Tagovi

Otvoreno pismo MOST-u

Otvoreno pismo MOST-u

Prijatelji,

moj prvi susret s vašom djelatnošću otkrio mi je nešto veliko i vrijedno. Daljnji događaji su to potvrdili, ali istovremeno pokazali kako su velike prepreke i problemi koje moramo rješiti. Rekao sam „moramo“, jer sam se identificirao s vama i mislim da i ja, kao vaš simpatizer, moram dati sve od sebe da se uspješno završi projekt kojeg ste vi započeli. Vaš (naš) uspjeh je budućnost svih nas.

Nadam se da slijedeće moje riječi nećete krivo shvatiti.

TV komentatori političke aktivnosti uglavnom se slažu da je vaš program dosta slab. Po mom mišljenju, on je nešto bolji i konkretnji od programa drugih stranaka. Ipak, svi se takvi programi svode na popise namjera. Oni mogu dovesti do reformi, ali uz enormno velike napore i odricanja i vrlo veliku mogućnost neuspjeha na kraju. U vašem (našem) slučaju, zbog vašeg osobnog poštenja i plemenitosti, uspješan ishod reformi puno je vjerojatniji nego kod drugih stranaka. No ne treba smetnuti s uma s kakvim se preprekama može susresti poštenje u društvu koje je posrnulo i u kojem velik broj ljudi temelji svoju egzistenciju na ne osobito poštenom, moralnom, niti zakonitom načinu življenja.

Dalje. Nešto veoma važno. Poštenje, moral, svijest, plemenitost, dobrohotnost, pravdoljubivost i slične vrline su najveće ljudske vrline, ali one nisu dovoljno dobra niti adekvatna sredstva za vođenje politike. Svi ljudi koji su pokušali neposredno na tim vrlinama izvesti reforme, revolucije ili uspostaviti društva, propali su zajedno sa tim svojim pokušajima.

Ove vrline moraju se najprije transformirati u čvrst, upotrebljiv oblik, u pozitivne zakone da bi mogle dovoljno dobro, adekvatno služiti kao sredstvo vođenja politike, izvođenja neke reforme ili održavanja društva u dobrom stanju. Transformacija vrline u zakon moguća je samo pomoću znanja, specifične kreativnosti.

No da ilustriram to što sam rekao.

Pogledajte,

kad se stvara ili utemeljuje neka država, onda se ona ne utemeljuje na moralu, svijesti i ostalim vrlinama, nego na sustavu općih zakona koji je proizišao iz njih - na ustavu. Isto biva i kad se neka država hoće reformirati, promijeniti na bolje. To, ta transformacija vrline u zakon, je nešto što je od presudne važnosti.

Društva koja su se oslanjala neposredno na vrline, propadala su, a ona koja su se oslanjala na dobre zakone bila su napredna, bogata, dugovječna itd.

Što hoću reći?

Samo to da se uistinu funkcionalan program treba temeljiti na nekakvom zakonskom sustavu ili barem jednom zakonu koji će omogućiti izgradnju boljeg zakonskog sustava. Reforma koja se zasniva na takvom programu neće iziskivati one bolne napore, rezove, žrtve i odricanja nego će, dapače, oslobađati od njih. Ne doduše od svih, ali od onih najtežih i najbolnijih, a i velikog broja drugih sigurno hoće.

I ja se, ali već dugo vremena, na svoj, znanstvenički način borim za to da se izvedu promjene koje ste vi prezentirali svojim programom, no smatram da sredstvo izvođenja tih promjena moraju biti zakoni. U tu svrhu sačinio sam jedan mali zakonski sustav. No za prilike kao što su naše, zakonodavni organ, Sabor trebao bi u početku usvojiti samo dva zakona: Zakon o kontroli efikasnosti administracije i vlasti i Zakon o kontroli efikasnosti rada managera. Ta bi dva zakona stvorila čvrstu osnovu, temelj za izgradnju boljeg društva.

Ako pročitate ta dva zakona, vidjet ćete da oni, garantiraju uspjeh reforme i to ne bilo kakav, nego takav koji je lišen društvenih i političkih turbulencija, krvi, znoja, suza, bolnih rezova itd.

Eto, dakle, da sve ovo sažmem u jedan prijedlog.

Ja vam predlažem da postojeći vaš program zamjenite zahtjevom da Sabor usvoji spomenuta dva zakona: Zakon o kontroli efikasnosti rad managera i Zakon o kontroli efikasnosti administracije i vlasti.

Nekome bi se moglo učiniti da ja nastupam kao nekakav prepotentni lik koja hoće savjetovati ili učiti pameti nekoga ko je već na djelu pokazao da može i da je dobar. No, ne radi se o tome. Ja, po struci, poznam ove stvari, i znam kako i što biva kod reformi i revolucija i svoje znanje prilažem našem općem naporu da riješimo problem.

Da je to dobar način rješavanja problema može se potvrditi i s malko povijesnog iskustva.

Najuspješniji vladari koje pozna ljudski rod nisu ostvarivali svoje ideje ili svoje zamisli, nego zamisli svojih prethodinka ili suvremenih stručnjaka. Rimski car Oktavijan August, npr. samo je osiguravao takav sastav Senata za kojeg je bio siguran da će prihvatiti zakone koje su zamislili i sačinili pravnici kojima je on dao pravo ius respondendi ex auctoritate principi.

Petrus Flavius Sabbatius, poznatiji kao Justinijan I Veliki izgradio je, tj. obnovio moćno carstvo na osnovu zakona koje su davno prije njegove vladavine sačinili klasični i postklasični pravnici, a koje su prilagodili i na raspolaganje mu stavili pravnici Konstantinopolske i Beritske škole, njegovi suvremenici.

Napoleon I dao je zadatak jednoj komisiji da sačini Code civile na osnovu zakonika kojeg je prethodno sačinio Toulonski sudac J. R. Pothier. Taj zakonik, Code civile bio je neposredna osnova brzog napretka, ne samo Francuske, nego cijelog građanskog svijeta.

Eto, obratio sam vam se kao osoba koja daje svoj, specifičan, znanstvenički prilog vašem (našem) nastojanju da stvorimo bolju i sigurniju budućnost. Vaša reforma je uistinu res pubilca – javna stvar, stvar svih građana Hrvatske i svako kome je stalo do bolje sutrašnjice trebao bi dati ono najbolje od sebe za njen uspjeh. Nadam se da ćete imati sluha.

Vaš Petrus

Zakoni, ovdje:

/https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2014/06/20/kljucevi-privrednog-cuda/

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci