Tagovi

"Osjećam gađenje"

Umjesto uvoda

Stranačka plemena i poglavice

Ne prihvaćati ideje!

'ko ti je kriv da nisi 'hladan ko špricer'

Umjesto prologa

Možda je glavni razlog ostavke ipak moj rastući osjećaj gađenja što moram trošiti vrijeme i energiju i biti dio sustava kojemu ne pripadam. Prijatelji su me počeli izjednačavati s cijelom tom gužvom u kojoj sam se našao. To mi je bilo neprihvatljivo jer nisam bio stranački čovjek. Osim toga, jačao je i opći osjećaj gađenja nad politikom danas u RH, gdje nas, najprije na nacionalnoj razini, jedan čovjek drži taocima nekoliko mjeseci, a zatim na gradskoj razini. Mislim da s tim treba prestati. Ako ovo može pridonijeti da svijest javnosti naraste i otpor se pojača, mislim da je vrijedilo svake žrtve

Ovih nekolika rečenica strahovito puno govori o stanju hrvatske politike. Iako ih je izrekao prof. Srića sada već davne 2002., bojim se da one zvuče isto tako aktualno kao i sada. Ili, bi zvučale da se netko poput Sriće otisne na put mijenjanja sustava iznutra.

Za kratki podsjetnik; Velimir Srića bio je predsjednik gradske skupštine grada Zagreba 2002. godine, a mandat mu je potrajao punih 10 mjeseci, nakon čega je dao ostavku. Da naglasim, to je bilo vrijeme političkog blagostanja, kada su na svim područjima visoke politike vladale demokratske snage; Predsjednik, Sabor, Vlada, a već otprije i u samo Zagrebu na vlasti je bila koalicija.

Ideja o Srićinoj vladavini bila je gotovo utopistička; vrhunski obrazovani, dokazani u poduzetničkim, ali i političkim vodama (ministar u Vladi SRH 1986.-1990.), neopterećen poviješću, UDBAMA, sumnjivim političkim odlukama i sličnim privjescima koji prate naše “top političare”.

Uz ovakvu podlogu, ipak je podbacio, čak štoviše, nazivalo ga se kriznim faktorom jer je svojim ponašanjem doveo u pitanje funkcioniranje vlasti. Vjerojatno je to bilo stoga što se nije uklopio u način funckioniranja političke vlasti, (polu)korumpirani način donošenja odluka.

Čak, ovo možda i nije toliko bitno. Bitnija je posljedica njegove ostavke, koju je prilično opširno i emotivno objasnio pred gradskim poglavarstvom. Kako je gradsko poglavarstvo “bitan” faktor u životu ove države i samog grada, cijeli taj događaj popratili su i mediji.
Posljedica toga nije bila apsolutno nikakvih. Iako je Srića vrlo direktno odapeo poruku u sredinu biračkog tijela, ono je vrlo mlako reagiralo. Nisu stali u obranu nekoga tko je po “vokaciji” bio jedan od njih, NEpolitičar. Bez obzira što je vrlo direktno ukazao na centre iz kojih problemi izniču, ti isti, njegovi, birači na sljedećim su izborima odabrali tu istu osobu koja je dokazano bila sprečavatelj zdravog, demokratskog napretka.
Znači li to, ipak, da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje?

Komentari

Pokušajmo razumjeti

Pokušajmo razumjeti gađenje.

Srića i Vesna Pusić su u doba konačnog političkog blagostanja htjeli nesebično pomoći svom Zagrebu. Za to su bili spremni uložiti i po 20 % svog dragocijenog vremena. S državne razine su im u tome asistirali Čačić (jedini ministar Zagrepčanin) i Kočiša Čičin Šain. Srića spominje i neke poznate nezaobilazne projekte (regulacija Save). Zašto takvi najbolji i u povoljno doba moraju nailaziti na takve teškoće u svom Zagrebu i Hrvatskoj?

Ad hoc, odgovori idu u dva smjera. Prvi je najgrublja fizika a drugi je fenomen gađenja.

U najgrubljoj fizici u epskoj temi ljubavi za Zagreb ih je izgurao Bandićev SDP, koji se nastavlja na zajednički im SKH odamdesetih. Zajedno s Bandićevim SDP-om su istisnuli dugogodišnju ljubavnicu Zagreba gđu Dropulić, Zagrepčanku, koja je bila potpuno posvećena toj ljubavi, a jedno vrijeme je bila gradonačelnica i ministrica, pod kišobranom HDZ-a a čiji član je postala tek kad su je odvojili od Zagreba, pa im je u biti stranačka kolegica. Guranja u tim ljubavima već dugo izazivaju gađenja.

Drugi smjer, gađenje samo, je bitno delikatniji. Tek sada se javno obrađuje, a zapravo je neprekidno razorno. Pustimo normalni logični dio, koji je neprekidno javan.
Naznačimo skriveniji, sofisticiraniji kontinuitet.

Dio je uvjetno krležijanski, iscrpljujući, koji se hrani pro i contra do mjere da se ostalo odmah baca u smeće. Nastali su nerješivi problemi. Krležijanci znaju da su dio njihovog kišobrana i gospođa Dropulić, Bandić, pokojni Tuđman i razno, da su preduboko koketirali sa onim djelom svjetskog elitizma na čijoj kritici je stasao mladi Krleža, da je sve to duboko pomješano s contrakrležijanstvom, da je gužva. Međusobna gađenja dominiraju. U tom je zanimljivo i vrijedno jedino od pro i contra svako malo odbačeno smeće, koje to nije, što je bitni dio predmetnog i šireg.

Ostali djelovi su razni. Srića je insajder. Šuvar, bitni insajder, je rekao da je Tito bio jedini političar a da oni ostali nisu bili u stanju rješiti niti trivijalne stvari. Još se nije izišlo iz tog političko-intelektualnog kišobrana, pa su Srića i HNS u biti isto što i Bandićev SDP i HDZ, u biti nesposobni i za trivijalne stvari. To se ne da pokriti gađenjem prema Šuvaru i jako se dobro vidi iz teme. Njima je svima strano da Zagreb ima kontinuitet prostornog plana od preko 150 godina, da je zadnji pokolj oko toga obavljen 1972.g. (voditelj arh. Josip Uhlik je još mentalno u dobroj formi) te da su se oko toga zgadili i svojim najvećim pobornicima, do mjere da Bandić još uvijek ima lufta.

Gađenje protiv drugih je, i kod najboljih intelektualaca, često tipa seljaci devastiraju Zagreb. I u ratu se to nije moglo izbjeći iz usta velikih domoljuba. Povodom spomenika Maruliću pred znamenitom zgradom arhiva je izričito rečeno da seljaci autori kipar Radas i arhitekt Cota ugrožavaju najveće spomenike autora Meštrović, Kovačić, Kršinić itd. Informacije radi, zadnji su seljačka djeca iz zabitih sela, najvrjedniji modernisti, napadnuti su potomci treće generacije približno cijenjenih autora u Zagrebu (2 arhitekta Cote pred II svj. rat) a napadači su druga generacija politički instalirane elite.
Teren je još delikatniji u vidu gađenja s likvidacijama. Npr. rubno se dotakne ime arhitekta Milovana Kovačevića, arhitektonske zvjezde pred II svjetski rat, ali i domah zatvori, jer se slučaj svima gadi (ima knjiga o tom). Npr. odigra se i predstava po djelu Ilije Jakovljevića, ali nitko ni rječi o njegovoj likvidaciji, o objavljivanju njegovih djela, a radi se o slučaju koji se ne može zaobići.

Ispričavam se na duljini, ali gađenje je zbilja zamračena tema.

Tko je glasao

Srica nije ponudio stvarnu

Srica nije ponudio stvarnu alternativu. Samim time, njegov apel moze imati samo dugorocne posljedice. Posljedice koje bi se mogle ocitovati prilicno skoro :-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci