Tagovi

Otvoreno pismo biračima HDZ-a

Blog se preselio na novu adresu:

aleksandar-hatzivelkos.from.hr

Ovaj upis možete pak naći na ovom linku

Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.

Nadam se da se i dalje čitamo.


Biti birač HDZ-a u današnjem trenutku nije lako. To se odnosi na sve kategorije birača – od onih koji uporno svaki puta glasaju za HDZ, pa isto namjeravaju i na ovim izborima, preko onih koji su to možda radili po inerciji uzrokovanog svojom okolinom, pa do glasača padobranaca koje je Sanader svojevremeno „kupio“ svojim šarmom i odlučnošću koju rakova djeca Račanove koalicije nisu imala. Nikome nije lako. Stranka je pod opravdanom baražnom paljbom. Ako ništa drugo, stvorila je infrastrukturu za uspon i apsolutističku vlast osobe kojoj se upravo sudi za ratno profiterstvo i koja je po navodima optužnice prodala prava za upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom kako bi podebljala svoj vlastiti džep.

Birač HDZ-a nije lako biti ni pred ogledalom, ukoliko se stekne hrabrosti stati pred njega i pogledati se u oči. Da, vjerujem da velika većina nije željela na vlast dovesti lopova, da velika većina uistinu vjeruje u neke od parola i zastrašivanja kojima je svojedobno Sanader, a danas Kosor, olako stavljao...

Continue reading →

Komentari

Premda je prije nekoliko dana

Tko je glasao

Hatzivelkos, kada već

Tko je glasao

Nazalost, dangubite na nacin


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Mladiću, ljudi svojim

Mladiću, ljudi svojim postupcima ne mogu uvrijediti drugoga, ali itekako vrijeđaju sebe. I to ne razumiju. Da ja ovdje dangubim, onda me ne bi ni bilo ovdje. Ja uvijek svoje vrijeme investiram. Potpuno mi je nevažno da li ga investiram u svoj ili tuđi život. Mene zanima samo korist od onoga što radim. Dok ovdje brbljam, ja se zabavljam i učim. I, gotovo svaki put se iznova začudim kada shvatim da i od izgubljenih slučajeva mogu puno naučiti. Ali, ja nisam sebičan. Naučeno dijelim sa svima koji vole učiti i prihvatiti i drugačije poglede od vlastitih.

Vidite kako je jedan, uvjetno rečeno ispodprosječan dnevnik, rezultirao vrlo vrijednom raspravom. Ne zato što je autor imao namjeru isprovocirati tako nešto, jer je originalna namjera bila samopromocija i samouozbiljenje autora, je li tako, nego zato što je profesorica Foma naslutila da u mojim provokacijama ima nešto vrijedno. Moram priznati, i ja sam malo doprinio, time što sam spriječio da dnevnik "potone" u zaborav. Naime, kada sam vidio da dnevnik u rubrici " preporučeni dnevnici" tone, konkurentskim dnevnicima sam, bez čitanja istih, udijelio minuse, a Hatziu, veliki plus. I evo ga, dnevnik nikada nije bio življi!

Nećeš vjerovati mladiću, ali ova mini rasprava s Fomom i lunoprof, je u daleko čvršćoj vezi s tvojim dnevnikom i njegovom porukom, nego što ti možeš razumjeti. Tvoje formule rolanja i spama ti ne daju da shvatiš puno važnije stvari od jedne pristojne rasprave.

I još jedna vrlo važna pouka. Kritika, koliko god ona možda bila bolna i odbojna, ako je dobronamjerna i poštena, nije ponižavajuća i uvredljiva stvar, nego oblik podrške onome kome je upućena. Javno se izlagati kritici i nezaštićeno se izvrći ranjivosti, samo zato što se u bitku ide s dušom u nosu, nema puno smisla. Pogotovo ako se ide s pogrešnom pretpostavkom da su svi zlonamjerni i nepošteni. Kako ćeš znati tko je tko? Prestani se duriti i nauči stvari prepoznavati, a ne ocjenjivati.

Tko je glasao

E, moj hatzivelkos. Nemaš

E, moj hatzivelkos. Nemaš pojma kako si pogodio s usporedbom demokracije i odgoja i obrazovanja djece. Ako je demokracija najgnusniji oblik vladavine, bolje rečeno manipulacije ljudima, onda su odgoj i obrazovanje najgnusniji zločin proitv čovječnosti i ljudskog duha.

Svatko se rađa genijalan, formiran, sa svim vrijednostima i sposobnostima u sebi. Štoviše, svatko, bez izuzetka, se rađa i sa životnom misijom koju nitko drugi na svijetu ne može ostvariti. Tako je Priroda uredila stvari i ja ništa ne otkrivam nova.

I onda, sva sila licemjernih i beskarakternih dvonožnih konja nasrne na djecu s luđačkim formulama "odgoja i obrazovanja". Točno onako kako si ti prigodno opisao u svom dnevniku. Ovo se smije, ovo se ne smije, ovo je dopušteno, a ovo nije. Dakako, sve je popraćeno kaznama. Ali, kasnije ćemo nešto više o odgojnim mjerama kojima se "vrijednosti" utjeruju u dječje glave.

Pobrkao si, zmaju, pojmove znanja, vrijednosti, odgoja i mjera. Nema smisla sada elaborirati što je što, jer bi nas to odvelo predaleko, a da se ništa ne bi postiglo. Zablude u glavama se ne mogu odbacivati tek tako i samo zato što je netko nešto rekao. Pa ćemo pričati slikovito- na primjerima.

Znanstveno istraživanje, nedavno završeno u Europskoj uniji, je pokazalo da sva testirana djeca u dobi od šest godina, pokazuju genijalnost po sposobnosti divergentnog razmišljanja. Sva. Doslovce sva. Što znači da ih roditelji, društvo, dakle okolina i vrtić, do te dobi nisu uspjeli ograničiti, ukalupiti i učiniti debilima, unatoč silnom i sistematskom naporu. Ta ista djeca, ponovno testirana u dobi od 18 godina, svu svoju urođenu sposobnost, genijalnost, jedinstvenost i neponovljivost su potpuno izgubila!!!! Ni jedno više nije dovoljno svoje. Svima je škola uništila život i perspektivu!! Svima. Doslovce svima. A znaš zašto Hatzi? Zato što se reformom, koja se od milja zove odgojem i obrazovanjem, ono što je rođeno formirano, ne može razviti i naučiti, nego uništiti.

Drugim riječima, nasilan i neljudski "odgoj" djece, potpomognut kaznama, ne ide za tim da se dječje sposobnosti razviju, a vrijednosti izvuku na površinu, nego se ide za tim da se djecu može stjerati u mentalitet stada, "proizvesti" robote potpuno nesposobne razmišljati svojom glavom. Koliko je sve to umobolno i neljudski organizirano i sprovedeno, to normalan ljudski um gotovo da ne može shvatiti. Nikada kazna nije dala pozitivan ili željeni efekt, a kreteni i dalje inzistiraju na kazni kao načinu stvaranja još većih problema. Nagrada je puno vrijedniji stumulans. Kazna je izraz nasilja i okrutnosti. i kažnjava minimalno dvoje. Nagrada puno bolje funkcionira, jer nagrađuje sve vrijednosti ljudskog bića: svijesnost, karakter, spontanost zahvalnost i bliskost. Kazna ruši, nadrada izgrađuje.

Odgajati djecu u današnjem, globaliziranom svijetu, na načelima koja su vrijedila prije 100 ili 200 godina je više nego jezivo. Zato i jesmo u strašnoj krizi ljudskog smisla. Današnje generacije koje upravljau svijetom su "odgajane" prije 30- 40 godine, ali nažalost, njihov odgoj je počeo i završio odgojem njihovih roditelja. Tamo negdje neposredno prije II rata ili odmah poslije njega. Vidi li tko pogubne posljedice toga? Slučajno su ljudi totalno uzgubljeni, bez snage karaktera, bez morala? Ili su, možda, nekritički prihvatili životne scenarije koji nisu njihovi, koji su im nametnuti šibom, koji ih nisu dostojni, ali za druge ne znaju?

Varaš se moj Hatzi. Jako se varaš. Svi su ljudi nevjerojatno sposobni i genijalni. Kada bi se svakome dalo dovoljno vremena da sazri, usvoji određena znanja i vještine, pomoglo mu se da razvije svoje vrijednosti, izgradi karakter, svijet bi bio sasvim drugačiji. Ljudi razvijeni na vrijednostima i za njih, na etici karaktera, nikada u životu ne bi krenuli stranputicom. Odgoj na zabranama, negativnom utjecaju kaznama, učini nepropusnu branu u ljudskom mozgu. Poslije toga, u tako prepariranu glavu život više ne može ući. Ali, ni misaoni otrovi- izaći.

Tragična je činjenica da nitko ne razumije kako djeca, jednako kao i prirodna duhovna načela, nemaju sposobnost razlikovanja dobra i zla, ispravnog i pogrešnog. Zato su i djeca i načela genijalna. Oni djeluju, ali se ne zamaraju glupostima. Na njih ljudi nemaju nikakav utjecaj, za njih ne postoje okolnosti niti priznaju ograničenja. Jednostavno, djeluju univerzalno, svugdje isto, uvijek i bez iznimke. Služe se Beskonačnom Duhovnom Inteligencijom i svaka ljudska intervencija u tako nešto je neprirodna i s katastrofalnim posljedicama.

Za razliku od prirodnih duhovnih načela i djece, koji su izraz Prirode, demokracija je ljudska izmišljotina , koja je po svojoj naravi, manipulativna. Dakle, nesavršena. Već sam pisao o razlici između demokracije i republike. Republika, u osnovi, priznaje prirodna ljudska prava i slobode i ograničava mogućnost njihova kršenja, dok demokracija nameće teror većine, kao vrijednost koja to nije. Ogromna je razlika. Stoga svaka tlapnja o učenju, razvijanju demokracije, pogreškama i pokušajima u tom smislu je kontradiktorna. Ili smo lojalni svojim i tuđim pravima i slobodama ili nismo. Čim počnemo učiti kako se treba odnositi prema drugima, svojoj okolini i prirodi, a to ne nosimo u sebi, odnosno nije prikladno razvijeno, stvar je već propala. Gotovo je. Slijedi katastrofa. Vrijednosti se ne uče, ne upijaju i ne grade. One se samo prepoznaju i razvijaju. Ali, za to ne treba potrošiti 500 godina života. Faktor vremena je isto ljudska izmišljotina, kojom se maskira manjak volje i višak izgovora.

Blesava ti je parabola Hatzi, o svirepim roditeljima, koji navodno vole dijete pa ga kažnjavaju, i HDZ-ovcama koje navodno vole Hrvatsku, pa bi se mazohistički trebali kazniti glasanjem za SDP. Pogrešna je pretpostavka da HDZ- ovce vole Hrvatsku. Bratija je i po tom pitanju šizofrena: jedno vjeruju, ali suprotno djeluju. Vjeruju u svoje domoljublje, ali su mu učinili štetu od koje će se teško oporaviti. Stoga je otvoreno pismo trebalo završiti savjetom: Dajte glas HDZ-u. Nitko vas ne može bolje i temeljitije pokopati od vas samih. Pa makar Hrvatska morala čekati još koji mjesec da bratija izvrši kolektivno samoubojstvo.

Tko je glasao

Svatko se rađa genijalan,

Svatko se rađa genijalan, formiran, sa svim vrijednostima i sposobnostima u sebi. Štoviše, svatko, bez izuzetka, se rađa i sa životnom misijom koju nitko drugi na svijetu ne može ostvariti. Tako je Priroda uredila stvari i ja ništa ne otkrivam nova.

Znanstveno istraživanje, nedavno završeno u Europskoj uniji, je pokazalo da sva testirana djeca u dobi od šest godina, pokazuju genijalnost po sposobnosti divergentnog razmišljanja. Sva. Doslovce sva. Što znači da ih roditelji, društvo, dakle okolina i vrtić, do te dobi nisu uspjeli ograničiti, ukalupiti i učiniti debilima, unatoč silnom i sistematskom naporu. Ta ista djeca, ponovno testirana u dobi od 18 godina, svu svoju urođenu sposobnost, genijalnost, jedinstvenost i neponovljivost su potpuno izgubila!!!! Ni jedno više nije dovoljno svoje. Svima je škola uništila život i perspektivu!!

Isuse Marxe!! Kakva si ti papčina?! Pa kako se možeš tako sramotiti?

Drugim riječima, nasilan i neljudski "odgoj" djece, potpomognut kaznama, ne ide za tim da se dječje sposobnosti razviju, a vrijednosti izvuku na površinu, nego se ide za tim da se djecu može stjerati u mentalitet stada, "proizvesti" robote potpuno nesposobne razmišljati svojom glavom.

Ako je po ovome suditi tebe su starci ubijali u batinama.

pozz
doza

Tko je glasao

Argumenti, kolega, argumenti

Argumenti, kolega, argumenti se traže. Podsjeti se vjeronauka, crkvene dogme o svemogućem Bogu, koji te stvorio na svoju sliku i priliku, pa mi lijepo razložno, rečenicu po rečenicu- ospori ako možeš. Nemam ništa protiv da osporiš Boga osobno. Ja ionako u njega ne vjerujem. I pazi- nemoj se sramotiti. Što god odgovoriš, zgazit ću te citatima autora i autoriteta priznatih u cijelom svijetu. Ostati ćeš gol poput prsta.

Tko je glasao

Idemo dalje s"kenjažom" kako

Idemo dalje s"kenjažom" kako kaže doza.

Hatzivelkos u svojim iluzijama vidi "državu". Pa još državu koja je u dva prošla mandata opljačkana. I sad svi skupa živimo lošije. I to bi trebala biti istina. I to dozi, naravno, nije kenjaža. Nije, jer su hatzi i doza istomišljenici. U redu. Stvarnost je ono što mi od nje napravimo. Tako, za mene, uopće nije riječ o državi, nego mafiji. Zato je nelogično tvrditi da je mafija opljačkala državu, odnosno samu sebe. Opljačkala je prirodna bogatstva, imovinu, društvenu i privatnu od građana koji su je stvorili. Ali, mogla je opljačkati samo one građane, koji su joj to dopustili. Koji se nisu bunili i koji nisu znali zaštititi svoje interese. Što znači da ne živimo svi kudikamo lošije. Mafija živi bolje nego prije. Oni koji su prozreli zbivanja na vrijeme, žive bolje nego prije. Oni koji nisu slušali i pokoravali se mafiji, kao ovce stjerane u mentalitet stada, žive bolje nego prije. Takvi ne ovise o tuđoj volji, okolnostima i luđačkim politikama. Jebiga, to što je u zemlji svega jedan na milion onih koji su bili proaktivni, karakterni i svjesni, nije razlog da se sada reaktivno plače mizerija. Svatko je mogao misliti svojom glavom i na vrijeme vidjeti da je prodao dušu đavolima.

Naravno da je kompletno članstvo HDZ-a, a i šira politička elita, znala što se događa. Svi su znali. I SDP je znao. Pa ipak nije ništa napravio da spriječi profiliranje HDZ-a u zločinačku organizaciju. Još je gore saznanje da SDP, isto kao i sve državne institucije, nisu prstom makle da bi spriječili HDZ da od države naprave institucionalnu zločinačku organizaciju. A njen jedini cilj je bio rušenje ustavnog poretka nasilnim putem. Zna li netko koje su posljedice tako nečega? Svi plaču nad opljačkanim novcem, ali HDZ-ov protivdržavni terorizam ima za posljedicu trajni i nepovratni gubitak slobode hrvatskih građana. Koliko to košta?

Hatzijeva kenjaža o mladoj državi i još mlađoj demokraciji, kao procesu učenja je stvarno neprobavljiva. Čudi me da doza nije promjetio posrtanje našeg mladca. Demokracija je najgnjusniji oblik vladavine koji su mogli smisliti monstrumi izopačenog ljudskog duha. Nema demokracije koja nije izvršila samoubojstvo. Sve što demokracija nudi građanima je neljudska restrikcija ljudskih prava i sloboda u ovisnosti o teroru većine. Koga briga kakva je ta većina? Nije li demokracija, u svojoj suštini, negacija ljudskih prava i sloboda?

Kada je 56 američkih mudraca donijelo Deklaraciju nezavisnosti, nestrpljiva gomila ih je dočekala pitanjem: Što ste nam donijeli? Jedan od velikana ljudskog duha im je odgovorio: Republiku, republiku smo vam donijeli, ako je budete znali koristiti! Hrvatska nije demokracija, nego republika. Ogromna je razlika. Republika Ustavom ne propisuje restrikcije ljudskih prava i sloboda, nego ih garantira u apsolutnoj mjeri, što znači da je pojedinac apsolutna vrijednost. Dakle, nitko nije dužan trpiti teror većine ili državnih institucija. To što pod pojmom demokracije mafija hoće držati u pokornosti građane je dokaz fašističke prirode navodne hrvatske države. A sa mafijaškim stavom da su građani sumnjivi, već samom činjenicom da postoje i misle, se ne može daleko dogurati. U laži su kratke noge.

Nastavak kenjaže slijedi. Točno smo na pola puta. Apsolvirali smo tri pasusa od šest.

Tko je glasao

Malo si zbrčkao

pojmove "republika" i "demokracija".

Pojam republike nas upućuje na izvor suvereniteta. Tako, kad suverenitet utemeljimo u "narodu", onda imamo "republiku". Tamo gdje je suverenitet utemeljen u pojedincu - imamo "monarhiju".

Tako je, npr., Britanska kraljevina ono što joj ime kaže: monarhija. No, usprkos tome, ne možemo poreći da Velika Britanija ima "demokratski" politički sustav.

Dočim su SFRJ, ili SSSR bez daljnjega bile "republike", tj. "savezi republika", ali se baš nisu mogle pohvaliti nekakvom velikom demokracijom.

Demokracija je, dakle, vrsta političkog sustava koja nema nužne veze sa tim kako smo definirali izvor suvereniteta.

Tako bih ja rekla, obzirom na ono što sam učila u školama. Neka me korigira tko misli da sam u zabludi.

Tko je glasao

Foma? Imate problema sa

Foma? Imate problema sa slušanjem i učenjem? Molim vas da prestanete pričati gluposti. Sami kažete da je kod nas izvor suvereniteta narod. Dakle Hrvatska je republika, a ne demokracija. Dakle, naš izvor suvereniteta nije utemeljen na pojedincu. Prema tome, nemojte brkati pojmove.

Ono što vi ne razumijete je pojam "narod". Ni u SSSR ni u SFRJ, narod nije bio definiran kao "zajednica ravnopravnih i slobodnih građana". Što znači da su te dvije državne tvorevine, a vidi vraga, obe su se raspale baš zbog toga što nisu bile demokratske, bile samo formalno republike, ma ne i stvarno. Ali, Hrvatska je stvarno republika i s ustavnom definicijom "naroda" čisto je kao suza da je povratak na demokraciju- nemoguć. Zato što republika ni teoretski ne dopušta mogućnost da se ljudska prava i slobode ograničavaju pod izgovorom terora većine. Blesavo je tumačenje da se pojedincu garantiraju ljudska prava, a istovremeno se dokidaju samom činjenicom da je pojedinac pripadnik rulje i da nema nikakvog utjecaja na svoj život i sudbinu.

Pogledajte kakav strašan zločin protiv čovječnosti se trenutno radi u ovoj izbornoj kampanji. Svi zainteresirani mafijaši stalno ponavljaju poziv biračima da izađu na izbore i uzmu stvari u svoje ruke. Ali, što znači moj glas, u moru od nekoliko miliona glasača? Kako ja to svojim glasom mogu mijenjati stvari, a na listama nemam mogućnost naći jednog jedinog karaktera? Nije li izlazak na izbore zapravo sudjelovanje u mafijaškom orgijanju. Naravno da jest. Izbori nikada nisu rješenje.

Ajde mi odgovorite što bi se promijenilo, kada bi svih 4 miliona glasača izašlo na izbore? Je li vama jasno da su demokratski izbori najobičnija podvala i prevara? Tko god bude izabran, ništa neće moći mijenjati iz prostog razloga što su svi jednako nesposobni, beskarakterni i interesno povezani.

Idemo obrnutim putem. Što biste rekli kada bi ja, kao ravnopravan i slobodan građanin, uz to revolucionarni karakter, branitelj i lider, ideološki, religiozno i nacionalno neopterećen hipotekama, sutra došao u Sabor i zabranio saborskim zastupnicima i državnim dužnosnicima da slušaju kretene od političkih vodstava? Kada bi morali slušati mene? Svi bi pukli od smijeha, je li tako? Ali, čekajte malo. Najslađe se smije onaj tko se zadnji smije. Što mislite, bi li se neki tip poput Kunsta ili recimo Kajina, smijao ili plakao, kada bi ga zgazio optužbama da je beskarakterni konj, kriminalac, prevarant ili naprosto budala? Bi li mu to uništilo karijeru podrepine? Bi li itko mogao opstati u Saboru, kada bi mu se argumentirano dokazalo da je nekompetentan, neznalica i nevjerodostojan.

Pazite, saborski zastupnici su izabrani da bi slušali narod i služili njegovim interesima. Svaki oblik neposlušnosti ili zloupotrebe dobivenih ovlasti je razlog da se budalu potjera iz Sabora. Zastupnici nemaju nikakva prava ne slušati volju naroda ili odbijati izvršiti svoje zastupničke dužnosti. Prema tome, svaki zahtjev jednog građanina je jednako vrijedan kao da su u pitanju svi birači zajedno. I ne postoji izgovor da se volja slobodnog i ravnopravnog građanina odbije izvršiti. Prigovor tipa " a što ako građanin poludi..." je blesav prigovor, ako se ima u vidu da su saborski zastupnici već po peti, šesti put čoporativno bili neubrojivi. Uostalom, da samo uspijem neutralizirati poslovičnu financijsku i duhovnu nepismenost saborskih zastupnika i državnih dužnosnika, te da ih spriječim da državni, tuđi ili svoj novac pretvaraju u smeće, zaslužio bih Nobelovu nagradu. Zamislite tko nas je vodio posljednjih dvadeset godina: svaki ministar financija je bio ekonomski tukac, koji, kada mu je trebalo bilo što kapitalnog u životu, je išao u banke po kredit. Kako to da navodni financijski stručnjaci ne znaju stvarati novac, nego se, poput posljednjeg seljaka, zadužuju i žive od tuđih novaca?

Znam da je za nespremne i prestrašene ljude ovakav pristup više nego zastrašujući. Ma to što ljudi nisu svjesni svojeg jadnog položaja, što ih je strah i što se osjećaju nemoćnima, mene ni na koji način ne obavezuje da ja budem isti. Pogotovo da budem isti s kriminalcima. Da im se pokorim ili pridružim. Ne dolazi u obzir. Moj život je moj i jedini ja ću o njemu odlučivati. Nije mi dat na probu i nema Boga koji će mi ga oduzet ili uništit. Probali su i nisu uspjeli. Sad je red na meni da ja uništim njih. Ne radi osvete ili radi interesa, nego radi zajednice kojoj pripadam.

Tko je glasao

Kolega,

zbilja ste se zalaufali!

Pokušala sam vam objasniti da "republika" i "demokracija" nisu pojmovi koji se nužno isključuju, kao što se dade zaključiti iz vašeg upisa. "Hrvatska je republika, a ne demokracija".

Veznik "a" je rastavni veznik. Rečenica vam upućuje na to da je "demokracija" nešto što stoji nasuprot "republici" i obratno. A to nije tako.

Pojmovni parovi su: "republika - monarhija", "demokracija - diktatura".

Iz ovoga što ste napisali vidi se da ne razumijete ni pojam "suvereniteta".

"Dakle, Hrvatska je republika, a ne demokracija. Dakle, naš izvor suvereniteta nije utemeljen na pojedincu". - Dakle, ovo je potpuno nesuvisli slijed! Kao da bi, da Hrvatska "jest demokracija", njezin suverenitet bio "utemeljen u pojedincu".

Zamolite nekoga tko je završio politologiju, ili sociologiju, ili filozofiju - neka vam objasni te pojmove!

Tko je glasao

Foma, stvari su uvijek iste.

Foma, stvari su uvijek iste. Što se više riječi troši, to je volja da se razumije sve manja. Meni ne trebaju objašnjenja, da bi vi razumjeli samu sebe. Sve što god sam u ovih nekoliko komentara napisao, je bilo striktno referiranje na vaše upise. Vi ste rekli da je suverenitet monarhije utemeljen na pojedincu, na monarhu, a ne ja. Sve što sam ja dodao je da su suvereniteti monarhije i republike različiti po kvaliteti pojedinca na kojem se temelje: u republici nije potrebno biti monarh da bi se imalo vlast. Vlast je u republici pojedinac koji je slobodan i ravnopravan s drugim građanima. Sada bi vi sa mnom oko toga htjeli polemizirati? Dajte se dogovorite sama sa sobom, pa mi se javite.

Znam ja što je vaš problem, pa se ne čudim činjenici da vi ne možete razumjeti razliku između demokracije i republike. Kao i sve drugo u životu, vi ste prihvatili tuđe misli, tuđe ideje i tuđa objašnjenja života, i pri tom se nikada niste kritički upitali da li je sve ono što su drugi za vas u životu smislili, ispravno i dobro za vas osobno. Vama je netko rekao, a da vas bolje poznajem, točno bi vam mogao reći tko je to bio, da je demokracija vrhunac ljudskog postojanja u zajedništvu. I sada se, naravno, nije lako suočiti s činjenicom da netko dokazuje drugačije. Štoviše, što god se više dira u mišljenje koje nikada nije bilo originalno vaše, i za koje bi vi bili spremni umrijeti, ako treba, vi ste sve više uvjereni da ste u pravu. Međutim, nastojanje da se bude u pravu je paradoksalno i apsurdno, jer ono zapravo govori da vi ne poštujete drugoga, drugačiji stav ili mišljenje. Zapravo, po prirodi stvari, vama ova rasprava uopće nije potrebna. U pravu ste i gotovo. Ali, čemu onda dokazivanje? Vjerujte, da ja imam osjećaj ili saznanje da sve znam, da sam najpametniji i da mi drugi ne trebaju, tako bi se i ponašao- nikada sekunde vremena ne bih posvetio drugima niti bi s njima uopće raspravljao. Po meni, to je svojevrsna smrt za čovjeka i sve ono što bi on trebao biti.

Možda je zastrašujuće ovo što vam govorim. Za nespremne je čak i opasno. Ali, to nije razlog da vam ne kažem istinu, koja ni meni u prvom momentu nije bila ugodna. Buđenje je stresna pa i šokantna stvar u prvom trenu. Kasniji plodovi svjesnosti su zato čudesni. Svjesnost je sve u životu čovjeka. Nikakva velika znanja, veliki poslovi, veliki novci i slične ljudske zablude ne mogu nadomjestiti svijesnost. Nema formule koja bi mogla davati ljepše i radosnije rezultate.

Nažalost, činjenica je da ljudi spavaju. Čak se ne žele probuditi. I samo zbog toga pate, jer nisu svjesni da spavaju. Prođu kroz život , a da nikada jednu jednu vlastitu misao ne provuku kroz vlastitu glavu i nikada ne žive. Oni su življeni. Umjesto da se boje smrti, trebali bi žaliti što nikada nisu živjeli. Šteta. Život je jedan i toliko bi mogao biti čudesno lijep i lagodan, da je nevjerojatna činjenica da tako nešto ljudima nikada ne padne na pamet. Od silnih misaonih otrova, kojima nas truje doslovce tko god se sjeti, ogromna većina nas ne zna namjestiti misaona jedra u svoju korist. Nego služi neljudsku i beskarakternu manipulaciju čak i vlastitom djecom.

Tko je glasao

Toliko replika

izazivaju vaši upisi!

"Kvaliteta pojedinca" nije ništa, bar ne na ovom terenu gdje pokušavamo razgraničiti pojmove... Ja sam vam na svom fakultetu imala predmet koji se zvao "Osnovni pojmovi" - nije bitno čega - gdje i oni ljudi koji se poslije nikada ne bave "mišljenjem" kao profesijom, nauče bar to da su "pojmovi" nužni alati ako se želi "misliti" o nekom "predmetu". Gdje nema definiranih pojmova, tamo nema ni mišljenja.

Pojmovi kojima baratate (na posve proizvoljan način) su tako elementarni da ih savladava svaki gimnazijalac koji marljivo uči filozofiju i sociologiju u školi.

Vi to odbacujete kao "indoktrinaciju". U redu. Znači, morate srušiti cijelu povijest ljudske misli, od Sokrata, Aristotela i Platona do naših dana (jer, definicije pojmova su rezultat cjelokupne povijesti misaone djelatnosti homo sapiensa), i uspostaviti novi, svoj sustav.

U redu. Samo, to mora biti sustav! A ne proizvoljnost!

Sad vas idem čitati dalje..... Zaista dajete obilje materijala koji se ne može obuhvatiti u jednom potezu.

Tko je glasao

A, tu smo ga? Foma nam je

A, tu smo ga? Foma nam je profesorica!!! Nisam ja to znao, premda sam , po svojoj svjesnosti, to mogao zaključiti i po načinu izražavanja i po načinu razmišljanja. Što ćete, ni ja nisam savršen. Ma imam opravdanje. Mene ne zanimaju etikete. One ništa ne govore o čovjekovom "ja", ali jako puno govore o čovjekovim navezanostima, zabludama, predrasudama , tjeskobama i više skrivaju, nego što otkrivaju. Putem etiketa ne može se utvrditi što čovjek jest, već samo što nije. Zato ih ne volim i ne želim na njima gubiti vrijeme. Etikete su bezvrijedne, sve dok skrivaju vrijednosti čistog "ja" i dok sprečavaju da neponovljivo i jedinstveno "ja" izbije na površinu.

Jedan vlasnik vrlo finog restorana se dugo vremena mučio i nikako nije nalazio načina da privuče goste u restoran. Sve je napravio kako je trebalo, stvorio vrlo ugodan ambijent, spremao je iznimno kvalitetnu hranu, spustio cijene na minimum i ništa nije pomagalo. Odlučio se otići požaliti lokalnom mudracu i zatražiti savjet.

U razgovoru, mudrac mu kaže: "Lako ćeš riješiti svoj problem. Promijeni ime restorana. Umjesto "Srebrna zvijezda" stavi ime "Pet zvona". A na ulaz u restoran, da se odlično vide, istakni šest zvona!".

Čovjek se pokušao pobuniti, ali mudrac mu odgovori: " Poslušaj savjet i vidjet ćeš rezultat". I zaista, čim je postupio kako mu je rečeno, gosti su navalili kao ludi. Naravno, ne u restoran, nego "objasniti" vlasniku kako je umjesto pet, na ulaz postavio šest zvona. Dakako, kada su već svratili i vidjeli atmosferu, ugodan ambijent i čuli ugodne kuhinjske mirise, ostajali su i jesti. Nema veće ushita za ego, nego ispravljati tuđe greške.

Foma, "kvaliteta pojedinca" je sve. Kako za ovu raspravu tako i u životu. Pojmovi ne znače ništa. Pojmovi inoktriniraju, kako vi kažete. I to je jedina istina. A zašto je to tako? Zato da bi se ljudima moglo lakše upravljati i da bi ih se moglo neprimjetno kontrolirati. Kada se svi slože oko nekog pojma i standardno ga definiraju, mogu se slobodno ustvrditi dvije stvari: da nitko ništa nije mislio i da su svi u krivu .Pojmovima se ustvari započinje iskrivljavati percepcija stvarnosti. Time se stvarnost ukalupi u iluzije. Svi nesporazumi ovog svijeta, koji rezultiraju velikom nesrećom ljudi i društava, potiču baš od definiranih i nekritički usvojenih pojmova. Da je više elastičnosti pri definiciji pojmova, više otvorenosti i spontanosti, manje bi bilo i nesporazuma i nesreće.

Vidite, vaš predmet "Osnovni pojmovi" je genijalan predmet, ma ga vi očito niste iskoristili na mudar način, kako bi studente probudili i spriječili da u životu nastradaju. Niste, zato što to vi nesvjesno priznajete. Mišljenje nije profesija, nego isuviše važan životni posao, da bi se od njega bježalo.Upravo u toj lošoj životnoj navici da se ne razmišlja, leži uzrok sve naše nesreće i životnih neuspjeha. Upravo to što ste davali studentima kalupe u koje bi, navodno, trebali cijeli život izrađivati otiske stvarnosti, u obliku "alata", učinilo je da se ljudi poistovjete s alatima, a ne sa životom. Pogledajte tragediju modernih vremena: ljudi su uvjereni da je internet, kao alat, postao rješenje svih ljudskih problema. Čak i vrhunski stručnjaci interneta misle da je internet posao i ne shvaćaju da je internet samo alat. Bezvrijedan alat, ako se njime ne znate služiti na kvalitetan način. Obrnuta je stvarnost od onoga kako je vi doživljavate: tamo gdje vladaju pojmovi, nema razmišljanja.

Ovo ću nakratko povezati s temom dnevnika. Hatzi je, na nivou pojmova, uvjeren da suvereno vlada pojmovima kao što su politika, demokracija, stranke, ideologija, izbori i slični. Njemu je kristalno jasno kako su njegove definicije pojmova ispravne, za razliku odrecimo definicija kojima se služe HDZ-ovci. Vidite li vi tu nevjerojatni apsurd? Temeljem čega Hatzi "zna" da su nejgovi pojmovi ispravni, a drugih neispravni? Po čemu bi se isto definirani pojmovi jedne i druge strane mogli različito tumačiti, samo zato što ih koriste ljudi različitih mišljenja? Nije problem u pojmovima, zar ne? Ma nije problem ni u ljudima. I oni su isti. Hatzi i HDZ-ovci su u svemu isti. Ni on ni oni nemaju i ne koriste snagu svojeg karaktera. Dakle, problem ili spas od njega je u izgrađenom karakteru.

A nema karaktera, moja Foma, dok god ljudima upravljaju mišljenja. Mišljenja nikoga ne obavezuju i ništa ne znače. Tek ono mišljenje koje u duši čovjeka prođe njegove vrijednosne filtre i postane stav, dobiva na vrijednosti. Međutim, tek kada stavovi urastu u karakter i postanu njegovim sastavnim dijelom, čovjek može reći da je čovjek.

Od srca sam se nasmijao kada ste me spomenuli moga školovanja. Od 14- te godine sam namjerno izbjegavao školski dril i nisam mu dopustio da uništi moju duhovnu i tjelesnu inteligenciju. I jedna i druga, danas to znam, "pamte" ljudsku povijest od početaka. Kao dijete sam osjećao da mi je škola neprirodni neprijatelj, koji me hoće pričom o "marljivim učenju" lišiti unutarnjeg osjećaja za vrijednosti. Zato sam kontrolirao utjecaj škole na mene, umjesto da dopustim obrnuto. Sve što sam smatrao glupim i dosadnim, a to djeca nepogrešivo otkrivaju s lakoćom, nisam učio. Bio sam dovoljno lukav da dobijem ocjenu koja mi je trebala. Ono što sam ja smatrao vrijednim i što me zanimalo, učio sam puno više nego je to nastavni plan i program tražio. Već onda sam imao vrlo snažan osjećaj, koji dakako nisam mogao osvijestiti, da s društvenim konvencijama, paradigmama i pojmovima stvari debelo ne štimaju. Recimo, u to vrijeme sam pomagao ocu u autoškoli, raditi s kandidatima na prometnim propisima i sigurnosnim pravilima. Dok bi on s kandidatima vozio, ja bi kandidate doma "testirao". Meni je to bilo toliko smiješno i ludo, da mi nikako nije bilo jasno kako se sistem može na tako glup način može poigravati ljudskim sudbinama. Testovi su bili opremljeni smiješno nacrtanim prometnim situacijama, tako da na pitanje nije bilo moguće pogrešno odgovoriti. Odgovori su bili "da" ili "ne".
Zamislite, odgovore svih testova sam kao pjesmicu znao napamet, pa kada bi mi kandidati čitali odgovore, ja sam znao jesu li negdje pogriješili, ili ne. Kome je i zašto trebala takva obuka?

Ono što vi tumačite mojom proizvoljnošću, je činjenica da me škola, na svu sreću, nije uniformirala i pretvorila u vola. Mnogi vrlo učeni ljudi su tvrdili u svojim autobiografijama: 2Dobio sam nevjerojatno veliko obrazovanje. Dugo mi je trebalo da se toga smeća otresem". Drugi, poput mene, su slavili : " Sreća da sam u školi bio loš".

Varate se. Ne moram ja rušiti staro, da bi uspostavljao nešto moje ili novo. Svaki je napredak dogradnja i razvijanje starog, a ne njegovo rušenje. Kada bi rušio cijelu povijest ljudske misli, na temelju čega bi gradio novo? Što bi mi bio orjentir? Što je to što bi mi omogućilo da ne ponovim greške Aristotela, Platona, Sokrata i drugi? Mislite li stvarno da je rušenje bilo čega vrijedan postupak? Ili vjerujete da su Starci bili "nepogrešivi"? Vi ne želite priznati da su stari filozofi i mudraci bili revolucionarni karakteri i mislioci u svojem vremenu, ali današnje ljudske i znanstvene spoznaje su toliko drugačije od onih u njihovo doba, da se stvari nikako ne mogu uspoređivati. Međutim, ono što se nikada nije promijenilo su duhovni zakoni na kojima svijet funkcionira besprijekorno. Ono što su stari filozofi razumjeli je bila duhovnost i svijesnost. Znali su se njima služiti, za razliku od današnjih znanstvenika i stručnjaka. I zato se čini da su stari filozofi bili mudriji od današnjih. Ali, tko god se danas upusti u posao razmišljanja, za tren može nadmašiti takve veličine kakve ste vi nabrojili. Ne zato što su "pametni" , nego stoga što su naučili služiti se alatima starih majstora ljudskog duha i misli.

Svaka pomisao da bi čovjek mogao smisliti i uspostaviti, "novi, svoj sustav" vrijednosti je prezira i žaljenja vrijedan. Samo je jedan sustav, a njega nisu izumili ljudi, kao pojmovni, nego Priroda i svaka ljudska intervencija u prirodnom poretku stvari bi izazvala katastrofu nesagledivih razmjera. Razumijete? Sustav prirodnih vrijednosti i načela, nije moja proizvoljnost.

Tko je glasao

Nisam profesorica!

Tko je glasao

Foma, nije svijest znati,

Tko je glasao

Hvala.

Tko je glasao

Ukinimo minuse

Provinciopolis

Tko je glasao

Druga replika:

"Vi ste rekli da je suverenitet monarhije utemeljen na pojedincu......" itd.

Da, ja sam to rekla, a vi i opet pokazujete da ne razumijete pojam suvereniteta.

Voljela bih da mi netko pomogne, jer je zaista teško objasniti pojam suvereniteta nekome tko o tome nije čuo ni jednu jedinu suvislu rečenicu u životu. Morala bih kopati po svojoj staroj ispitnoj literaturi....

Nadam se da neću pogriješiti ako kažem bar to da je pojam suvereniteta vezan uz pojam države.

Suverenitet ("u pojedincu" ili "u narodu") opisuje naše shvaćanje "počela" države, ono iz čega se izvodi "razlog" ili "pravo" države na samu sebe. Kada kažemo da suverenitet monarhije proizlazi iz pojedinca, onda mislimo na monarha, a ne mislimo na pojedinca kao građanina neke zemlje, bilo kojeg pojedinca ili sve pojedince ponaosob....

Ne znam kako bih vam to razumljivije objasnila.... Kraljevi i carevi se ne biraju na "kraljevskim" ili "carskim" izborima, zar ne? Oni se "rađaju", oni nasljeđuju krunu od svoga kraljevskog ili carskog pretka, zar ne? Do "reizbora" dolazi samo kroz borbu više "pretendenata na krunu", kroz borbu više "dinastija" ili "obitelji" koje "polažu pravo" na krunu, zar ne?

To otprilike mislimo kada kažemo "monarhija" i kada kažemo da je "suverenitet utemeljen u pojedincu".

Dakle, ako se niste rodili kao Habzburg, nego kao Žganec, Kerempuh ili Kičmanović - vi nemate nikakve, niti TEORETSKE šanse ni prava da postanete car Habzburškog carstva.

Za razliku od toga, tamo gdje se suverenitet temelji "u narodu" - tamo TEORETSKI svaki građanin, uključujući svaku, i posljednju budalu, ima šanse da postane državni poglavar. Odnosno, ima pravo da na to pretendira. I to upravo zato jer je "narod" definiran kao izvor suvereniteta.

Ovakve ili onakve povijesne iznimke (kao kad si, npr. tamo neki Bonaparte natakne carsku krunu na glavu) ništa ne škode ovom pojmovnom razvrstavanju. Jer je ono POJMOVNO.

Tko je glasao

Foma, smiješno je da netko

Foma, smiješno je da netko vašega kalibra i sposobnosti, nesvjesno pokazuje dvije temeljne životne zablude, povezane s profesionalnom deformacijom: uvjeravanje i ocjenjivanje. Rekla je Margaret Thacher da sve što netko nastoji dokazati, nije istina. Uvjeravanje je uzaludan posao i na njemu ne bi trebalo inzistirati. Uvjeravanje je nastojanje da se razlike u mišljenjima što više ponište ili da se postigne jednoumlje. Vrijednost je u razlikama, a ne u istom mišljenju. Čim me u nešto uvjerite i ja prihvatim vaš stav, onda vi postajete suvišnom. Naime, kada znam i razumijem ono što vi zastupate, a zadržim i svoj stav, onda vi tu više ne prolazite. Niste mi više potrebni Međutim, kada nastojim razumjeti vaš stav, i istovremeno zadržavam svoj, razlika u stavovima je nevjerojatno veliki potencijal da zajedno dođemo do neke rezultante, koja je daleko bolja od početnih pretpostavki.

Sve što ste u ovom komentaru naveli, je samo potvrda svega onoga što smo već rekli. Čemu onda ocjene? Da bi pokazali svoje nerazumijevanje same sebe? Uvijek je taj vražji posao ocjenjivanja drugih, dokaz da se ne razumije sebe. A kako bi se onda mogli razumjeti drugi? Ocjenama namijenjenim drugima, ljudi zapravo ocjenjuju sebe, svoje vrline ili slabosti, svoj rad ili nerad ili svoje sposobnosti ili nesposobnosti. Kada ste ocjenjivali studente, nikada niste ocjenjivali njih, nego sebe i svoj odnos prema njima. Što ste im više davali, ocjene su bile veće. Što ste ih više zakidali, vaša ocjena je bila manja. Uvijek je to tako i u svemu je tako. To nije dostojno ljudi.

Toliko ste se zapetljali u svojem uvjeravanju, da ste mic- po mic došli na moje prvobitne intervencije i tvrdnje. S tom razlikom što još uvijek ne razumijete da u demokracijama građani TEORETSKI NEMAJU ŠANSE postati državni poglavari. Baš zato što ih svi, uključujući i vas, podsvjesno doživljavaju kao "posljednje budale". Što oni doslovce i jesu. U republici, SVAKI GRAĐANIN IMA ŠANSU sjesti na vrh, ali ne zahvaljujući nečijoj milosti ili odluci, nego VLASTITOM PROAKTIVNOM DJELOVANJU. Drugim riječima, u republici, stvarnost je ono što čovjek s njom svjesno i ciljano napravi. Dakle, samo u republici, što god može zamisliti i u što može povjerovati, čovjek može i ostvariti. Bez ičije pomoći, usprkos okolnostima i drugim ljudima. Međutim, i u republici, da bi tako nešto postigao, čovjek mora imati velike snove te znati zašto i kako bi on mogao djelovati da bi snove pretvorio u stvarnost. Pri tom uopće nije rečeno da san nužno mora biti postati državni poglavar. Nije li lakše postati duhovni lider svijeta, čija će poruka trajno i cjelovito promijeniti svijet? Na bolje, dakako!

Ja vas nikada ne bih uvjeravao u bilo što. Samo vam iznosim činjenice, s kojima vi možete raditi što hoćete. Ja sam poput kiše: padam svugdje jednako. To što ću negdje pomoći da se razvije prekrasan vrt, a negdje drača, nije moj problem. Kao što ne može biti ni moja zasluga.Promijenite svoje odnose i u životu će vam se sve promijeniti. Promijenjeni odnos mijenja sve: vas, druge, okolnosti i situacije.

Foma, ima puno ljudi koji sebe smatraju svijesnima, ali u svojoj ludosti govore da je netko dobar ili loš, da su neki događaji veseli, a drugi tužni. Nema toga, Foma! Stvarno prosvijetljeni napustili su kategorije života i smrti, uspjeha i neuspjeha, siromaštva i bogatstva, slave i poniženosti, dobra i zla. Nad svjesnima nema moć ništa što je prolazno u životnom toku. Oni su shvatili da nije neophodno promijeniti ono što vide, već samo način na koji gledaju svijet oko sebe. Nema drugog svijeta od ovog. Ali postoje dva načina na koji se on vidi.

Prosvijetljeni ljudi poprimaju osobine vode, koja je podatna i prilagodljiva, ali i nezaustavljiva. Ne umara se , a ipak čini dobro svim živim bićima. Zahvaljujući aktivnostima svjesnih ljudi, lišenih interesa, i drugi budu preobraženi i čitav svijet drugačiji. Vodu sprovode iz rijeke da bi zalivala polja.Ona je potpuno ravnodušna da li je u rijeci ili na poljima. Tako i prosvjetljeni ljudi žive i djeluju u skladu sa svojim karakterom. Nažalost, takvi ljudi postaju zakleti neprijatelji društva, koje mrzi elastičnost onoga što je živo. Bolesno društvo priznaje samo bolesne ljude. Društvo nameće disciplinu, red, rutinu, kanone i konformizam. Odakle to pravo društvu, Foma? Odakle društvo ili država crpe svoja bolesna prava, Foma?

Evo vam dokaza za sve što smo raspravljali. Primjer Napoleona nije primjer izuzetka, nego pravila. Naime, kako je moguće da netko tko nije bio plave krvi, postane imperator? Samo tako što je Napoleon tako odlučio. On je stvarnost prilagodio sebi i svojim zahtjevima od života, umjesto da se ograničio pojmovno i važećim društvenim ugovorima. Čovjek je odlučio mijenjati pravila, prilagoditi ih sebi i onoga trenutka kada je osjetio da je razvio sposobnost kršenja pravila, bez štetnih posljedica za sebe, postigao je stvari koje možda u početku nije mogao ni sanjati. Nevjerojatno je velik broj sličnih primjera u ljudskoj povijesti, koji rječito govore kako pojmovna razvrstavanja i pravila, ljudska pravila, malo ili nimalo ne znače u odnosu na ljudski duh. Pojmovi i pravila, kao i riječi, dolaze, prolaze i odlaze, a ljudski duh je neprolazan i vječan.

Tko je glasao

Povezniče,

Tko je glasao

Foma., kada raspravljate, ne

Tko je glasao

Razumijem,

Tko je glasao

"Meni je netko rekao

da je demokracija vrhunac ljudskog postojanja u zajednici".

Da, gospodine, mnogi su mi to rekli, ali u kakvoj ste golemoj zabludi!

Već sam više puta u svojim upisima upućivala na autora Jose Ortegu y Gasseta, a on baš i nije jedini pisac "konzervativne provenijencije" čije su mi misli dale jako misliti....

Jako biste se iznenadili, obzirom na to kako paušalne zaključke donosite o mom načinu razmišljanja (ili bolje: o mojim nemuštim pokušajima da razmišljam) - kada biste znali kakve mi se mučne nedoumice vrte po glavi kada mislim o "demokraciji" u uvjetima "masovnog društva", "medijskog društva", "hiperpotrošačkog društva", "neoliberalnog društva"....

No, vidi se da žestoko "brijete", pa je shvatljivo da i žestoko promašujete...

Tko je glasao

Kako je ovo samo zabavno?!?!

Kako je ovo samo zabavno?!?! Molim vas da ponovno pročitate sve moje upise na ovaj dnevnik. Ako samo malo bolje pročitate. onda ćete vidjeti da sam sve ovo o čemu vi sada pišete, ja već predvidio i već odgovorio. Kako ja mogu biti u golemoj zabludi zato što su vama mnogi nešto rekli, a vi to usvojili nekritički i bez provjere? Kako sam ja u problemu, zato što je vama Gasseta dao misliti, ali vam nije dao ispravne odgovore? Jesam li ja odgovoran za vaše "mučne nedoumice"?

Vidite, meni je od početka jasno da vi imate vrlo ozbiljne i mučne dileme kad god se sjetite situacije u kojoj ste osobno ili u kojoj je cijelo društvo. Nisam ja ni vrač ni prorok, nego ste mi vi, svojim načinom razmišljanja, pa donekle i napisanim, to dali do znanja. Zato što sam, na prilično obziran i neutralan način vam pokušao ukazati na grešku u vašem sustavu razmišljanja, vi ste to doživjeli kao napad na vašu osobu. A greška su pojmovi, koji vas zasljepljuju i zbog kojih stvarnost vidite iskrivljenom. Za mene tu nema tajni i dilema.

Jedan od najhitnijih elemenata u osvajanju sreće je postizanje svijesnosti, koja se rađa iz velikih patnji i teškoća. Ako ljudi hitno ne shvate svoj jadni položaj u vlastitom životu, nema toga što će ih spasiti samouništenja. Samo nas naše iluzije sprečavaju da vidimo kako smo slobodni i da smo to oduvijek bili. Nažalost, većina ljudi se u životu bavi glupostima, potpuno promašenim i nevažnim stvarima umjesto važnim poslom življenja u obilju i zadovoljstvu. Pogledajte poruku ove fenomenalne priče i možda će se vaše dileme raspršiti poput pjene. Moglo bi se, a možda čak i moralo, puno više pričati o duhovnosti, svijesnosti , vrijednostima i karakteru čovjeka, jer su tu rješenja. Za sada bi to možda bilo pretjerivanje, ali uskoro- tko zna. Imam jak osjećaj da ćete vrlo brzo vi tu temu otvoriti.

Uhvatili lava u džungli i doveli ga u zatočeništvo u jedan logor, u kojem su živjeli mnogi lavovi. Neki su se u logoru rodili, a neki su, poput pridošlice, godinama živjeli u logoru, nakon što su ih u džungli uhvatili i lišili slobode. Novi zatočenik je bio iznenađen brojem lavova, ali i kvalitetom njihova društvenog života. Bilo je u logoru svega i svačega. Uglavnom, lavovi su se grupirali po raznim osnovama. Bilo je grupa koje su se bavile kulturom, neke sportom, neke politikom i slično. Bilo je i međusobne suradnje, ali i sukoba i podjela. Nekada većih, nekada manjih. Bilo je i pobuna i revolucija. Međusobnih obračuna, ali i obračuna sa stražarima.

Poslije svakog incidenta, situacija bi se smirila i zatvorska rutina bi se uspostavila, kao da se ništa nije dogodilo. Ponekad bi cijele grupe bile zbrisane, stražari pobijeni, i odmah bi se gubitak nadoknadio novim zatvorenicima ili stražarima. Sve je to novi lav promatrao i sve mu se više činilo kako život u logoru i nije baš tako strašna stvar. Gubitak slobode se nadomještao egzistencijalnom sigurnošću i predvidljivošću svega. I bogatstvom društvenog života.

I onda, jednoga dana, primjeti staroga lava, koji je iz prikrajka promatrao sve to, zabavljen razmišljanjem, ali ni u čemu nije sudjelovao. BIlo je u njemu nečega čudnog, što je izazivalo divljenje i opće neprijateljstvo istovremeno, jer je njegovo prisustvo opominjalo i ulivalo strah drugima. Zainteresiran, mladi lav se približio usamljeniku, da bi ga ovaj prvi oslovio riječima: "Ne pridružuj se nijednoj skupini.Ove bijedne budale ulažu toliko napora u sve drugo, samo ne u ono što je važno!".

"A, što je to bitno?" - upita pridošli lav. " Proučavanje porijekla i suštine ograde!"- bio je odgovor. Ništa, ali stvarno ništa drugo nije važno u životu čovjeka, osim korijenja i krila.

Tko je glasao

"...da su

suvereniteti monarhije i republike različiti po kvaliteti pojedinca...." - to je, dakle, potpuno besmislena rečenica.

Tko je glasao

Besmislena je rečenica? A

Besmislena je rečenica? A nije li besmisleno rečenicu istrgnuti iz konteksta, pa se mučiti s njenim razumijevanjem?

Idemo ponovno. Monarh, kao nositelj suvereniteta u monarhiji te slobodan i ravnopravan građanin, kao nositelj suvereniteta u republici, nisu jednako vrijedni pojedinci. Jedna žaba od neke kraljice, degenerirana i zla vještica, koja je npr. radi vlasti spremna pobiti vlastitu djecu, nevjeste, braću i sestre, ne može biti kvalitetna kao ljudsko biće koliko to može biti svaki slobodan građanin iz naroda. Sada ne govorimo o imenima, nego načelno, uvažavajući vjerojatnost da će jedan nasljedno određen degenerik uvijek biti manje kvalitetan od pojedinca izabranog između miliona ili desetaka miliona slobodnih i ravnopravnih građana. Naravno, nikada nije rečeno, baš zato što monarhija i demokracija nisu razumni i pošteni oblici vladavine. Ali, ima tu još puno toga što komplicira stvari. Svaki sistem je onoliko dobar ili loš, koliko su dobri ili loši ljudi koji se njima služe.

Tko je glasao

Gospode bože,

kako ste zabavni!

Sve što sam vam uzaludno pokušala objasniti, to je sljedeće: nositelj suvereniteta u republici jest narod! NAROD! Ne onaj čovjek koji je postao predsjednik države ili predsjednik parlamenta, nego NAROD!

Narod - zbirna imenica!
Za razliku od: monarh - što nije zbirna imenica!

Uživajte u svojoj svjesnosti, nitko vam ne brani, samo bar neke stvari nazivajte svojim imenom.

Pojmovi "demokracija - republika" ne spadaju u isti skup.

"Jabuka - tava" - to možete, ako vam je baš sila, strpati u isti skup, npr. skup "kuhinja". Ali bolje je da "jabuku" stavite u skup sa "kruškom", a "tavu" sa "tepsijom", "tečom", "džezvom" ili nečim sličnim.

E, pa vaš skup "demokracija - republika" je nešto poput "jabuka - tava".

Ali, ne dajte se vi smetati!

Tko je glasao

Kada već hoćete patiti, ja

Kada već hoćete patiti, ja nemam izbora. Priuštiti ću vam patnju. Ajde se malo smirite i vratite na početak. Imate iznad komentara vrijeme objave, pa provjerite redosljedom kako su komentari objavljivani. Točno ćete otkriti trenutak, kada ste pobrkali pojmove i odbili shvatiti. I sada mi hoćete "objasniti" kako sam zbrku izazvao- ja.

Logika vam je totalno bolesna. Točno je da je narod nositelj suvereniteta u republici. I to sam ja prvi tvrdio, a ne vi. Drugo, točno je da predsjednik republike nije istovremeno s obavljanjem dužnosti i pripadnik naroda. Sasvim točno i to je upravo ključna stvar, koju vi i sada deklarativno priznajete, ali je ne razumijete u njenoj suštini. Točno je to ono što sam ja prvi tvrdio, a ne vi. Na kraju, ali najvažnije, jest činjenica da zato što je u republici nositelj suvereniteta SLOBODAN I RAVNOPRAVAN GRAĐANIN; a ne NAROD, onda je vlast u republici POJEDINAC, a svi koji uživaju ovlasti, nemaju prava te ovlasti zloupotrebljavati na štetu naroda.

Koliko se ograničavate pojmovima , zbirnim imenicama i skupovima , govori i činjenica da je Engleska kao monarhija, a ne republika, daleko bolje uređena država po pitanju poštivanja ljudskih prava i sloboda, iako nema Ustav i Ustavni sud. Nije li to čudno? Pa i nije baš. Dvolično poštivanje pojmova, a ne ljudi, uvijek dovodi do dezintegracije društva i pojedinaca. Uvijek. Vidite, baš zato što sam razvio sposobnost prezirati, kršiti i mijenjati pravila, ja sam slobodan čovjek, a ne krpa. Zato me nitko i ništa ne može smetati. Štoviše, sve me zabavlja.

Tko je glasao

"...predsjednik republike

nije istovremeno s obavljanjem dužnosti i pripadnik naroda".

!!!!!!

Mesijo, tebe se zaista ne može izbjeći! Nisi ti obična kiša, ti si sublimna radijacija!

Nadam se da nisi gubio vrijeme u životu niti na osnovnu školu! Tebi to zaista ne treba!

Tko je glasao

wiki je zakon

Suverenitet je pravni pojam koji označava pravo na neograničeno vršenje vlasti. S obzirom na načelo učinkovitosti prema međunarodnome pravu to vršenje vlasti mora biti stvarno ili faktično, što znači da državna vlast ima kontrolu nad granicama i da ima aparat prisile kojim može osigurava pravni poredak. Tako suverenitet može biti državni, narodni i monarhijski suverenitet.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Suverenitet

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Hvala ti!

Ja nemam naviku guglati za informacijama (osim kad se baš radi o banalnim podacima), nego vadim iz glave ono malo što sam uspjela upamtiti iz svojih "univerziteta"... Nemam previše simpatija prema tom golemom skladištu i nasumičnom vađenju iz njega.... Jer se ni iz tog skladišta ne može ništa suvislo izvaditi ukoliko se nema prikladnih alata za vađenje, a to je opet - znanje.

Jasan mi je moderni, "fiškalski" pojam "državnog suvereniteta", ali mislim da on ne spada u ovaj skup "narodni - monarhijski suverenitet" kojega @poveznik duboko ne razumije.

Tko je glasao

Pazite, Foma, da vam se

Tko je glasao

Dalje,

ne razumijete ni pojam "naroda". Nijemci su "narod", Francuzi su "narod", jednako kao što su "Rusi" također "narod", itd. Oni su "narod" i onda kada žive kao zajednica slobodnih i ravnopravnih građana, i onda kada, na primjer, žive kao zajednica tri veoma neravnopravna staleža sa kraljem kao vrhovnim vladarem. Čak štoviše, kada žive u sustavu kmetstva, gdje je kmet privatno vlasništvo vlastelina - kao što su živjeli Rusi do druge polovice 19. stoljeća.

Pojam "naroda" govori samo to da neka zajednica ima svoj identitet u jeziku, kulturi, povijesti, religiji, teritoriju na kojemu živi....

Dapače, pojam "naroda" i pojam "nacije" nisu posve isti pojmovi, tj. nisu bez ostatka sinonimi.

Ali, vi u svojoj glavi očito imate neki svoj, samo vama znani pojmovni sistem...

Tko je glasao

??? Tko je, Foma, rekao da

??? Tko je, Foma, rekao da narod nije zajednica slobodnih i ravnopravnih građana? Još bolje pitanje, tko kaže da je narod sastavljen od "tri veoma neravnopravna staleža", zajednica ravnopravnih i slobodnih građana? Tvrdim li ja da su kmetovi ravnopravni i slobodni?

Po vama, implicitno, jer se bojite to otvoreno reći, narod je nešto amorfno, bez oblika i volje, iako ga definira identitet jezika, kulture, povijesti, religije i teritorija. Znači li to da narod ne određuje i pojam vlasti? Određuje, Foma i te kako određuje. Narod u feudalizmu i monarhiji nema vlast, dok narod u republici ima. I tu je ključna razlika u poimanju čovjekove slobode i ravnopravnosti. U navodnim demokracijama ljudske slobode se priznaju samo deklarativno, dok republika princip slobode čovjeka uzdiže na nivo apsoluta. Nema veće vrijednosti od ljudske slobode u odgovornosti prema drugima. Na tome vam, vidite, trenutno zube lomi Europska unija. Zato što su na dvoličan i ciničan način pokušali zajebati vlastite građane praznom pričom o ljudskim pravima i slobodama, kao temeljem na kojem počiva EU, došli su u slijepu ulicu iz koje nema izbavljenja. Pokušali su prevariti Prirodu i njena načela, što će platiti strašnom cijenom. Da su bili dosljedni deklarativnim principima, nikada ne bi došli u krizu smisla.

Vjerujte mi, uopće nije važno što ja mislim ili imam u glavi. Puno je važnije ono što je u vašoj glavi.
Kada ste već prešli na temu pojmova, onda moja posebnost nije u posebnosti mojeg pojmovnog sistema, nego u načinu na koji ja pojmove, život i životni smisao tumačim. U svemu me zanima isključivo praktični smisao svega i krajnji rezultat. Mene nikada ne zadovoljava površnost i bijeg od razmišljanja. Svaki put kada povjerujem u ono što mi je rečeno, a da nisam provjerio i to temeljito, pokaže se da sam bio u zabludi. Kada provjerim, zablude nestaju. Na vašu žalost, kvalitetni ljudi u ljudskoj povijesti su uvijek bili tretirani kao ludi. I danas je tako. Ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine.

Neki dan sam u jednoj knjizi pročitao da židovski rabini u svojoj teološkoj edukaciji prolaze kroz tri faze obuke, kojima ih se uči da ljude odvraćaju od sljedbe. Što to znači? Da su duhovnost i svijesnost privilegij odabranih i da u tu posvećenu elitu, pristup običnim smrtnicima nije dopušten.
Ja nisam klasično educiran , a pogotovo ne teološki, jer nisam vjernik u religijskom smislu. Gdje sam onda ja u toj priči? Ja sam uljez.

Tko je glasao

"Narod u feudalizmu

i monarhiji nema vlasti, dok narod u republici ima".

Sve teže vas je pratiti.

Da, to upravo znači ono što sam vam htjela reći: da pojam "naroda" ne ovisi o tome kakva je "vlast". Narod je "narod" i onda kada ima vlast, i onda kada nema vlast.

Jako bih se rado zabavljala s vama, ali sutra radim na izborima, čeka me naporan dan, pa vas pozdravljam.

Tko je glasao

Evo, taman da počnete

Tko je glasao

O, Isuse

Tko je glasao

i za kraj

točno :)

sic est in fatis

Tko je glasao

A, zlato moje malo!?! Tukli

A, zlato moje malo!?! Tukli su mi te i kažnjavali dok si mi bio mali, zar ne? I tako su ti ugradili "vrijednosti". Jadni moj hatzivelkos! Vidiš ti nepravde: zlostavljanje uvijek završi tako da se odgoji novi zlostavljač.

Bez imalo takta i obzira, hatzivelkos, preći ću na stvar. Prvo, skinuti ćemo tu blesavu krunu Odraslog Napoleona Bonaparte. Sve je to lijepa igra, zabavna društvena igra, u kojoj svaki pojedinac nosi u sebi skup ego stanja Roditelja, ego stanja Odraslog i ego stanja Djeteta. Sva ta stanja čine cjelokupnu osobnost svakog čovjeka, a pojedinačno i u kombinacijama se mogu aktivirati prema okolnostima i potrebama. "Zreli ljudi" su oni koji su sposobni da drže Odraslog u sebi na komandnom položaju veći dio vremena, iako se i njima, kao i svima ostalima, događa da Dijete preuzme vlast, sa vrlo uznemirujućim posljedicama. Međutim, Dijete je višestruko najvrijedniji dio svake osobnosti i može pružiti čovjeku ono isto što i stvarno dijete donosi obitelji: neodoljivost, zabavu, kreativnost i bliskost.

Naš hatzivelkos je u dnevniku pobrkao Odraslog i Dijete u sebi. Odrasli autonomno procjenjuje situaciju i dijeli lekcije, a Dijete kaže: Reagiram isto kao kad sam bio mali.

Prvo, u dnevniku stoji tvrdnja da su Jugoslavija, komunizam, obitelj i običaji, vrijednosti koje ničim nisu ugrožene. Kad čovjek malo bolje promisli nisu ugrožene. Sve četiri "vrijednosti" su uništene. Jugoslavija i komunizam, bar deklarativno, su uništeni trajno. Obitelj i običaji, skoro pa trajno.

Nabrojane "vrijednosti HDZ nije jedini koji ih želi ili može braniti. Točno. Ali je točno da ih je sve ove godine HDZ jedini nastojao obraniti svim silama.

Recimo, žal HDZ-a za Jugoslavijom je epskih razmjera. Bogati, dvadeset godina sanjaju povratak u zajednicu naroda s tolikom čežnjom da su nas, samo zbog toga, evo skoro pa uključili u Europsku uniju. I usput opljačkali. Nema veze što je EU za nas puno opasnija nego je to bila Srbija 1918. godine. Samo da je zajednica. I da smo u toj zajednici, što je više moguće- neravnopravni.

Što se komunizma tiče, nisu HDZ.- ovce tako naivne kako se čine. Komunizmu je deklarativno data noga, ali na zapadu se sve više nešto spominje Marx. Kao, nije taj Marx baš bio nekakav bezveznjak, pa puno je stvari dobro prognozirao i predvidio. Možda se uskoro pokaže da je Marx bio prosvijetljeni i humani kapitalist. Što onda? Onda će HDZ tvrditi da su oni oduvijek bili- marksisti. Jebiga, onda će Jacina knjižica imati vrijednost. A gdje je Milanoviću? Može lupati glavom u zid, ma mu neće pomoći. On nema dokaz da je ikada bio marksist. Jaca i društvo- imaju.

Nije istina da u Hrvatskoj ne postoji relevantna politička snaga koja bi zagovarala ikakvu verziju "nove Jugoslavije". A što je HDZ? A što je SDSS? Zar oni nisu relevantna politička snaga? A što je s verzijom "lidera u regiji"? A što je s podupiranjem ostalih bivših republika da se što prije priključe nama u EU? To nije verzija?

Tko je glasao

Jao kakva kenjaža

Tko je glasao

Ne, doza, ne posrću načela,

Tko je glasao

Kad sam

Tko je glasao

nije mi bistro

kako netko može govoriti kako štiti od sebe samoga? Da li mu to služi kao opravdanje za daljnju devastaciju Hrvatske? Ako se pogleda politička prošlost većine HDZ-ovaca u doba komunizma, o kojem govore kao o nekoj baba Rogi , je bilo na raznim partijskim mjestima tadašnje SKJ SKH,SKBiH. i polaznici političke Kumrovačke škole.

Tko je glasao

Nek se vise ne cuje "Tihi glas" najglasnije

ps ovo je video animacija dnevnika..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

zzzzzzz

dosta mi je aktivista.

Tko je glasao

a ne valja se uvijek tako

a ne valja se uvijek tako oslanjat samo na tihi glas.. nekad i on umukne, pa ni uz "pismu" ne postane bitan.
finili su mare bali, koliko god da je bilo lipo, lipa li je..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Jes' vala. Dopizdili su više

Jes' vala. Dopizdili su više i Bogu i vragu.

Tko je glasao
Tko je glasao

Ramo, Ramo

Nisam se odavno ni javio. Evo uhvatio malo vrimena.
Jućer je u gradu u isto vrijeme gostovala Tomašička i Kosorica.
Udaljeni jedno od drugog dvadesetak metara.
Svaki štand je imao svoj razglas.
Tomašičkini je imao jači pa je došlo do nadglasavanja.
Makarskom ribaru i ugostiteljuu je izgleda dopizdio jedan i drugi te je odvrnio svoj razglas koji je jači od oba ona stranačka.

Radi bolje prodaje ribe da privuće kupce pustio je pjesmu:

Ramo, Ramo, Ramo

Kad sam sreo druga svog
prijatelja jedinog
najsrecniji bese dan
jer ne bejah vise sam

Pesma nas je tesila
sudba nam se smesila
ali vihor sudbe zle
od mene ga odvede

Ref. 2x
Ej Ramo
Ramo, Ramo, druze moj
Ramo, Ramo, druze moj
da li cujes jecaj moj

U tami sad zivim sam
ko ugasen suncev plam
jer ti si otisao
bolji zivot nasao

Ali ipak nadam se
i zovem te vrati se
vrati mi se Ramo ti
sudbine smo iste mi

Ref. 2x

Ramo, Ramo
Ramo, Ramo, Ramo

Kako su neki prisutni glasači HDZ-a smatrali da je to provokacija prijavili su ga policiji.
Dakako da je Mito Mravičić odmah bio priveden i poslan sucu za prekršaje.
Međutim kod privođenja nije urgirao policajac pozornik nego sam zapovjednik policijske postaje Makarska koji je bio nazočan skupu HDZ-a i pravaša.
Bemu miša, dakle zapovjednik privodi običnog građanina "koji krši javni red i mir".
To je takozvaNA KARAMARKOVA DEPOLITIZACIJA POLICIJE:

HEHEHEHEHEHEH
grdi
Evo pisme:

http://www.youtube.com/watch?v=25TdnwKwtQo

Osobno sam mišljenja da je prijatelj Mito trebao biti pod ingerencijom Lučke kapetanije i Pomorske policije, a ne policijske postaje Makarska :):):):)

Link na članak:

http://cro.time.mk/read/38b0155f1a/073cb4bea6/index.html

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci