Tagovi

Pie, Jesu Domine, dona eis requiem!

Gotovo svaki put kad krenem pisati nešto novo, pokušavam se suzdržati od pukog pregleda vijesti tjedna à la Nova TV ili RTL s popratnim sarkastičnim komentarima. Neki su tjedni pak prepuni vijesti kojima bi trebalo posvetiti pozornost i tako ne dozvoliti da određene aktualnosti ostanu nekomentirane. Prosvjedi, antiprosvjedi, Maersk Line u Rijeci, inauguracija, Herr Prgomet vs. HDZ, drastičan pad stanovnika na broj iz 1953. godine, uhićenje Herr Grahovca jer je prosvjedovao, Lady Gagina udaja, novi Masterchef, cice i guzice na dodjeli Oscara, deset koraka kojima će Vam se špricmašina brže dignuti i "stajati postojano kao klisurina", iščašeni kuk neke divlje mačke, pučka ekstaza pred platnima nad uzdisajima Herr Greya i Fräulein Steele... Tjedan kao dosad nijedan! (nešto kao petak i metak Vlatke Pokos, ali mnogo bolji!)

Sve se to dogodilo i sve je, kao što upotreba perfekta i vid glagola to i daju naslutiti, svršeno, ništa ne ostaje, osim jednog - bolesne Hrvatske (mir, nacionalisti, patrioti, kroatofili, srbo- i jugofobi, ratni profiteri, falši branitelji, nojevi!). Hrvatska je bolesna. Kašljucala je nakon rata, počela s iškašljavanjem nakupljene sluzi u dvijetisućitima, a zatim je ponovno teško oboljela, pluća, kažu, a ni srce nije kao što je nekad bilo. Vele da slaba leži, blijeda i da bulji u prazno. Premosnice ne pomažu, infuzije su beskorisne dok uboda od igala i braunila ima previše da bi se mogla naći čvrsta žila koja pri dodiru s iglom ne bi pukla i time uzrokovala istjecanje krvi te vađenje braunile. Neki slute na rak, no ja nisam toliko pesimističan. Nade ima svakako, ali ne treba čekati, sjediti i držati bolesnika za ruku. Nisam još čuo i vidio da je to nekoga spasilo. Kao ni molitva.

Hrvatska je slaba, a postojanje u dvjema dimenzijama ju dodatno oslabljuje. Previše, rekao bih. Kad čeprkam po portalima poput uličnog mačka po okolnim kontejnerima ne bih li pronašao zadovoljavajući članak za koji bih rekao "Ecce članak! Ecce novinar! Ecce moj riblji ostatak!" psihički se pripremim na najgore. Naše je novinarstvo spalo na izrazito niske grane nepismenosti i pomodarstva, puke prijevode vijesti s portala BBC-a, Zeita, Spiegela, Welta ili Euronewsa, neutemeljene provokacije i beskrajne kolumne nadriintelektualaca koji žive za dva "lajka" (bez generaliziranja i čast izuzetcima). Najviše me, moram priznati, ne veseli čitanje članaka već komentara ispod njih, a Večernji list bih stoga besramno uvrstio u svoje najdraže portale. Doza smijeha nam je svima potrebna u ovim teškim vremena ("Anything for a good laugh, ain't Rodney?") i nju mi ponajprije pružaju te ekspresionističke kreacije, bezumna čuda jednog mentaliteta koji mi je uspio utjerati strah u kosti. Čudan je to strah - bojim se da taj osjećaj ne bih mogao nazvati strahom već jednom vrstom bojazni pred sudbinom vlastite zemlje i naroda kojem pripadam. Opća količina bezumlja i dežurnog pljuvanja koje ondje dolazi do izražaja je naprosto zadivljujuća, pojmovi mržnje frcaju kao iskre brusilice u Geppettovoj radionici, a Pinocchia nigdje.

Opterećenost fantomima prošlosti tjera me na razmišljanje o zdravom razumu određenih pripadnika Hrvatske. Četnici, jugonostalgičari, udbaši, Srbi, antihrvati, komunjare i pederi su svi oni koji otvoreno kažu da razmišljaju drukčije. "Riješit ćemo se mi vas, ostatka jugogamadi.", "U Vladi su sami četnici.", "Pusićka je četnik i Šešeljeva miljenica.", "Zoki je komunjara i ne voli Hrvatsku.", "Treba sve to pobiti." Vi koji ste dogurali do ovog retka ove osrednje napisane tužaljke, Vas takve izjave ne plaše? Ovdje se ne radi o pukim izjavama pomaknutih pojedinaca već o čitavom nizu sličnih ili jednakih komentara koji pozivaju na linč onih koji drukčije razmišljaju. Ima li razlike između ovih komentara i sustava kakvog zazivaju njihovi autori od totalitarizma od kojeg im dolazi pjena na usta i koji preziru iz dna duše? Zemlja u kojoj se ne priznaje mišljenje drugog i koje se a priori etiketira kao neprijateljsko, antidržavno i protivno poretku nije zemlja demokratskih vrijednosti ma koliko god se narod te iste zemlje gnušao pred smaknućima homoseksualaca u Sudanu, kamenovanjem i obezglavljivanjem žena u arapskim zemljama, iskorištavanjem djece u samoubilačkim pohodima, kolektivnim silovanjima i spaljivanjima čitavih sela u Nigeriji, ubijanjem ženske novorođenčadi u Indiji, atentatima na one koji misle drukčije, pozivanjem arapskih imama na genocid nad Židovima, danonoćnim granatiranjem Palestine... "Oni koji nisu krivi i koji se nemaju čega bojati ne moraju se bojati!", reći će neki. "A tko je to i za što kriv i zašto bi se netko uopće morao bojati?", glasilo bi moje pitanje.

Ono što dolazi do izražaja jesu dvostruki kriteriji, vrištanje riječi "Sloboda!", a zazivanje linča, ubijanja, klanja, lokava krvi, protjerivanja, omalovažavanja i gušenja glasova koji ne viču onako kako se to od njih očekuje. Hrvatska je bolesna jer je ovakvo stanje naprosto neodrživo - život u prošlosti je bolan upravo iz razloga što njemu nema mjesta u budućnosti. Hrvatska je mala zemlja s ogromnim razlikama u mentalitetima, prsti njenih stanovnika konstantno su upereni jedni u druge, optužaba ne nedostaje, a djeca slušaju i pamte. Jednako zgražanje osjećam kad naletim na Facebook profil dječaka od 17 godina čija je cover fotografija crna pozadina sa šahovnicom iz razdoblja NDH i natpisom "Za dom spremni!" te profilna fotografija s beretkom, križem i salutiranjem, kao i na onaj njegovog vršnjaka sa zvijezdama, kalašnjikovima i Staljinom. Znaju li oni o čemu se doista radi? Sumnjam. Tata, stariji brat ili prijatelj je viknuo da treba potamaniti i poviješati sve Srbe na stabla, da je Pavelić bio junak (mada je zbrisao sa zlatnim polugama iz HNB-a i ušetao u Zagreb nakon što su ga okupirali nacisti; on je čučio u Karlovcu), da je Staljin bio junačina (gulazi su doista djelo pravog junačine). I tako sve do Kosova, ravno, brdovito. Stalno prizivanje prošlosti u život ne može i neće donijeti ništa dobra, ali na to su pojedinci naprosto gluhi.

Ne mogu razumijeti kako pojedincima nisu dozlogrdile ideološke podjele, ne želim znati što ih tjera na govor mržnje kao ni zašto se ograničavaju na tako uske sfere mišljenja. Konzervativac i desničar nije ustaša kao što ni ljevičar nije četnik i komunist. Pomalo je naivno od mene da vjerujem kako će se stanje na ideološkom planu poboljšati na spomenuti način, ali svejedno svjesno ostajem naivac. Znam da komentara kakve prezirem neće manjkati, kao ni optužaba da sam samo ozlojađeno, neiskusno dijete socijalizma. Ako biti njime znači odmaknuti se od homofobnih i netoleratnih strujanja i odbiti sudjelovati u njima, onda doista mogu reći da sam upravo to dijete, i to najrazmaženije kakvo može postojati. Prepucavanjima i smiješnim, klaunovskim optužbama, duhovima prošlosti kojih se treba otarasiti se stanje u zemlji neće promijeniti - Sabor i politička scena nam time daju scenski prikaz joneskovske predstave kojom se pažnja javnosti skreće na nevažne teme. Dok saznajemo da je nečiji djed bio partizan, a drugi ustaša, da jugonostalgičarska gamad želi stvoriti novu Jugoslaviju, da su homoseksualci masonska tvorevina koja će zavladati našim umovima i da nam četnici dolaze klati djecu u vinkovačke bolnice, naši susjedi se moraju iseljavati, kopati po kontejnerima i gužvati boce u mraku, s kapuljačama na glavi da ih nitko ne vidi, od sramote; dok se na inauguraciju, lijepu, ali nepotrebnu, potrošila vrtoglava svota novaca, a apartman u Sheratonu plaćao 1.500 € na noć, Matija Basarac je morao proplakati pred kamerama da svom sinu pokuša poboljšati život jer je vidio da drugog izlaza nema, bicikli praznih guma prepuni smeća škripali su po hrvatskim ulicama, tisuće novih kredita stiglo je na naplatu i većina je stanovnika ove zemlje pojela krišku kruha i grah iz konzerve za ručak, nekoliko je stotina djece moralo ostati kod kuće jer obitelj nema dovoljno novaca za mjesečnu kartu - škola je predaleko kao i život dostojan ljudskog bića.

Slučajeva je mnogo i svi smo ih svjesni. Podsvjesno svjesni, rekao bih, koliko god ova sintagma paradoksalno zvučala. Jer bitnije je baviti se ideološkim podjelama i pozivati na linč, Lady Gaginom vjenčanicom, veličinom penisa i ukrućivanjem istog. Hrvatsko je društvo ono poljuljanih vrijednosti u nepreglednoj količini licemjerja - zakon i mjerila nisu jednaka za sve što se dalo vidjeti i na uhićenju Herr Grahovca. Pitam se zašto policija nije reagirala kad su branitelji marširali Savskom obučeni u crno, s kapuljačama, u majicama oslikanima žutim križevima. Pomalo sam se iznenadio jer sam otkrio da živim u zabludi - mislio sam da je hrvatski mentalitet zapeo u Drugome svjetskom ratu, no očito je pak da se zakopao u 12. stoljeće, u pijesak pred jeruzalemskim zidinama. "Scutum saldissimum antemurale Christianitatis" bijasmo, ali zašto smo ondje zaostali, i dalje ne znamo.

Tagovi

Komentari

Atomos

Da li se tako zvala knjiga, koju smo imali za lektiru 4 ili 5 razred, generacija 65 ?
Iskrene emocije, lijepo literarno napisano, naravno Laganini je u pravu, osjeti se kritika
Drugih, što će reći Ja sam najpametniji, a Drugi su Balkanski Divljaci.

Čovjeka čine informacije, koje ima pohranjene u Bankama Podataka našeg mozga.
Vi ste Atomos, očito na izvoru Njemačke wikipedije.

U HRV ljudi gledaju "Zločinačke Umove" i Dokumentarce krojene CIA nim škarama.
Ipak Respekt
Moj svijet su binarni brojevi te mi oprostite na
nepismenosti
DI V. Rošić

Tko je glasao

Ja dajem minus

zbog neobjektivnosti autora. Navodi samo citate koji podupiru njegovo viđenje stanja,

"Riješit ćemo se mi vas, ostatka jugogamadi.", "U Vladi su sami četnici.", "Pusićka je četnik i Šešeljeva miljenica.", "Zoki je komunjara i ne voli Hrvatsku.", "Treba sve to pobiti."
a na drugoj strani ima istih i gorih.

Tako da..sory

sve dobro...

Tko je glasao

...

Hvala na mišljenju! Istina, nisam suviše objektivan, ali nisam ni novinar - pomalo sam Literaturmensch.

Nisam nažalost imao prilike uvjeriti se u ovako gnusne komentare s druge strane. No, možda nisam dovoljno dobro tražio.

U svakom slučaju, minus kao i plus - bilo bi bezveze kod svih nailaziti na odobravanje, a svaka je kritika konstruktivna!

Lijep pozdrav!

Tko je glasao

ljudske potrebe

Prema Maslowu, jedna od temeljnih ljudskih potreba je - potreba za samoostvarivanjem.

Kada si mlađahni građanin RH - zemlji koja ima možda najveću stopu nezaposlenosti mladih u RH, bez početnog kapitala - u zemlji gdje vrhuška priznaje prepisane doktorate kao kompiliranje - kroz što se možeš samoostvariti.

Ok, možeš biti genijalac ili pak izuzetno vrijedan te biti iznadprosječno obrazovan. Čestitam - otvorena su ti sva svjetska vrata.

No, što ostaje drugima? Biti... udarnik? Kopati kao lud za... "druga Tita" (može i za "druga Pavelića", svejedno)? Gdje su ti rudnici gdje se može kopati? Krenuti u poduzetništvo i kupiti kilu jabuka za kunu, pa prodati za dvije... pa kupiti dvije kile jabuka i kupiti četiri... a nigdje bogatog ujaka? Skakati u podivljalo more i spašavati djecu koja se utapaju? Ono - koja je perspektiva?

No - možeš se samoostvariti kroz - grupu. To je najlakše. Što grupa ima niži kriterij za primitak - to bolje. Navijači, "desni", "lijevi" - bitno da si društveno prihvaćen.

Zašto je jedan SSSR toliko ulagao po svom osnivanju u dječje domove, fakultete i slično što privlači mlade. Zašto je Juga imala besplatno obrazovanje i radne akcije. Zato jer je za čovjeka korisnije da lupa krampom po kamenu cijeli dan, pa makar ništa ne privredio - negoli da je besciljan i izgubljen. A ni mladi Treći Reich nije drukčije počeo.

No, naša zemlja je nakon rata odlučila da su centri tehničke kulture smeće, savezi izviđača su srezani 100x, obrazovanje je sve nedostupnije, a ono što je dostupno ne jamči ništa... i imamo ovaj rezultat.

p.s. Koje portale čitate kada vam se STVARNO nešto čita? Osim komentara na dnevno.hr, to ja čitam! :)

Tko je glasao

Pokondirena tikva

Pokondirena tikva

Pokondirena tikva

Pokondirena tikva

Čitati, čitati. čitati. čitati..., i nadati se najboljem...

Bahatost je sestra gluposti, a mnogoznalost nije mudrost, kao što ni između budale i mudraca nema razlike samo budala to ne zna!

Ograničeni oblik masovne kulture je poniženo ponavljanje – uvijek nove knjige, novi programi, novi filmovi, nove vijesti, ali uvijek isto značenje. - Roland Barthes

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao
Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci