Tagovi

Paranoični stil

Apsolutno je shvatljivo da dobar dio političkog djelovanja zahtjeva veću ili manju tajnost, a isto tako je nesporno prihvatljiva činjenica i da se pripreme takvih političkih poteza odigravaju u uslovima koji u većoj ili manjoj mjeri imaju karakteristike zavjere.

Ali apsurdno je i suprotno je zdravorazumskoj logici zavjeru posmatrati kao jedinstveni model i formu i promjena u istoriji i objašnjenja istorijskih procesa.

Inače i sama sintagna “teorija zavjer(e)a” je pogrešna. Na Zapadu je nauka u njoj relativno davno prepoznala pokušaj davanja legitimiteta konspirolozima i njihovim somnambulnim fantazmagorijama. Tako da otprilike od 1965. uobičajen izraz za konspiratološke konstrukte je “paranoični stil” (Hofstadter R. The Paranoid Style in American Politics and other Essays), dok Nijemci, na primjer, za slične pojave koriste termin “Verschworungsmythos” (u npr. Dieter Groh, Die verschwörungstheoretische Versuchung, oder: Why do bad things happen to good people, in: ders., Anthropologische Dimensionen der Geschichte), koji bi mi preveli kao “mit o zavjerama”.

Ruku na srce mit i jeste prava riječ, jer teorija podrazumjeva racionalnu, naučnu bazu. Privid te naučnosti kod najvećih teorija zavjera obezbjeđuje se obično brojnim fusnotama i obilnom bibliografijom. Ali to je samo privid i ta sličnost je isključivo formalnog karaktera.

Razlog tome leži u razlici između konspirativnog i naučnog mentaliteta. Ovom prvom nedostaje i zdravi smisao i znanje o mehanizmima funkcionisanja prave zavjere, kao spoznaja toga koliko često zavjere propadaju.
Osim toga pristalice teorija zavjera ne znaju naučno operisati sa činjenicima, oni ne razumiju kako istoričar ocjenjuje izvore, kako iz njih izvlači zaključke i zašto i na osnovu kojih metodoloških principa on nekom istorijskom izvoru daje prednost nad drugim.

Zbog svog paranoičnog karaktera konspirativni mentalitet, ne samo istoriju i politiku, nego i svijet uopšte, jednostavno ne može sagledati van svoje crno-bijele dihotomije. Paranoično-manihejski mentalni sklop pristalica teorija zavjere je posljedica nesnalaženja, nesigurnosti i strepnje, on je izraz nemoći bilo pojedinca, bilo grupe da se uhvati u koštac sa kompleksnošću svijeta.

Uzroke svog (ili grupnog) nesnalaženja konspirativni mentalitet objašnjava snagom i skoro vrhunaravnim moćima protivnika. Kompenzaciju on nalazi u pretvaranju te svoje crno-bijele slike svijeta u vrhunsku spoznaju i sa njom povezan poziv i zadatak prosvjećivanja drugih.

Tek kroz te funkcije prosvjetitelja, stražara i borca konspirološko biti dobija smisao. Konspirolog je prva linija odbrane, iza njega je svjetlo, a ispred njega mrak i apsolutno zlo. Zlo sa kojim nema kompromisa i sa kojim ne postoji mogućnost pregovora, jer ulozi su isuviše veliki.
Jedina opcija koja stoji pred konspirologom je totalni krstaški pohod apkaliptičkog karaktera, a jedini mogući ishodi te borbe su ili totalna pobjeda ili totalni poraz.

Komentari

a o kakvim se to teorijama

a o kakvim se to teorijama zavjere ovdje priča? o kakvim konspiratolozima? jel to neka stranka ili udruga? jesu to neki duhovi ili fantomi koji vrebaju "tamo negdje", zajedno sa vanzemaljcima i reptilima?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Ja ne vjerujem u teorije

Ja ne vjerujem u teorije zavjere. Ne drze vodu.
Sto se nas tice mi smo "samo" 20 godina sjedili u restoranu i narucivali sljedove hrane i pijace, na izborima, a cijena nas nije zanimala.
Sad kad smo malo pretjerali sa prezderavanjem i lokanjem, stigao je na kraju balade i konobar sa racunom.
A mi smo jako iznenadjeni & uvrijedjeni.
Klasika...

Tko je glasao

Zašto bih te uvijek minusirao

@G-news u svim svojim upisima ti konstantno govoriš "O NAMA", "Mi", koji smo se ponašali kao pijani milijunaši. To jednostavno nije točno.

Da mnogi su trošili, i još uvijek troše nemilice, a mnogi poput mene, nikada nisu bili adekvatno plaćeni, unatoč nemalom doprinosu na radnom mjestu, a i bez kojeg su i ostali naposljetku, zahvaljujući svom poštenju, dosljednosti i principijelnosti, te ukupnom odgovornom društvenom ponašanju.

Ti nas sve svrstavaš u isti "koš" ljenčina, neznalica i varalica, a zapravo najviše "štediš" zbog straha (i vjerojatno interesa) one koji to uistinu i jesu, a najmanje poštuješ one koji to nisu i tražiš od njih još veću žrtvu; dobrovoljnu ili pod prisilom (čuveno "MMF sada i odmah" !).

Zato, tvoje upise jednstavano više ne čitam.

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

MMF sada i odmah nije

MMF sada i odmah

nije usmjeren protiv

mnogi poput mene, nikada nisu bili adekvatno plaćeni, unatoč nemalom doprinosu na radnom mjestu, a i bez kojeg su i ostali naposljetku, zahvaljujući svom poštenju, dosljednosti i principijelnosti, te ukupnom odgovornom društvenom ponašanju.

MMF je samo strogi knjigovođa
suočava vlast sa činjenicom da je nesposobna
a građane s činjenicom da su takvu vlast izabrali

može li se bez MMF-a
može, i to na nekoliko načina, a svi se na kraju svode na ozbiljno i uspješno upravljanje državom
posuditi pametno, uložiti pametnije, vraćati dug na vrijeme, smanjivati ga, a ne povećavati
pa MMF niti ne treba

luka

Tko je glasao

Jedno pitanje

Inače osobno pokušavam doista otvoreno pristupiti svakoj informaciji-činjenici koju pročitam ili pogledam tako da
je moj stav prema teorijama zavjere u najmanju ruku ambivalentan.

Pretpostavljam da si povijesničar-profesionalac pa bih volio dobiti tvoje mišljenje recimo o 11.09 i napadu na WTC.
Dakle konkretno da li smatraš da je 9.11 "False flag" napad kako bi se stvorila javna podrška za rat u Iraku što bi spadalo
recimo u kategoriju "proizvodnje suglasnosti"(W.Lipmann) i usput ovo je teorija zavjere.

Ili smatraš da je grupica ekstremista zaobišla impresivnu sigurnosno-obavještajnu mrežu SAD-a te vođena čistom
mržnjom prema slobodi i demokraciji uspjela izvesti spektakularan teroristički napad na teritoriju SAD-a (Mainstream povijest).

Reanimator

Tko je glasao

Vjeruj mi

11.09. me uopšte ne zanima.

Kada se to dogodilo pratio sam šta se dešava onih prvih dana, da bi mi nakon toga interes jednostavno splasnuo.

Po meni (kažem meni) to još uvijek nije nešto što bi trebalo i što bi moglo da se istorijski prožme.

Tko je glasao

sorry, mijesam se u povijesne

sorry, mijesam se u povijesne teme kaj opce ne razmem.. ali

ovo je cisto logicka stvar..

mislim da ne postoje samo ta dva odgovora kao moguca, vec postoji i treci, koji je takoder logican i uobicajen..

bez teorije zavjere i NWO, americke tajne sluzbe "ne vide", organiziraju ili potenciraju takav napad da bi dobili efekt u javnosti koji im je nuzan za operacije na arapsko/muslimanskom teritoriju..

ne znam zasto bi to trebao biti NWO. To moze biti sasvim obicna i uobicajena akcija stvaranja razloga djelovanja neke drzave, ili njenih tajnih sluzbi..Ili samo koristenje dogadaja za koji se znalo, ali se zbog efekta nije sprijecilo. Cesto prisutno i cesto videno u raznim oblicima.

Od Ubojstva Ferdinanda.. do Vukovara.. ili sto sitnih i vecih istih dogadaja

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@Lun

Upravo o takvim stvarima i govorim Lun dakle ne treba biti isključiv čak niti kada su u pitanju teorije zavjere već sagledati činjenice
iz više izvora i pokušati sam donjeti zaključak.

Da primjera ima bezbroj od paljevine Reichstaga do potapanja Lusitanije ili zaljeva Tonkin,a osobno mi se čini da iza svake službene povijesti postoji i ispodpovijest.

Reanimator

Tko je glasao

Im Westen nichts Neues

mislim da nije u duhu rasprave bježati od nekih istina
postoje države, njihovi interesi, postoje i ljudi na čelu, tih država koji između ostaloga mogu odlučiti o ulasku u rat,
već dugi niz godina rat je potrebno učiniti prihvatljivim javnosti, pa se onda
na razne načine priprema javnost na rat kao nešto neizbježno i nužno
stil tih priprema razlikuje se između ljevice i desnice, zapada i istoka, razvijenih i nerazvijenih

danas se praktično svaki rat u javnosti zaraćenih država predstavlja kao obrambeni,
čak i agresija na zemlju na drugoj strani zemaljske kugle
može se prikazati kao nužna i neizbježna obrana
(a može to uistinu i biti)
ili, ako ništa drugo, kao zaštita civilnog stanovništva
(a može to uistinu i biti)
ulazak tenkovima među nenaoružane prosvjednike kao politički ispravan i dugoročno vrlo koristan potez
ulazak tenkovima u savezničku državu kao nužan i neizbježan postupak

moralistički način prikazivanja uzroka i povoda ratova, uklanja s pozornice interese,
koji su u podlozi sukoba
i onda se bez prikaza i uopće priznanja postojanja interesa, sukobi čine namješteni, produkt neke zavjere

bilo bi vjerovatno manje teoretičara zavjere kada bi bili spremniji priznati da
kao što građane u odlukama najčešće vode interesi, i više od moralnih vrijednosti
države definitivno vode interesi

totalna javnost politike imala bi smisla ako bismo bili spremni prihvatiti istinu drugačiju od službene retorike, prema kojoj se odnosi među državama reguliraju na temelju moralnih principa

wiki leaks otkrivajući potpuno logične i većim dijelom očekivane stvari
potvrđuje tisućama godina poznate stvari o politici i diplomaciji

luka

Tko je glasao

Ako do sad niste znali istinu o 9/11

sad ćete doznati: http://wikileaks.hr/archives/4624#axzz1Xm7Jop8Q

;) ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Sada imamo

vrhunski objašnjenog krenka u janusovu dnevniku i jednako dobro proširenu jednu njegovu inačicu; konspirologa

ako ništa ovo će barem biti ostavština politike, kada skupimo niz dobro protumačenih pojmova s kojima olako svi baratamo

pozz
doza

Tko je glasao

Dobro reciklirana tema. Plus.

Dobro reciklirana tema. Plus.

Tko je glasao

Apsolutno je shvatljivo da

Apsolutno je shvatljivo da dobar dio političkog djelovanja zahtjeva veću ili manju tajnost, a isto tako je nesporno prihvatljiva činjenica i da se pripreme takvih političkih poteza odigravaju u uslovima koji u većoj ili manjoj mjeri imaju karakteristike zavjere.

U jednom od svojih komentara na prošlom dnevniku spomenuo si Hannah Arendt, iz čega sam zaključila da si upoznat s njezinom političkom filozofijom. No, iz citirane rečenice vidim da to možda i nije tako. Druga mogućnost je da se s njezinim pristupom političkom ne slažeš, jer ako je ičim doprinjela razumijevanju specifične razlike djelovanja i ostalih vidova ljudskog aktiviteta (jer za nju je djelovanje par excellence politička aktivnost, za razliku od rada i proizvođenja/delanja), onda je to u shvaćanju da je javnost temeljni uvjet postojanja političkog. Iz takvog poimanja političkog onda nužno proizlazi da bilo koja aktivnost koja se obavlja skriveno, tajno ili u sferi privatnosti nije politika, nego zapravo njezina subverzija.

Nedavno se povodm afere WikiLeaks povela diskusija da li neke državne aktivnosti ipak moraju biti označene tajnom. Po običaju, iznosili su se stavovi u rasponu od "apsolutno da" do "apsolutno ne", s tim da su pristalice transparentnosti ukazivali na činjenicu da je isključivanje javnosti iz javnih poslova (što poslovi države jesu u mjeri u kojoj se odnose na zajednicu, a ne na individualne građane) u pozadini svake zlouporabe vlasti, štoviše, ono je sine qua non korupcije i zavjera. Ukratko, moja poanta je da ne možeš biti kritičar i/ili protivnik teorija zavjere, ako ti je istovremeno "apsolutno shvatljivo" i "nesporno prihvatljivo" da (makar samo) dio političkog "zahtijeva" isključivanje javnosti.

nemesis

Tko je glasao

Arendtovu

poznajem toliko da ... pa eto mislim kako se u nekom razgovoru o njoj ne bi obrukao.

Sa njom se po ovom pitanju može složiti u načelu.
Ona barata sa idealnim oblikom političkog.
A još od Platonovog učenja o idejama, mi znamo da je ovaj svijet samo odraz idealnih formi. No to nesavršenstvo svijeta za mene lično nije razlog da ga onda i negiram.

Ta idealna forma može biti uzor kojem se treba težiti, ali po meni ne bi trebala biti materijal za formiranje standarda kojima će se ocjenjivati postojeće.
Idealno može postati kriterij tek kada bude ostvareno.

Osim toga mislim i da je nerealno govoriti o idealnom obliku političkog, a ne imati osnovne preduslove za njega - a to su idealna zajednica i iz nje i njezinom voljom emaniran idealan i opštem dobru posvećen pojedinac.

Bez tih faktora shvatanje političkog Arendtove je iluzija .., jer, kako se ono u Bosni kaže, od go..na se pita jednostavno napraviti ne može.

A inače tek sada kada pogledam taj uvodni pasus primjećujem da sam ga totalno nezgrapno napisao i da sam napravio najmanje dvije grube greške.
No eventualne ispravke ne bi imale uticaja na to da li bi Vi i nakon njih imali razloga da mi postavite ono pitanje - i u jednom i u drugom slučaju ono bi bilo na mjestu.

Tko je glasao

Ako sam te dobro shvatila, ti

Ako sam te dobro shvatila, ti misliš da je politička filozofija Hannah Arendt idealistička i stoga iluzorna, jer ju nije moguće ostvariti u zajednici koja nije idealna. Zapravo mi i nije čudno da tako misliš, kad si kao protustav odabrao pozvati se na Platona. Kao što znaš, Hannah Arendt se priklonila Aristotelovom shvaćanju politike, a u Platonu je prepoznala elemente totalitarne misli. Ne slažem se s tobom, jer ja razumijevanje političkog Hannah Arendt uopće ne smatram idealističkim. Štoviše, to bi bilo kontradiktorno njezinom pristupu politici kao specifično ljudskoj djelatnosti. Ljubav prema javnom životu sa slobodnim i jednakim ljudima u svoj njihovoj pluralnosti, govorenju i djelovanju za dobro zajednice, je najljudskija moguća stvar i kao takva je satkana od svih ljudskih osobina. Takvom ju je Arendt i uzimala, dakle, nipošto idealistički, već realno i kritički. Druga je stvar što se političko, pod utjecajem masovnog društva spektakla, povuklo pred interesima i njihovim konfliktima. No, to nije razlog da se stalno iznova ne podsjećamo da je bit političkog sloboda kao uvjet ljudskosti našeg života, a ne neki nedostižni ideal.

nemesis

Tko je glasao

Ako sam te dobro shvatila, ti

Ako sam te dobro shvatila, ti misliš da je politička filozofija Hannah Arendt idealistička i stoga iluzorna, jer ju nije moguće ostvariti u zajednici koja nije idealna. Zapravo mi i nije čudno da tako misliš, kad si kao protustav odabrao pozvati se na Platona.
Kao ljevičar po default-u ja bi trebao biti materijalista (i jesam materijalista), a Platona znam zato što mi je istorija ideja uža specijalnost.
Kao što znaš, Hannah Arendt se priklonila Aristotelovom shvaćanju politike, a u Platonu je prepoznala elemente totalitarne misli.
Da, mada bi možda ispravnije bilo reći da je Poper proglasio Platona rodonačelnikom totalitarizma, a da je Hana to samo preuzela od njega.
A Hana i Aristotel .., ne znam. I kod Aristotela trebala je Hana na dosta toga zažmiriti.

Poper, kojeg ona cijeni, tako npr. kaže kako je njegov stav “i prema Platonu i prema Aristotelu uslovljen stremljenjem da se pokaže uloga koju su oni odigrali i u formiranju i razvoju istoricizma, a i u borbi protiv otvorenog društva, kao i razotkrivanje njihovog uticaja na problem današnjice – na formiranje profetske filozofije, konkretno filozofije Hegela, kao oca savremenog istoricizma i totalitarizma.

Naravno ja se sa ovim gore nikako i nikada ne bih mogao složiti.
Biti saglasan sa tim značilo bi priznati da je od svojih početaka filozofska misao Zapada bila generator neslobode.
Poperova vulgarizacija Platona je blasfemija par excellence, pretpostavka da je 'filozofskom totalizmu' imanentan 'politički totalitarizam' je (kako to otprilike kaže Žižek) specijalni oblik gluposti.

Jednostavno i za Platona i za Aristotela i za Hegela vrijedi isto - njih ima i u liberalizmu i u konzervativizmu i u komunizmu i u fašizmu i u ebenom postmodernizmu.
A to je tako zato što su oni istinske gromade i giganti ljudske misli, kao i zato što je poslije njih najveći dio filozofiranja bio ili osporavanje ili produbljivanje njihovih stavova.
Ne slažem se s tobom, jer ja razumijevanje političkog Hannah Arendt uopće ne smatram idealističkim. Štoviše, to bi bilo kontradiktorno njezinom pristupu politici kao specifično ljudskoj djelatnosti. Ljubav prema javnom životu sa slobodnim i jednakim ljudima u svoj njihovoj pluralnosti, govorenju i djelovanju za dobro zajednice, je najljudskija moguća stvar i kao takva je satkana od svih ljudskih osobina. Takvom ju je Arendt i uzimala, dakle, nipošto idealistički, već realno i kritički. Druga je stvar što se političko, pod utjecajem masovnog društva spektakla, povuklo pred interesima i njihovim konfliktima. No, to nije razlog da se stalno iznova ne podsjećamo da je bit političkog sloboda kao uvjet ljudskosti našeg života, a ne neki nedostižni ideal.
Nisam ja neprijatelj slobode i ne mislim da je Arendtova imala loše namjere (da tako mislim ne bi imao obraza da napišem ono gore o onoj trojici “stričeka”, ali Hana je na žalost ipak bila hiperidealista.
Da sada može vidjeti za konstrukciju kakve lakrdije su iskoristili njezine antropooptimistične ode slobodi, mislim da bi se ispovraćala od muke.

Za ovih 20-tak godina neoliberalizam je uspio ono što njegova dva totalitarna prethodnika nisu uspjela – uspio je i to (što je najveći paradoks) u ime demokratije, demokratiju ogaditi i od nje napraviti farsu, a kao bonus uspio je i protivno samoj suštini slobode, inaugurirati univerzalni obrazac slobode i njezino osvajanje proglasiti dovršenim.

Tko je glasao

Biti saglasan sa tim značilo

Biti saglasan sa tim značilo bi priznati da je od svojih početaka filozofska misao Zapada bila generator neslobode.

Mislim da je ovo nekorektna generalizacija. Arendt je sasvim solidno obrazložila Platonovo shvaćanje države kao gospodarstva i vladavinu kao gospodarenje (dakle, kao značajan odmak od originalnog grčkog poimanja polisa i javne sfere djelovanja slobodnih i jednakih građana), da bi joj trebalo imputirati Poppera.

Da sada može vidjeti za konstrukciju kakve lakrdije su iskoristili njezine antropooptimistične ode slobodi, mislim da bi se ispovraćala od muke.

Možeš li ovo konkretizirati? Ako misliš na neoliberalizam, ne vidim nigdje poveznicu s Arendt. Primjećujem samo da neki ljudi poistovjećuju neoliberalizam kojeg otjelovljuje korporativna dominacija i filozofijski liberalizam koji je inspirirao Američku i Francusku Revoluciju i čije vrijednosti su u temelju suvremenih zapadnih demokracija. Za to, međutim, Hannah Arendt nikako ne može biti odgovorna. Upravo suprotno, ako negdje trebamo tražiti kategorijalni aparat za kritiku neoliberalizma, onda je to, po mojem mišljenju, u afirmaciji političkog kako ga je razumjela Arendt. I to prije, nego u tradiciji marksističke ili lijeve društvene kritike.

nemesis

Tko je glasao

Mislim da je ovo nekorektna

Mislim da je ovo nekorektna generalizacija.
Zašto?
Ako se uči od Popera to ispada tako.
Arendt je sasvim solidno obrazložila Platonovo shvaćanje države kao gospodarstva i vladavinu kao gospodarenje (dakle, kao značajan odmak od originalnog grčkog poimanja polisa i javne sfere djelovanja slobodnih i jednakih građana), da bi joj trebalo imputirati Poppera.
Ma nisam ja mislio da je ona prepisivala od Popera .., ne, ni govora.
Za razliku od baš vulgarnog Poperovog tumačenja Platona, njezina kritika istog mi je mnogo osnovanija, mada ne i prihvatljiva.

Platon nije ideolog, on je filozof.
I njegova socijalna filozofija ne smije se posmatrati kroz prizmu 'Teorije totalitarizama' 20. vijeka, nego iz aspekta teorije aristokratizma 4. v. p.n.e. sa posebnim osvrtom na njezin antropološki segment oličen u više nego strastnom pozivu ka duhovnom usavršavanju čovječanstva.

Platona treba posmatrati i kao mislioca, koji kontemplatira u vremenu krize i korumpiranja sistema, koji predstavlja sinonim grčkog polisa.
On, kroz jednu misaonu igru, traži rješenje i ono nije tiranija (kao nekakva antička preteča totalitarizma), jer tu tiraniju sam Platon opisuje kao najgore zlo koje državu može da zadesi.

Vi ste rekli da je Hana aristotelovka (što je tačno), na šta sam ja odgovorio kako je ona morala na mnogo šta da zažmuri kod Aristotela.
Arendtovu je Aristotel sigurno privukao sa svojom podjelom ljudskog djelovanja na bios politikos i bios theoretikos, ali interesantno je da je za Aristotela (nasuprot Haninom duboko suprotnom uvjerenju) bios theoretikos bez ikakve sumnje viši oblik ljudske aktivnosti.

Takođe je ona morala da zažmuri i na mnogo šta kada je riječ o njoj dragom grčkom polisu.
Izuzetno je npr. zanimljiv njezin odnos prema ropstvu.
U (čini mi se) knjizi Vita activa ona kaže da su Grci prezirali robove zato što su oni izabrali život umjesto samoubistva. To udovoljavanje životu po svaku cijenu je po njoj put kojim ide rob. Put kojim ide gospodar je slobodna realizacija ličnosti.

Ali problem je u tome što je ta slobodna realizacija građanina polisa bila obezbjeđena radom onih koje je on prezirao, a osnovno pitanje je šta bi sa tom mogućnošću slobodne realizacije bilo da su svi prezreni izabrali da svoju ličnost realizuju kroz izbor samoubistva?

Osim toga (iako ga je odlično poznavala) Hana šutke prelazi preko krucijalne opaske Hegela u vezi odsustva 'subjektivne slobode' u grčkom polisu.
Hegel u svojoj Filozofiji istorije piše kako je za Grke „navika živjeti za svoju državu bez ikakvog suvišnog razmišljanja bila vladajući princip ... Za Grka domovina je bila neophodnost, bez koje on nije mogao zamisliti život“.

Tako da ja mislim da je Hanina slika antičkog polisa ipak idealizacija. A po meni taj polis je i bez toga izuzetno velik.
Možeš li ovo konkretizirati? Ako misliš na neoliberalizam, ne vidim nigdje poveznicu s Arendt. Primjećujem samo da neki ljudi poistovjećuju neoliberalizam kojeg otjelovljuje korporativna dominacija i filozofijski liberalizam koji je inspirirao Američku i Francusku Revoluciju i čije vrijednosti su u temelju suvremenih zapadnih demokracija. Za to, međutim, Hannah Arendt nikako ne može biti odgovorna. Upravo suprotno, ako negdje trebamo tražiti kategorijalni aparat za kritiku neoliberalizma, onda je to, po mojem mišljenju, u afirmaciji političkog kako ga je razumjela Arendt. I to prije, nego u tradiciji marksističke ili lijeve društvene kritike.
Moram da ponovim ono što sam i prošli put napisao – kriviti Arendtovu za bilo šta, bilo bi po meni isto kao i ovo što se radi sa Platonom.
Međutim ipak ima razlike između njih dvoje - Platon je krivo čitan i tumačen, a Hana je instrumentalizirana.

Npr. 'Teorija totalitarizama', na čijem početku se nalazi upravo ona, je od početka bila oruđe Hladnog rata. Posljedice tog izjednjačavanja dvaju suštinski različitih ideologija na osnovu akcidenata, nezavisno od njihovog sadržaja, pogubne su i imaće dalekosežan uticaj.

Tko je glasao

Sa napisanim u posljednjem

Sa napisanim u posljednjem pasusu se ne slažem, ali o tomu smo diskutirali u tvom prvom dnevniku.

O Platonu i Aristotelu je Arendt rekla upravo to da su kontemplaciju pretpostavljali djelovanju. Naravno, oni su došli nakon "zlatnog" doba polisa. Svojedobno sam se oduševljavala strukturalizmom i njegovim (specifično C. L. Straussovim) polazištem da u ljudskom umu postoje strukture mišljenja koje su a priori date. Otuda je moguće izvesti tezu da su elementi totalitarnog shvaćanja društva i društvenih odnosa trajno prisutni u ljudskom mišljenju, pa tako i u Platonovu. A da je bio jedino filozof, nije baš sasvim točno. Prema jednom svjedočenju, Platon se obreo u Sirakuzi ne bi li, na poziv tamošnjeg vladara, oživotvorio svoju ideju države. Što se tiče ropstva, Arendt je i to sasvim lijepo objasnila: robovi i žene za stare Grke nisu bili ljudi. Jednako kao što za nas kompjutori (strojevi općenito) nisu ljudi i to nam je samorazumljivo (iako se neki od nas odnose prema prema životinjama pa čak i strojevima kao da su ljudi), tako je i Grcima bilo samorazumljivo da robove i žene ne ubrajaju u ljude. Mislim da je deplasirano prigovarati joj da nije bila svjesna na čijem radu se temelji sloboda građana polisa. Štoviše, u preziru koji su Grci gajili prema radu kao sferi nužnosti, a ne slobode, nalazi se i korijen Marxove ideje o oslobođenju radnika.

nemesis

Tko je glasao

:-)

S obzirom da si u komentarima na prethodni tekst raskrinkan kao kvazipovjesničar koji prikriva istinu, sada ovim tekstom tipičnim za radionice NWO pokušavaš dodatno zamagliti stvar i želiš diskreditirati one koji su se približili pravoj istini.
:-)

Ako smajlić nije uočen, onda ću naglasiti da se zajebavam, ali mogao bih se kladiti da će se uskoro pojaviti nekakav sličan komentar bez smajlića.

Tko je glasao

da, ali nije bitno

Mitovi, znanstvena fantastika i sklonosti su razne uvijek bile, kao i tumačenja da je ono što je bilo bilo divno (oh maldosti moja) a da su ovo danas neki divljaci....

Paranoičari, teoretičari zavjere, i razni su isto tako raznoliki nekoherentna skupina rijeđih pojedinaca, ima ih zanimljivih – spominje seu zadnja doba često Orwell i njegove mrvu preuranjene prognoze -, uvijek ih je bilo, a i njihovi razlozi su raznoliki

Ne zabrinjava zavjera. Zavjerenike je lako raskrinkati, ovdje su bile polemike oko masona, oko nekih skupova po lihtenštajnskim ili štatijagaznam dvorcima nadelita..... Zavjerenici i ako ih ima su takođe neka šarolika pojava. Ako i jest tako, slabo im ide zavjera, kao da se raspada po šavovima.

Zabrinjava pojava koja se primjećuje među ljudima u svakodnevnom životu ... politika i pojava gledaju se u ogledalo

Tko je glasao

on ako ga se i uzme za vidovitog Milana

odnosno njegovo slavno djelo
samo pokazuje da je bilo koje djelo fikcija
a život ipak nađe drugi put
ilitiga
koliko god neki sustav trudio se uspostaviti kontrolu
živi život uvijek isklizne iz njega

Tko je glasao

Orwell

Samo da ustanem malo u obranu čiče Orwella - iako ga vidioci (i vidjelice) urote zla vole citirati, on zapravo uopće nije pogodan za citiranje. Čovjek je naime bio puno konkretniji i pragmatičniji - baciti malo oko na njegovu biografiju: http://hr.wikipedia.org/wiki/George_Orwell

Mene ne čudi što se ponekad čini da zavjera puca po šavovima. Začkoljica je u tome da je to toliko tajna zavjera, da niti sami zavjerenici ne znaju za druge zavjerenike, pa ponekad vuku krive poteze.

Ali mi je zato uvijek drago naći se u društvu kada mi netko uz pivu napominje da obratim pažnju kako su prozori čudno poredani u toj birtiji, i da ih je on brojao nekoliko puta - i uvijek zbroj pomnožen s brojem gostiju daje 36, 48 ili 64 što su "znamo čiji brojevi" itd. Tada guštam :)

Tko je glasao

dozvolit ću si slobodu da

dozvolit ću si slobodu da ponovim jedan raniji komentar :

"Kako su se sada lijepo kristalizirali nazori.
Očito je da nitko od nazočnih ne osporava postojanje lutkara i onih koji
bi to rado bili. Razlikujemo se samo u pristupu koji biramo u odnosu na
kripto-vladavinu, ignorirati ju kao što oni čine s pojavama koje im izgledaju
opasno, pristupati im s respektom kao jačoj strani ili militantno nastupiti
pa ´ko živ, ´ko mrtav.
Mene u stvari zanima da čujem mišljenje, što bi se desilo kada bi , kao
većina koja se osjeća brojnijom i jačom oduzeli im ono -kripto-, kada bi
im udjelili legitimni naziv (jasno, ono "pohlepna đubrad" ne bi bilo baš
produktivno) i s njima pokušali komunicirati kao ravnima sebi.
I pohlepni su naši sugrađani."
...posebno u svjetlu zaključka @3103 : Ako i jest tako, slabo im ide zavjera, kao da se raspada po šavovima

Tko je glasao

slogani

Totalna pobjeda ili totalni uzmak - to je bio jedan od natpisa na Grunfovoj majici (A. Ford)

Tko je glasao

Imao je Grunf i onu...

" Bolje nečastan uzmak nego častan poraz."
;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@Red Cavalry

Pustimo da i konspirolozi rade i žive, zanimljivije je..Kako bi se, da nije njih, razlikovali etablirani znanstvenici od znanstvenog "šrota"... I najgore je kada se konspirolozi uvuku u znanost, a toga ima sve više i više...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci