Tagovi

Plutonomija – singularnost zakona slobodnog tržišta

Doslovno i prenosno plutonomija je „zakon bogatih“- etimološki „Plutos“ je grčki mitološki bog bogatstva, „nomos“ je starogrčka reč za zakon.Termin je globalno lansiran zahvaljujući jednom tržišnom istraživanju urađenom za račun tada prve američke banke „Citigroup“ (2005). Tekst je svojevremeno „procurio“ u javnost i izazvao zgražanje javnog mnenja i naravno dežurnih političara i „opinionmakera“.
Ova tržišna analiza je stručno urađeni ekonomski „calculus“, brutalno iskren, autentičan i nedvosmislen u svojim ciničnim primesama i zaključcima. Novi milenijum je doneo i novu podelu čovečanstva: ne više na komunistički Istok i slobodarski Zapad, niti bogati Sever i siromašni Jug, već zemlje u kojima vlada „Plutonomija“ i one u kojima ona zasad ne vlada.
Deo sveta u kojem vlada plutonomija se prepoznaje po tipičnim obeležjima novog društveno-ekonomskog uređenja, koje inkriminisana tržišna analiza Citigroup-a sažima u „pravilo 80-20“. Profit proizilazi iz prometa robe i usluga. Maksimizacija profita se postiže koncentracijom ponude na platežno najmoćnije delove stanovništva. U plutonomijama 80% ukupne potrošnje robe i usluga je koncentrisano u rukama 20% najbogatijeg dela stanovništva. Preostalih 20% ukupne potrošnje otpada na „pazar“ 80% stanovništva koje nije bogato (no-rich).
Kako prepoznati profitabilni segment stanovništva, tačnije onih 20 %? Infotehnologije su koncentrisale sve ekonomski relevantne informacije u kreditne i dugovne kartice kojim građanin svakodnevno komunicira kvalitet i kvantitet svojih kupovnih opcija. Ako je u pitanju banka, kao što je to slučaj u ovom primeru, zadatak je još jednostavniji – tu su tekući računi koji beleže sve prilive i odlive sredstava po stavkama prihoda i potrošnje.
Biznis luksuza cveta i u periodima cikličnih ekonomskih kriza i recesije, jer je „čudotvorno“ isključen iz tipične dinamike robne razmene regulisane zakonom slobodnog tržišta. To je i razlog što su proizvođači luksuzne robe i usluga zabeležili dvocifrene godišnje profitne stope od 2008. do danas.
Kriza pogađa onih 80% građana čija kupovna moć opada, ali sa stanovišta unosnosti ukupnog biznisa oni svojom potrošnjom utiču na formiranje tek 20% ukupnog profita. Za njih niču kao gljivice trgovački centri i discounti popularnih cena kao i usluge „low cost“. Izbor je širok: H&M, Zara, A&O, Ikea, Mc Donald’s, Lidl, Ryan Air, .... Šarena laža jeftinog obilja.
Noam Chomsky („Hopes and Prospects“) sažima ovo stanje na tržištu robe i usluga u termin „potrošački apartheid“.
Ali efekti plutonomije su mnogo tananiji i razorniji u globalnoj makroekonoskoj perspektivi. Radi se o „dualnom društvenom uređenju“ ustavnih demokratija širom sveta.
Na jednoj strani su Ustav, javno pravo i Parlament, na drugoj „virtualni“ parlament i privatno pravo. Ovo „dualno uređanje“ počiva na slobodnoj cirkulaciji kapitala u globalnim razmerama.
Uzmimo da Parlament date demokratske države izrazi nameru da poboljša zdravstvenu zaštitu građanstva ili uslove penzionisanja i da su za to već obezbeđeni fondovi iz državnog budžeta. Pre nego što Parlament stigne da izglasa nove zakone u korist stanovništva, „virtualni“ parlament belosvetskih investitora i poverilaca će brzo povući kapital iz zemlje kojoj preti „višak“ demokratije i welfare-a, obarajući devizni kurs, cene akcija i obveznica, gaseći svaku iluziju samoodređenosti date zemlje. U pomoć će im pritrčati „veoma vidljiva ruka“ plutonomije - agencije kreditnog ratinga. U ime tržišta? Nikako. U ime finansijskog kapitala, koji se služi tržištem samo dok zgrće profite za onih 20% . Kad naiđe recesivni ciklus, onda na delo stupa „nomos“, zakon spašavanja (bail out) krupnog finansijskog kapitala državnim instrumentima – kroz poreski dinar sakupljen od onih 80% ne- bogatih.
Ne radi se o „Izuzetku koji potvrđuje pravilo“, kako bi to htela latinska maksima. (Ovde izuzetak državne intervencije u spasavanju krupnog finansijskog kapitala od neumoljivih zakona slobodnog tržišta).
Radi se o singularnosti. Ovim terminom se služi moderna fizika da označi odstupanja od poznatih naučnih zakona. Singularnost je neobjašnjeni registrovani slučaj koji protivreči poznatim prirodnim zakonima i zahteva primernu istragu, preispitivanje dotadašnjeg znanja i usvojenih teorija.

Komentari

Odličan članak Although that

Odličan članak

Although that is a large statement to make I feel it justified because the nation involved would still be able to produce wealth. What is more it would do so without the crushing burden of its debts. Many of those would have gone much like a fart does in a healthy breeze.

poetski rečeno :)

Tko je glasao

dobar

mnogo dobar članak

luka

Tko je glasao

posljedice su

The couple, the parents of two teenagers, put their organs up for sale on a local online classified site six months ago after Mr. Mircov, 50, lost his job at a meat factory here. He has not been able to find any work, he said, so he has grown desperate. When his father recently died, Mr. Mircov could not afford a tombstone. The telephone service has been cut off. One meal a day of bread and salami is the family’s only extravagance.

“When you need to put food on the table, selling a kidney doesn’t seem like much of a sacrifice,” Mr. Mircov said.

Facing grinding poverty, some Europeans are seeking to sell their kidneys, lungs, bone marrow or corneas, experts say. This phenomenon is relatively new in Serbia, a nation that has been battered by war and is grappling with the financial crisis that has swept the Continent. The spread of illegal organ sales into Europe, where they are gaining momentum, has been abetted by the Internet, a global shortage of organs for transplants and, in some cases, unscrupulous traffickers ready to exploit the economic misery.

In Spain, Italy, Greece and Russia, advertisements by people peddling organs — as well as hair, sperm and breast milk — have turned up on the Internet, with asking prices for lungs as high as $250,000. In late May, the Israeli police detained 10 members of an international crime ring suspected of organ trafficking in Europe, European Union law enforcement officials said. The officials said the suspects had targeted impoverished people in Moldova, Kazakhstan, Russia, Ukraine and Belarus.

“Organ trafficking is a growth industry,” said Jonathan Ratel, a European Union special prosecutor who is leading a case against seven people accused of luring poor victims from Turkey and former communist countries to Kosovo to sell their kidneys with false promises of payments of up to $20,000. “Organized criminal groups are preying upon the vulnerable on both sides of the supply chain: people suffering from chronic poverty, and desperate and wealthy patients who will do anything to survive.”
The New York Times

Tko je glasao
Tko je glasao

Ideologija neprekidnog ekonomskog rasta

Vidim da se veliki broj čitalaca ne slaže sa modernim ključem interpretacije društveno-ekonomskih tokova. Oni se uglavnom ograđuju od ne daj Bože nekog novog socijalizma, ali su oberučke obgrlili socijalističku religiju večitog rasta: što više robe, sve zamašnija potrošnja po glavi stanovnika.
Potrošnja navodno potiče proizvodnju. Doduše potražnja za robom i uslugama još uvek raste u meri u kojoj se nove zemlje uključuju u ekonomske procese. Problem je u ekološkom otisku te potrošnje.
U ekonomiji ne postoji nijedna teorija večitog poboljšanja životnih uslova stanovništva (ako se izuzme ona marksistička), a alternativa opadanja ukupne potrošnje po stanovniku je sve očitija. Rasloj između potrošačkog standarda onih 20%, koji ne troše više, nego kvalitetnije i onih 80% koji sanja ono što onih 20% ima, je postao nepromostiv.
Ne postoji samosvest o tome da ekosistemi predstavljaju limit razvoja onakvog kakvog ga poznajemo. Stigli smo do duvara, sa izvesnim izuzecima (onih 20%).
Dekumulacija nam je pred očima, ali je ne vidimo, ali o tome u sledećem dnevniku.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Limit?

Ne postoji samosvest o tome da ekosistemi predstavljaju limit razvoja onakvog kakvog ga poznajemo. Stigli smo do duvara, sa izvesnim izuzecima (onih 20%).

Misliš da je problem u nedostatku prirodnih resursa? Nečega nema dovoljno pa je to izazvalo krizu? Dosegnuli smo limit u nečemu?

Tko je glasao

Doterali cara do duvara

Politički je nepoželjno propovedati ekološki otisak ukupne svakodnevne potrošnje. To je nešto što ljudi ne žele da čuju i o čemu ne razmišljaju. iako im je mnogo od toga pred očima. Kroz centar mnogih svetskih metropola kola se mogu provozati samo uz uplatu dnevne "congestion charge", takse koja autorizuje samo protok onih kola čiji vlasnici su je uredno platili. U Londonu je koliko znam oko 50 evra dnevno.
Zna se koliko automobilista je može lako platiti.
Sitan primer, ali dovoljan za početak.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

u biti je 10 funti. ja se bas

u biti je 10 funti. ja se bas i ne bih kladio da je cilj smanjenje ekoloskog otiska. taksisti ne placaju. mozda i london ima svog bandica :)

kad bi se na sve proizvode uracunao trosak ekoloskog otiska (koji je btw odokativna cifra), bilo bi interesantno vidjeti koliko bi se ljudi uspjelo prehraniti od prvog do prvog. nije da ne bi trebalo, ali mi se cini dosta teskim progurati nesto tipa "a vi sad crknite jer nam kvarite ekoloski otisak".

Tko je glasao

ekološki otisak

Takse su uvek nepopularna mera. Alternativa je "potrošački apartheid" o kojem se u dnevniku govori. Tamo gde se viđa onih 20%,ostalih i nema - dva paralelna i odvojena sveta. A ono što sene vidi za mnoge i ne postoji.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

pa nepopularna su mjera iz

pa nepopularna su mjera iz par razloga - prvi je sto najvise mogucnosti oduzimaju onima koji si najmanje mogu priustiti da bez njih ostanu (tvojih 80%), a druga je sto zaista nije tesko pogoditi gdje ce ta lova zavrsiti. tako da ne vidim bas da su u pitanju alternative.

Tko je glasao

Krivo objašnjenje krize

Šteta je što se sve više objašnjenja za krizu, kao i recepata za njeno rješenje, traži u odnosima bogatih i siromašnih, što je po meni potpuno promašeno.

Naravno, ideja je vrlo zavodljiva masama pa je zato popularna. U vremenima krize najbolje je baciti predatorski pogled u smjeru onih koji imaju ono želiš i na njih prebaciti krivnju.

Ali zaboravlja se činjenica da je bogatih i siromašnih uvijek bilo, i da, razlike su uvijek bile velike (čak i u komunizmu i samoupravnom socijalizmu) bez obzira na ratničke pokliče ljubitelja "socijalne pravde" koji se žale da se razlike između bogatih i siromašnih, eto, neprestano povećavaju.

Ozbiljnije promišljanje o uzrocima i rješenjima krize traži smjer razmišljanja koji mnogima nije drag jer im je lakše plivati u pomodnim plutonomskim vodama. Teško je zagovornicima socijalne pravde, države blagostanja i raznih oblika državne intervencije prihvatiti činjenicu da su njihove ideje propale i proizvele gomilu zaduženih država i svjetsku krizu. Ne sjeda lako spoznaja da su ljudi koji upravljaju javnim sredstvima korumpirani prevaranti i da to ništa ne može promijeniti.

Lakše je reći da su krivi bogati nego priznati svoje zablude i reći da je car gol.

Tko je glasao

još lakše je popušit finte bogatih

Kad neko uzme sebi za pravo da ti dere kožu sa pdvom , pristojbama, kaznama i ostalim haračima , kad se neko umreži u organizaciju zvanu država i glumi silom boga na zemlji onda taj i mora imat obavezu da se brine za sve a ne samo za one umrežene bogate krvopije.
Kad je bogatom lakše podkupiti sebi slične nego se brinuti za one na čijem se znoju i sa čijom se imovinom obogatio , onda je dužnost siromašnog da eliminira silom krvopiju po svaku cinu . Ondak je dužnošnost svakog poštenog čovika da ne kolaborira sa razbojničkom organizaciom zvanom država.
Triba prihvatiti činjenicu da je svaka država organizacija razbojnika i da nema dobrih i boljih država nego samo loših ,gorih i najgorih .
Voliti neku državu je moralno pogrešno . To je isto ka voliti bandu kriminalaca .

Tko je glasao

reset

Triba prihvatiti činjenicu da je svaka država organizacija razbojnika i da nema dobrih i boljih država nego samo loših ,gorih i najgorih .
Voliti neku državu je moralno pogrešno . To je isto ka voliti bandu kriminalaca .

... motivi za zarađivanje nisu samo stvaranje imovine kod onih što su prešli sve moguće svoje osobne limite koji su imali prije kretanja u stvaranje, osigurana egzistencija nije taj razlog za stvaranje bogatstva kod poduzetnika i kreativaca...
...kod onih što upravljaju tuđim imovinama i preraspoređuju sredstva to trpanje zbog trpanja je već norma.
Dakle, mislim da je u pitanju egalitarizma i sadržano ono bitno, limitiranje imovine bi bilo baš usmjereno kao još jedan krivi potez upravo usmjeren na to što upravljači i hoće da preusmjere interes...da njihove podvale i neodgovornosti socijaliziramo kroz priču o bogatstvu...da bogatstvo kao takvo uzmemo kao negativnost, bilo ono kreativnošću stvoreno ili ukradeno bude isto... a da političari i manageri osiguraju svoju lopovsku poziciju kroz nemoguć zahtjev. A nemoguć je zbog toga što ukidanjem razloga za stvaranje poduzetnicima i kreativcima svijet kao takav staje, bez njih nastaje ekonomsko kameno doba, kreativni pojedinci ne moraju stvarati fizički rast ali kreiraju dinamiku društava...e, a ti paraziti od nekompetentnih upravljača svih vrsta sve čine da nas ostale drže u nemogućoj poziciji nezadovoljnika čiji svaki korak i pokušaj promjene u bilo kom smjeru može samo biti samoubilački.
....svi upravljači svih fela su se postavili u poziciju ravnopravnu vlasnicima legitimno kreiranih kapitala (a to nisu samo osobe) i poduzetnicima i svoja na svaki mogući način stečena bogatstva su stavili kao jednakovrijedna legitimno stvorenom kapitalu i u toj šaradi legitimirali i sebe i svoja imanja kao iste onima stvorenima kreativnošću i nekom žrtvom.
Sve što se čuje kao moguća reforma, kao moguće rješenje, po meni je to sve bacanje energije u vjetar, ...stoga što nam svo vrijeme bacaju pjesak u oči svi, od medija, od ovisnika o proračunu, ideologa i lijevih i desnih, svi što svoju egzistenciju vide u ovakvom rasporedu snaga, svi dovoljno stari i nesposobni sebe naći u zdravoj konkurenciji a sa sređenim životima u okolišu koji poznaju... oni su ti koji ne trebaju da se vidi ono očito, da sva sredstva promjene imamo pri ruci, oni ne žele da vidimo da su upravo oni ti koji su degenerirali sustav po svojoj mjeri i mjeri svoje nekompetencije...oni trebaju novi ideološki smjer kojim bi nas ponovo oni vodili, dokazano uspješno...da bi sve ostalo isto.
sav problem i nije u preraspoređivanju bogatstva, ...uostalom, dok god postoje djelovi (većinski, zaboravljamo na njih) svijeta koji neće i ne žele limitirati ništa, svatko onaj tko to pokuša biti će u inferiornom konkurentskom položaju.
Problem je u zapadnom neokeynesijanskom konceptu upravljanja i ekonomijama i državama...a toga se ne želi odreći niti upravljačka kasta a bome niti raja (ali , neumreženi, dakle pravi,poduzetnici po vokaciji bi odmah to đubre od koncepta šutnuli)...uz to i ideja postindustrijskog društva, čista dugoročna katastrofa...

Tko je glasao

Problem je u zapadnom

Problem je u zapadnom neokeynesijanskom konceptu upravljanja i ekonomijama i državama...
Neokeynesianism je koncept, kao i neoliberalizam ili neomarksizam,ili neoklasična teorija, ili svaki drugi "neo" sa ideološkim i političkim prizvukom. Keynes, sam po sebi, nije nikakav koncept, nije teorija, niti "morality play", nego čista pragmatika. Keynes je pokazao da ekonomija sa velikom i trajnom nezaposlenošću može biti stabilna, i drugo, da u uvjetima perzistentog liquidity trapa i kamatne stope nula, neće biti investicija dok država ne intervenira deficit spendingom i fiskalnim stimulusom.
Agregatna potražnja će se povećati bez obzira na način i smjer trošenja love. Vojni izdaci, izgradnja brana ili cestovne ili željezničke infrastrukture, kopanje i zatrpavanje rupa, sve je to isto. Politika će vjerojatno usmjeriti na projekte kojima se može mjeriti feasibility, ali sa stanovišta povećanje agregatne potražnje sve je to isto. Nema alternative. Jasno da takva politika ima smisla kad postoji agregatna ponuda, koja je "idle", inače deficit spending odlazi na uvoznu robu.
Ne vidim šta bi to smetalo " poduzetnicima po vokaciji".

Tko je glasao

kako bi rekao Jude

kako bi rekao Jude Wanniski:
"...to su ti njegovi studenti i prastudenti koji su beznadežno nevični, ti koji sebe nazivaju "neo-Keynesians", što je drugi način da kažu da oni vjeruju u različite stvari od Keynesa.
I zaključio sam da stvarni problem s ekonomijom počinje poslije WWII, kada je politička ekonomija razdjeljena na "političku znanost" i "ekonomsku znanost". Keynes nije imao ništa s time kako su "znanstvenici" na London School of Economics čekali do njegove smrti da prerade njegove ideje iz "behavioral economics" u "mathematical economics"."
(prijevod moj)

Tko je glasao
Tko je glasao

pa i nisu krivi bogati već

pa i nisu krivi bogati već sustav koji te bogataše stvara.

ovo što imamo jest logika slobodnog tržišta i hegemonije tržišnih odnosa u društvu.

država svoju moć u društvu ne postiže tržišnim pravilima i trgovanjem već drugim sredstvima, zakonodavnom i policijskom, vojnom represijom i moći ali i demokratskom voljom naroda donekle.

kako se sve više svijet podređuje tržišnim odnosima tako i sve više toga što nije bilo pod direktnim utjecajem i upravljanjem tržišta počinje ulaziti u tržišne odnose, tržište ulazi u obitelj, u zdravstvo, školovanje...

a tržišni odnosi sve više jačaju i u području gdje država upravlja i ona se sve više okreće tržišnim pravilima, tako ta pravila ulaze u područje školstva, zdravstva, evo u engleskoj i u policiju.
tu sloboda trgovine, kupovanja i prodavanja postaje sve snažnija, ali isto tako i političari i političke odluke sve više postaju dio tržišta i tržišne ekonomije.
ako se prodaje sve i ako je tržište rješenje za probleme u društvu zašto se političari i političke odluke ne bi kupovali i prodavali.
sve se pretvara u robu.
i zdravlje i školovanje i ekološka svijest i politika.
lobiranje političara, razni bailouti banaka, ogromna sredstva i privilegije koje dobivaju pojedine firme od države samo su dokaz da su tržišna pravila uvelike uvedena i u područje političkog.
to je pravi kapitalizam i sloboda tržišta, državnu pomoć, poslove za državu i razne druge privilegije dobivau oni koji to mogu platiti, koji se za to mogu izboriti na tržištu, to su temelji tržišnih odnosa.

Tko je glasao

Dragi barba Luka...

Ma gledaj, možeš ti izvrtati stvari koliko želiš ali to ne mijenja činjenicu da političke elite upravljaju mojim i tvojim teško zarađenim novcem. Oni rade izbore za nas. Bez obzira na uvođenje "tržišnog principa" u politiku. Ja ne želim da se oni igraju mojim novcem A ti?

A ako ćemo dalje izvrtati i relativizirati stvari onda je i korupcija dobra stvar. Ona zapravo uvodi tržišne principe tamo gdje tržišta nema. Bio je prije neku godinu neki lik na televiziji koji nas je bez ikakvog srama uvjeravao da je korupcija pozitivna jer omogućuje da najsposobniji napreduju. Najsposobniji, da, ali u čemu?

Ajmo mi ne relativizirati stvari... nema smisla.

Nisu dogovori političara sa njihovim frendovima o trošenju naših novaca nikakvo uvođenje tržišnih principa u ekonomiju nego čista korupcija i zlo koje možemo spriječiti samo opsežnom deregulacijom i žestokim smanjivanjem novaca koje ta ekipa ima u rukama.

Dakle, sve ove negativne pojave možemo spriječiti liberalnom tržišnom ekonomijom.

Tko je glasao

ne iszvrćem nego pokušavam

ne iszvrćem nego pokušavam biti dosljedan.

ako je tržište rješenje za probleme zašto tržište ne bi bilo i politika i političke odluke, kupuješ prodaješ i tako to.
pa ne mogu siromašni dobivati nešto od političara bez da plate, neka tržište odredi što će se dogoditi.

tako je i s deregulacijom. zašto bi država regulirala da npr. u centru Opatije netko ne smije izgraditi svinjogojsku farmu ili termoelektranu na ugljen (i to bez filtera, zašto bi i to država regulirala).
naravno takva deregulacija može uništiti sistem i ekonomiju, ali tu dalje nastupa tržište i vlasnici hotela u Opatiji na tržištu kupuju političku moć kojom zabranjuju gradnju svinjogojske farme i termoelektrane u Opatiji, zato se takve stvari rade drugdje.

dakle tjerajmo do kraja logiku tržišne slobode i deregulacije i kapitala.

Tko je glasao

Ni ja ne želim da se ti naslađuješ

novcem zarađenim izrablujući moj Rad pa tko me pita :))
E kad shavtiš da bi bilo pošteno dati Radniku kao što ti tražiš poštenje od Države onda bismo mogli nekaj i napravit.. Ali jbg kad ti ne kontaš značaj Države pa misliš da ona uopće niti nebi trebala postojati izuzev eventualno u smislu servisiranja koga čega nego Kapitala... Dakle tebi je super jer HRV ionako niti ne radi ništa osim kaj liže guzice kapitalističke samo jbg kad ima većih ribica od tebe, a ti bi rado bio dio njih... Kak ti gledaš na vrijednost Rada tako i ove veće ribice gledaju na tebe ... ham ham njupi njupi - paa paaaaaaa nema te više !!!! I tako do konačnog istrebljenja, ali to je sad već prevelik zalogaj za tako uskogrudne dušebrižnike političke ( za opće dobro - uskogrudno ) ...

Provinciopolis

Tko je glasao

Štovani libzarde, ako želite

Štovani libzarde, ako želite uživati u beneficijama koje donosi život u uređenom društvu onda je pošteno da nešto i date zauzvrat. Nisu vodovodi, ceste, bolnice, škole itd. pali s neba, sve je to napravljeno novcem poreznih obveznika, sadašnjih i bivših. Ako profitirate na ovaj ili onaj način zasigurno koristite barem dio infrastrukture koja je izgrađena od strane svih nas.
Ja osobno nemam problema s tim da mi država uzme pola plaće ako je polovica koja mi ostane redovna i omogućuje mi pristojan život. Naravno pod uvjetom da se novac uzet od mene troši zdravorazumski. Za to su odgovorni političari, ako se tim novcem igraju i kanaliziraju ga svojim rođacima i kumovima to se treba kazniti i zamijeniti ih onima koji će svoju funkciju obavljati pošteno i savjesno. Ne moramo čak ni čekati pune četiri godine da ih zamijenimo, a kamoli dvadeset. Nije riješenje odreći se svega dobrog što donosi uplaćivanje u zajedničku kasu zbog šačice lopova.
Uostalom na "slobodnom tržištu" je korupcija institucionalizirana već odavno, samo se zove lobiranje. Onaj s lovom plaća političara da donosi odluke njemu u korist. Ja ovako na prvu ne bih rekao da nam treba više toga. Dapače, to treba opako regulirati, a i onda se često otme kontroli.

Tko je glasao

Ja osobno nemam problema s

Ja osobno nemam problema s tim da mi država uzme pola plaće ako je polovica koja mi ostane redovna i omogućuje mi pristojan život. Naravno pod uvjetom da se novac uzet od mene troši zdravorazumski.

rekla si da ti je ok da ti država uzme pola plaće ali uz dva uvjeta. međutim, problem je upravo u tome da ako ti država uzme pola vjerovatno ti ona druga polovica nije dovoljna za život. zatim će vjerovatno država tu polovicu neracionalno potrošiti a barem 10% će vjerovatno otići na korupciju.

Kod nas se plaća uvijek računa kao netto a vani je to obratno. imaš neka brutto primanja i onda ti država uzme svoje tako da ti kao korisnik plaće uvijek znaš o čemu se radi i koliko si platila poreza i raznih davanja državi.

nije neka pamet niti visoka matematika činjenica da kada su porezi preveliki nema ekonomije. trebaš se zapitati zašto smo mi valjda jedini uz Grču i Mađarsku koja će imati negativan rast ove godine, zašto je stopa nezaposlenosti ovdje slična Grčkoj, zašto je npr u Austriji stopa nezaposlenosti 5%, zašto će gotovo sve Europeske zemlje imati gospodarski rast.

Tko je glasao

bravo. distribucija bogatstva

bravo. distribucija bogatstva i siromašnih je u svim društvima statistiški ista ili vrlo slična. to je empirijski određeno još krajem 19st i nezna se zašto je to tako ali je tako. i u kapitalizmu i u scoijalizmu, baš u svim društvima ali su bogatija društva gdje se bogatsvo dijeli na što više osoba (SAD, Njemačka itd) u odnosu na ona gdje je to koncetrirano na manji broj osoba (recimo mi, Todorić sa 6% BDPa, Meksiko onaj najbogatiji čovjek na svijetu itd).

kada je netko drugi kriv onda nemaš osobne odgovornosti... i često puta ima se zašto kritizirati nešto ili nekoga ali smatram da uvijek trebaš imati na umu i vlastitu odgovornost, zalaganje i sve ono što čini razliku. Recimo, nama Hrvatima nije ama baš nitko kriv. sve smo sami zajebali, nemamo radne navike. Eto primjerice, čitam da oni poticaji za mlade od 1600 kn od cca 1750 zahtjeva samo oko 250 dolazi iz privatnog sektora a ostalo je opet pokupila javna uprava. Država je postavila nemoguće uvjete koje valjda nitko ne može ispuniti. jedan je da tvrtka nije otpuštala 6 mjeseci a u međivremenu javna uprava i dalje buja.

Tko je glasao

distribucija bogatstva i

distribucija bogatstva i siromašnih je u svim društvima statistiški ista ili vrlo slična. to je empirijski određeno još krajem 19st i nezna se zašto je to tako ali je tako.

Pa baš da je distribucija bogatstva u svim društvima ista ili slična, i nije. Volio bih kad bi napokon to potkrijepili nekim linkom pa da vidimo tu čuvenu krivulju i statističku raspodjelu koju spominjete niže u komentarima.

ali su bogatija društva gdje se bogatsvo dijeli na što više osoba (SAD, Njemačka itd) u odnosu na ona gdje je to koncetrirano na manji broj osoba (recimo mi, Todorić sa 6% BDPa, Meksiko onaj najbogatiji čovjek na svijetu itd).

Što se tiče ravnomjerne raspodjele bogatstva, SAD baš i nije svijetli primjer toga, dok mi, s još nekoliko zemalja u regiji, dosta dobro kotiramo po tom pitanju (socijalistička ostavština vjerovatno).
http://www.infoplease.com/world/statistics/inequality-income-expenditure...

kada je netko drugi kriv onda nemaš osobne odgovornosti... i često puta ima se zašto kritizirati nešto ili nekoga ali smatram da uvijek trebaš imati na umu i vlastitu odgovornost, zalaganje i sve ono što čini razliku.

Ne znam što podrazumijevate po ovim da je "netko drugi kriv"? Kriv je sustav u kojem porast produktivnosti ne prati porast plaća, u kojem konstantno raste jaz između nekolicine koja ima sve više i mnoštva koje je sve siromašnije, u kojem se sve više smanjuje društvena mobilnost i koji sve više nalikuje na kastinski. I to nije samo privremena devijacija, kako neki pokušavaju prikazati, već jednostavno način na koji sustav funkcionira. Nitko normalan više ne puši priču o američkom snu, osobna odgovornost i zalaganje te neće odvesti preko trnja do zvijezda, ako si rođen kao kmet to ćeš i ostati, iznimke samo potvrđuju pravilo.

Recimo, nama Hrvatima nije ama baš nitko kriv. sve smo sami zajebali, nemamo radne navike.

Deplasirane su priče o "radnim navikama" i lijenim Hrvatima, Grcima, Španjolcima itd. Kako to da su lijeni Hrvati u inozemstvo obično jako cijenjeni radnici i poprilično uspješni ljudi? O Grcima pročitajte tu, ako već niste
http://www.advance.hr/vijesti/razbijanje-mitova-o-lijenim-grcima/

Nismo mi "sve sami zajebali" molim lijepo, ima nas koji smo premladi da bi išta društveno bitno stigli zajebati, osim sebe :)
Javna je tajna već dvadesetak godina tko je zapravo kriv za ovakvo stanje u ovoj našoj Dembeliji. Ne treba biti Sherlock Holmes za to utvrditi.

Tko je glasao

Pa baš da je distribucija

Pa baš da je distribucija bogatstva u svim društvima ista ili slična, i nije. Volio bih
kad bi napokon to potkrijepili nekim linkom pa da vidimo tu čuvenu krivulju i statističku raspodjelu koju spominjete niže u komentarima.

dolje sam dao već izvore. ukoliko želiš pročitaj, neće ti biti odviše teško pronaći na netu.

Ne znam što podrazumijevate po ovim da je "netko drugi kriv"? Kriv je sustav u kojem porast produktivnosti ne prati porast plaća, u kojem konstantno raste jaz između nekolicine koja ima sve više i mnoštva koje je sve siromašnije, u kojem se sve više smanjuje društvena mobilnost i koji sve više nalikuje na kastinski

imam za tebe savjet. najbolje ti je da sjediš i plačeš i čekaš da se nešto promijeni. to će ti sigurno pomoći u životu.

Tko je glasao

distribucija bogatstva i

distribucija bogatstva i siromašnih je u svim društvima statistiški ista ili vrlo slična.

to nije istina, a tebe bih zamolio da tu svoju tvrdnju podkrijepis nekim izvorom.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Istina je i nije neki

Istina je i nije neki novitet. Prije nego uđemo u neke ideološke rasprave ne radi se o teoriji nego o statistici, čistoj primjenjenoj matematici. uzmeš npr prihode u Hrvatskoj od 5 000 kn i napraviš koliko ima ljudi sa tim primanjima, pa sa manjim i veći i napraviš krivulju postotka ljudi vezano uz ta primanja. zatim to napraviš za sve države i dobiješ velo sličnu dstribuciju.

guglaj Vilfredo Pareto, Talijanski inženjer, sociolog, ekonomist itd...još 1897 je napravio takvu statističku krivulju distribucije bogastva koja je univerzalno primjenjiva na sva društva uz male razlike.

probaj negdje naći i mark buchanan, wealth happens pisao je o toj temi.

Tko je glasao

dobro ja znam tko je pareto,

dobro ja znam tko je pareto, i isto tako dobro znam sto je gini index.
pa da ne moras googlati, evo ti link: http://en.wikipedia.org/wiki/Gini_index

raspodjela bogatstva nije ni blizu "ista svugdje", ali je jako slicna u kini i americi s jedne strane, za razliku od EU / kanade / australije u kojima je distribucija bogatstva ravnomjernija.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

ne govorim o gini indeksu već

ne govorim o gini indeksu već o statističkoj distribuciji, to nije isto. ipak pogledaj jer su krivulje gotovo identične.

Tko je glasao

ne govorim o gini indeksu već

ne govorim o gini indeksu već o statističkoj distribuciji, to nije isto.

da si procitao tekst u linku, shvatio bi da gini index daje mjeru odmaka distribucije od (diskretne) uniformne distribucije (distribucije u kojoj svi imaju jednako). tako da i gini index "govori o statistickoj distribuciji", i to upravo u kontekstu ove rasprave - koliko je raspodjela bogatstva u drustvu bliza ili udaljenija od jednolike raspodjele.

ipak pogledaj jer su krivulje gotovo identične.

cuj, ova izjava je na razini izjave da su svi pravci gotovo identicni - zato jer su "svi ravni". krivulje su "gotovo identicne" utoliko sto sve pocinju i zavrsavaju u istim tockama, i sto su sve monotono rastuce i konveksne - sve su to poslijedice njihove definicije kao kumulativne distribucije, te nije problem dokazati da svaka takva vrsta kumulativne distribucije mora biti monotono rastuca i konveksna.

no sto te krivulje cini "razlicitima" .- a sto je uostalom i osnovni smisao njihove konstrukcije - je mjera odmaka od uniformne distribucije (a u detaljnijoj analizi i nacin na koji se ta mjera postize, buduci odredjena mjera odmaka nije jedinstveno pridruzena samo jednoj distribuciji), a to je upravo velicina opisana gini indexom.

a on, da ponovim, pokazuje da je distribucija bogatstva u nekim dijelovima svijeta (EU, kanada) bitno ujednacenija nego u drugim (USA, kina).


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

no sto te krivulje cini

no sto te krivulje cini "razlicitima" .- a sto je uostalom i osnovni smisao njihove konstrukcije - je mjera odmaka od uniformne distribucije (a u detaljnijoj analizi i nacin na koji se ta mjera postize, buduci odredjena mjera odmaka nije jedinstveno pridruzena samo jednoj distribuciji), a to je upravo velicina opisana gini indexom.

dakle priznaješ da su krivulje gotovo identične te da postoji "određena mjera odmaka" po društvima. to je upravo ono što sam rekao u svom prvom komentaru na što si ti skočio da nije istina. također, po tim krivuljama distribucije bogatstva mi smo katastrofa. imamo par ultra bogatih pojedinaca što je karakteristika siromašnih društava, nemamo uopće sloj malog poduzetništva koji je na udaru tvog linića, imamo najgoru nezaposlenost mladih u Europi poslije Španjolske, imati ćemo pad BDPa od 1.8% minimalno što nas svrstava uz grčku, mađarsku i vrlo uzak broj zemalja koji će ove godine biti u recesiji u EU. ovi tvoji su uspjeli u 6 mjeseci napraviti stanje kao da se sprema rat kao da čekamo neki meteor da padne i da sve počisti.

Tko je glasao

gle, meni se ne da tri puta

gle, meni se ne da tri puta objasnjavati istu stvar bez da uopce proucis prilozeni link.
naravno da postoje slicnosti izmedju svih patero krivulja, kao sto postoje slicnosti izmedju svih parabola i izmedju svih pravaca... ali to ne znaci (niti sam "ja priznao") da su gotovo identicne. ako ne razaznajes sarkazam u napisanom, to pripisi svom nepoznavanju materije o kojoj raspravljas.

i ne, jos si jednu neistinu iznio. hrvatska je po distribuciji bogatstva priblizna EU, i nije takva "katastrofa" poput USa i kine.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

gle, meni se ne da tri puta

gle, meni se ne da tri puta objasnjavati istu stvar bez da uopce proucis prilozeni link.

nemoj se ljutiti ali nisi netko od koga bi tražio obajšnjenje. literatura koju sam naveo (koju btw nisi pročitao) je vrlo dobra na tu temu. tebi je jedini cilj slijepo branjenje stajalište vlade a ne diskusija.

šro se tiće distribucije bogatstva u hrvatskoj navedi mi još jednu zemlju u europi koja ima pojedinca koji ima oko 6% BDPa.

Tko je glasao

krivulje jesu slicne, ali su

krivulje jesu slicne, ali su ti skale nebo-zemlja.

od hrvatske se trazi inventivnost (sto je u redu), ali ni to nije besplatno. nije isto meni upucat 100.000$ u neki posao (pa ako ide ide) i jednom prosjecnom ameru.

Tko je glasao

točno samo od nas nitko ne

točno samo od nas nitko ne traži inoevativnost nego se dapače ide džonom na poduzetnike. ako imaš 100000 usd viška odi pokrenuti posao u SAD, ne ovdje. učiniti ćeš uslugu sebi i svojoj djeci.

Tko je glasao

kapitalizam za idiote

Kapitalizam pociva na potrosnji tako da je odnos siromasnih i bogatih jako vazan.
Jako jednostavno receno- ako je vecina drustva osiromasena do te mjere da si ne moze priustiti nista osim osnovne hrane i troskova stanovanja, ne moze biti ni gospodarskog rasta jer u tom slucaju vecina drustva nista ne trosi. Ako nista ne trosi, onda ne moze biti ni nikakve proizvodnje. Ako nema proizvodnje nema ni trgovine ni turizma itd. Pojednostavljeno- jedan novi bogatun ne moze popiti sto kava na dan u lokalnom kaficu i time zamijeniti potrosnju stotinu ljudi koji su si to nekad mogli priustit, a danas ne mogu. Vrijedi i za sve ostalo.
Zlatne godine europskog gospodarstva su bile sezdesete i sedamdesete upravo zbog povecavanja dohotka one nize tri cetvrtine stanovnistva. Do kraja osamdesetih je porast placa slijedio porastu produktivnosti. Nakon toga su place pocele stagnirati, a produktivnost je i dalje rasla. Onom razlikom od povecane produktivnosti su se vlasnici poceli igrati u financijskom sektoru, a radnicima su poceli nuditi kredite za zadovoljavanje potrosackih potreba. Sada smo udarili u zid- kredita vise nema, a za gospodarski rast trebamo povecanu potrosnju. Odakle? Sustav kakv postoji danas se samoubija.

Tko je glasao

Upravo tako

Samoubija se

I da, uvijek je postojalo bogatih i siromašnih
Ali
Kad društvo dođe u stanje da se samopojede, da metastazira, odnosno da manjina (1% koji predvodi slijedećih cca 33% ovisnika o njima, u odanašnjem slučaju stranačkih pripadnika i pripadajućih glasača a i sljedećih 33% sitnije prilagođenih „buntovnika“)onda dolazi novi oblik društvenih odnosa u kojima, ako je sreće, onih 33% se brzo prilagodi pa se izbjegnu ratovi.

Samoubijanje ide nedvosmisleno na više nivoa ali im je svima zajedničko povezivanje, poslovanje, zapošljavanje, diplomiranje, doktoriranje, imenovanje.... unutar zatvorenog kruga „izvrsnika“ , po incestuinalnom principu mora propasti. Retardaciju je neizbježnih metastaza demokratska društva su htjela izbjeći, ali sudeći po Kini desilo se obrnuto

Ovdje u ovom trenutku znamenito je korištenje krize i ekstremne socijala za ekstremno bogaćenje. Ta patologija koja ne izdvaja ni cenera za rad i pamet, ali bogato nagrađuje samoinstaliran koruptivni sustav jako podržan sa onih zbrojenih 67% je napokon na umoru.

Tko je glasao

Ah taj kapitalizam...

kapitalizam za idiote

Vidim da se ljudi sa socijalističkim shvaćanjima ne mogu riješiti ružne navike vrijeđanja sugovornika. Ne znam, valjda to proizlazi iz svijesti o slabosti argumentacije...

Pojednostavljeno- jedan novi bogatun ne moze popiti sto kava na dan u lokalnom kaficu i time zamijeniti potrosnju stotinu ljudi koji su si to nekad mogli priustit, a danas ne mogu. Vrijedi i za sve ostalo.

Prvo bogatih i siromašnih je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Ali ovo što si naveo je upravo argument protiv 1:99 ideje. Činjenica jest da su neki ljudi basnoslovno bogati, ali hajdemo razmisliti gdje je njihov novac. Da, imaju posjede, jahte, skupe automobile itd, ali velika većina bogatstva im se nalazi u dionicama i s te novce ulažu u nove firme (naravno da bi zaradili još više što je sasvim u redu). Oni većinu svojih novaca imaju uposlenih u gospodarstvu, dakle u otvaranju novih radnih mjesta i držanju postojećih. U bogatima nije problem.

Kriza se razbuktala zbog zaduživanja država, a države su se zadužile jer su imale "vizije" i "projekte". Hrvatska se zadužila jer su se dijelile povlastice određenim kategorijama stanovništva (zbog glasova) a koje gospodarstvo nije moglo platiti. Kao i zbog megalomanskih projekata da bi firme prijatelja i rođaka imale što raditi. I sve je bilo dobro dok je bilo kredita, a sad te kredite treba vratiti. Pa država jača strogoću. I zato nema radnih mjesta, zato ljudi siromaše. Nemaju bogati s tim nikakve veze, nego bahati političari.

Ali ja se ne čudim tim političarima. Oni su to napravili zato što su mogli. Ja se čudim vama koji bi htjeli da vam to naprave opet.

Sada smo udarili u zid- kredita vise nema, a za gospodarski rast trebamo povecanu potrosnju. Odakle? Sustav kakv postoji danas se samoubija.

Za gospodarski rast trebamo se riješiti ideja o intervencionističkoj ekonomiji i liberalizirati gospodarstvo. Za početak.

Tko je glasao

Kriza se razbuktala zbog

Kriza se razbuktala zbog zaduživanja država...
Kriza se razbuktala zbog zaduživanja privatnog sektora ( osim u slučaju Grčke), a državna intervencija je uslijedila radi spašavanja privatnog sektora. Glavna "vizija" i "projekt" intervencionističke države je bila spašavanje privatnog sektora.Pa kako ti to objašnjavaš?

Tko je glasao

capitalism for dummies

Ako ti je ovo draze, onda budem ovako napisao. Sto ima socijalistickog u mom odgovoru na tvoj komentar? To da potrosnja pokrece gospodarski rast nije bas moja revolucionarna zamisao. Mislim da i iz tog razloga sve europske i americke vlade budno svaki mjesec prate podatke o trgovini, i koliko je pala ili narasla.

Prvo bogatih i siromašnih je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Ali ovo što si naveo je upravo argument protiv 1:99 ideje. Činjenica jest da su neki ljudi basnoslovno bogati, ali hajdemo razmisliti gdje je njihov novac. Da, imaju posjede, jahte, skupe automobile itd, ali velika većina bogatstva im se nalazi u dionicama i s te novce ulažu u nove firme (naravno da bi zaradili još više što je sasvim u redu). Oni većinu svojih novaca imaju uposlenih u gospodarstvu, dakle u otvaranju novih radnih mjesta i držanju postojećih. U bogatima nije problem.

Gdje sam ja napisao da bogatih i siromasnih nije uvijek bilo? Koliko se sjecam, napisao sam da su europska gospodarstva imala najvise stope rasta u vremenu dok su prihodi one siromasnije tri cetvrtine stanovnistva rasli brze od od prihoda one bogatije cetvrtine. Vecina novca nije u realnom, vec financijskom sektoru koji vec duze vrijeme zivi potpuno odvojenim zivotom. Uostalom, zbog cega SAD i VB rade qe kontinuirano vec par godina?

Kriza se razbuktala zbog zaduživanja država, a države su se zadužile jer su imale "vizije" i "projekte".

Kriza se globalno razbuktala jer su drzave javnim novcem svih poreznih obveznika spasavale privatne banke i privatne projekte.. Irska i Spanjolska su npr. do 2007 imale proracunski suficit i izuzetno nizak dug, a danas su unistene drzave.

Hrvatska se zadužila jer su se dijelile povlastice određenim kategorijama stanovništva (zbog glasova) a koje gospodarstvo nije moglo platiti. Kao i zbog megalomanskih projekata da bi firme prijatelja i rođaka imale što raditi.
Tocno, i u Hrvatskoj su firme prijatelja i rodjaka ti danasnji bogatuni koji su bili priljepljeni na novac svih poreznih obveznika.

I na kraju, zasto su drzave s najvecim udjelom drzavne potrosnje u BDP-u najbolje prebrodile krizu, a one s najmanjim (u koje ubrajam i Hrvatsku jer je 25 mjestu po potrosnji drzave u EU-28) su prosle najgore?
I, nisi mi odgovorio kako se to bude trenutno dogodio gospodarski rast bez globalnog povecanja potrosnje? Ak zelis gospodarski rast. Dalje, kakav bude utjecaj daljnjeg gospodarskog rasta na Zemlju?
Ti me malo podsjecas na mene samog nakon sto sam odlusao prvi semestar na ekonomiji;)

Tko je glasao

I na kraju, zasto su drzave s

I na kraju, zasto su drzave s najvecim udjelom drzavne potrosnje u BDP-u najbolje prebrodile krizu, a one s najmanjim (u koje ubrajam i Hrvatsku jer je 25 mjestu po potrosnji drzave u EU-28) su prosle najgore?

u tom tvom ograničenom viđenju statistike moraš uzeti u obzir puno veću zaposlenost nekih zemalja. primjerica danska koja ima sličan broj stanovnika kao i mi ima oko 2.5 milijuna zaposlenih i skoro 100 milijardi usd izvoza. mi imamo 1.3 milijuna zaposlenih i 10-15 milijardi usd izvoza. u tim okolnostima i sa tim viškovima vrijednosti njima relativno nije puno izdvojiti veći udio BDP na javnu potrošnju a nama je i ovaj udio barem 30% prevelik. sve se na kraju svodi da moraš imati puno zaposlenih i to ne u javnom sektoru.

Tko je glasao

Kolega!

Sto ima socijalistickog u mom odgovoru na tvoj komentar?

Ovo je ugodno iznenađenje, sresti na ovom portalu nekoga kome pridjev socijalistički odmah od ponosa ne nadimlje junačku grud... :-)

Ti me malo podsjecas na mene samog nakon sto sam odlusao prvi semestar na ekonomiji;)

Kolega! Odslušao sam ja sve četiri godine na Efzg-u još početkom devedesetih. S obzirom na to da kažu: dva ekonomista tri mišljenja, nije ni čudo da nemamo iste poglede na stvari :-)

Ne znam doduše kad si ti studirao, ali u moje vrijeme osnove ekonomije učile su se iz udžbenika Paula Samuelsona. E sad, problem sa Paulom je taj što je on keynesijanac koji je principe državnog intervencionizma još dodatno pokušao formalizirati i kvantificirati i to je naravno dobro ako cijeniš Keynesa.

Što nije moj slučaj.

Ekonomiju sam stvarno počeo učiti tek naknadno kad sam otkrio austrijsku školu ekonomije; Misesa, Hayeka i ekipu. Odatle i moja definicija socijalizma, koja ne uklučuje samo na marksističku granu već i na bilo koji oblik intervencionozma u tržište, dakle i Keynesa, koji predstavlja dominantan ekonomski pravac.

Isto tako, to za posljedicu ima štovanje subjektivističkog pristupa, koji proizlazi kako zbog činjenice da ekonomija stvarno nije prirodna nego društvena znanost, tako i zbog činjenice da je tako kompleksan sustav kao što je ekonomski nemoguće upotrebljivo modelirati štogod tko tvrdio.

Tvoj komentar da su države s najvećim udjelom državne potrošnje u BDP-u najbolje prebrodile krizu, s toga uzimam sa zdravom dozom skepticizma. Udio državne potrošnje u BDP-u nije jedini parametar koji utječe na ekonomiju neke zemlje, jer kad bi bilo tako Zimbabwe bi sa svojih 97% bio najrazvijenija zemlja svijeta. Što, nadam se da se slažeš, nije ni blizu.

Hajdemo krenuti od jednog drugog podatka. Pročitao sam negdje da su sredinom 2000-tih 84% radnih mjesta u EU zapravo zapošljavale male privatne kompanije. Upravo one vrste koje se u RH najviše uništavaju državnim intervencijama i neprijateljskom regulativom. Jer veliki Todorić se ima načina izvući, ali mali Niko Anonimović sa svojih 10 zaposlenih, nema. Njega će uništiti prva inspekcija u lovu na večeru za punjenje državnog proračuna zlonamjernim tumačenjem višeznačnih pravila koja je nemoguće ispoštivati.

Mnoge se stvari ne vide iz statističkih podataka. Ne kaže se uzalud da postoji laž, velika laž i statistika.

Ili da ipak prihvatim tvoju igru i krenem spomenuti recimo Hong Kong iza drugog svjetskog rata kao primjer ekonomskog liberalnog buma...

I, nisi mi odgovorio kako se to bude trenutno dogodio gospodarski rast bez globalnog povecanja potrosnje? Ak zelis gospodarski rast. Dalje, kakav bude utjecaj daljnjeg gospodarskog rasta na Zemlju?

Kokoš jaje dilema. Ja smatram da će nova radna mjesta generirati povećanje potrošnje. Deregulacija i smanjenje uloge države u ekonomiji (kao i smanjenje proračuna) generirat će bolje uvjete poslovanja što će opet zbog poduzetničke inicijative (ili pohlepe, kako već tko voli) generirati nova radna mjesta. Kako globalno, tako i u RH.

Ovo posebno znači odustajanje od bilo kakvog spašavanja ikoga, uključivo i financijskog sektora a i eurozone. Nek propadne što propasti mora. Tek tada može započeti pravi polagani oporavak, sve drugo je samo produljenje krize i povećanje njenog dosega. Ovo je, naravno, svetogrđe za keynesijance, pa onda ništa od toga. :-)

Ono što se sigurno neće dogoditi je da državna potrošnja kreira gospodarski rast. A baš je to put kojim će se ići.

A ekologija, zelena mafija i zelena politika trošenja javnog novca su velike teme koje vjerujem zaslužuju zasebni dnevnik i diskusiju...

Tko je glasao

Minsky

Pokušajte se ažurirati: čitajte Minsky-ja!

Julijana Mirkov

Tko je glasao

To je to, moja potrošnja je

To je to, moja potrošnja je tvoja plaća, jednostavno da jednostavnije ne može bit. Dok lova slobodno teče ekonomija cvijeta, ali kad se pojave trombovi, poput ovih koji vedre i oblače financijama i politikom, i počnu akumulirati golemi dio za sebe onda nastaju problemi.
Štednja se nameće sve malobrojnijoj srednjoj klasi i najsiromašnijima, dok se bogati i dalje nesmiljeno bogate. Nije to tako crno-bijelo i sigurno nije jedini problem ovog nakaradnog sustava, ali je bogami značajan i poprilično odvratan dio.
A daleko najdraže su mi teorije kako se te odličnike ne treba opterećivati velikim porezima jer oni kakti stvaraju radna mjesta. Treba im omogućiti da profitiraju što više, a onda će se to bogatsvo, naravno vođeno "nevidljivom rukom" i ostalim magičnim silama "slobodnog tržišta", trickle down-at po nama lumpenproletarijatu i omogućit nam bolji život. Moš mislit.

Tko je glasao

Nevidljiva ruka

Lignjo, problem je u tome što ima premalo slobodnog tržišta. Veliki dio tvog teško zarađenog novca troše političari na kojekakve Buljubašić-zaposlenike, bojanja tunela, Fimi-Medije i slična čudesa. To se zove "pravedna redistribucija bogatstva", naravno "u općem interesu".

U slobodnom gospodarstvu ti sam odlučuješ kako ćeš potrošiti svoj teško zarađeni novac. I da, famozna nevidljiva ruka tada stvarno djeluje. Pusti se pravedne redistribucije bogatstva u društvu. To ne postoji.

Tko je glasao

A da mi das realni primjer te

A da mi das realni primjer te famozne nevidljive ruke? I nemoj mi dati SAD koji ima vecu drzavnu potrosnju od HR. Ajmo se malo odmaknut od tvojih krilatica.

Tko je glasao

Ja mislim da ta famozna

Ja mislim da ta famozna nevidljiva ruka u potpunosti opravdava svoj naziv, nikad je nitko vidio nije.

Tko je glasao

By preferring the support of

By preferring the support of domestic to that of foreign industry, he intends only his own security; and by directing that industry in such a manner as its produce may be of the greatest value, he intends only his own gain, and he is in this, as in many other cases, led by an invisible hand to promote an end which was no part of his intention.

jadan smith, kontao se da ce lovatorima biti ocito gdje trebaju ulagati svoj kapital, kako bi libzardova nevidljiva ruka djelovala.

s obzirom da je realnost potpuno drukcija, jedina nevidljiva ruka koja djeluje je ona koja povecava jaz izmedju bogatih i siromasnih (kapitalu je totalno svejedno hoce li se mnoziti u sad ili u kini, a onog trenutka kad sitna boranija bude imala prevelike zahtjeve, promjenice si lokaciju).

Tko je glasao

Nevidljiva vs crna ruka

Samo se vi sprdajte s nevidljivom rukom :-)

Čini se da vam je draža ova crna ruka koja je na djelu i koja harači po javnim novcima... :-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci