Tagovi

Pauper

Ovo je bio moj četvrti duži boravak u Londonu. Turističko-potrošački „Merry- Go- Round“ je uvek bio iscrpljujući, ali ovaj put sam rešila da ga sebi poštedim. Obavila sam ritualne posete obeležjima imperijalne i kulturne istorije, prokrstarila katamaranom po Temzi, prošetala parkovima, ali bez ritualnih kupovina, ako se izuzmu sveži naslovi na koje sam naišla u knjižari Waterstone's: „CHAVS“, „The Leaderless Revolution“, „The Invention of Market Freedom“, „Why Marx was right“, da spomenem tek neke.
Odluku sam donela pred luksuznom robnom kućom Selfridges’: Jaguar, Bentley, Roll Roys su bili uredno parkirani pred jednim od mnogobrojnih ulaza. Šoferi su disciplinovano stajali kraj kola, čekajći da se „mylady“ vrate iz kupovine. Zašto bih trebalo da ulupam moje dnevnice u kupovinu predmeta koji mi u status ne mogu uneti i Jaguara sa šoferom?
Gde je London danas? Nije na razglednicama. Nije u turističkim brošurama. Buja u medijskoj tišini, koju probijaju sirene interventne policije. Moj hotel je na ivici zone 2. Helikopteri danonoćno nadleću teren, policijske sirene se oglašuju u vrlo kratkim razmacima, danju i noću.
Kako izgleda London izvan zone 1 i 2?
Osoblje u hotelu je „paki“, bez izuzetka. Pogrdan, politički nekorektan izraz za slaboplaćene indokineske i pakistanske radnike. Pitam recepcionerku da li je bezbedno prošetati se Hacknijem. Recepcionerka „paki“ mi odgovara da je London siguran u svim svojim kvartovima, ali u Hackniju nije nikad bila.
Menjam tri gradske saobraćajne linije, poslednja je površinska laka železnička linija. Vagon je prepun ljudi svih rasa i nacionalnosti, „understatement“ i prigušenost boja i zvuka ovde definitivno nestaju. Govori se glasno, čak i preglasno. Boje i ekstravagantnost prevladavaju u odevnom stilu stanovništva.
Gromoglasnost siromaštva.
Jedna mlada afro-dama u pripijenoj tigrastoj minihaljini ( a možda i travestit, sudeći po jakoj vilici i prominentnim leđima) drži dalmatinca na uzici u koju su ugrađeni kristali. Vešto ekvilibrira na vrtoglavim štiklama i koketira sa jednim žućkastim istetoviranim tipom. Grupa afro- i paki- devojčica sa školskim ruksagom na leđima se razdragano smeje i prepucava sa nekim afro-mladićima bez školskog ruksaga. Engleski koji ovde govore više i ne razumem.
Jedan bračni par engleza srednjih godina, ona u jeftinom sivom kompletu sa brošem na reveru, on u svetlosivom istrcanom odelu, se kreće nevidljivo, gotovo bojažljivo, u ambijentu u kojem očigledno žive, ali koji im odavno više ne pripada. Ekonomski neuspeli anglosaksonski subjekti. Periferija je oronula, kuće se ne održavaju, prozori ne peru, na mesto zavesa vise komadi platna koji zaklanja prizore siromaštva. „Frontyard“, baštice izpred kuće, su zapuštene, zarasle u travu. Sirotinja se ne bavi baštovanstvom, ima prečih problema. Radni sati su dugi, prekovremeni rad je pravilo. Prosečno se radi 50-60 sati nedeljno. Zarade su niske. Zakupnina za stan odnosi 50% primanja. Za odgoj podmlatka nema ni vremena, ni novca. Mlade podižu dementni TV programi i reonski gang. Model uspeha je semplificiran – dovoljno je nabaciti „Burberry“. Oksimoron (luksuzno obučena siromašna mladež ) „Engerland“-a (kako ovi mladi izgovaraju ime zemlje u kojoj žive). Nije slučajno da je Burberry svoj outlet otvorio baš u Hackney-u.
U visokim kvartovima lanac sala za fitness “Gymbox“ reklamira najnovije kurseve samoodbrane: „Chav Fighting“. Kako izbiti iz ruku „Baccardi breezer“ jednom hoodie-ju, kako šutnuti ili prebiti ovu „semi-bestialnu siromašnu dečurliju“. Siromašne tinejdžere: debele, nasilne, kriminalne, koji se „množe kao životinje“. Gymbox je zbog ovakve propagande završio pred sudom, ali je oslobođen optužbe: „Pokažite nam koga smo uvredili? Niko u Engleskoj sebe neće nazvati Chavs-om!“
Osećaj pripadnosti radničkoj klasi je odavno izbrisan (sećate li se Tačerke?), ali ne i radnička klasa, koja predstavlja većinu stanovništva.
Turističke agencije, na osnovu obrade baze podataka na relaciji lično ime / društveno poreklo, nude danas eksluzivne odmore bez „Chavs“-a: „Britney, Chantelle and Dazza-free zone“(imena koja se sreću uglavnom u siromašnom, radničkom staležu) . Iz istih razloga letovi „low cost“ i odmori „low cost“ se ne savetuju srednjem društvenom staležu.
Ali ko su Chavs? Nekvalifikovani radnici ili nezaposleni bez društvenih aspiracija i njihovo potomstvo, odgovaraju konzervativci, pošto su im prvo oduzeli društvenu lestvicu.

Komentari

julijana u belom svetu!

a koja je to svrha ovog dnevnika o 'znamenitostima' londona?
osim - sto autorica obznanjuje polliticarima i hvali se svojim sluzbenim putovanjima po belom svetu!

Tko je glasao

Drgrc Mrk vl sb

Drgrc Mrk vl sb pčstt skpm zltm flzfskm prmšljnjm. spt tpčn trl kptlstčk knzmr vlk klčn mrxstčk ltrtr p 4,99; 9,99, l mžd čk 19,99 fnt.

Spmnj drgrc dnvnc, d m j znt p kkvm j t psl bl tm, d nj mžd tm trlm ct- fnncjsk dlšk cntrl kmnstčk ntrncnl..

d nj bl n smnrm Bnk f nglnd: wh cptlsm s bd nd cmmnsm gd, l mžd Chttm hs- n smnrm: Twrds wrld pc nd ndrstndng.

N sd vć lskm drgrc, nj n tk vsk n drštvnj ljstvc.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Da ti je znati!

Za to ti treba više truda i filozofije, desne i leve, ako ti je tako lakše klasifikovati pamet.
Za sitan tračeraj ti mogu pomoći: 16. oktobra idem za Rotterdam na 4 nedelje. Poslom.
Lep pozdrav, J.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Drgrc Mrk, v st mn

Drgrc Mrk, v st mn rnbsn.. n bh vs bš klsfkv pmt, tk m j lkš, nj ptrbn nt nk psbn flzfj, nt lv nt dsn..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Julijana Mirkov

Neki te ne čitaju pažljivo - kažeš da je to tvoj ČETVRTI DUŽI BORAVAK U LONDONU! Dakle, nisi prošetala turističkom rutom London u 2 dana, nego si bila više puta i mogla si uspoređivati. Manje greške u faktografiji su moguće i putopiscima - u svakom slučaju saznao sam o Londonu danas više nego iz TV reportaža naših vajnih novinara i TV reportera! Hvala!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Tko je vlasnik Cityja (i pakistanaca)

Šteta kaj nema niš o City-u, mene fascinira licitiranje svjetskim dušama...

http://webmap.london.ca/mapclient/Images/1024_default_map.gif

Tko je glasao

Zanimljiv tekst

Da, multikulturalnost je pod prijetnjom i u onim zemljama gdje nema neke Merkelice da to javno kaže na televiziji.

Sve u vezi chava znam od ranije, ali ne mogu odoljeti da te pitam (s obzirom da su sva slova velika) odnosi li se i ona knjiga koju spominješ "CHAVS" na maloljetne kvartovske delinkvente?

Inače Eagleton kojeg navodiš nije više toliko svjež. Da se i mi nečim malo pohvalimo već je više mjeseci preveden i u nas u nakladi Ljevak.

Dobar dio situacije koju opisuješ sadržan je u pojmu Cold Brittain. No, nije iznenađenje - loš nacionalizam dosta cvjeta zadnjih 15-20 godina, a pad standarda je izvanredno pogonsko gorivo za njegov daljnji cvat.

pozz
doza

Tko je glasao

Ah, Julijanica, ovo ste

Ah, Julijanica, ovo ste vjerojatno puna prozivljenih dozivljaja sve na brzinu nesto napisala, pa vam se sve pomijesalo.
Cetvrt o kojoj govorite, Hackney, je u centru Londona, u drugoj zoni podzemne. Buduci da kazete da ste morali mijenjati ne znam koliko vlakova, nadzemnih i podzemnih, i autobusa, pretpostavljam da ste vi stanovali u nekom jeftinijem hotelcicu na rubu grada:) Vecina Hackneya je u zadnjim godinama postala bastionom srednje klase, na uzas stanovnika koji su tu zivjeli prije jer su im zbog toga zivotni troskovi znacajno porasli. U Londonu su inace 'lose' i 'dobre' ulice doslovno jedna pored druge. Dijelovi centra pripadaju tako medju 'gore' kvartove (Totenham je npr, u centru). U Parizu je to drugacije jer je cijeli centar 'bolji', a predgradja pripadaju 'losim djelovima.
Chavs (na sjeveru Engleske ih zovu i scallies, negdje i neds (non-educated delinquents)) nemaju nikakve veze s klasom, vec iskljucivo s ponasanjem i godinama. To su stereotipno oni mladi sto stoje na uglu u trenerci, psuju i pljucaju po podu. Ponosni su na svoje chavstvo- i rado se tako definiraju. Mogu biti iz bogatijih i siromasnijih porodica. Kad postanu malo stariji, prestanu biti chavs.
Sto se klase i slicnog tice- Engleska je uistinu klasno podijeljeno drustvo (uvijek bila i ostala), medjutim to je u Londonu jos i najmanje vidljivo zbog ogromne imigrantske populacije. Jako je vidljivo u regijama izvan Londona gdje se tocno zna tko zivi gdje. Vecina Britanaca koji zive izvan Londona i dosta nerado uopce dolaze u London zbog mnostva razloga.
Sad, sto se 'Pakija' tice, oni su jedna od manjina koja je po prihodima na istom kao i 'autohtono' britansko stanovnistvo. Dapace, u nekim profesijama su i nadzastupljeni- recimo medju lijecnicima i odvjetnicima. To se vjerojatno moze pripisati cinjenici da su Pakistanci koji su se selili u Britaniju sami u Pakistanu pripadali srednjem razredu i bili relativno dobro obrazovani.
U hotelu u Londonu bi vas danas vjerojatno posluzili plavokosi i plavooki ljudi - medjutim ne Britanci, vec Poljaci ili Litvanci:)

Tko je glasao

Leafy suberb

Zasad nas u Italiji ne šalju na poslovna putovanja u nestandardizovane hotele, a kako će biti sutra, ne znam. Hotel je bio u delu Londona kvalifikovanom kao "leafy suberb".
A što se siromašnih kvartova tiče, pokupila sam hrabrost i ovaj put sam ih lepo obišla. Hackney sam posebno pomenula zbog jedne opake definicije CHAVS-a - i Burberry-jevog outlet-a: "Chavs as Burberry-clad kids". Dao ju je vlasnik onog fitness lanca.
Ali, gde je poenta u tvom komentaru? Da ne živiš kojim slučajem u Hackney-u?

Julijana Mirkov

Tko je glasao

!?

zivim u hackneyu,koji je zapravo super urban,trendy i uber cool,multikulturan i tolerantan,s najvecim postotkom umjetnika po glavi u zapadnoj europi,nebrojenim restoranima,kazalistima i galerijama.burberryev outlet je zapravo warehouse discount shop,hackney nije na periferiji,niti siromasan,jedini problem je u tvojoj glavi,boli nas kurac sto si ti bila u londonu,ne moras postati svoje disinfo ignorantsko polupismene rasisticke komentare

Tko je glasao

Hackney žargon

Rečnik i stil ti verno oslikavaju ambijent u kojem živiš.

Vidim da brkaš i rasizam sa demonizacijom sirotinje. Na tom planu engleska middle class populacija igra fair play. Jedino kulturno i ekonomski najsiromašniji slojevi stanovništva u današnjoj Engleskoj su predmet mog dnevnika, nezavisno od boje kože i porekla.
Ne isključujem da si se i navikao na ambijent u kojem živiš i da ti se čini dobrim i lepim oronulost zgrada, nedostatak zelenila, i, ako hoćeš onaj Burberrijev outlet, ili ako ti je draže discount shop, pred čijim ulazom čuči hrpa paki stražara i gde kupci iz opreza stižu taksijem.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Julijana, nisam nikad zivio u

Julijana, nisam nikad zivio u Londonu (a ne bih ni zelio zivjeti), ali ga dobro poznajem. Cetvrt, o kojoj pises nije siromasna cetvrt (a nije da ih u Londonu nema), vec je u zadnjih desetak godina prosla kroz proces koji se naziva gentrifikacija- odnosno iseljavanje onog stanovnistva o kojem ti pises s prijezirom i useljavanje mladih japija, kavanice i eko trgovine umjesto nekadasnjih korner shopova i slicno
Poanta je da netko s malogradjanskim prijezirom opisuje svoje putovanje u jednu sasvim obicnu, sada cak i boljestojecu cetvrt. Nekako slicno europskim ekspedicijama u Afriku u proslim stoljecima.
Da si se potrudila provjeriti (a mogla si i na wikipediji), vidjela bi da je negdje oko 60% stanovnika okruga Hackney rodjeno u VB, a daljnjih 15% negdje u Europi. Ti podatci cine tvoja osobna iskustva o cetvrti punoj zutih i crnih ljudi, s pokojim bijelcem u propalom odijelu smijesnima.
Cijeli clanak mi se cini kao premaganje jedne jedne malogradjanke koja se zaustavi u pokojoj trendi knjizarici, cita Marxa uz svoj espresso u Starbucksu i cudi svim tim siromasnim ljudima i njihovom ponasanju..

Tko je glasao

Plus za upornost

I mali podstrek da još jednom pročitaš dnevnik. Ja govorim o sirotinji koja je ROĐENA u Engleskoj, jer to su CHAVS!
Iznenađujeme da ne komentariš "Gymbox" i "Chavs fighting". Ali valjda još nisu završile na Wikipediji!

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Julijana, pojam chav nije

Julijana, pojam chav nije jednak pojmu sirotinje. Chav moze biti dijete bilokojeg backgrounda. Pri chavovima i chavettama se radi o nacinu ponasanja i odijevanja- radi se o jednoj subkulturi koja nije direktno povezana s siromastvom.

Tko je glasao

Chavs - definition

".......For a quick browse, they would have learned that chavs tend to work as supermarket checkout cashiers, fast-food restaurant workers, and cleaners. Yet deep down, everyone must have known that "chav" is an insulting word exclusively directed against people who are working class" extract from: "CHAVS - Demonization of the Working Class", by Owen Jones, first published by Verso 2011

Možeš li ovo ljubazno prevesti za čitalačku publiku?

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Ovako na prvi pogled...

to mi dođe nešto kao "turbofolk sirotinja" ;)

The Demonization of “Chavs” - http://www.the-utopian.org/post/8755118019/the-demonization-of-chavs

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Martin, Ja sam pročital na

Martin,

Ja sam pročital na njemačkom, no vjerujem da ni engleski ne definira drukčije.

http://en.wikipedia.org/wiki/Chav

Tko je glasao

WIkipedia dosta kasni

Svet je u vrtlogu i nije lako pratiti i razumeti procese in fieri.
Za ovo "in fieri" možeš potrčati na Wikipediju.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Patroni naši dragi

Prekrasno je ovo šovinističko patroniziranje. To trebamo sačuvati, stvarno neke stvari ne bi trebalo mijenjati.

Nek se ipak zna tko je autoritet za kvartove Londona, pa neće to sad svaka šuša počet prepričavati svoje putovanje, a da se ne konzultira s @martinom.

pozz
doza

Tko je glasao

Oprosti, ja vidim vise

Oprosti, ja vidim vise sovinistickog patroniziranja u ovom tekstu kojeg pise netko nakon sto je proveo dva dana u nekom gradu- bilo kojem- Zagrebu, Istanbulu ili Londonu pokusavajuci prikazati multikulturalizam kao nekakav neuspjeli eksperiment i jos usput grijeseci pri faktickim podatcima. Veliki europski gradovi su uvijek privlacili imigrante, i vecina imigranata je u tim gradovima i ostala. Prikazivati Pakistance danas kao nekakvu anderklasu je jednostavno fakticki netocno. Ono sto su bili Pakistanci prije 40 godina su danas imigranti vecinom istocnoeuropskog podrijetla. Ali, Julijanica je bila zaokupljena s trazenjem imigranata kako ih ona zamislja (crni ili zuti) da bi njih i uocila.

Tko je glasao

Evo ti malo kulturnog backgrounda

Istoričari navode da je Elizabeta I (1558-1603), obilazeći svoju kraljevinu, u čuđenju uzviknula (citirajući jednog erudiranog rimljana): "Pauper ubique iacet" - sirotinja leži svugde!
Ubrzo je tu sirotinju i klasificirala u radnu i neradnu (labour poor and idle poor), zaslužnu ili nezaslužnu da primi ispomoć. Kasnije je ista sirotinja postala radnička klasa koja je naučila crpiti snagu iz kolektivne identifikacije, i u skorijoj istoriji je znala više puta i oboriti konzervativnu vladu.
Do Tačerke i nove komunikativne političke strategie:” Labour isn’t working!” (jedan od uspešnijih proizvoda reklamne firme Saatchi&Saatchi). Poruka je da rad ne leži samo u fizičkom naporu, jer rade i profesionalci, preduzetnici, rentijeri, krupni i sitni trgovci, praktično dobrostojeći srednji stalež, vekovna aspiracija radničke sirotinje. Ovu novu političku filozofiju su podupreli laki otkazi, prekarijat i demonizacija siromašnih, koji životare na račun sve tanjeg welfare-a, kako se veruje, po sopstvenom izboru, jer im je to ugodnije nego raditi. Ovaj darvinistički pristup problemu siromaštva u velikoj meri skida odgovornost (kao i troškove) sa kolektivnog tela i seli ga u individualnu sferu pojedinca. Konačni efekat je da nezaposlenost i ne postoji drugačije nego kao puki slučaj lenosti i neuspešnosti pojedinaca.

Svaki novi krizni talas sve dublje zariva zube u kolektivno telo radničke većine, umnožava ga, glaba mu skromna primanja, spušta ga još stepenicu niže na društvenoj lestvici…. Uistinu osećanje pripadnosti siromašnoj radničkoj klasi je izbrisano. Svi se osećaju pripadnicima “srednjeg” staleža, manje-više unesrećeni kriznim vremenima. Pripadati radničkoj klasi nije “šik”. I u toj potrazi za novim identitetom sirotinjska omladina se identifikuje terminom CHAV. Ali samo u unutarnjem, prisnom ophođenju. Nazvati ih tim imenom izvana osećaju kao uvredu. I mogu neprijatno reagovati.
I to ne tvrdim ja, koja sam se vratila sa jednomesečnog boravka, već izvesni Owen Jones, autor knjige "CHAVS". Pođi do Waterstone's-a, tek 13,99 funti.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Opraštam ti

Ali u ovom dnevniku nema patroniziranja. Nečiji dojam s putovanja prepričan u dnevniku ne može biti patroniziranje. A kada ti se nečiji dnevnik ne sviđa pa mu se počneš obraćati kao malom djetetu, onda to je patroniziranje.

Dakle, ovo: "Julijanica" nakon čega ide soljenje pameti u 20 rečenica.

Svaki putopis, od najkraćih svojih oblika do najduljih je posve osoban. To je njegova tipična žanrovska karatkteristika. I tvoj ispravak bi bio smiješan recimo nekome tko tamo živi cijeli život. Moguće je da bi Julijanin bio bolje primljen od tvojih ispravki (da ne govorimo da je dio tih ispravki posve promašen jer npr. Julijana ne tvrdi da su chavs samo iz jedne određene klase).

Svejedno se nećemo mi tebi sad počet obraćati s: aaa, martiniću, jesi punio pelenicu, treba mijenjati, aa? Ma jel treba mijenjat, ma jel treba, ma kome treba mijenjat pelenicu, ma kome, buci, buci, buci.

pozz
doza

P.S. E debe, ajd pukni sad jedan minus čisto da ne pomislim da ti se uključio mozak preko noći.

Tko je glasao

Nostalgija

Nostalgija je jako čudan osjećaj, možeš se sjećati nekih ružnih stvari i mjesta ali ti opet nedostaju.
U ovome slučaju podsjetila si me na neke slične slike koje sam doživio prije 20 godina i još jednom potvrdila kako se ništa nije puno promijenilo. Npr. u moje vrijeme je tjedna plaća kelneru u pubu bila 100 funti koliko je i koštao jednosobni stan tjedno pa je u tom stanu moralo živjeti najmanje 2-3 oje ljudi. Zato su u "igri" bili skvotovi a oni najsretniji su se izborili za općinske stanove koji imaju puno nižu cijenu.
U svojoj prvoj fazi u Londonu, studentskoj, stvarno sam uživao u njemu, istraživao ga i baš radio jedan prilog o beskućnicima koji je bilo pola miliona u Thatchericino vrijeme. U samom centru, ispred najskupljih prodavaonica, dolazili bi u 23h na "svoj" prag da spavaju. Na 10 min hoda od samoga centa ispod jednoga mosta je bilo kartonsko naseljeu kojem je živjelo tisuće ljudi. Takve kontarste nisam nigdje vidio na svijetu. No koliko sve to bilo ružno, bio sam student, imao dovoljno novaca za život, dobro društvo i osjećao sam se jako dobro na tome mjestu gdje se sve kulture i situacije isprepliću.
Drugi put sam došao 92. iz ekonomskih razloga i London mi se sve manje dopadao. Kako i oni sami kažu, u Londonu uživaju turisti a ne njegovi građani. Kada sam se zbog obiteljskih razloga morao vratiti u ratnu Hrvatsku osjetio sam veliko olakšanje u što mi je malo ljudi ovdje vjerovalo. "Vratio si se iz Londona ovdje i još kažeš da se bolje osječaš!?". U to mi i danas malo ljudi vjeruje ali je stvarno istina. Uvijek sam bio snalažljiv za novce tako da nisam niti radio u pubovima a kamoli u ilegalnim tvornicama u kojima rade na tisuće ljudi, mahom Pakistanaca, Turaka, Indijaca za bijedne plaće po cijeli dan ali sam se ipak osjećao nevjerojatno poniženo.
Čitajući tvoj dnevnik opet sam poželio opet prošetati njegovim ulicama i za trenutak povratiti neke osjećaje i uspomene iz prošlosti ma koliko ih i neprijatno bilo.

Tko je glasao

nisam bio u Londonu ali me

nisam bio u Londonu ali me tekst i komentari podsjetili na pjesmu

Streets of London

http://www.youtube.com/watch?v=7Uc8KPSIzAc

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci