izabranoga mehaničara svi drugi koji se razumiju u mehaniku tvrde da ovaj nema pojma i da može popravljati u najboljem slučaju Jugiće.

Ako je biskup Bogović takav stručnjak za arhitekturu možda možemo zaposliti nekog arhitekta da drži nedjeljnu misu. Što tu treba znati, malo se vrtimo oko menze, pročitamo par redaka iz građevinskih normi i Zakona o gradnji, dižemo u zrak one lončiće, popijemo 2decicrnog, zvonimo zvončićima i tjeramo publiku da se ustane pa sjedne pa ustane, tu i tamo da se prekriži i na kraju podijelimo Pringles-e onima koji stanu u red.

Amen arhitekti!!!

P.S. Inače, posao ne plaća biskup Bogović jer to nisu njegovi privatni novci i on je samo aktualni direktor gospićko-senjske podrožnice katoličke crkve. Kad si on bude gradio svojim novcima sebi garažu onda može slobodno angažirati arhitekticu Marinu.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Na žalost to nije uopće

Na žalost to nije uopće karikirano. Ovo je opis tipične obiteljske kuće koju nalazimo u predgrađima širom Lijepe naše, a i način projektiranja je više manje takav. Projekt u toj priči služi samo za dobivanje "papira" od općine kako bi se moglo reći da "kuća ima dozvolu" dok je pravi projektant gazda koji sve zna najbolje.

Na žalost, to je tako u 95 % toga i još više na žalost to su u 95 % stvorili baš arhitekti, nitko drugi.

Do cca 1990.g. su arhitekti primjenjivali čvrsto pravilo, osim iznimaka na prste ruke, da obiteljske kuće ne zaslužuju niti mali razgovor arhitekta sa naručiteljem, da se oko toga posluje samo tako da tehničari kao pomoćna radna snaga iz nekih postojećih projekata nešto slože naručitelju te da je uloga arrhitekta, isključivo nakon što dobije novac na ruke, samo staviti potpis za velike novce i da bi projekt dobio dozvolu. Tako su svi korisnici naučeni da samo moraju pribaviti projekt a da je arhitekt netko tko za potpis uzima neku solidnu količinu novaca.

To se je samo malo izmjenilo i opet preteženo vratilo zadnjih godina.

Sve kuće koje su izgrađene po dozvoli ili naknadno legalizirane, uključujući baš sve ppo moru pa i sav Vir, Čiovo i ostalo, sve su kao projekt poptisali arhitekti a da to nisu ni pogledali u 90 % toga i za sve to su uzeli i uzimaju velike novce, prosječno iznad propisanih cijena, tako da su stvarni najveći krivci za to a najveće žrtve ona manjina arhitekata koja to stvarno i kvalitenije radi i za manje nove te korisnici i cijelo društvo.

Pojave esksplodirala već sedamdesetih i buknula svuda a tekla je kako je opsiano pa još gore, tehničari su sve u šesnaest škarama i fotokopirnim strojevima štancali projekte a arhitekti su nemilosrdno i s krajnjim izrazom gađenja stavljali velike novce u džepove i potpise te od tada do sada nastavili se s krajnjim gađenjem odnositi prema svemu tome manjem od 400 m2 (onda i svemu manjem od 5.000 m2, pa manje od naselja ...), osim naravno kada je naručitečlj netko od "elitnih" političkih i drugih dugoprstića, kada arhitekti trče za tim i besplatno, samo da se nadahnu, pa i ako se radi samo u ugrađenom ormaru u hodniku ili izboru pločica u kupaonici dotičnog nadahnuća.

I na koncu nešto na sreću - stižu izazovi za sve, koji će blagotovorno sve suočiti sa svim pa će se sve bolje vidjeti i uskladiti.

Tko je glasao

Na žalost, to je tako u 95

Na žalost, to je tako u 95 % toga i još više na žalost to su u 95 % stvorili baš arhitekti, nitko drugi.
E ovdje si ga stvarno zabrazdio!

Do osnivanja Komore pravo projektiranja obiteljskih kuća su imali svi od građevinskog tehničara pa na gore. Privatnih biroa, osim neposredno nakon rata, je bilo vrlo malo i tržištem obiteljskih kućica - kureka je vladalo nekoliko velikih "štanc biroa" koji su proizvodili kataloge. Ti katalozi su bili podloga sa sve gazde koji bi od jedne kuće uzeli ovo, a od druge kuće uzeli ono i sve to fino legalizirali u navedenom "štanc birou" ili u nekolicini sitnih biroa čiji vlasnici su bili tehničari koji se nisu uspjeli zaposliti nigdje drugdje. Tu su cijene bile vrlo niske i cjelokupna trgovina je bila tipa "Lidl", niska cijena, još niža kvaliteta. Gazde u tim "štanc biroima" su možda i bili arhitekti po diplomi ali ne po ičem drugom. To su bili čisti trgovci.

Dakle, ova fama o bogaćenju na kurekima je čista magla i bazira se na nekoliko kućica koje su izgradili arhići zvučnijeg imena i tu digli neku ozbiljniju lovu. Sve je drugo bilo jad i bijeda.

A jad i bijeda je bila i zbog službenog stava onog vremena gdje je preplanuli radnik proizvođač s čekićem u ruci bio nositelj državnosti a ne blijedoputi intelektualac koji proizvodi samo hranu za omraženu birokraciju - nekakve papire.

Pravu lovu su arhitekti dizali na velikim projektima gdje je država bila investitor (novi dijelovi gradova, tvornice, domovi JNA, hoteli, sudovi, vijećnice i upravne zgrade INA-e) ali to je jedna potpuno druga priča i nema veze s onim prvim.
I još, veliku lovu su dizali svi koji su bili u tom projektnom lancu - instalateri i tvoji građevinari.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

To što iznosiš je

To što iznosiš je pretežno istina, ali uz ključnu napomenu da su ti famozni tehničari bili u 95 % podređene sluge baš diplomiranih inženjera arhitekture, bez obzira kakvog su oni karaktera.

Propulzivni društveno-državni poslovi i "arhići zvučnog imena" nisu neka kategorija za sebe, još manje suprotstvaljena ideologiziranom društvu i neodgovornim tehničarima nego baš s partijom i ostalim čvrsto i prečvrsto spregnuta "avangarda" nadređena tome, koja to sve kreira, uzima glavne novce iz svega pa i lanaca "kureka", koja ključno generira i bespravnu gradnju i sve.

Ta "elita" se je i razvila i došla na taj partijsko-ideologijski način, doslovnim likvidirabnjima i uklanjanjima svojih boljih kolega, stvarne graditeljske elite, polovičnim čišćenjima nakon II svj. rata i potpunim nakon 1971.g. Nakon smjene Holjevca su počisšćeni ne samo svi vodeći ljudi nego i cijeli sustavi i procesi. Grupa od 120 ljudi na čelu s Josipom Uhlikom koja je vodila sve, pa i GUP, je potpuno maknuta. Potpuno su zamjenjena vodstva i vodeći profesori na fakultetima, u svim tvrtkama a uklonjena je i sva montažna gradnja, daleko najbolje od Triglava do Vladivostoka. "Nove snage", ujedno današnje snage, su nastavak čišćenja onih pred II svj. rat i poslije (Strižić, Turina, MIlovan Kovačević ..) a naravno okupljene oko Mohorovičića u istoj ulozi vodstva čišćenja kao i tada, kada je kao NDH asistent, nakon jednog ždanovljevskog referata postao sa 32 godine vodeći redovni profesor, šef fakuulteta i ni manje ni više nego rektro Sveučilišta. Zamisliti samo šta znači kada od kaže u ime partije da se na fakultet ne može vratiti i raditi Milovan Kovačević, koji je nekoliko godina stariji, pobjegao ustašama od vješanja (prosnačke žrtve), bio u partizanima, projektant je zgrade fakulteta, koji pobolijeva i od uskraćivanja lijekova i posla te gladi polako umire. Tadašnji profesori su također lijevo orjentirani Galić, Strižić, Turina ... praktički sve svjetska imena, koja su nemoćna pored takve sile zaštititi kolegu Kovačevića od takve "nove sile".

Onda se opet sedamdesetih po Zagrebu skrivaju učenici tih profesora, koji su napravili impozantne stvari, osim Bernarda Bernardija, kojeg su također uklonili potpuno ali koji im nije da mira i u rijetkim javnimm prigodama im je demonstrirao u vedrom duhu lekciji, pred širim auditorijem, da nemaju pojma o ničemu a oni mučke šute.

P.S. Da li ima ikakvih naznaka da je "elita" svjesna da je došlo doba kada se više ne mogu skrivati i zamagljivati velike tektonske činjeniice o razdobljima, ulogama i veoma veoma različitoj praksi pa i zakonskim odredbama. I po našim zakonima a po evropski naročito su potpuno nezakonite i nadmafijaške razne osnovne točke koje se ovdje non stop promoviraju kao najveće vrijednosti, u cilju osiguranje tog kontinuiteta "avangardne" uloge. Pa "eliti" prijete sve moguće kazne, zabrane i razni veliki uspjesi, što neće trebati ni dokazivati jer non stop uredno optužuju i dokazuju sami sebe, kao priznanja. Nema načina kako to spriječiti, što se više "napreduje"to sve dublje rade protiv samih sebe a sada otvorenim povezivanjem i klasterizacijom po svim većim poslovima i globalno do daske - svaki posao i globalno sadrži bar po najtežih i najelementarnijih kršenja zakona, jako velikih količina novaca i svega, više nisu u sutanju niti jedna posao provesti bar minimalno formalno u redu.

Tko je glasao

Što se tiče kureka i

Što se tiče kureka i kurekologije ima još jedna stvar koju ne treba zaboraviti, sve negdje do kraja 70. (ako se ne varam) za gradnju kućice izvan urbaniziranih područja je bilo dovoljno ishoditi dozvolu za građenje. Došlo bi se jednostavno u općinu i reklo da hoćeš sagradit kuću i dobio bi dozvolu bez ikakvoga projekta. Koliko je takvih kućica sagrađeno sigurno podosta. Kvalitetu nekih od tih kućica sam vidio kad sam radio u komisijama za procjenu ratnih šteta, stvarno je fascinantno što ljudi mogu sagraditi i u to potpuno bezbrižno strpati sebe i cijelu obitelj.

A što se tiče biroa i kureka u principu je to izgledalo tako da bi netko sav zbunjen došao u neki biro i tražio da mu se napravi projekt. Tu bi direktor rekao da nema vremena i poslao ga npr. tehničaru Štefu i neka vidi ako taj može. A taj bi bio premazan svim mastima i odmah bi iz rukava složio neki projekt, direktor potpisao i riješio se pritiska vlastite žene jer je taj od kureka bio rođak od šogorice od čistačice u osnovnoj školi u kojoj je radila prijateljica od gospođe Anđele koja ima onaj šnajderaj blizu Marte koja je radila u istom uredu kao i Marija iz 3. kata.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Krenula su fantastična

Krenula su fantastična vremena.

Baš čitam neku stručnu analizu sa samo vezano uz more i po priobalju, ima više od 80 % toga za rehabilitaciju i održavanje. A ispuhivanje financijskog balona nije jedina anticiklona, prije nje je krenula anticiklona promjene mode i vrijednosti na tržištu - strašno raste vrijednost i cijena sve robe koja nije u kratkim modnim trendovima, do najbezvrijednije, a strašno pada razne modne hiperprodukcije, čak i solidnog modernizma.

Paralelno s tim i dopunjujeće tome se potpuno obrće logika i vrijednost planiranja te uloga običnih stvari kao putevi, sređenost katastra i vlasništva, uži i širi okoliš, čak i glupe komunalije, asptraktna društvenost ...

Sve se okreće i već nezdrživo juri u tim novim smjerovima a divizije i pokreti su i dalje u snažnom inerciji u sasvim suprotnim smjerovima, mentalno potpuno nespremni.

Tako da sada više nema potrebe niti za bilo kakvo pokazivanje i naglašavanje bilo čega - sve se u živo odvija brže i daje bolje odgovore na sve i sva vremena nego što netko stigne malo dokumentirati. Neka iznimna sinteza svega sa novim izazovima.

Tko je glasao

Čini mi se da se svi dobro

Čini mi se da se svi dobro razumijete i svi slično mislite, ali ipak držite neke zamišljene kontra pozicije. Što je, za diskusiju, ustvari dobro.

Usput, ovo sa vratima bi i ja znao riješiti iako nisam arhitekt. Samo znam (iz druge struke, ali trebalo bi važiti svugdje) da nekog vraga treba i planirati prije neg se primiš lopate (ili tipkovnice u mojem slučaju).

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

hehehe dovoljno bi bilo

hehehe dovoljno bi bilo poslati ga u janjevačku dubravu :):):) da vidi kako se troše pare na mramor i kovane balkonske ograde!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Jel to? Po čemu se

Jel to?

Po čemu se razlikuju gornji i donji balkon?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci