Tagovi

Ombudsman u Hrvata!

Ombudsman u Hrvata je po naški Pučki pravobranitelj, institucija prisutna svugdje u svijetu, a naročito u demokratski razvijenim zemljama Zapada. To na pri mah može izgledati nelogično, ako znamo koliko je tamo pravosuđe razvijeno, a koliko je kod nas zakržljalo. No – to je stvarnost koja proizlazi iz kod njih razvijene svijesti o ugrađivanju dodatnih kontrolnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.

Prošli petak (18.05.2007) Hrvatski je Sabor na dnevnom redu imao izvješće Pučkog pravobranitelja za 2006 godinu (možete u cijelosti skinuti ovdje ). Ovaj iznimno značajan događaj za mnoštvo onih boraca za svoja prava, u Saboru je prošao bez prevelikih uzbuđivanja, kao i svaka rutinska nezanimljiva stvar koju je trebalo što prije skinuti s dnevnog reda - samo je oporba po običaju malo prigovarala (reda radi), a vlast branila kako je bilo i dobrih stvari. Na sličan način je događaj prošao i u našim medijima.

I meni samome bi možda prošlo dosadna saborska stvarčica, da na novinarskom TV javljanju (u okviru emisije „Radni ručak“), nisam čuo jednu uzgredno spomenutu opasku kako postoji preporuka Europskog suda za ljudska prava građanima Hrvatske da u abnormalno dugotrajnim sporovima ne trebaju čekati ispunjenje svih Zakonskih procedura u hrvatskom pravosuđu, nego da se u traženju pravde toj europskoj super-instituciji mogu direktno i odmah obratiti. .

Računajući da sam možda nešto prečuo, počeo sam kopati po medijskim izvješćima, te sam uočio da je svima promakao ovakav kuriozan detalj. Ako ne vjerujete pogledajte:

Indeks : Pučki pravobranitelj: Ljudi se žale na telefonske tvrtke, banke, škole, bolnice
Malčić je od Sabora zatražio da jasnije definira njegov status, te postavio pitanje je li potrebno zakonom i dalje osnivati pravobraniteljske institucije ili jačati postojeću instituciju pučkog pravobranitelja.
Jutarnji : Hrvatski sabor o izvješću pučkog pravobranitelja
Oporbenjaci su prigovarali da Vlada te državna i tijela s javnim ovlastima ne odgovaraju ili odgovaraju tek formalno na upite i zahtjeve pučkog pravobranitelja Jurice Malčića, da ne poštuju njegove preporuke za nužnim izmjenama propisa koji bi popravili negativne situacije u društvu

Večernji Oporba zamjera Vladi na slaboj potpori pučkom pravobranitelju:
Josip Leko (SDP) rekao je da Vlada, odgovorna za stanje u državnoj upravi, uopće ne reagira na Malčićeva upozorenja na dugotrajnost upravnih postupaka i druge oblike kršenja ljudskih prava, te nepoštivanje i neprimjenu zakona i drugih propisa.
Predložio je da Sabor donese zaključak da Vlada nije proučila Malčićevo izvješće, budući da nelogičnim smatra da ga (izvješće) Vlada prihvaća, a ne poduzima niti Saboru predlaže nikakve mjere za otklanjanje problema na koje pravobranitelj učestalo upozorava.

Ostali dijelovi citiranih članaka, ili članci u drugim medijima ne zaslužuju ni truda čitanja.

Ostao sam uporan u traženju (znate kako se čovjek neugodno osjeća kad misli da ima „rupu u sjećanju“), pa sam pošao direktno na stranice Pučkog pravobranitelja i našao gore spomenuto kompletno izvješće u PDF formatu na 170 stranica, ali ga se isplati barem prelistati. U njemu hrvatski Ombudsman je zaista ukazao na utemeljenost i važnost preporuka kojima je Europski sud za ljudska prava u nekim svojim presudama između ostalog utvrdio „povrede članka 6. stavka 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog dugotrajnosti upravnog postupanja“.

Pa kad su to Sabor i mediji (osim usputnog doticanja u HTV-ovom „Radnom ručku“) tako olako preskočili, dajte da se mi podrobnije upoznamo s tim kritičnim dijelovima Izvješća Pučkog pravobranitelja:

Stajališta i poruke tih presuda su sljedeće:
1. Kad se radi o upravnom sporu, u ukupno trajanje postupka temeljem kojeg se ocjenjuje razumnost roka, uračunava se i trajanje postupka pred Upravnim sudom ali i prethodnog postupka pred upravnim tijelima. Spor nastaje trenutkom podnošenja žalbe na prvostupanjsko rješenje .
2. U pravnom poretku Republike Hrvatske nema učinkovitog pravnog sredstva za ubrzanje upravnog postupka. Postupak po šutnji administracije nije učinkovito pravno sredstvo između ostalog i zbog dužine postupka pred Upravnim sudom.
3. U domaćem pravnom poretku nema ni dovoljno postupovnih garancija protiv opetovanog poništavanja rješenja i vraćanja na ponovni postupak, što je u nemalom broju predmeta razlog nerazumno dugom trajanju postupaka.
4. U Republici Hrvatskoj krše se ljudska prava jer država nije stvorila pretpostavke ni osigurala uvjete da se o (upravnim) sporovima građana odlučuje u razumnom roku.
Koje su moguće (vjerojatno) posljedice pravnih stajališta iz navedenih presuda?
- Do promjene prakse Ustavnog suda odnosno Vrhovnog suda verificirane po Europskom sudu za ljudska prava, građani se mogu neposredno obratiti zahtjevom tom sudu ne koristeći sva domaća neučinkovita pravna sredstva (šutnja administracije, ustavna tužba, tužba Vrhovnom sudu).
- S obzirom na višegodišnje trajanje postupaka u nekim oblastima (denacionalizacija, obnova, mirovine) može se očekivati jedan broj takvih zahtjeva ali i presuda protiv Republike Hrvatske s odgovarajućim financijskim posljedicama ali i s ocjenom da Republika Hrvatska u upravnim stvarima ne može osigurati europske standarde.
- Nakon izvjesne promjene prakse Ustavnog odnosno Vrhovnog suda može se očekivati veći priliv tužbi prvenstveno pred Vrhovnim sudom koji je ionako pod pritiskom velikog broja tužbi zbog dugotrajnog suđenja. Također su izvjesne i financijske posljedice po Republiku Hrvatsku.

Dok u Hrvatskoj „igrebez granica“ sudova s oštećenim građanstvom traju (kroz prepuštanje predmeta zastarama, ili uvlačenje u sve nove i nove krugove), u Europi se takva „naša praksa“ već jako dobro sagledava u pravom svjetlu, pa se našim građanima čak daju takve preporuke - da se mogu Europskim institucijama obraćati i direktno ukoliko procesi predugo traju (jer inače oni ne preuzimaju slučajeve u kojima se nisu iscrpila sva pravna sredstva predviđena Zakonom).

Kakvog li pravosudnog (moralnog i profesionalnog) debakla za hrvatski pravni poredak, za pravosudnu profesiju, za Ministarstvo pravosuđa, za čitavu hrvatsku Vladu, za Hrvatski Sabor (koji se čak na takvo što ne obaziru).

I konačno kojeg li fijaska za cijelu Hrvatsku državu, koja se nalazi na pragu ulaska u Europsku uniju!

I sramote za hrvatsku javnost, odnosno one koji bi u ime te javnosti trebali i morali na sve to burnije reagirati po svom pozivu i dužnosti, a ne se gubiti u rutinskoj jednoličnosti dosade. Da se naglasi samo nemoć u pomacima, bilo bi možda dovoljno, jer i takav istup u javnosti bi sam po sebi bio dovoljno kritičan - i možda mogao rezultirati promjenama.

Već je općepoznata činjenica da je naše pravosuđe vodeće u Europi po mnogo elemenata: po broju sudova, broju sudaca, broju sudskih činovnika – ali i broju neriješenih predmeta. Nedavno je bilo jedno izvješće (Ministarstva!?) u kojem je naznačeno kako broj neriješenih predmeta ipak lagano opada – osim na Upravnom sudu Hrvatske, gdje se povećava.

I sam Jurica Malčić, hrvatski ombudsman, u svom ovogodišnjem Izvješću se dotiče poimenice Upravnog Suda Hrvatske, naglašavajući da bi im trebalo pomoći (na razne načine – između ostaloga brojem sudaca). No pitam se da li je nasjeo na one vječne kuknjave o razlozima neefikasnosti (nema novaca, nema ljudi, nema uvjeta - a uselili su u potpuno novu zgradu).

Možda Upravni sud Hrvatske (koji jedini još uvijek gomila neriješene predmete dok drugi malo ali ipak smanjuju)ima i objektivnih potškoća, ali se treba upitati postoji li upitnost kvalitete postojećih sudaca, odnosno njihovog shvačanja vlastite uloge u društvu, i njihovog odnosa prema pčrofesiji koju obavljaju. Naime u mome postu na ovom blogu P.P.P. (Ping Pong Pravosuđe) sam dokumentirano ispričao jedan ilustrativni primjer procesa otegnutog preko 13 godina, ali zato što sam Upravni sud ne drži do svojih vlastitih presuda, što sam ne štiti svoj pravosudni značaj i vlastiti profesionalni dignitet, nego se od nižih upravnih instanci dade jeftino uvlačiti u nove i nove procesne krugove!

A da apsurd bude veći, ti isti suci Upravnog suda idu toliko daleko u vlastitom apsurdu, da u svojim opetovanim postupcima donose čak identične presude, (ni ne pitajući se zašto one prethodne nisu provedene).

Zato je nužno opet postaviti pitanje, koje je temeljno pitanje za procjenu uloge prvosudnih isntitucija u Hrvata:

Ako samo pravosuđe ne drži do samih sebe, ako nema minimum vlastitog samopoštovanja, niti osjećaja profesionalnog digniteta, tko to drugi bi ih trebao poštivati!

Komentari

suci upravnoga suda su

suci upravnoga suda su smješni sa svojim presudama, nikada ne pobijaju presudu sa prvog stupnja. Kod mene su zamijenili tuženog sa tužiteljem.

Tko je glasao

Rasprava o Izvješću

Rasprava o Izvješću započela u četvrtak oko 17 sati. Predstavnici oporbenih Klubova govorili do iza 19 sati, sjednica prekinuta i nastavljena rasprava u petak. Mediji ne izvješćuju ono što se popodne (nakon 15 sati) dešava u Saboru.
Rasprava najkvalitetnija do sada o Malčićevom izvješću.
U svojoj raspravi posebno sam se osvrnuo na tri detalja:
1. U dva navrata Pučki pravobranitelj od Vlade tražio dokumente o izvršavanju zaključaka Sabora - bez odgovora- jer Vlada nije izvršila zaključke- nije napravila analize.
2. Najveći broj predmeta iz područja mirovinskog osiguranja- tri primjera kada su podnositelji zahtjeva za mirovinu na rješenje čekali duže od 50 mjeseci - jedan 95 mjeseci.
3. Na kraju pravobranitelj daje 5 točaka prijedloga Saboru što bi trebalo raspraviti.
Naš kljub ponudio zaključke kojima bi odbori za ustav, poslovnik i pol. sustav, ljudska prava i zakonodavstvo proveli raspravu o tim prijedlozima i ponudili Saboru zakonske promjene koje pravobranitelj naznačuje kao potrebne.
U petak, glasanjem odbijeni prijedlozi.
Najkraće, pravobranitelj sugerira raspraviti i odlučiti:
- nastavak hiperprodukcije novih pravobranitelja (za umirovljenike, invalide ... ili novi zakon i posebne interesne skupine zaštititi u sklopu pučkog pravobranitelja s zamjenicima za pojedina područja.
- promjeniti zakone i skratiti upravne postupke ograničavanjem mogučnosti drugostupanjskom tjelu da samo jednom može prvostupanjskom tjelo na ponovno odlučivanje vraačati predmete u žalbenom postupku
- dati ovlasti pučkom pravobranitelju za nadzor i nad pravosuđem
Odbijanjem ovih zaključaka , vladajući su odbili prijedloge za bilo kakove promjene.
Posebno sam podržao Malčićevo upozorenje da zahtjevi za zabranu javnog komentiranja rada pravosuđa i pravomočnih presuda ne vodi u dobrom smjeru. Ali, sve se to dešavalo u petak, kasno popodne.

Tko je glasao

Vidis Lesar, sve to

Vidis Lesar, sve to potvrđuje moj komentar događanja. Daleko od toga da se vi u Saboru (barem neki) niste zalagali, ali Sabor kao cjelina nije ništa postigao - a glasovi javnosti ostali poptpuno nezainteresirani, a javnost potpuno neobaviještena.

A zašto treba se upitati. Mislim da je na djelu "zavjera" vlasti i sudstva u smislu održavanja pravosudne neefikasnosti. Pravobranitelj je nemoćan išta postići u unutarnjim onosima, ali zato njegova profesija to postiže na međunarodnom planu. Naime, kad se pogledaju o,budmanske aktivnosti (na web stranicama) ili pogleda unutar načina ombudsmanske organiziraniosti na međunarodnim razinama, ta zavjera svijetu postaje transparentna, a rezultat je da se hrvatski ljudi potiču, radi rastezanja baš "upravnih sporova", da se obraćaju direktno europskim sudovima. Ma ljudi moji je li to moguće!- rekao bi Delić, a jest jer stoji crno na bijelo u izvješću Pučkog pravobranitelja.

No ipak, akcenat mog komentara nije bio na Saboru, nego općenito na:
- našem ukupnom odnosu premna pravosuđu,
- odnosu pravosuđa prema svima nama, i posebno
- odnosu pravosuđa prema samima sebi,

Jer oni sami najviše sramotno snižavaju tu važnu društvenu funkciju, i vlastitu profesiju na takve razine, da ih nitko u Hrvatskoj više ne poštuje, a u praksi Europski sud jednostavno preskače. Međutim, štete takvog stanja ostaju, unutar Hrvatske - i na međunarodnom planu.

Zakonom se ne može baš sve normirati a i sadašnji Zakoni nisu posve loši, međutim ne postoji kod subjekata u pravosuđu temeljni kučni odgoj, ne postoji osjećanje profesionalnog morala i društvene odgovornosti, ne postoji osobni integritet osoba koje se nalaze stjecajem raznih okolnosti na takvim važnim pozicijama trećeg stupa državne vlasti, no koji kad ne funkcionira, ne funkcionira ni Sabor, vlada čini što želi, a javnost od drveća ne vidi šumu.

Ovdje sam stavio jedan primjer (P.P.P. Ping Pong Pravosuđe) u kojem postupak traje 12 godina (ili 144 mjseca), u kojem je Upravni sud donio dva puta istu, identičnu presudu, i k tome je dozvolio nižim upravnim instancama, da zavrte tri puta isti upravni postupak, i konačno - kao šlag na torti, da je predmet sada opet kod Upravnog suda već treći put (u kojem je postavljen zahtjev za izvršnom presudom) - i da se na treći pravorijek čeka već cca 6 mjeseci!? Ima biti da su ostali bez teksta i efekta, jer su se sami zaprpali u vlastitu rupu.

Dakle što zaključiti:

1. Nije baš istina da u Upravnom sudu nema kadrova, budući da se ti kadrovi ponašaju kao "besposlen pop koji jariće krsti!", pa je normalno da ne "stignu" zaključivati sporove.

2. Pomanjkanje osjećaja digniteta i savjesti unutar samog pravosudja je ustvari više na razini "zavjere" protiv širih društvenih interesa, nego rezultat pomanjkanje kadrova ili nedostatka radnih uvjeta (što je jeftino izvlačenje za nemar, lijenost i programirano nepoštenje).

3. Nije istina da već sadašnjim Zakonima nije predviđen energičniji postupak, jer je kolega postavio treći zahtjev za izvršnim rješenjem baš na osnovu jasnih zakonski predviđenih odredbi (za slučaju nepoštivanja provedbe sudskih odluka).

Skini dokumente koji su priloženi uz PPP post, možda ti bude korisno za razumjeti kako jedan "osviješteni patriot" iz Imotskog voluntaristički vodi "svoj sud" bez imalo profesionalne savjesti i samopoštovanja, a onda Pučkom pravobranitlju (koji je involviran i u ovaj slučaj) opravdava nerad i povećavanje nerješenih predmeta (dok ih drugi smanjuju) nedostatkom kadrova.

Tko je glasao

Sramotno je da su zastupnici

Sramotno je da su zastupnici bili tako mlaki i bezbojni u razmatranju izvještaja pravobranitelja i navedenih problema. Država im nije pravna, pravosuđe u kolapsu, korupcija vlada a društvo ne reagira. Zastupnici bi morali naći naćina i prisiliti izvršnu vlast da poštuje zakone koje su donjeli, da uspostavi pravnu državu. Zastupnici bi ih trebali prisiliti da se problemi rješe u hrvatskoj a ne u europi. Iznad njih nije čak niti Ivo. Ili ipak je? Zastupnike to ne brine, imaju dobre plaće, privilegije, blizu je ljeto godišnji... Ne žele stvarati bore na svojim njegovanim likovima?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci