Tagovi

Pet najgorih događaja novije hrvatske povijesti u izboru CNN bloga

5. mjesto – Prodaja HPT-a njemačkom DT-u „za zelenim stolom“
Razlog zašto je jedna, na prvi pogled čisto gospodarska tema, uvrštena na listu najgorih događaja novije hrvatske povijesti ne leži u iznosu za koji je prodan HPT, već u posljedicama katastrofalno lošeg ugovora o prodaji koji je i dan danas TAJNA. Pa ipak… gledajući kako se puževim korakom odvija liberalizacija telekom tržišta možemo zaključiti zašto je ugovor tajan. Naime tom prodajom DT-u je zagarantiran monopolistički položaj koji i nakon 8 godina još uvijek nije u potpunosti ukinut. Direktna posljedica monopolističkog položaja su skupe telekom i Internet usluge te zaostajanje za europskim standardima. Tko zna koliko bi afera Brodosplit, KIM ili Orco isplivalo na vidjelo da je današnja snaga interneta u Hravatskoj postojala prije 5 godina. Privatizacijom HPT-a, HDZ je kupio 5 godina blokade slobodnog protoka informacija koje su preduvjet funkcioniranja demokracije i pravne države.

4. mjesto – Rat
Iako je rat nešto najgore što se može desiti jednoj zemlji on je ovdje tek na četvrtom mjestu. Na osobnoj razini, svima kojima su poginuli njihovi najbliži rat je sigurno nešto najgore što se moglo dogoditi, ali na držanoj razini bilo je i gorih stvari, na žalost.

3. mjesto – pljačka Hrvatske zvana „privatizacija“
Gospodarske štete koje je pretrpjela Hrvatska u ratu nisu ni blizu onima koje su nastale sramotnom privatizacijom devedesetih. Privatizacija se pretvorila u neviđenu pljačku Hrvatske u kojoj su stotine tisuća radnika ostale bez posla, a dvjestotinjak odabranih obitelji zgrnulo je ogromna bogatstva. Većina novopečenih bogataša poklonjenu imovinu je upropastila, a ljude unesrećila, dok se samo manji dio uspio prometnuti u uspješne gospodarstvenike.

2. mjesto – urušavanje pravosudnog sustava
Početak 90-tih predstavljao je razdoblje najvećeg sudačkog egzodusa. Prema još nedovršenom i necjelovitom istraživanju Hrvatskog pravnog centra, samo u 1990. i 1991. godini oko 200 sudaca (jedna šestina do jedne petine svih sudaca) napustilo je pravosuđe. Taj broj nije konačan, jer se temelji na analizi imenovanja i razrješenja objavljenih u Narodnim novinama, a čini se da među njima nema nekih razrješenja koji su na čudan način izmakli pozornosti službenog glasila.

U razdoblju do formiranja DSV-a, mnogi su suci anticipirali svoju "nepodobnost" pa su dali ostavku uz obrazloženje da žele otvoriti "privatnu praksu" – započeti rad u odvjetništvu. Neki su suci napustili pravosuđe da bi se kandidirali za novu, lukrativnu funkciju javnog bilježnika. Mnogi stariji suci otišli su u prijevremenu mirovinu. Ipak, dio je sudaca čekao, nadajući se da će im mandat biti produžen, odnosno da će ih Državno sudbeno vijeće kao stručno tijelo nagraditi za predan rad imenovanjem na stalnu funkciju.

Tome valja pridodati da DSV praktički nikome ne odgovara, a zahvaljujući imenovanjima po stranačkom ključu, DSV je sucima imenovao i suce koji u nekoj normalnoj zemlji nikad ne bi mogli biti sucima. Kao najpoznatiji takvi suci mogu se izdvojiti Slavko Lozina (sramotno suđenje za zločine u Lori) i Branko Milanović (sudac koji je guranje prsta u anus okarakterizirao kao obično rukovanje). Izborom ustavnih sudaca 1999. godine, kao što su Vice Vukojević (za kojega se sumnja da je počinio zločine u ratu) i Smiljka Sokola (koji je izjavio da novac nije imovina) samo je dodatno urušen i onako već katastrofalan pravosudni sustav.

Urušeni pravni sustav omogućio je najveću pljačku Hrvatske pod kodnim imenom „privatizacija“. Osim pljačke, takav sustav nije progonio ratne zločince niti se bavio zločinima počinjenim u ratu, pa zbog toga danas u Haagu imamo hrvatske generale koji predstavljaju Hrvatsku na optuženičkoj klupi te tako po prvi put u povijesti imamo situaciju da se sudi pobjedniku u ratu.

1. mjesto – pobjeda HDZ-a na izborima
Svi događaji koji su pobrojani na ovoj listi dogodili su se pod HDZ-ovom vlašću i mentorstvom. Prodaja HPT-a DT-u, pljačka pod imenom „privatizacija“ i pravosuđe direktno su vođene pod dirigentskom palicom HDZ-a. Za rat će netko reći da je bio nametnut, ali sjetite se zašto je morao biti ubijen načelnik osječke policije Reihel Kir, zašto je Vukovar pao, a oružje poslano u Vukovar netragom nestalo, zašto je Bosanska posavina morala pasti, zašto se nisu procesuirali krivci za zločine u akcijama Medački džep i Oluja, zašto su zaratili hrvati i muslimani u Bosni, zašto se u jeku najveće agresije nafta iz hrvatskih rafinerija prodavala neprijateljskoj strani i na kraju zašto su Tuđman i Milošević imali direktnu telefonsku liniju?

Ako je sam rat bio nametnut, sve ostalo gore pobrojano, pa čak i događaji u ratu, nisu se smjeli dogoditi, a dogodili su se dok je HDZ bio na vlasti. Posljedice svega osjećamo i dan danas.

cnn.blog.hr

Komentari

Mala korekcija. HPT je

Mala korekcija. HPT je Njemcima prepustio Racan, a ne HDZ. Cisto da se razumijemo oko odgovornosti i sitnica zbog kojih se G-newsu dize kosa na glavi. A i meni.

Tko je glasao

Ovdje, povjesti radi, treba

Ovdje, povjesti radi, treba i dodati da je Račan prodao ključni dio dionica Plive, nakon čega država više nije imala 25+1.

A tu nije bilo tajnog ugovora...

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Ad Plive (ZABA i razno) tko

Ad Plive (ZABA i razno) tko je uzeo početnih 50% + ?
javno je poznato samo da je HDZ pobjedio na izborima i konstituirao vlast 1990.g. u SRH i Zagrebu. Odmah je usmeno i potpuno nelegitimno maknut mandatar za gradsku vlast Krešimir Mikolčić i vlast dana zadnjoj izbornoj listi za Zagreb (i RH), na čelu s Mladenom Vedrišom i Marinom Matulović Dropulić iz SKH. Brzo su iz kruga te ekipe prebačeni Željko Čović na čelo Plive (što je usput ugrozilo tadašnje operacije stavljanje naujspješnijeg proizvoda na tržište, obzirom da on i taj krug s tim nisu imali nikakve veze), Franjo Luković na čelo ZABA, Nikica Valentić na čelo Plive, Franjo Gregurić i razni u Vladu te dane uljara i razni aranžmani Todoriću i započeli razni krupniji aranžmani među tim krugom, sa poprilično nezakonitosti i iznimne neprimjerenosti (krediti bez roka vraćanja i zaštite od obezvrjeđivanja ainflacijom, neovlašteno i besplatno davanje gradskih nekretnina ...

Nadalje je poznato da nikad nitko nije ništa službeno objavio oko toga te nije uplačena ni kuna za većinsko preuzimanje Plive, ZABA-e i još toga, te da je taj netko to prodao krupnim stranim kupcima.

Tko je glasao

Radi istine ipak, Račan je

Radi istine ipak, Račan je DT-u prodao razliku od već imajućeg i ranije kupljenog dijela HT-a do većinskog paketa.

Pri tome nije nevažan tajni dio ugovora koji je DT sklopio s HDZ-om pri prvoj kupovini, a prema kojem mu se moralo omogućiti stjecanje većinskog udjela.

Zato nisu dobri ti tajni ugovori praksa kojih cvate u svim sadašnjim privatizacijama na HDZ-ov način (Sunčani Hvar, Liburnija...)

B-52

Tko je glasao

Interesantno je da Racan na

Interesantno je da Racan na ocigled takve bizarnosti nije bio domisljat donjeti zakon o ukidanju takvih tajnih ugovora. :-)

Druga je pak interesantnost pitanje sto bi se dogodilo da je Tudjman tajnim ugovorom prodao sve u Hrvatskoj. Ili bismo i tada rekli, OK. Oni su bili korumpirani i unistili su Hrvatsku bez ikakve stvarne legitimacije (tajnost, jeli), a mi cemo samo nastaviti tu politiku jer se nista ne moze promjenit.

Racan koliko god dobar globalni strateg, najvece je zlo ucinio Hrvatskoj sto se ubacio u operativni dio politike. Tasko da mu u tome neko moze parirati.

Tko je glasao

Mali dodatak. Vlast koja ima

Mali dodatak. Vlast koja ima uporiste u narodu, bez veceg bi problema mogla sve tajne ugovore izmedju drzave i firmi proglasiti nistavnim. Jasno, za tako nesto su potrebna poveca muda.

Tko je glasao

haha i svi se grohotom

haha

i svi se grohotom nasmijaše

Tko je glasao

Ma gle Mrace. Postoji mala

Ma gle Mrace. Postoji mala razlika izmedju nase dvije perspektive. Ti si prihvatio neke uvrijezene norme kao apsolute, a meni se cini da je tako nesto suvisno za jednu naprednu politicku opciju.

Tako cisto za primjer ne cudi cinjenica da cesto javno zagovaras defetisticki stav po pitanju sankcioniranja najveceg kriminala u povijesti Hrvatske, pa da se tako "realno" pozicioniras na nivo odakle su sva Milanoviceva i Josipoviceva predizborna obecanja po tome pitanju obicna floskula.

Ja s druge strane vidim samo jedan apsolut u cijeloj toj prici, a to je osjecaj za ispravno kroz koji dolazimo argumentiranom raspravom. Sve ostalo ja ne mogu priznati kao znacajan element u kreiranju rezolutnih stavova. Ti mozes, ali nadam se da ce se i to kroz neko vrijeme promijeniti.

U to ime, uzdravlje ;-)

Tko je glasao

Slažem se da uz podršku

Slažem se da uz podršku naroda nekad možeš nešto napraviti ho-ruk, koliko ti to međunarodni pravni standardi dozvoljavaju. Može te jako puno stajati, razvrgneš ugovor, spasiš Sunčani Hvar ali ti ode cash? To ti je zez pisanih ugovora... ako su iole dobro napisani... Ali se to onda rješava finim pritiskom - ako ima elemenata kriminala, daš im da prespavaju u Remetincu, pa ih onda dovedeš na razgovore... E to možešuz podršku naroda. Kao i poslati u vražju mater ovog suca Milanovića... Šprajc ga je večeras uz podršku nas i naroda ponovo pribio na stup srama i to treba češće raditi...

Tko je glasao

Postoji jedan detalj. Mi

Postoji jedan detalj. Mi imamo u rukama oruzje koje nas postavlja u takvu stratesku poziciju da mozemo poceti diktirati i medjunarodne odnose. Zvuci cudno, i meni je tako zvucalo na pocetku :-)

Tko je glasao

Koje to oružje?

Koje to oružje?

Tko je glasao

Novi politicki poredak.

Novi politicki poredak.

Tko je glasao

A koliko broji to MI da

A koliko broji to MI da možemo novim političkim poretkom drmati svijetom?

Tko je glasao
Tko je glasao

Cekaj, ceeeekajjj - ima li

Cekaj, ceeeekajjj - ima li tu nekog tala da se i mi ukljucimo ???? :P

Tko je glasao

Vidim da brzo učiš od

Vidim da brzo učiš od ap-a:-)

Tko je glasao

& Podrška i učešće u

& Podrška i učešće u okviru tzv. Markovićeve reforme i zakona, čime je u kratkom razdoblju:
- iz Hrvatske u Beograd pa i dalje prebačena nepoznata količina novca, bar 4-5 mlrd dolara (zauzvrat Yutel i nešto granata po gardovima);
- po Barbićevim i Kalođerinim špranacama odmah masa društvenih poduzeća i nivca u njima pretvorena u privatno bez i dinara državi i za poslovanje, uključujući da su svi slovenski OOUR-i u Hrvatskoj pretvoreni u slovensku imovinu a ni jedan obrnuto, pa ni neizvršene a plaćene obveze;
- sve stalo i okrenulo se pretvaranju, grabeži do kraja.
& Paket i dalje nepoznatog preuzimanja u nepoznate ruke, bez i dinara ikome, vezano uz ignoriranje izbornih rezultata i namještanja grupa po dogovoru, pretežno po logici tko se je vrtio po dva bespravno zaposjednuta i izgrađen brežuljka u Zagrebu - Pliva, ZABA, razno Agrokoru, razno duhan i mljekarstvo;
& Otkup društevnih stanova, čime je najmanje cca 40 mlrd EUR-a zajedničke imovine preuzimanjem u privatnu ujedno izuzeto iz redovnih ekonomskih procesa, odnosa dugova za niz generacija i još k tome natovarene razne dubioze i dugovi zajednici;
& Na već izraubanu i izokrenutu podlogu, službeno zvanu neuspješne ekonomske stabilizacije i reforme sustava (a ne zadovoljavajuća ekonomija i društvo) dograđeno daljnje i armirana podloga u kojoj nitko ne zna šta se se zajednički pije i plaća, tko i kako, u kojem ama baš ni jedna zajednička točka nema ni najosnovniji pregeld i u kojem pažnju uperenu u odabrane točke to i ne zanima. Zabava bez orjentacije, u kojoj je odlično kako je moglo i može biti. Npr. tko zna i približne relacije koliko se gubi pljačkom (lošom privatizacijom), koliko "elitnim" poslovanjima (npr. manevri na financijskom tržištu) a koliko sustavnim beskrajnim glupostima. Gluposti i "elita" su nemjerljivo veći od pljačke, samo to nikoga ne zanima.

Tko je glasao

Ne znam samo kako netko

Ne znam samo kako netko može braniti nešto što
je neobranjivo. Kad je riječ o privatizaciji
čak ti je i tatica Sanader popljuvao model
privatizacije devedesetih (iako su ministri zamalo
progurali KIM).

Tko je glasao

Glup i gluplji. Uvijek se

Glup i gluplji. Uvijek se podsjetim na taj film
kad čitam ova beskrajna baljezganja. Za sve je kriv HDZ.
ZA sve je kriv TITO. ZA sve je kriv RAČAN.
Ili se sjetim onog Felixa.
S jedne strane nose plakate: Mi smo najgluplji!!
A s druge: Mi možemo još gluplje!!!
Stado ovaca s jedne strane, stado mulaca sa druge.
I svima su krivi KRVNICI I LOPOVI onih drugih.
Jadnog li društva!
Zar stvarno nema nikog sa normalnim, konstruktivnim idejama?

Tko je glasao

Ne branim, samo se o tome ne

Ne branim, samo se o tome ne može diskuirati simplificirano do nivou "to je bila pljačka".

To vrijeđa sve koji nisu pljačkali, sve koji su uspješno privatizirali, radili i crnčili da bi danas imali dobre firme.. .A ovi kaj su zbilja pljačkali se niti ne trznu na to, takav su karakter...

Dakle ja sam protiv takve generalizacije....

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Model. Kao što je

Model. Kao što je Jugoslavija bila politički model. Nije valjala i gotovo, bespredmetno je pričati o njenim uspjesima na nekim poljima kad se toliko lošeg izrodilo iz toga. Model nije valjao. Lustracija nam treba. Za privatizaciju.

Tko je glasao

5. mjesto - HT/DT: Je li

5. mjesto - HT/DT:
Je li sigurno Račanova vlada nije sudjelovala u HT-DT sramoti, u kasnijoj fazi?
4./1. mjesto - Rat i pobjeda HDZ-a:
Hipotetički, moglo je možda doć i do još najgorijih događaja u kombinaciji: Pobjeda SDP-a 1990 i Rat 1991?
Želimo vjerovat da bi oni bili na visini teškog povijesnog zadatka, ali pamtimo da su se bojali i Čondića, pa...

Tko je glasao

Nažalost ste uvelike u

Nažalost ste uvelike u pravu!

Tko je glasao

Pametno mamino je sročilo

Pametno mamino je sročilo ovaj posto na osnovou kafanskih spika i žutila, sve od 1 do 5. Naravno da za niti jednan proces nema svoje mišljenje, niti može razložiti što bi se moglo napraviti drugačije i kako, ali važno da je mamino pametno napisalo svoju listu...

Koliko u ovoj državi ima papagaja koji bez zrnca mozga ponavljaju što im drugi proturaju kroz razne teze i manipulacije

5. mjesto – Prodaja HPT-a njemačkom DT-u „za zelenim stolom“:... a ipak… gledajući kako se puževim korakom odvija liberalizacija telekom tržišta možemo zaključiti zašto je ugovor tajan.

Ugovor u niti jednom obliku nije spriječio investitore da s kojih 200-300 milijuna eura naprave svoju infrastrukturu i ponude telekom usluge neovisno o HT žicama. Ah, naravno, CNN pod liberalizacijom misli da se nije omogućilo kurvanje HT-ove infrastrukture od svakoga tko ima 20-30 milijuna eura i predstavlja se kao telekom operater...

Ima i CNN na pametni druge ideje,

a) potpuno se liberalizira tržište (po njegovim tezama "liberalizira", ustvari se otori pristup tržištu), investitoru se da 25% -1 dionica HT-a, ne može dobiti više sljedećih 10 godina, traži se od njega da investira milijune eura (dok 75% dobiti vlada izvlači u cijelosti i potroši za nešto treće). U slučaju da nema dosta love, investitor mora dati još jer mu 75+1% vlasnika tako naredi. I naravno, nema otpuštanja, a članovi sindikata su s tri člana prisutni u peteročlanoj upravi.

b) tržište telekoma se apsolutno liberalizira (po CNN-ovim željama) HPT ostaje državni, a "investitorima" se cijela infrastruktura da na korištenje za par lipa po korisniku

3. mjesto – pljačka Hrvatske zvana „privatizacija“: Gospodarske štete koje je pretrpjela Hrvatska u ratu nisu ni blizu onima koje su nastale sramotnom privatizacijom devedesetih. Privatizacija se pretvorila u neviđenu pljačku Hrvatske u kojoj su stotine tisuća radnika ostale bez posla, a dvjestotinjak odabranih obitelji zgrnulo je ogromna bogatstva.

Daj malo ovo razloži s tvojim prijedlogom koji model bi dao bolje rješenje.
I daj za te propale firme malo analize, koliko su imali tržišta u ex-YU, koja struktura (po republikama), koliko su imali cash rezerve, kad su zadnji puta investirali u razvoj, koliko su imali radnika viška (uzmi blagu računicu europskog kapitalizma, možda ti broj bude ispod 50%)...
I naravno, zatvori granice da niti jedan proizvod izvana ne može ući na HR tržište, ali molim te primi nas u WTO... I da, sve mora biti jeftino kao da je uvozno...država neka subvencionira sve...

4. mjesto – RatIako je rat nešto najgore što se može desiti jednoj zemlji on je ovdje tek na četvrtom mjestu. Na osobnoj razini, svima kojima su poginuli njihovi najbliži rat je sigurno nešto najgore što se moglo dogoditi, ali na držanoj razini bilo je i gorih stvari, na žalost.

Na ovo ti mogu samo poželjeti da su tebi mama i tata poginuli u ratu, čisto da vidimo tvoju reakciju...

NAPOMENA: Molim nemojte me upozoravati za ovaj odlomak da vrijeđam i da je to protiv pravila sajta. CNN mene vrijeđa ovakvom izjavom više nego što može bilo tko od vas ovdje zamisliti ako to nije proživio. Hvala

3. mjesto – urušavanje pravosudnog sustava
Početak 90-tih predstavljao je razdoblje najvećeg sudačkog egzodusa. Prema još nedovršenom i necjelovitom istraživanju Hrvatskog pravnog centra, samo u 1990. i 1991. godini oko 200 sudaca (jedna šestina do jedne petine svih sudaca) napustilo je pravosuđe.

Kojih 200 sudaca? Partijskog prvosuđa koje je sudilo po uputama iz kominterne? Ti ljudi su trebali biti srž novog hrvatskog pravosuđa?

Dva suca iz moje zgrade su, priznajem, otišli 1991. - u Beograd.

1. mjesto – pobjeda HDZ-a na izborimaAko je sam rat bio nametnut, sve ostalo gore pobrojano, pa čak i događaji u ratu, nisu se smjeli dogoditi, a dogodili su se dok je HDZ bio na vlasti. Posljedice svega osjećamo i dan danas.

Pametno mamino, nije rat bio nametnut. Tvoja mama i tata su napisali SANU memorandum, kao igrokaz koji su tebi čitali prije spavanja. Umjesto crvenkapice.... Čak su Račan i slovenci odglumili sukob u partiji (po Slobinoj želji) i napusili sjednicu u Beogradu. Toliko da Slobo može preuzeti vlast u SKJ...

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

What a bunch of

What a bunch of crap...

Tvoja analiza je upravo ono što meni zamjeraš... kafanska spika. Pokazao si da uopće ne razumiješ što znači liberalizacija telekom tržišta, zašto ugovori o strateškim ulaganjima ne smiju biti tajni, obrušio se na mene jer sam rekao da rat nije najgore što se desilo državi (dakle ne pojedincu) već pljačka koju je državna revizija potvrdila.

O sucima i pravosuđu pričaš paušalno i na osnovu nekih svojih "saznanja" dok sam se ja koristio znanstvenim radom Dr. sc. Alana Uzelca (više o propasti hrvatskog pravosuđa sam pisao u tekstu Kratka povijest propasti hrvatskog pravosuđa gdje se nalazi i link na navedeni znanstveni rad) .

I na kraju sve to argumentiraš hrpom besmislica kao pijanac za šankom "Tvoja mama i tata su napisali SANU memorandum, kao igrokaz koji su tebi čitali prije spavanja. Umjesto crvenkapice...." i sl.

Istina boli bijesdrugi, a posebno boli kad ne uspijevaš izvršiti zadatak koji ti je dala partija, da uspješno braniš HDZ-ovu stranu na ovim stranicama.

Valja znati časno i gubiti... to je nešto što HDZ nikad nije znao.

Tko je glasao

dragi moj bijesudrugi - niti

dragi moj bijesudrugi
- niti jedna država na svijetu ne prodaje bilo kakve žice, cijevi, antene kojima se nešto prenosi, dakle prijenos je uvijek u vlasništvu države( prijenos struje, vode, govora, slike, valova itd), barem većinskom, i to iz prostog razloga kako zbog viših državnih interesa, kako država nebi naposljetku postala banana država kamo mi idemo ne korakom nego trkom, tako i zbog nedozvoljavanja da te ucijenjuje jedna grupacija što HT upravo radi, na kraju krajeva dtk mrežu nije gradio HT a niti HP već su je samodoprinosima izgradili građani ili kako ti kažeš društvo (to ti je isto), kao rezultat ti osobno možeš otvoriti telekomunikacijsku firmu, napraviti elekranu, dobiti koncesiju za crpljenje vode i slićno ali najam za prijenos svega gore navedenog plaćaš isto kao i svi drugi pod istim uvijetima a ne kao HT održavaš prednost tako što kao grupacija opterećuješ ostale firme na tržištu sa najmom i tako konkureciju stalno držiš pod kontrolom. U tom smislu zamisli samo da se kompletan HEP sa DALEKOVODIMA proda jednoj grupaciji = katastrofa, ili da se DALEKOVODI prodaju jednoj grupaciji = opet katastrofa
- za model privatizacije na Hrvatski naćin imam samo odgovor slijedećeg sadržaja, prošeći se preko granice u susjednu nam državu pa pogledaj model privatizacije na Slovenski naćin; koliko me pamet služi i tamo je vladala samoupravna ideja sve je moje i naše pa se nije dogodilo da bude sve "njihovo"
- za ostalo jednostavno nemam komentara, pogotovo što se rata tiće i opskrbe sa oružjem (uffff) jer bih mogao reći nešto što nebih htio

savjesni

Tko je glasao

3. mjesto – pljačka

3. mjesto – pljačka Hrvatske zvana „privatizacija“
Prije ove pljačke dogodila se druga pljačka koja je omogućila privatizaciju. Kodno ime joj je bilo "pretvorba".
Pretvorbom je nešto što je bilo sviju nas postalo državno, a nakon toga privatizacijom privatno.
To je bila prava pljačka hrvatskih građana, jer prije pretvorbe sve društveno vlasništvo je bilo vlasništvo hrvatskih građana. Potezom pera to je postalo državno vlasništvo. Tim činom su građani Hrvatske izvlašteni od društvenog vlasništva.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

To je bila prava pljačka

To je bila prava pljačka hrvatskih građana, jer prije pretvorbe sve društveno vlasništvo je bilo vlasništvo hrvatskih građana

@Silverci, i ti si jedno pametno mamino kao i CNN. Društvno nije bilo od građana, bilo je od društva. Dakle svačije i ničije...

Pretvorbom je postalo državno, a oko milijun građana je sudjelovalo u privatizaciji....

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Logika ti nije jača

Logika ti nije jača strana?

Ako su građani društvo, čije je društveno?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

joj silverci, jesi

joj silverci, jesi ograničenih intelektualnih mogućnosti. Da, u nekom utopijskom svijetu je sve to bilo od svih nas, ali da bi se to moglo prodati s pravnom sigurnošću za kupca morao se definirati vlasnika. To je postala država (što je bila i prije, ali je Tito volio da se to zove društveno. U majci Rusiji je bilo državno vlasništvo, oni nisu muljali na taj način....

Ako ti misliš profuravati tu tezu da je sve bilo svačije, neka ti netko s više strpljenja objašnjava.... Meni se stvarno ne da. Pitaj Ljubu, on će ti profesorski objasniti zašto društveno nije bilo tvoje ili moje već "društveno", ali ustvari državno koja je osnovala sve te SOURE, OOURE I OURE...

Nađi mi jednu firmu u ex-YU koja je kao osnivača imala "društvo". Pametno mamino...

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Pogledaj u bilo kojoj knjizi

Pogledaj u bilo kojoj knjizi iz jugoslavenskih vremena, možeš čak i u enciklopediji, kako se je definiralo društveno vlasništvo. Naravno, stvarna situacija nije bila ista kao teoretska (i pravna), ali je apsolutna činjenica je da tadašnja vlast u dva koraka napravila sljedeće:
1. zakonom o pretvorbi promjenom jedne riječi pretvorila društveno u državno (što zvuči tako slično, a zapravo je drastično različito kad vidimo što se dogodilo u drugom koraku),
2. posredstvom slobodnog tumačenja ionako lošeg Zakona o privatizaciji, pretvorila (namjerno ne kažem prodala, jer za prodaju se podrazumijeva dobiti nešto nazad)državno u Kutlino. Pritom mi je Kutle generički pojam za cijelu bagru uništavača gospodarstva, a ne samo pojedinac koji je bio predvodnik istih (kao Jeep za terenska vozila, ili Jacuzzi za masažne kade).
Zaključno: možeš koliko god želiš (ti i bilo tko drugi) pametovati oko toga da društveno zapravo nikad nije bilo društveno, ali ne možeš poreći da je to društveno (kakvo god bilo) preko noći postalo Kutlino. Je li za to bilo boljih rješenja? Je. Sve zemlje iz srednje-istočne Evrope, u koje se i mi volimo uguravati, su to napravile na bolji način, iako je većina njih prije bila u lošijoj gospodarskoj situaciji od nas.

Tko je glasao

Zaključno: možeš koliko

Zaključno: možeš koliko god želiš (ti i bilo tko drugi) pametovati oko toga da društveno zapravo nikad nije bilo društveno, ali ne možeš poreći da je to društveno (kakvo god bilo) preko noći postalo Kutlino

Ne baš, radnici su prije toga prodali svoje dionice Kutli da bi postalo do kraja Kutlino... Ima tu malo više koraka izmađu društveno-državno-privatizirano-kutlino.

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Prodaja dionica? Misliš na

Prodaja dionica? Misliš na famozno torbarenje kad su neki čudni ljudi obilazili radnike i nudili im keš lovu za dionice? (što je bilo protuzakonito jer vrijednosnicama se smije trgovati samo na burzi, ali nikog nije bilo briga)

Tko je glasao

Nisu morali prodati ako su

Nisu morali prodati ako su htjeli ostati vlasnici/suvlasnici tvrtke.
Jednostavno nije na prodaju.

Ne možeš za sve okriviti politiku i vlast. Narod je tek danas shvatio vrijednost dionica i da se dionice ne odričeš čim prvi puta posrne par postotaka...

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Poanta je da je to bilo

Poanta je da je to bilo nezakonito.

Tko je glasao

Prva privatizacija i prodaja

Prva privatizacija i prodaja dionica ili kuponska koja je došla kasnije?

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

Smatram da bi pogrešno bilo

Smatram da bi pogrešno bilo svrstavati u isti koš podržavljenje društvenog i privatizaciju. Prvo je bilo očekivano i osokoljeno od većine političkih i društvenih snaga u Hrvatskoj i svijetu, dok je drugo moglo i trebalo biti izvedeno drugačije. Odnosno generali poslije bitke ne smijemo biti za prvi dio, a za drugi bi trebali.

Tko je glasao

Smatram da bi pogrešno bilo

Smatram da bi pogrešno bilo svrstavati u isti koš podržavljenje društvenog i privatizaciju.

Nisam siguran da je ovo meni replicirano, ali je ispod mog komentara pa ću odgovoriti. Dakle, ja ni pod razno ne pokušavam braniti društveno vlasništvo kao socijalističku ideologiju koja je tada postojala, a bogme ni kao praksu koja je provođena kod nas. Samo sam naglasio da je dekretnom promjenom "društveno" u "državno" omogućeno državi potpuno slobodno raspolaganje svime, što je država potom zloupotrebila u privatizaciji poklanjajući to prijateljima režima. Oni su pak tada postali privatni vlasnici bez imalo društvene odgovornosti. Rezultate znamo.

Tko je glasao

Ma Lionice, jesi li to ti u

Ma Lionice, jesi li to ti u smjeni?

Riječnik, "argumentacija" i popis uvreda su identični.

Ako je i netko drugi, nema veze, njena škola, pozdravite ju kad dođe.

B-52

Tko je glasao

To ti je HDZ škola.

To ti je HDZ škola.

Tko je glasao

Pa otprilike je to to. Ne

Pa otprilike je to to. Ne pada mi ništa strašnije na pamet. Jedino ne znam da li kao zasebna stavka, ili kao dio pobjeda HDZ, uticaj i status Katoličke crkve na život i zakonodavstvo u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Najgore je to što se iste

Najgore je to što se iste stvari događaju vec 15 godina, što isti ljudi koji pljačkaju Hrvatsku prolaze gotovo nekažnjeno, a narod tome ne poklanja dovoljno pažnje i olako pušta kriminalce da nam sole pamet i igraju se gospode. To je meni najgore. SAMI SE NISMO IZBORILI I ZAŠTITILI, PA ZAR ONDA IMAMO PRAVO KUKATI ?! Pitam se, koja zemlja je pustija : ona bez naroda ili korumpiranih političara ?

MOJA ISTINA ;)

Delete

Tko je glasao

Ili što sam na drugom

Ili što sam na drugom mjestu u malo dužoj varijanti obrazložio:

..Drugo, vidim da se uporno brka državno i društveno vlasništvo. To su dva bitno različita instituta koja podrazumjevaju i bitno različitu organizaciju temeljnjih ekonomskih funkcija. Državno vlasništvo u čistom organizacijskom obliku bilo je prisutno u bivšem istočnom bloku, dakle u SSSR-u, a naziv za njega je etatizam (o negativnim aspektima etatističke organizacije već sam pisao). U bivšoj Jugi se krenulo nakon 45-te s etatizmom ali su se postepeno počele uvoditi ekonomska decentralizacija, društveno vlasništvo i u konačnici samoupravljanje, jer je postajalo sve jasnije da je državno vlasništvo nespojivo s proklamiranom emancipacijom pojedinaca i društva. Društveno vlasništvo je institut koji promovira udruženi rad i raspodjelu u skladu s rezultatima udruženog rada, dakle u njegovom središtu su rad i radnik. Radnik je taj koji upravlja i odlučuje - samoupravlja. To ne znači da svi odlučuju o svemu. Svi radnici sudjeluju u dogovoru i odlučivanju oko postavljanja političko-vrijednosnog okvira strategije i njezinih ciljeva, a zatim se na osnovu kompetencija odlučuje o operativno-izvršnom načinu njihove realizacije. U etatizmu radnik ne odlučuje i ne sudjeluje u određivanju ciljeva plana već se oni oktroiraju odozgo, a na radnicima stoji zadatak da ih provode.U bišoj Jugi je Partija bila glavni inkubator etatističkog principa vladavine, i ometala je i kočila postizanje decentralizacije u pravoj mjeri ideje samoupravljanja i društvenog vlasništva. U kapitalizmu također postoji državno vlasništvo i gdje je ono značajno prisutno govori se o mješovitim privredama. Može se reć da su sve zapadnoevropske privrede, mješovite privrede, s obzirom na ekonomske funkcije države. Državno vlasništvo je po difoltu pod kontrolom političke vlasti. U kapitalizmu se na to gleda negativno zbog stava o neracionalnosti političkih odluka u sferi ekonomije (ekonomije shvačene kao privatne sfere građanskog društva). Kod samoupravljanja i društvenog vlasništva političko-vrijednosni okvir određuju u prvom redu radnici pa se isprepliču sfera ekonomije i sfera politike. To znači da državno vlasništvo nema baš smisla kod samoupravljanja odnosno da ono u njegovom okviru postaje proturječnost..
Kada se kaže da je društveno vlasništvo ničije to je čista besmislica. No zahvaljujući takvoj besmislenoj tezi 90-te je ukinuto društveno vlasništvo, jer su naši vrli ustavno-pravni stručnjaci zaključili da se mora uspostaviti titular vlasništva, a on kod društvenog vlasništva nije jasan. Kako nije jasan kad poduzeće ne može početi poslovati dok se ne registrira kod nadležnog suda. A kad se registrira onda je ipso facto određen i titular, i za sve poslovne odluke odgovara poduzeće, a ne država ili netko drugi. (radi se o vlasništvu podjeljenom na vlasništvo poduzeća i na vlasništvo kapitala )..
Radničko dioničarstvo ne može biti adekvatno rješenje za zaštitu interesa radnika i osiguranje njihove participacije u odlučivanju. Prije svega jer su dionice otuđive i prava na participaciju u odlučivanju proizlaze iz vlasništva nad dionicama a ne iz zaposlenja (predstavništvo radnika u upravi i u nadzornom odboru tada vrlo često postaje tek simbolička funkcija).
Teza da radnička svijest nije napredovala do te razine da može shvatiti da je poduzeće njihovo zato jer ga oni svojim radom stvaraju, nego jedino ako je njihovo privatno vlasništvo, je pogrešna utoliko što tu negativanu posljedicu ideološke indoktrinacije proglašava za.razlog zašto se nešto ne može. Mislim da radnici itekako mogu shvatiti, pa čak i sve više shvačaju, da su ono što je navodno bilo "ničije" upravo oni svojim znojem izgradili. Postavlja se pitanje kako je danas postala tako uvjerljiva i samorazumljiva teza da se u onom sistemu, pod društvenim vlasništvom i samoupravljanjem, ponašalo "manirom lošeg gospodara", a u isto vrijeme cijelokupna ključna infrastruktura koju danas koristimo i respektabilna poduzeća u širim razmjerima (građevinska poduzeća koja su radila diljem svijeta, Pliva u kojoj je tada izumljen Sumamed, Jugolinija, Treći maj - brodogradnja je bila četvra u svijetu..) su nastala upravo u tom razdoblju. Dakle, kako Jakša to objašnjavaš da ljudi nisu bili motivirani jer nije bilo njihovo privatno vlasništvo već društveno ("ničije", a u isto vrijeme su stvorili narespektabilnija poduzeća kakva danas uopće nemamo?!! Da ne govorim o znanstvenim institutima, Sveučilištima, Zdravstvu (imali smo najbolje zdravstvo, legendarni Štampar izumio domove zdravlja što je svijet poslije kopirao) itd. U ćemu smo mi danas kad smo u kapitalizmu inovativniji nego nekad Jakša?! U drpaniji love možda?!...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

...i još malo..: ..Jakša,

...i još malo..:

..Jakša, pa mislim da je poprilično logično da se osjećaj vezanosti za firmu koji proizlazi iz dva različita tipa vlasništva, razlikuje. Privatno vlasništvo jest institucionalizirani egoizam (autokracija), dok je društveno vlasništvo institucionalizirani altruizam (ekonomska demokracija..solidarnost). Privatno vlasništvo nad kapitalom je svojevrsna prislila osjećaja brige, opreznosti, nepopustljivosti u nastojanju da pobjedimo u konkurentskoj borbi sa drugim egoistima (da li privatnim vlasnicima kapitala, ili radnicima, ili potrošaćima) koji nam to naše vlasništvo žele umanjiti ili preuzeti. Mi smo kod privatnog vlasništva prisiljeni biti usmjereni na stratešku borbu jer u suprotnom riskiramo gubitak istog. To nas dakle primorava na vezanost za kapital, pa čak i mimo naše istinske želje (kako je Marx predstavio glavnu parolu kapitalizma "zgrtajte zgrtajte, u tome je sav Mojsije i proroci!" ). Kod društvenog vlasništva nema takve prisile. Društveno vlasništvo predstavlja udruženi rad radnika samoupravljača a ne nadničara. To znaći da oni imaju pravo sudjelovati putem radničkih savjeta u odlučivanju o politici i biranju uprave poduzeća koje predstavlja njihov udruženi rad. Kod privatnog vlasništva takvo pravo radnicima-nadničarima je po logici stvari oduzeto ili svedeno više na simboličku funkciju (Ljubo Jurčić je to naglasio kada je rekao da u poduzećima treba jasno odjeliti funkciju kapitala od funkcije rada, što u prijevodu znaći da kapitalistova treba biti posljednja). Stoga, nisam baš siguran i nije mi baš logično Jakša da će večina radnika-nadničara koji nemaju prava na sudjelovanje u odlučivanju u privatnom poduzeću osjećati veću pozitivnu vezanost za njega, nego radnik-samoupravljač koji kroz društveno vlasništvo ostvaruje to pravo. Nadnićari će vjerojatno osjećati vezanost u obliku straha od gubitka posla, no takav strah zasigurno nije poticajan i nešto što treba isticati kao vrlinu.
Naravno, često se kaže da kod društvenog vlasništva ne postoji jasno locirana odgovornost. To nije točno. Poduzeće je u svojem poslovanju autonomno dokle god mu ne prijeti stečaj. U interesu je radnika-samoupravljaća da si izaberu upravu koja ima najbolji program putem kojeg će ostvariti što bolji poslovni rezultat. Što bolji poslovni rezultat to veći dohodak radnicima (naravno, to ima svoju granicu). No, ukoliko radnici izaberu lošu upravu ili su poslovni rezultati loši i ne vidi se izlaz iz krize, tada se ukida samuopravljanje u poduzeću i postavlja se uprava koju imenuje država. I to traje sve do trenutka izlaska iz krize kada se ponovno u poduzeće vrača samoupravljanje. Ukoliko se i s upravom koju postavi država ne desi pozitivni pomak, poduzeće ide u stečaj, a radnici se raspoređuju u druga poduzeća ili druge grane...
Što se tiće titulara vlasništva tu ništa nije imaginarno. Poduzeće se registrira kod nadležnog suda, a vlasnici poduzeća su oni koji njime upravljaju, dakle radnici-samoupravljači. Vlasnik kapitala je društvo, a s obzirom da poduzeće odgovara svojim kapitalom za gubitke, država se mješa u poslovanje poduzeća tek kada nastanu gubici i tada se potencjalno ukida samoupravljanje. Odgovornost se u poduzeću jasno raspoređuje s obzirom na pravila i hijerahiju. Prednost društvenog vlasništva u odnosu na privatno je u tome što kod njega može i mora sve biti transparentno, stoga su i pronevjere bitno otežane..
I na kraju Jakša, ja ne glorificiram stvari, samo želim ukazati da su društveno-ekonomska rješenja s kojima smo u jednom periodu započeli bila znatno pravednija, a dokazalo se i efikasnija od svega što sada imamo. Ona su bila tek u začetku, i mnoge stvari je trebalo još unaprijediti i promjeniti. Mnogi nedostaci koji su bili neosporni, upravo su odraz nedovoljne razrade te brijlantne ideje društvenog vlasništva i samoupravljanja, a ne njegovog lošeg karaktera..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

...i za kraj još

...i za kraj još malo..:

..Jakša, ovo što ti predlažeš je da radnici ujedno postanu kapitalisti i na taj način objedine pozitivnu stranu kapitalistove brige za svoje vlasništvo s radnikovom brigom za svoja radnička prava. To bi pretpostavljalo da postoji apsolutno ista razina svijesti odnosno konsenzus između radnika u svim bitnim pitanjima i identična spremnost na odricanje. Držim da je riječ o vrlo naivnoj pretpostavci za okruženje kakvog stvara i od kakvog je stvoren kapitalizam. Naime, uvijek postoje oni koji su spremni više se odricati i koji po logici stvari za to traže veća prava, odnosno nagradu, odnosno dohodak. Kako u kapitalizmu prava proizlaze prvenstveno iz vlasništva, a ono je prenosivo, oni će imati interes da postignu veći udjel u vlasništvu poduzeća od onih radnika koji nisu spremni na toliku razinu odricanja, ambicije i kompeticije. Oni će iz ostvarenog većeg dohotka nastojati otkupiti dionice svojih kolega radnika. S obzirom da ih je njihova ambicija i odricanje (lukavost, talent..) pozicionirala više u hijerarhiji poduzeća, oni će imati veći autoritet i bolju preglednost nad bitnim informacijama od ostalih radnika, pa će postojati vrlo velika vjerojatnost da će biti u mogućnosti da ih uvjere ili dovedu u situaciju da im prodaju vlasništvo. Tako da će vrlo brzo unutar samog poduzeća opet doći do klasične podjele na kapitaliste i radnike. Ovo je slućaj kada analiziramo hipotetski izdvojeno poduzeće, no u realnosti je vjerojatnije da će doć do vrlo izdašne ponude izvan poduzeća, za preuzimanjem, za dokapitalizacijom, za uvođenjem nove tehnologije i sl., što kratkoročno može izgledati od iznimne koristi (zarade) za radnike pa oni na temelju te ponude prodaju svoje udjele u vlasništvu, ali dugoročno gube svoja prava i postaju obični nadničari. Takav scenarij posebno je izgledan ako poduzeće zapadne u poslovne teškoće. U kapitalističkoj ekonomiji orjentiranoj isključivo na tržište, gdje ne postoji usklađivanje putem centralnog planiranja, u takvu situaciju svako poduzeće može vrlo lako upasti (a s obzirom na zakonitost privrednih ciklusa, to će se zasigurno i desiti).
Kod društvenog vlasništva vlasnik kapitala nisu radnici nego društvo. Radnici su vlasnici poduzeća i njihova prava u upravljanju poduzećom proizlaze iz njihovog zaposlenja, dakle neprenosiva su. Netko može odlučivati o poslovanju poduzeća jedino ako u njemu radi, a ne zato jer je postao privatni vlasnik njegovog kapitala. Što to znači?! To znači da ti nitko ne može oduzeti ili smanjiti tvoja radnička prava činom kupnje ili preuzimanjem poduzeća u kojem radiš, što se u kapitalizmu normalno dešava. Kod društvenog vlasništa i samoupravljanja institucionalizirana je bitno drugačija logika funkcioniranja koja onemogućava stvaranje razlika do kojih dovodi nesputani egoizam institucionaliziran u privatnom vlasništvu. Kod privatnog vlasništva pravila igre i tempo nužno određuju oni koji su jednodimenzionalno usmjereni ka jednom jedinom cilju, imati što više i više individualnog bogatsva i moći. Problem je što takva nesputana jednodimenzionalna ambicija jednih postavlja sve druge u poziciju pukog objekta ili sredstva za njezinu realizaciju. Privatno vlasništvo uspostavlja logiku "ako ne pojedeš, bit ćeš pojeden" i proglašava je legitimnom, čak i poželjnom. No, činjenica je da večina u konačnici uvijek postaje žrtva one manjine koja je uspjela, a uspjela je tako da je nametnula svoja pravila koja tu istu večinu pretvaraju u puki objekt ili sredstvo. Društveno vlasništvo znači branu takvom nesputanom egoizmu, takvoj jednodimenzionalnoj ambiciji za zgrtanjem, ona znači dugačiju logiku ambicije, ambiciju koja se neće primarno reflektirati u akumuliranom osobnom bogatsvu i materjalnim razlikama. Tako u društvenom vlasništvu direktor poduzeća ima veću plaću od čistačice, ali ne kao u kapitalizmu sto puta već možda deset. On je motiviran po drugoj osnovi, a ne čisto materjalnoj, da poduzeće bude uspješno. Isto tako kada poduzeće zapadne u teškoće ne prijeti opasnost da će radnici postati pljen nekoga koji se primarno želi domoći vrijedne imovine koju su oni stvorili, već se društvo brine da poduzeće nastavi raditi, da se reorganizira, a tek onda kao zadnja opcija ugasi.. To se čini primarno da bi se zaštitilo radnike i njihovu egzistenciju, tako da se surova tvrdobuđetska racionalnost (Jakša kaže troškovna racionalnost) zamjenjuje solidarnom mekobuđetskom racionalnošću. Naravno, sve ima svoje granice i kod društvenog vlasništva kapital nije besplatan i potrebno je je biti usmjeren ka njegovoj racionalnoj upotrebi. Kod društvenog vlasništva institucionalizirana je solidarnost i u obliku izdašnog izdvajanja za fondove socijalne sigurnosti, zdravstvene zaštite i javnog standarda, kakva je nespojiva sa logikom egoizma privatnog vlasništva. Dakle, socijalni i javni standard je neusporedivo viši kod društvenog vlasništa nego kod privatnog (to je prije svega u relativnom smislu, što je puno bitnije nego u apsolutnom smislu )..
Što se tiće teze o nedostatku obaveza radnika u samoupravljanju što se često nadopunjuje argumentom da se nije moglo dobiti otkaz ("ne mogu oni mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi" ), to je još jedan od stereotipa koji sigurno ima određenog uporišta u iskustvu. Da, teško je bilo dobiti otkaz otprilke kako ga je teško dobiti danas u javnom sektoru. Ali zaista se ne mogu složiti da su ljudi bili toliko neodgovorni da nisu željeli uopće raditi, da nisu imali nikakve obaveze, i da im se ništa nije moglo desiti. Ako ste imali pojedince unutar poduzeća koji nisu željeli raditi, ostali su morali nadoknađivati njihov nerad ili snositi njegove negativne posljedice. Stoga im je kao samoupravljačima bilo u interesu da ih na neki način sankcioniraju (smanje dohodak, skinu sa liste za stan, itd). To je moglo biti vrlo efikasno sredstvo. Ukoliko radni kolektiv u cijelini nije želio raditi tada mu je prijetilo ukidanje samoupravljanja i gašenje poduzeća, što teško da je večini u poduzeću bilo u interesu..Naravno da postoje obaveze i da ih je moguće učinkovito nametnuti. Ne postoji onaj standardni strah kao u kapitalizmu, ali teško da je taj strah jedino što ljude može natjerati da rade i budu odgovorni, a kamo li da budu inventivni...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Skidam ti kapu za poznavanje

Skidam ti kapu za poznavanje teorije samoupravljanja.... Čemu će ti danas to znanje....

Pliva u kojoj je tada izumljen Sumamed, Jugolinija, Treći maj - brodogradnja je bila četvra u svijetu..) su nastala upravo u tom razdoblju. Dakle, kako Jakša to objašnjavaš da ljudi nisu bili motivirani jer nije bilo njihovo privatno vlasništvo već društveno ("ničije", a u isto vrijeme su stvorili narespektabilnija poduzeća kakva danas uopće nemamo?!!

Čudno kako su ta respektabilna poduzeća u par godina postala manja od makova zrna. Čini mi se da ipak nisu bila toliko respektabilna kako ih je socijalizam htio pokazati (možda u društvu nesvrstanih), ali na zapadnim tržištima su bile skoro pa zadruge. Ista spika s respektabilnom JNA, treća vojna sila u Euorpi a ono hrpa željeza...

Socijalizam uvijek lijepo izgleda na papiru, praksa se razlikovala u lošijem smjeru. Tzv respektabilni SOURI nisu imali produktivnost i efikasnost koja je dolazila sa zapada, ali su beskonačnom količinom radne snage to nadomještali. To ih je naravno na duge staze činilo sve tromijim, tromijim i siromašnijih, ali kako dobit nikada nije bila element poslovanja zato su i propali u roku par mjeseci nakon zatvaranja YU tržišta..

Lijepa bajka ali loš kraj... Neizbježno...

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

To znanje i teorija odraz su

To znanje i teorija odraz su ekonomske prakse koja je ove prostore iz praktički agrarnog društva dovela do razvijenog industrijskog. To znanje i teorija odraz su perioda kada je Hrvatska postigla najviši stupanj ekonomskog suvereniteta u svoj povijesti, gdje floskula "sve je išlo u Beograd" danas izgleda naprosto tragikomična kada znamo tko su vlasnici hrvatskog bankarstva, trgovine, telekomunikacija.. i kada znamo koliki je stupanj ekonomske centralizacije Zagreba u odnosu na ostatak države. Dalje, to znanje i teorija stvorili su praktički svu vrijednu gospodarsku infrastrukturu koju danas rasprodajemo (telekomunikacije, uskoro HEP..), proizvodila brodove koji su itekako bili konkurentni na svjetskom tržištu, stvorila Sumamed za koji su amerikanci do pred malo isplačivali miljarde dolara rojaliteta, omogućila sustavom samodoprinosa i socijalnih fondova takav tempo i uvjete izgradne komunalne infrastrukture i stanova, takav sustav socijalne zaštite i zdravstva koji je danas nepojmnljiv..I onda me ti pitaš što će mi to znanje?! Pa valja da me podsjeti da sam idiot što mi je od svega toga važnije da danas mogu slobodno i ponosito reći da sam Hrvat, i poljubiti hravstku zastavu i grb.
Kada govoriš o tome da su navedena poduzeća u par godina postala manja od makova zrna kao navodnom dokazu njihove besperspektivnosti, moram ti reć da me zaista zabrinjavaš. Zar je čovjeku sa imalo mozga potreban dokaz da je stvari puno lakše uništiti nego stvoriti, a pretvorba i privatizacije bile su upravo proces smišljenog uništavanja poduzeća da bi se izabrana ekipica domogla vrijednih nekretnina i slično. Nego, nije mi jasno zašto ne pogledaš malo u susjedstvo, pa se ne zapitaš što se desilo sa slovenskim SOURIMA i OURIMA kao što se Elan, Gorenje, Droga, itd. Jesu li ti i oni dokaz da su samoupravna poduzeća morala propast zbog njihove "niske produktivnosti i efikasnosti, koju se nadomještalo beskonačnom količinom radne snage"?! Ajde sunce mamino provjeri malo koliko je zaposlenih otpušteno u tim firmama nakon prelaska u kapitalizam, pa onda pričaj nešto o efikasnosti i produktivnosti.
Jednostavno, vidim da lupetaš i da nemaš pojma i još spominješ nekakve pokazatelje. Ajde se malo informiraj pa ćemo možda moć razgovarat..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ne zapitaš što se desilo

ne zapitaš što se desilo sa slovenskim SOURIMA i OURIMA kao što se Elan, Gorenje, Droga, itd.

Elan je bio vlasništvo PBZ-a, zar ne, nije ima bša išlo...

Ima i s naše strane SOURA i OURA koji su ostali...Vindija, Kraš, Podravka....

--
youtube.com/bijesdrugi

Preporučam i
youtube.com/HDZzna
youtube.com/PokrenimoHrvatsku

Tko je glasao

To znanje i teorija odraz su

To znanje i teorija odraz su ekonomske prakse koja je ove prostore iz praktički agrarnog društva dovela do razvijenog industrijskog.
Sustavno su servirani globalno karikirani podaci o složenijem - sve bitno je napravljeno u vrijem socijalizma i sve iz socijalizma ima nedostatke do stupnja da je neodrživo. Ne samo da to globalno ne odgovara, nego skoro ni u jednom detalju ne odgovara (a običnom logikom je lako zaključiti kako i bi).

Uprkos nepovoljnim prilikama i danas su nam osnove industrije, gradova, infrastrukture, znanja i obrazovanja pa i vrijednosti koje imamo one iz vremena prije II svjetskog rata. U industriji su socijalizam i razdoble od 1990.g. unijeli najviše 30 % novih osnova, a i te ne ti sustavi nego strani faktor (npr. Ne samo kompletan OKI do zadnjeg šarafa nego i osnove cijelog toga lanca SAD).
Končar i bivši ATM su bivši Siemens, Franck je bio, Badel je čuveni Arko, razno sada u Agrokoru je bilo još bolje), Borovo je bivši Bata, Gavrilović je bivši Gavrilović itd., samo za razliku od socijalizma na evropskoj razini, ne u smislu za prvaka nego raznovrsno kao i u boljim zemljama, a svakako ispred Slovenije. Prije 100 godina smo bili među prvima s elektrikom i industrijom aluminija (Lozovac) itd., pred II svjetski rat je sve u vezi industrije pa i socijalno bilo na razini bolje Evrope, razmjena sa svietom raznovrsna i ravnopravna, gradovi su se razvijali na razini Evrope i bili uvažavani a Zagreb je bio među najuglednijim gradovima u Evropi po razvoju.

Socijalizam i razdoblje nakon 1990.g. to najviše smeta (uz časne iznimke kao Holjevac itd.), stalno egzistiraš na tim osnovama i kako u impresivnoj trci s uspjesima s tim iritirajućim činjenicama. Ne samo da se u politici stalno povremeno krešti da je Maček bio kreten, nego se i u akademskim i istraživačkim relacijama to još sustavno eliminira do strijeljanja, jer bi se u protivnom ta impresivna niska uspjeha urušila i izbile bi prave svinjarije (npr. da su intelektualni bogovi djeca nasljedili one koji su bogovi postali tako što ih je voda izbacila nakon što je netko udavljen ili dobio metak u čelo, često u tome sudjelovali a podosta i ako je uklonjeni bio simpatizer ili član iste avangarde).

Već iz toga je vidljivo da pod pojmom socijalizma kakav je bio nemamo nešto ni blizu homogeno nego prilično veliku puzajuću zbrku, sa puno promjena pa iz krajnosti u krajnost. Kod sipmatizera su armirani-beton sedamdesete, kad je Nixon-Kissinger strategija ubrizgavanja jače love u dogovoru s Titom doela do eksplozije standarda i svega osim pameti, što najbolje simbolizira Milka Planinc kao čelni simbol uspjeha i grobar (u ulozi predsjednice SIV-a 1981.g. kao jedini premijer u novijoj povijesti obznanila da se uveode restriktive mjere, kao zabrana bilo kakve gradnje, jer dugovi enormno rastu uz sve veći besmisao u ekonomiji i potrošnji). I to je pravi kraj, brzo je smjenjena i to traje do danas. Prije toga socijalizam je u nekim fazama napravio napretke u industriji i bilo čemu, a svi se slažu da je vrh uspjeha Holjevčevo vrijeme u Zagrebu. A ono se temeljilo da je on degradiran iz jedinog službeno spomenutog kandidata za Titova nasljednika ali ne i eliminiran, pa je stanje ni vrit ni mimo malo po malo sve više zbunjivalo uhodane strukture i izbacivalo sve više i više mlade i starije sposobnije, jednom rječju vraćao se rad i praksa prije II svjetskog rata.

Interesi koji dominiraju od 1990.g. su udruženi i kroz HDZ i šire na inferiornom odnosu prema onome prije II svjetskog rata i raznom nakon toga, dok se još može (ideologije su više gluma za potrebe interesa i vlasti). To se ne može izbjeći, jer se radi o veoma dugim procesima koji su ogromnu većinsku praksu vodili nizbrdo bez ikakve stvarne alternative i u čemu, za razliku od Slovenije gdje su već čelni boljševici Kidrič i Kardelj već pedesetih započeli dvostruke igre i uvijek razvijali alternative (velika industrija, mali pogoni svuda, radionice svima).

Tko je glasao

Naravno da privredni život

Naravno da privredni život na ovim prostorima nije ex nihilo kreiran tek nakon 1945-te. Ali su zatećene "proizvodne snage", uz radikalnu promjenu "proizvodnih odnosa", pokrenule proces proširene reprodukcije čiji su rezultati od tada pripadali onima koji su za njih najviše bili zaslužni - radnicima. Razvoj privrede na takvim proizvodnim odnosima je osigurao upravo do tada nepojmljiv napredak u socijalnom standardu - u zdravstvu, stanovanju, obrazovanju, slobodnom vremenu itd što je prije rata bilo nezamislivo.Prije rata su postojali stanoviti privredni subjekti koji su poslovali čak i na međunarodnoj razini (u okviru Kraljevine Juge puno manje nego za vrijeme Habsburške monarhije), ali je u globalu društvena stratifikacija bila toliko izražena da si imao šačicu "građana" buržuja i večinu pauperiziranih proletera koji su imali standard ispod svakog ljudskog dostojanstva. Samoupravni socijalizam je dokazao da se proizvodne snage mogu eksponencjalno razvijati i u okviru drugađijih proizvodnih odnosa (radničkog samoupravljanja) koji će jamčiti povećanje općeg standarda i približavanje idealu jedakosti šansi i inkluzivnosti za najveći mogući broj ljudi...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci