Tagovi

Odustajanja od napretka nema?!?

Odustajanja od napretka nema!

„Odustajanja od napretka nema“ – tim je riječima premijer Zoran Milanović razriješio sve dvojbe u vezi predloženog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Retoričkim pitanjem „Zašto bismo to radili?“, odbacio je s mnogih strana upućene optužbe da njegova vlada predloženim zakonom omogućuje i stvara uvjete za rasprodaju prirodnih resursa i javnih dobara Republike Hrvatske. Da Milanovićevo pitanje nije tek retoričko, to je ono na koje nit očekuješ niti želiš odgovor, kritičari bi mu vrlo uvjerljivo odgovorili – radili bi to zato da u kratkom vremenu prikupite novac neophodan za održavanje postojećeg sustava, još malo odgodite poduzimanje neophodnih strukturnih reformi i na taj način si osigurate politički miran mandat. Eto, to bi se moglo reći na premijerovo „Recite mi jedan razlog zašto bismo mi rasprodavali Hrvatsku.“

Mada je i sam u raspravi o zdravstvenom odgoju kritizirao manipuliranje od strane biskupa i udruge Grozd ustavnim odredbama, ovaj put je i sam tome pribjegao. Naime, jednako kao što osim ustavnih prava roditelja postoje i ustavna prava djece, osim poduzetničkih i tržišnih sloboda na kojima po Milanovićevom tumačenju Ustava počiva naša država, što usput rečeno i nije baš točno, postoji i posebna ustavna zaštita prirodnih resursa i javnih dobara Republike Hrvatske.

Poduzetničke i tržišne slobode su navedene (tek) kao temelj gospodarskog ustroja RH (čl.49) dok su nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša i vladavina prava navedene u temeljnim odredbama, definirane kao najviše vrednote ustavnog poretka i kao takve eksplicite određene kao temelj za tumačenje Ustava RH. Baš zato što je premijer Milanović po struci pravnik, potrebno je osuditi ovaj njegov prilično jeftin pokušaj manipulacije ustavnim odredbama ne bi li što lakše progurao više nego upitan zakon.

A Zakon jest upitan, upitan je baš s ustavnog stanovišta.

Prvo, njime se narušava jednakost svih pred zakonom (čl.14). Propisivanjem povoljnijih uvjeta poslovanja za velike investitore, vlada u nejednak položaj dovodi sve koje nekakvo njeno povjerenstvo nije proglasilo takvima. Protivno je ustavu nekoga osloboditi obveze poštivanja zakona samo zato što ima dovoljno novaca da mu investicija bude „strateška“ dok su svi ostali i dalje osuđeni na lutanje po lavirintu birokratski nametnutih barijera . Umjesto da prione teškoj reformi kompliciranog sustava, Milanovićeva vlada je radije pribjegla ležernijem rješenju prema kojem se bogate investitore oslobađa obveze poštivanja propisa koji vrijede za sve ostale.

Drugo, očuvanje i zaštita čovjekovog okoliša se potiskuje odredbom prema kojoj se i studija utjecaja na okoliš, ukoliko nadležno ministarstvo uopće procijeni da ju treba izraditi, radi po hitnom postupku. Sljedno tome, ne izradi li se ta u roku od 10 radnih dana, primijenit će se načelo „šutnje administracije“ što znači da investicijski projekt dobija „zeleno svjetlo“. Kakve se sve manipulacije ovakvim rješenjem omogućavaju, možemo zamisliti.

Treće, premijer nas uvjerava da neće prodavati šume, vode i ostala javna dobra no onda je legitimno i logično upitati zbog čega se onda zakonom uopće predviđa takva mogućnost. Uostalom, da bi se izbjegla prodaja koja je trajno otuđenje, vlada je uvela mogućnost davanja svega toga u koncesiju. Između trajnog otuđenja, primjerice, neke šume u Gorskom Kotaru i toga da ju u sklopu „strateške investicije“ do korjena sasiječe neki koncesionar nema nikakve razlike. Dok naraste nova, proći će generacije.

Ne manje važno je sagledati i uvjete koje mora ispuniti investicija da bi bila proglašena strateškom. Ako se i ne ulaže baš 150 milijuna kuna, dovoljno je da investicija ispuni barem jedan od sljedećih uvjeta:

×stvaraju uvjeti za zapošljavanje većeg broja ljudi,
×izravno ili posredno znatno doprinosi razvoju ili poboljšanju uvjeta za razvoj turizma i gospodarstva,
×znatno doprinosi razvoju ili poboljšanju uvjeta za proizvodnju proizvoda i usluga za izvoz,
×projekat se realizira u nerazvijenim ili manje razvijenim dijelovima Republike Hrvatske, ratom pogođenim područjima i otocima
×povezuju ili grade prometni, energetski, elektronički komunikacijski ili drugi infrastrukturni ključni objekti značajni za razvijanje strateških djelatnosti ili podizanje ukupne razine sigurnosti i kvalitete života i zdravlja građana te zaštite okoliša,
×povezuju prometno izolirani dijelove Republike Hrvatske,
×doprinosi aktivaciji neaktivne imovine u državnom vlasništvu,
×znatno doprinosi povećanju korištenja energije iz obnovljivih izvora energije
×uvode ili razvijaju nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost ili ekonomičnost u gospodarstvu, pojedinim sektorima ili javnom sektoru i/ili kojima se podiže ukupna razina sigurnosti i kvalitete života i zdravlja građana te zaštite okoliša,
×znatno doprinosi razvoju sustava znanosti i visokog obrazovanja,
×ispunjava obaveza preuzeta međunarodnim ugovorom ili
×ispunjava obaveza zajedničke politike s Europskom unijom.

Uvažavajući ovo, gotovo svaka investicija se diskrecijski može proglasiti strateškom.

Obratite molim pažnju i na sljedeću odredbu:

Nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, uključujući i šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, javne ceste i javno vodno dobro, potrebnim za provedbu strateškog projekta raspolaže Vlada Republike Hrvatske u skladu s lokacijskom dozvolom, odnosno odgovarajućim prostornim planom, te ih u svrhu provedbe strateškog projekta može neposrednom pogodbom otuđiti i/ili na njima osnivati stvarna prava o čemu Vlada Republike Hrvatske donosi Odluku.

Ako se uzme u obzir da prema predloženom zakonu s investitorom izravno pregovara ministar, da se sklapa neposredna pogodba i da se za investicijski projekt izdaju dozvole neovisno o tome postoje li i kakvi su prostorni planovi, jasno je kako će se usvajanjem zakona po hitnom postupku otvoriti Pandorina kutija.

Čitajući predloženi zakon, ne mogu se oteti dojmu kako nekima još uvijek nije dosta voluntarizma, diskrecijskog odlučivanja, pregovaranja u četiri oka i sklapanja neposrednih pogodbi. Kao da nam takve metode još nisu nanijele dovoljno zla.

Umjesto da se konačno donese nekakva strategija upravljanja državnom imovinom i da se krene u reformu zamršenog i birokratiziranog sustava kako bi se svima olakšali uvjeti poslovanja, aktualna vlast je odlučila ići linijom manjeg otpora. Odlučili su se za manje rada i više voluntarizma, za manje javnosti i više diskrecijskog odlučivanja.

Žalosno je ako će im pritom proći još i krajnje cinično obrazloženje kako sve to rade da bi se lakše ušlo u organizaciju u kojoj su ovakve metode nezamislive.

Komentari

Jos jedan pogled na streske investicije

Obveza koncesionara bit će osiguravanje čitavog niza različitih aktivnosti i rekvizita. Građani koji će ih koristiti će morati izdvojiti novac za to, a oni koji to ne žele, besplatno će koristiti plažu.

Gradjani ce besplatno moci koristiti svaki kvadratni centimetar plaze koji ne zauzmu "razliciti sadrzaji i rekviziti" koncesionara.

Evo vec i "radne skupine bude optimizam".

Jos ako se u Vladi dosjete da bi optimizam bio veci da su paralelno s osnivanjem radnih skupina ukinuli barem one dvije agencije koje su osnovane kao za "pracenje investicija", to su one koje su se spominjale u vezi grijanih koznih sjedala, nastat ce prava euforija.

Utoliko je zapravo dobro sto Grcic jos "ne smi kazat" koje su to tocno "lipe stvari", moga bi narod prolupat od srice i eto ti ucas novog troska za sustav zdravstva. Koji bi onda valjda morala rjesavat neka nova radna skupina.

Samo iz tog se razloga paralelno sa stvaranjem paralelnog sustava izgleda nece ukidati niti jedna od institucija starog. Iako bi tek to bio pravi strateski pomak.

B-52

Tko je glasao

Gradjani ce besplatno moci

Gradjani ce besplatno moci koristiti svaki kvadratni centimetar plaze koji ne zauzmu "razliciti sadrzaji i rekviziti" koncesionara.
dobro je jos ne naplacuju zrnca pijeska.

Tko je glasao

duboko, duboko, duboko,

duboko, duboko, duboko, nepoznavaje stvari i trendova potrebno je da bi se Obersnelu nešto zamjerilo vezano za ovu plažu, otprilike jednako martinovom koji je uspio napisati onu niže citiranu rečenicu.

Gradonačelnici su sami koncesionari, čeka se zakon koji će im dati ovlasti netjacima i rođacima dodjeljivati koncesijaska odobrenja, čeka se mig da se krene u masovno gospodarsko korištenje pomorskog dobra postavljanjem ograda i naplaćivanjem ulaza što koncesijski ugovori već napravljeni zajedno sa zakonodavnim okvirom već dopuštaju,... A ovaj je gradonačelnik javno pozvao građane da daju prijedloge što s plažom, onda obavio e- konzultacije, pa predlaže ulaz ne naplaćivati.

Tko je glasao

Želiš reći...

u kontekstu trenda - moglo je i gore?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

trend je da se odluka o

trend je da se odluka o koncesiji pojavi na županijskoj skupštini da nitko za to ni slučajno ne sazna sa odredbama ugovora koje će omogućiti zabranu unušenja sendviča i vode na plažu, i naravno ograđivanje sa naplatom ulaza čim se donese politička odluka u tom smjeru

drugi trend je dodijeliti koncesijsko odobrenje za prodaju pića iako svi unapred znaju da će se to pretvoriti u bespravni objekat suprotan prostornome planu bez kanalizacije koji neće biti predmet ozakonjenja po zakonu o logalizaciji niti predmet rušenja po bilo kojem zakonu

treći trend je dodjeljivati hotelima koncesije na gradske plaže........

Obersnel je izvan trenda. Ja sam protiv i koncesija za rekvizite, ali to je sasvim drugi nivo problema.

Tko je glasao

slažem se

ovo je samo primjer/povod pretresanja opće pojave.

Po mom iskustvu promatrača pojave, nikakva koncesija na javno dobro ne završi dobrim, ni po dobro, ni po javnost ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Evo se i ja slažem, s tim da

Evo se i ja slažem, s tim da je koncesioniranje plaža ipak posebno. Načelno uvijek je moguće sve što plaža treba smjestiti neposredno izvan granica pomorskog dobra, bio to ugostiteljski sadržaj, rekvizit, ili sanitarni čvor, ćim korisnici plaže ne bi ništa izgubili. Razlog zašto se sve događa na pomorskom dobru, a ne uz njega je što na pomorskom dobru investitor može biti svatko, a uz njega samo vlasnik nekretnine, bar dok prostorni planeri i gradski oci ne odluče pročitati 12 strana Zakona koje govore o urbanoj komasaciji.

Tko je glasao

Pomorsko dobro je skupo

katastar pomorskog dobra postoji djelomično u Istri, a izradila ga je austrougarska kriegsmarina.
na ostalom dijelu Jadrana uglavnom ne postoji ni katastri ni zemljišni upisi pomorskog dobra, iz jednostavnog razloga, jer granice pomorskog dobra nisu utvrđene. One se samo pretpostavljaju na osnovi zakona, i to na zastarjelom konceptu obalne crte od pet šest metara od srednjeg visokog vala.
Pomorsko dobro je de facto pomorsko dobro samo onda kad je granica utvrđena i kada su vodene i zemljišne katastarske čestice upisan u zemljišnike kao pomorsko dobro. To je na Jadranu rijetkost. Situacija je slična u svim zemljama mediteranskog kruga, jer je pravni režim pomorskog dobra kodiran napoleonskim zakonima, kao uski pojas obale izvan pravnog prometa.
Danas je taj koncept nedovoljan za zaštitu obale, a teško ga je promijeniti jer su gradići i naseljena područja na Jadranu tik uz samu obalu, i svako pomicanje crte pomorskog dobra u kopno, radi zaštite obalnog pojasa, dovodi do masovnih eksproprijacija privatnog vlasništva. A za eksproprijacije treba puno para, tako da taj entuzijazam o zaštiti obale kroz institut pomorskog dobra naglo splasne kad se iz snova vratimo u realnost.

Tko je glasao

Posljednji prijedlog zakona,

Posljednji prijedlog zakona, koji je napušten, imao je odredbu kojom će se zakonom utvrditi pomorsko dobro u dužini 6 metara i neće se više utvđivati osim tamo gdje je različito od tog određenja. Koliko sam ja razumio za tih 6 metra nitko nikome neće platiti ništa.

Koncesije na plaže izdaju se samo ukoliko je prethodno utvrđena granica pomorskog dobra, u mojoj županiji takvih je racimo stotinjak, tako da ne stoji da je rijetkost da je granica utvrđena.

Tko je glasao

po kojim kriterijima je

po kojim kriterijima je utvrđena?

Tko je glasao

6 metara. Utvrđuje se zakonom

6 metara. Utvrđuje se zakonom za cijelu obalu. Gdje postoje razlozi da bude drugačije od 6 metara utvrđuje se kao i do sada.

Tko je glasao

meni nije jasno kako je to

meni nije jasno kako je to moguce ako je privatno vlasnistvo nepovredivo?

znaci, u svakoj normalnoj drzavi bi bilo ok da drzava proglasi "nesto", kao to pomorsko dobro radi zastite obale, zabrane gradnje i slicno... te propise ponasanje u "zasticenim podrucjima"

no potpuno je van svake logike da izvlasti stvarne vlasnike nakon toga... pogotovo sto misli dalje prodavati predavati ili privredivati na onom sto je uzela..

druga je stvar ako se radi neka luka od regionalne vaznosti ili neka slicna "regionalno ili drzavno" vazna stvar... no to je kao kad cesta prolazi preko necijeg zemljista, tu logicki ne bi trebalo biti razlike....
ali uzeti nekom sumu ili polje, pa ju dati dalje ili iznajmljivati je potpuno nelegitimna akcija... odnosno ravna nacionalizaciji i slicnom, sto je ipak nespojivo sa "novim" drustvenim uredenjem i zapadnom praksom..

napr. meni je potpuno nejasno kako oni misle recimo oziviti ili prodati manje otocice koji su i sad u privatnom vlasnistvu kad to vlasnistvo "ograde" drzavnim, dakle prvo otude a zatim i sprijece prolaz do "tvojeg"... zar ne bi bilo zgodno da se na nekim, za to propisanim mjestima (po nekom GUPu) odredi mogucnost gradnje napr. 100m2 na 3 ili 5 tisuca kvadrata? zabrani gradnja uz more ali dobije nesto drugo... recimo robinzonski ili sasvim nesto ekskluzivno?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

ne mogu ti na to odgovoriti.

ne mogu ti na to odgovoriti. To je pitanje za experte. Otprilike ja ga vidim kao pitanje o kokoši i jajetu. Vlasnici jesu vlasnici svojih čestica, ali nisu vlasnici pomorskog dobra. Nisu nikad ni bili.

Ovo za otočiće griješiš. Pomorskom dobrom okolo dobra ne prijeći se prolaz na otok već baš suprotno omogućava se neograničeni pristup na pomorsko dobro s mora i sa otočića.

Institut pomorskog dobra nema veze sa zabranom gradnje, zabranom planiranja, zaštitom prirode,.... one ima veze sa vlasništvom i uređivanjem prava pristupa i korištenja.

Tko je glasao

znam.. u tome jest

znam.. u tome jest problema... i to se kosi sa pitanjem privatnog vlasnistvakoje je kao nepovredivo...

to sa otvorenim pristupom sa mora za sve ... je jedna stvar... i nema veze sa vlasnistvom jer se "vlasniku" moze propisivati zabrana ogradivanja i slicno... bez da mu se taj dio vlasnistva otuduje..

evo jednoe paradoksalne situacije...

jedan vlasnik otoka ... kakvih ima 1000ce na jadranu... zivi na svom otoku, u svojoj kuci, zeli se baviti uzgojem ovaca ili turizmom ili bilo cim... on bi trebao dakle dobiti koncesiju na pomorsko dobro koje mu je oduzeto (neki mul, pristup ili slicno) bez obzira sto postoji pristup s mora i sto je fakticno njegov da bi mogao funkcionirati na tom otoku a ne do bog da je potrebno jos i izgraditi mol makar udovoljavao logici, propisima i bio najmanje stetan ili koristan.... tu koncesiju bi za svoje jos i morao kasnije placati...

eto, ja mislim da je zakon sa tim pomorskim dobrom takav nekakav... zato kazem da se brani pristup... odnosno ograduje pristup do vlasnistva

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Pomorsko dobro nekad i danas

Davno, kad je privatno vlasništvo bilo "još nepovredivije", te kad nekakve vlasti jedva da su imale pojma gdje se neki otok nalazi, a kamoli da su za isti donosili građevinske uredbe i prostorne planove, Roko je odlučio izgraditi mul radi lakšeg pristupa (svojim) maslinicima brodom. Kako je Roko bio samo nešto bogatiji i poduzetniji seljak, a ne i lokalna "pizda", a gradnja mula je zahtijevan posao, uskoro mu je cijelo selo pomagalo u realiziranju zamisli, napravili su lučicu, a ne samo mul, a na kraju su još i okrenuli janjca.

Kao rezultat toga, nastao je "Rokov mul", kojeg su koristili svi na opće veselje, a na kojem je Roko imao najbolji vez, od tada pa do vječnosti. Oko toga nije trebalo nikakvog niti usmenog, a kamoli pismenog dogovora - to se podrazumijevalo.

Isto je bilo sa služnim putevima - nikome nije na pamet padalo da ih uništi ili zagradi, premda su na privatnoj zemlji. Rijetkima kojima bi prekršili to nepisano pravilo, naglo bi se počele sušiti masline...

Danas neki novi "Roko" uzima u koncesiju seosku rivu, zbog čega više niti "veza" tamo ne pristaje, tu dica više ne skaču jer su vezane jahte čija se posada sladi u "Rokovoj" konobi, dok njihovo pomoćno osoblje pere one morske motoriće na žalu pored rive... Sitna lova od koncesije ide u tamo neki lokalni "Zagreb"... a selo gladi svoje magareće uši i priča o dobrim starim vremenima...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Luna, Mislim da postoji

Luna,
Mislim da postoji pitanje jesu li vlasnici vlasnici. To što su u posjedu i čak to što su čestice nacrtane u katastru kao čestice i uredno usklađene u zemljišniku još uvijek ne znači da su oni vlasnici pomorskog dobra. Vjerujem da ćeš bolje razumjeti ako kopneni dio pomorskog dobra izjednačiš sa morem ( u pitanjima vlasništva i korištenja). A oni su stvarno izjednačeni. Pomorsko dobro je more i dio kopna koji odredimo da je pomorsko dobro. Ima brojnih situacija gdje su katastarske čestice stvarno završile u more, čak i 10-15 metara. Vlasnici su uknjiženi uredno, a nikome niti ne pada na pamet pomisliti da su vlasnici mora.

Bigulica,
Dobra priča, ispraviti ću detalj: novci ne idu u Zagreb, već se dijele na tri jednaka dijela, Zagreb, županija, i grad/općina-

Ja imam priču o "četiri Roka". Poželiše oni improvizirane mulove koji su im neophodni za obavljanje djelatnosti ali i ukupni opstanak, ozakoniti. Pa u aktualnim izmjenama pokušaše ishodovati izmjene prostornog plana kako bi stvorili pretpostavke za njihovo zamjenjivanje pravim mulima dužine 10 metara. Nakon toga namjeravali su potražiti novce iz evropskih fondova jer je njihova snaga otpilike jednaka snazi tvog Roka. Razgovarali su, pisali su, lobirali su, koliko se znali i mogli u županiji ali i kod izrađivača Studije integralog upravljanja morem s naglaskom za marikulturu. U zemlji tisuća bespravnih mulova ipak nisu uspjeli. Maksimalni domet "struke" da razumije njihovu potrebu bio je da im se dozvoli postaviti montažne mulove koje po isteku koncesije moraju ukloniti i valjda odnijeti kući. Objašnjenje je ukratko bilo "ne može proći", gdje se misli da ne može politički proći skupštinu. Ima i manji problem da to ne može proći kroz zakonske barijere, ali nikome nije palo na pamet niti da izmjeni zakon da bi to ikad moglo proći. Struka ne kroji prostorni plan po kriterijima struke, struka umjesto stručnog dokumenta stvara politički dokument.

Tko je glasao

vidi za moje je pitanje

vidi za moje je pitanje nebitno to sto komentiras...

moje pimanje pomorskog dobra, a mislim da bi tako bilo i korektno obzirom na obvezu postivanja privatnog vlasnistva... kaze da bi pomorsko dobro trebalo biti

podrucje u kojem vrijede posebna pravila...

u koju to katastarsku cesticu spada, da li je bas tocno ucrtano, da li je .... nebitno... pomorsko dobro bi trebalo biti naprosto podrucje sa posebnim rezimom ponasanja...

i da je to tako ne bi vlada mogla ni "oduzimati" ni "davati" necije podrucje, cak i svoje.... za ono sto ne odgovora rezimu pomorskog dobra... sto jos dodatno znaci da bi privatno vlasnistvo bilo nepovredivo (neki otoci ili kuce, polja uz more) ali i da se plaze ne smiju davati u koncesiju jer bi to naprosto "rusilo" propisani rezim ponasanja za pomorsko dobro gdje je obaveza pristupa sa mora za sve poanta...

na zalost nasi zakoni, pravilnici i propisi ... vrlo rijetko ispunjavaju zadanu svrhu kao sto i vrlo rijetko udovoljavaju svom smislu... tako je i sa tim pomorskim dobrom...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

S obzirom na stanje stvari

(tipa http://leut.hr/robinzonski-odmor/), kako bi ti to riješio?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

sada? nikako. legalizirati se

sada? nikako. legalizirati se sigurno ne može u nacionalmom parku, a za rušenje treba para, ako ništa drugo za uklanjanje građevinske šute.... na Kornatima je možeš baciti u more.
Doduše, nikada i nije bilo nacionalne kampanje za zaštitu obale u smislu pomicanja crte zaštite obale u kopno, zato se to i događa. Ovi ljudi, koji grade ovu strahotu su vjerojatno vlasnici zemljišnih čestica na kojima niču betonske kućice, i u našem pravnom i vlasničkom režimu se osjećaju relativno sigurno. Javno (pomorsko) dobro je devastirano jer se o njemu vodi računa samo na načelnom, propagandnom nivou, kada neki politički trenutak to traži. @ SM me uvjerava u suprotno, možda bi on bio bolja adresa za tvoje pitanje?

Tko je glasao

Nekoliko razmišljanja o

Nekoliko razmišljanja o uklanjanju objekata na pomorskom dobru. Zakon kaže da je građevina čvsto povezana sa pomorskim dobrom pripadnost pomorskog dobra. To znači da je i bespravna građevina na pomorskom dobru pomorsko dobro. Pitanje je da li je uopće zakonito donijeti rješenje o uklanjanju općeg dobra i to općeg dobra od posebnog interesa za RH. Ako bi se ipak za to našlo uporište, a mislim da je to teško, pitanje je tko bi ga mogao ukloniti. Vlasnik čestice sigurno ne. Jer uklanjanje je građenje, morao bi imati licencu za građenje, morao bi imati koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, čemu bi trebala prethoditi odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra,..... Vlasnik čestice jest vlasnik čestice ali građevina na njegovoj čestici jest opće dobro. Meni se čini košmar.

Tko je glasao

Možeš li malo preciznije o

Možeš li malo preciznije o tome u što te to kao uvjeravam i na koje to pitanje trebam odgovoriti?

Rado bih odgovorio ali je potrebno postaviti i pitanje.

B-52

Tko je glasao

moja teza glasi da su javna

moja teza glasi da su javna dobra u RH devastirana, fizički ili financijski, ovisi o vrsti javnog dobra, jer sam koncept javnog dobra nema realnog pravnog i ekonomskog sadržaja.
u jednom komentaru niže ti si naveo:
" Problem devastacije i navažanja smeća nikako se ne može vezati uz status nekretnine, je li to javno ili privatno dobro, već isključivo uz obavljanje posla pregolemog državnog i lokalnog aparata. ...."
pa sam iz toga izvukao zaključak da bi ti lakše odgovorio Bigulici na pitanje o devastaciji pomorskog dobra na Kornatima.

Tko je glasao

Što se tiče devastacije

Što se tiče devastacije javnog dobra, moja je teza da ono još nije potpuno devastirano i da njegovoj zaštiti treba posvetiti najveću pažnju kako se proces devastacije ne bi doveo do kraja. Ovim se zakonom nažalost daje zeleno svjetlo za potpunu devastaciju.

Što se tiče smeća, moja je teza da tu vlasništvo nije presudno. Ono se odbacuje i navaža skoro jednako i na privatno i na državno vlasništvo. Ovisi to najviše o postojanju i efikasnosti komunalnog i inspekcijskog nadzora, nikako o karakteru vlasništva. Zato i tvrdim da se omogućavanjem samo promjene vlasništva taj problem neće riješiti.

Onaj tko želi privatizirati, bilo kupnjom bilo ulaskom u dugoročnu koncesiju, javno dobro, to ne želi da bi ga samo posjedovao već ga eksploatirao i zarađivao. Dakle tom nije cilj nekakvo unutarnje zadovoljstvo zbog posjedovanja komada prostora već zarada od njegove eksploatacije.

Pogledaj malo što piše u postojećem zakonu o javnom pomorskom dobru, ono o uporabi koja može biti opća i posebna. Pa onda ono da se davanjem koncesija ne smije onemogućiti ta opća uporaba. Protiv sam toga da se to mijenja jer opća uporaba jamči pristup i opće korištenje svakom građaninu. U slučaju morske obale je to da može doći, kupati se i sunčati.

U ime kojeg interesa i cilja je opravdano to novim zakonom uskratiti?

Za rješavanje pak građevina na javnom pomorskom dobru bi se bilo najbolje voditi logikom koja vrijedi za ostali prostor, do 68 i poslije. Devastacija nije nastala prije famozne 68. Tko je u Dalmaciji još onda napravio kuću na obali ili kućicu na otoku sasvim sigurno nije problem o kojem mi danas raspravljamo. Veći su graditelji u pitanju. Zato ne bih volio da se ovim zakonom daju krila još većim neimarima i uzurpatorima.

B-52

Tko je glasao

ako nešto nije jasno i

ako nešto nije jasno i nedvosmisleno kodificirano kao javno dobro, onda ga je teško braniti i štititi, jer ne postoji regulativa koja štiti javno dobro. Postoje komadići regulative o pomorskom dobru, o vodnom dobru, o rudnom blagu, o koncesijama javnog dobra za gospodarsku uporabu. Najčešće se javno dobro definira kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.

Npr, nafta i plin i pod zemljom su opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.OK, zvuči krasno, no nigdje se ne može baš jasno razabrati da su svi građani ove države javni vlasnici nafte i plina.
MOL- INA izvade naftu i plin u skladu s ugovorom o koncesiji, i gle čuda, nafta i plin postaju vlasništvo dioničkog društva, jer je to u skladu s ugovorom o koncesiji, a koncesije i jesu institut transfera javnog u privatno vlasništvo, i relikt iz razdoblja kolonijalizma.
MOL-INA preradi naftu u benzin, formira cijenu po nekakvoj misterioznoj formuli, ostvari profit i zadrži ga za sebe. Doduše, plate nekakvu simboličnu koncesijicu, ali poanta je u tome da je resurs u javnom vlasništvu de facto privatiziran izlaskom nafte na zemljinu površinu. Rezultat bi bio isti i da je INA u 100%tnom vlasništvu države, jer su i državne kompanije trgovačka društva u domeni privatnog prava.

Da bi načelo javnog vlasništva nad prirodnim resursom bilo poštovano od početka do kraja, nafta i plin moraju ostati javno vlasništvo i u tankovima na površini zemlje. Koncesijske ugovore treba izbaciti iz upotrebe, a uvesti ugovore o podjeli proizvodnje. Investicijske troškove eksploatacije treba pokriti iz jednog dijela pribavljene nafte i plina ( cost oil), a ostali dio ( profit oil) podijeliti između mirovinskog fonda, ili nekakvog fonda od kojeg svi građani imaju koristi, i naftne kompanije. Taj omjer između mirovinskog fonda i MOL-INE treba biti 90:10 u korist fonda, a ne nekavih smiješnih 5%, koja INA sad plaća i ubire basnoslovne profite.
Na taj način resurs u javnom vlasništvu ostaje javno dobro u cijelom vijeku i u svim fazama svog postojanja, a korisnici ekonomskih koristi od uporabe tog resursa ostaju svi građani ove države.
I to načelo treba primijeniti na svako gospodarsko korištenja resursa u javnom vlasništvu. Tako će pojam javnog dobra postati operativan i jednostavan za razumijevanje, a građani od njega imati direktne i neposredne koristi.

Tko je glasao

@hlad Iznio si vrlo

@hlad

Iznio si vrlo zanimljivo i inspirativno razmišljanje. Zanima me da li misliš da bi se na tragu tvog razmišljanja mogao utemeljiti neki alternativni ekonomski program koji bi imao potencijal odgovoriti na izazove krize u kojoj se našla ekonomija kakvu poznajemo? Drugim riječima, da li smatraš da bi drugačiji pristup javnim i zajedničkim dobrima mogao generirati novi ekonomski sustav koji bi operirao neovisno i od države i od tržišta?

nemesis

Tko je glasao

Bigulica kao (samo) promatrač pojave...

bez pretenzija da bagerima mijenja poredak stvari, bila bi sretna i kad bi samo mogla vezati brod u takvu lučicu, te prošetati obalom, dakako, diskretno i bez predugog zadržavanja ;) Međutim, Bigulica se boji nadolazećeg "Armed response" natpisa, a potom i djelovanja...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Izvrsno je što tankoćutni

Izvrsno je što tankoćutni gradonačelnik vodi računa o javnom dobru i interesima građana. No nakon što se oporavimo od šoka koji u aktualnom vremenu neminovno mora izazvati ova kulminacija socijalne osjetljivosti, moramo si postaviti i jedno sasvim logično pitanje.

Naime, što i koliko vrijedi besplatan ulaz u nekakav Casino Royal ili tržni centar našeg najomiljenijeg i socijalno uvijek osjetljivog tajkuna?

Istina je, tržni centri u skladu s duhom vremena zimi znaju poslužiti da se građani, naravno besplatno, ugriju jer za kuće i stanove sve ćešće ne mogu plaćati troškove grijanja. Ljeti se, naravno opet besplatno, mogu i rashlađivati što općenito blagotvorno djeluje na organizam i još više na prevenciju srčanog udara (usput, eto ideje kako bi se i određena sredstva HZZO mogla usmjeriti u džep ionako najvećeg primatelja državnih poticaja).

No ipak, što se osim besplatnog ulaza tu može dobiti? U Casinu ili tržnome centru ne možeš urediti nekakav svoj kutak i boraviti na način koji je tebi po mjeri i ugodan. Možeš jedino šetati između stolova ili polica na kojima drugi, imućniji, troše svoj novac i zamišljati kako bi tebi bilo da si na njihovom mjestu.

Isto će biti i na koncesioniranim plažama. Imat ćeš besplatan ulaz i pravo na provlačenje između redova ležaljki za iznajmljivanje ili stolova beach barova, možda se i promuvati oko sve brojnijih i čudnovatijih rekvizita za uživanje na vodi no i to samo na način koji ne ometa uživanje onih koji će imati dovoljno novaca da si sve to priušte.

Na takvim plažama također nećeš imati mogućnost uspostaviti nekakav svoj kutak, barem da prostreš ručnik. Imat ćeš naravno mogućnost sunčati se, to se može i u hodu, baš kao grijati se ili rashlađivati u velikim tržnim centrima, no je li to to? Je li to ono što javno dobro treba predstavljati i omogućavati svima?

Vjerojatno je svima poznat vic o tome kako Škot odgaja djecu, ono kad sinu kaže "ako budeš bio dobar, vodit ću te u slastičarnu da gledaš kako druga djeca jedu sladoled". Želi li uvaženi socijalno osjetljiv gradonačelnik da i Riječani počnu tako odgajati djecu? Da im počnu govoriti "djeco, ako budete dobri, vodim vas na plažu da cijeli dan gledate kako drugi uživaju u suncu i moru"? Uz upozorenje, "samo pazite da budete tihi i mirni, a ako i uspijete malo ući u vodu, pazite da se ne nađete na putu onima koji koriste one rekvizite, oni plaćaju i ne smijete im smetati".

Da, doista je filozofsko to pitanje "što s plažom". Što bi ljudi mogli raditi s plažom? Čemu bi još osim kupanja i sunčanja mogla poslužiti? Valjalo je tu organizirati i kakav okrugli stol, možda čak međunarodni kongres jer toliko je teško to pitanje. No kako se ne bi rasipali novci poreznih obveznika, gradonačelnik je mudro iskoristio hrvatsku posebnost, da smo dostigli vrhunac u opremljenosti informatičkom opremom i sveopću informatičku pismenost (sitnica u vidu ogromnog broja klasično nepismenih tu ne igra nikakvu ulogu), pa je do svih mišljenja došao jeftinim e-konsultacijama. Grandiozno!

Svi oni koji kopaju po kontejnerima, penzići, nezaposleni i beskućnici su sigurno odvojili trenutak da izvuku svoje laptope, gadgete i razna čuda od tehnike kako bi svom Obiju posredovali mišljenja da se odriču prava na svoj komadić plaže i svoj komadić mora, sve kako bi se još bolje punilo gradski proračun i državnu kasu i tako nastavilo financirati mudre zamisli, navike i skroman život onih na vlasti.

B-52

Tko je glasao

u čemu je problem? plaža

u čemu je problem? plaža Ploče je tipična urbana plaža ispod bazena na Kantridi, to znači da nije nekakva rezervirana hotelska plaža u režimu koncesija isključivo za hotelske goste. Danju u ljetno vrijeme je plaža, a noću i izvan sezone šetnica, nešto slično zagrebačkom Jarunu. Čista je i dosta dobro uređena. Osim kupanja i sunčanja nema nikakvih drugih sadržaja. Grad je zamislio da se ponuda ostalih usluga na plaži može ostvariti privatnom inicijativom, kroz režim koncesija za usluge, koje se inače standardno nude na plažama. Pristup plaži ostaje otvoren. Jedan broj Riječana je tražio da se plaža zatvori i naplaćuje ulaz, jer se na plaži povremeno pojavljuje jedna grupica korisnika plaže, sa riječke Rujevice, a to je prigradsko naselje slično splitskoj Sirobuji, ili zagrebačkom Kozari boku, drugačijeg ponašanja, higijenskih navika, sklonih krađi itd.
tko želi, osim kupanja i sunčanja, moći će iznajmiti ležaljku, kupiti sladoled, surfati se na moru, pojesti ribice ili krumpiriće, popiti piće, i jasno platiti za svaku dodatnu uslugu, kao i svugdje na svijetu.
ne vidim gdje je problem?

Tko je glasao

Nije problem ukoliko sadržaji

Nije problem ukoliko sadržaji kojima će koncesionar popuniti plažu ne onemoguće slobodno korištenje, to podrazumijeva prostor za sunčanje i plivanje, i onima koji ne žele platiti dodatni sadržaj. To je poanta mojih upisa.

Dakle, ne apsolutno protiv koncesije ali uz jasna ograničenja koncesionaru kako ne bi došlo do toga da građani budu ometeni u besplatnom korištenju prostora za sunčanje i plivanje. Samo besplatan ulaz to ne osigurava, treba ostaviti i dovoljno prostora za kupače-vulgaris.

Štoviše, vodeni tobogani i slična čudesa, razna plovila i drugo, samo mogu pomoći. Nešto je kao s alkoholom, u razumnim količinama i umjerenim pijenjem pomaže a s prekomjerno toga boli glava. O tome je riječ.

Treba imati mjeru. Dosadašnja naša iskustva pokazuju da je prečesto pomanjkanje toga.

B-52

Tko je glasao

Sličnosti...

To mi malo liči na ove šatorčine na Trgu - http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2009/m12/x226222036619081636_0.jpg - možeš uć na kobasice, a i ne moraš, uostalom, ako ti se ne sviđa, ne moraš niti šetati trgom - slobodan izbor, neee...

Vidjet će se kako će to izgledati - hoće li plaža osvanuti popločena ležaljkama i suncobranima koji će znatno reducirati prostor onima koji ih ne žele koristiti, ili...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

plaža je dugačka 350 metara,

plaža je dugačka 350 metara, a površina je 14.000 kvadratnih metara. teško je takvu površinu popločiti s ležaljkama i suncobranima.
inače, poznata je stvar na svijetu, da su rezervirane i zatvorene plaže mnogo čišće od javnih. na plažama boljih hotela nema plastične ambalaže, otpadaka hrane, ostataka noćnih tuluma, šprica, privremenih klošarskih naseobina, prljavih sanitarija, ali treba platiti.... to je i razlog zašto je na Jadranu čisto more za kupanje sve dalje, i ako nemaš barem gumenjak, možeš samo prebirat uspomene na nekadašnji plavi Jadran

Tko je glasao

Briga za javno dobro...

Kad već nema svijesti i kulture... javne plaže bi se trebale održavati baš kao i javni parkovi, javno dobro je javno dobro, a ne ničije dobro. Kod nas je međutim javno dobro dobro održavano jedino ako se njime dobro eksponira neki lokalni političar, pa je tako Cvjetni trg popločen već treći puta, a stvarno javna površina mu je sve manja...

Na skrovitim plažama Jadrana čovjek se može dobro zabaviti prekopavajući po jahtaškom i inom naplavljenom smeću, a slično je i kad zaroniš... treba stvari promatrati kreativno... potonuli šparhet je lijepa kuća za morska bića...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Stoji, no problem je što

Stoji, no problem je što rezervirane i zatvorene plaže više nisu javno dobro već privatno.

Samo ime govori, "rezerviranom i zatvorenom" nije svakome omogućen pristup.

Ovo "teško je takvu površinu popločiti" tek treba vidjeti. Naši neimari uvijek znaju iznenaditi.

B-52

Tko je glasao

u svijesti naši ljudi javno

u svijesti naši ljudi javno je ničije, a ničije je svačije. Iz toga proizlazi da nitko nije suglasan da se javno dobro koristi u jasnom režimu korištenja javnog dobra, pod istim uvjetima za sve. Zato je posljedica ovakovg nedovršenog koncepta javnog dobra opća devastatcija biljnog i životinjskog svijeta na javnom dobru ( u slučaju ove plaže, pomorskog dobra ), navažanje smeća na divlje deponije na javnom dobru ( jer one su ničije), teškoće u razumijevanja samog pojma javnog dobra, a posljedično nelogični i neadekvatni upisi javnog dobra u zemljišnike.
Trebale su godine da se pomorsko dobro počne upisivati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a ne kao vlasništvo RH. I danas to mnogima nije jasno, jer ako nešto nije privatno, onda je državno, a država je naša, pa je onda to sve naše. Mnogi pravnici još imaju problema u shvaćanju pojma " stvari izvan pravnog prometa ". Zato se i dogodilo da je država svoja potraživanja prema brodogradilištima kompenzirala sa pomorskim dobrom, i tako je za izgubljeni cash dobila bezvrijedne " stvari, kojima se ne može trgovati " ( pomorsko dobro ).
Sve to lijepo zvuči na programatskom nivou, i javno, i opće i zajedničko dobro, ali ako ne postoji razumljiva i jasna supstanca svih tih pojmova, oni postaju beskorisni.

Tko je glasao

Problem devastacije i

Problem devastacije i navažanja smeća nikako se ne može vezati uz status nekretnine, je li to javno ili privatno dobro, već isključivo uz obavljanje posla pregolemog državnog i lokalnog aparata.

I druge države imaju nekakvo javno dobro pa se takve stvari ne događaju. Evo sam do jučer, cijeli tjedan, opet bazao malo po Beču. Promatrao sam s prozora kako rade na čišćenju snijega, palo ga je samo centimetar-dva novog, i odvažanje kanti i kontejnera smeća. Naravno da sam to odmah uspoređivao s onim kako znam da je kod nas, ima izuzetaka ali generalno je stanje svakakvo. Gledao sam te djelatnike i, bit ću iskren, divio im se.

Država i lokalna uprava ima načina za osigurati da javno dobro ne bude deponij smeća, pa ni sastajalište alkoholičara, narkomana i raznog tzv. polusvijeta. Samo, treba raditi svoj vrlo dobro plaćen posao.

Ne smatram da je rješenje u takvim slučajevima ono koje je našoj eliti najlakše i prvo na pameti, prodati ili dati u koncesiju. Možemo ga zvati i "brigo moja, prijeđi na drugoga". Više sam za to da administracija svoju brigu rješava sama. Za to ih plaćamo. Ne mogu li ili ne žele, neka odstupe.

B-52

Tko je glasao

Povjerenstvo

Kritičari prijedloga Zakona nisu se ostvrtali na odredbu članka 5 i 6 Prijedloga, koji ima elemente duhovitosti.
Prema članku 5 i 6 prijedloga Zakona, Vlada RH donosi Odluku o proglašenju strateškog projekta, a prijedlog Odluke utvrđuje Povjerenstvo.
A Povjerenstvo izgleda ovako:
- Vlada osniva Povjerenstvo,
- Vlada imenuje članove
- Članovi su ujedno i članovi Vlade.
Dakle, Vladi RH, prijedlog Odluke o proglašenju strateškog projekta podnose - članovi Vlade RH !
Sami sebi.
Član povjerenstva "po potrebi" može biti i "državni službenik", međutim takav državni službenik ako ne bude kooperativan, može se već danas upisati u udrugu zviždača.

Povjerenstvo kao predlagatelj Odluke mora biti neovisno i izrazito strukovno/stručno tijelo koji sastav i način donošenja odluka, mora isključiti aposlutnu prevagu politike nad strukom. Zato bi povjerenstvo trebalo biti u takvom sastavu, da članovi Vlade RH u trenutku unisonog glasanja, ne mogu ostvariti većinu. Primjerice:
5 članova Vlade RH, 6 članova izvan političke pripadnosti (struka, građanski predstavnici, NGO ....)

Tko je glasao

Da li potaknuti primjerom iz

Da li potaknuti primjerom iz Njemacke i Austrije gdje su se pobunili vec na samu smjernicu Evropske komisije u vezi privatizacije voda, u Novom se listu pocelo drugacije razmisljati o ovom zakonu.

N o u takva javna dobra ne spadaju samo vode, nego i šume i javne ceste, o kojima govori i predloženi zakon o strateškim investicijskim projektima, koji de facto suspendira pravnu državu i hrvatski ustav. Taj zakon predstavlja egzemplaran primjer napada kapitala na javno dobro, uvodeći svojevrsno izvanredno stanje u kojem za velekapital vrijede drukčiji, posebni zakoni, a zapravo bezakonje. Zakon promiče nejednakost pred zakonima ove države, i to na najmanje dvije razine: najprije u korist velekapitala u odnosu na male i srednje poduzetnike, a onda i u prema običnim smrtnicima.
.
Kada »investitorima« jednom prepustimo naša javna dobra, tko će kasnije arbitrirati gdje je kraj njihovim intervencijama u vode, šume i javne ceste? Ad hoc državne komisije, u čiju bismo nekorumpiranost trebali povjerovati, iako je korupcija inherentna politici liberalizacije, a ne njezin eksces. Ne možemo se oteti dojmu kako je u ovom slučaju vlada Zorana Milanovića, u panici zbog pogoršanja gospodarskog stanja, slijepo povjerovala u magičnu moć deregulacije i privatizacije, iako nije riječ o lijeku koji će nas izvući iz krize, nego prije o uzročniku mnogih današnjih tegoba.

Kao da sam ovo citao prije nego sam napisao svoj dnevnik. :)

B-52

Tko je glasao

Milanovic odnosno Vlada u

Milanovic odnosno Vlada u jednu ruku jest u pravu (iskljucivo u tome da je to kljuc rjesenja) i ja sam u biti izrazito ZA vezano uz predmet, medutim, formulacija, nacin djelovanja, dosadasnja realizacija i operativa su potpuno krivi i tome se na ovaj nacin izrazito PROTIVIM.

Na stranici Mingoa se moze naci kako dati primjedbu: http://www.mingo.hr/default.aspx?id=3674

Misljenja sam da je predmet ovog Zakona izrazito vazan i u njemu se krije buducnost Hrvatske (sretan sam da je recimo to Vlada konacno prepoznala). To je jedino sto u ovom slucaju kao pozitivno priznajem ovoj Vladi.
Smatram da Hrvatska mora kvalitetno rijesiti dvije osnovne stvari:
- raspolaganje drzavnom zemljom, tj prije svega ovdje imam u vidu poljoprivredno dobro (zemlja obuhvaca i drugo gospodarsko dobro)
- raspolaganje i koristenje pomorskog dobra
Kljuc rjesenja ove dvije stvari je Hrvatska buducnost ili pak glavinjanje.

Medutim u potpunosti sam protiv ovakvog prijedloga zakona. Vec prvi clanak je skandalozan.
Clanak 1.
Ovim se Zakonom u svrhu učinkovitog i što bržeg pokretanja gospodarskog razvitka svih dijelova Republike Hrvatske, stvaranja i razvijanja preduvjeta za napredak i socijalno blagostanje njenih građana te postizanja bolje i učinkovitije zaštite dobara od interesa za Republiku Hrvatsku kao i osiguranja boljih uvjeta za gospodarenje tim dobrima i održivi razvitak, uređuje određivanje strateških investicijskih projekata Republike Hrvatske, pozivanje investitora i koordinacija provedbe strateških projekata, raspolaganje s nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i izdavanje upravnih akata u vezi s provedbom tih projekata.
Kontradiktorno je u hitnu i zurnu svrhu odredivati neke strateske stvari. Hitno i zurno ne mogu se rjesavati strateske stvari. Dikatat hitnosti iz ove price naprosto treba otkloniti. Jedino sto hitno moze biti jeste konacno pristupiti strateskom nacinu rjesavanja strateskih stvari. Tu su Kukurikavci najtanji - nazalost. Nesto sto je jos za HDZa zajednicnki dogovoreno, oni su nakon dolaska na vlast naprosto izigrali i oni ni u primisli nemaju nekakav opci konsenzus vec politicku prisilu i mainpulaciju (posebno sad kad su ovladali svim medijima i pozicijama). Na benignim stvarima tipa ZO oni padaju vezano uz javnu politiku jer pokazuju da neznaju javno politicki djelovati vec iskljucivo terorom i iz pozicija trenutacne moci. To isto ponavljaju ovdje, a to je pogubno.

Svrha Zakona potpuno je promasena. Gospodarski i socijalni ucinak blagostanja treba biti samo posljedica (posljedica vise kompromisa), on ne smije biti glavni cilj. Izrazito se protivim gospodarskom blagostanju kao strateskom cilju, a posebno da neki strateski Zakon to ima kao pripisanu posljedicu. To treba biti posljedica nekog drugog cilja, a taj drugi cilj upravo mora stititi od "strateskog cilja" tj od pretjeranog gospodarskog interesa (sto je proglaseno strateskim ciljem po ovoj Vladi).
Za mene bi taj strateski cilj trebao biti zastita zemlje i vode tj pomorskog dobra. Ne mislim pri tome da se to nacini principom eufemizma vec stvarno. Da iz sustavne zastite proizade nacin gospodarskog iskoristenja.

Prije svega treba biti svjestan da uz zadrzavanje postojeceg stanja najmanje stitimo zemlju i vodu, a od toga niti imamo koristi.
Prije svega treba analizirati tu situaciju i gdje se bez kvalitetnog zakona o njihovoj zastiti mozemo vrlo brzo naci.
Zemlja koja se poljoprivrednicima daje u kratkorocne koncesije izrazito je ugrozena. Ta zemlja se iscrpljuje, njome se ne gospodari u dugorocnom interesu vec u potpuno suprotnom. To je veliki problem.
Takoder veliki problem jest sto se lokalna i ina administracija ovom zemljom, ali i vodom koristi kao izvorom svoje moci, a to je i podrucje izrazitog kriminala (ovdje bih to prosirio i na druga dobra kao sto su gradevinsko zemljiste, vec izgradene nekretnine,...). Milanovic je tu potpuno u pravu, no to treba staviti u prvi clanak Zakona jer je to strateski interes, koji treba ograniciti upravo od pretjeranog gospodarskog izrabljivanja.
Veliki problem imamo i na pomosrkom dobru. Cinjenica je da hoteli ne raspolazu obalnim podrucjem ispred svojih hotela i da to hotele u potpunosti ogranicava u stvaranju kvalitetne turisticke ponude. Zbog toga nemamo uredenu obalu, vec nagrdenu i bez dugorocne zastite. Ja amaterski ronim i ogorcen sam situacijom morskog dna veceg dijela Jadrana.

Nadalje, protivim se u potpunosti clanaku 5. i duhu i namjeri cijelog Zakona koji Vladu stavlja u poziciju da odreduje i arbitrira o strateskim projektima vezanim uz iskoristavanje cjlokupne drzavne imovine (moj prijedlog se odnosi samo za poljoprivredno i pomorsko dobro). Vlada ne moze upravljati, a u to smo se uvjerili u potpunosti ni s vrtickim i osnovnoskolskim projektima, a kamoli arbitrirati strateske investitore.

... ukratko katastrofa i potpuni promasaj - a posebno sam ogorcen jer je u bitnome cime se zele baviti doista kljuc rjesenja cak i onaj brzi do kojeg im je toliko stalo. (svaka slicnost sa pokusajem modernizacije hrvatske po pitanju ZO potpuno uracunata i ukljucena)

Tko je glasao

Veliki problem imamo i na

Veliki problem imamo i na pomosrkom dobru. Cinjenica je da hoteli ne raspolazu obalnim podrucjem ispred svojih hotela i da to hotele u potpunosti ogranicava u stvaranju kvalitetne turisticke ponude. Zbog toga nemamo uredenu obalu, vec nagrdenu i bez dugorocne zastite.

Jednostavno moram ovo izdvojiti. Činjenica da općim dobrom ne raspolažu hoteli trebala bi nas veseliti. Uređenu obalu nemamo jer smo neuređena zemlja koju ne želimo urediti.

Tko je glasao

Oko ovoga ce biti bas pravi

Oko ovoga ce biti bas pravi okrsaj, pravi krs i lom, tu ce se pomijesati i lijevi i desni i pravi i krivi.
Hoteli sada kakvi jesu u najvecem dijelu su izvor ukupne devastacije obale jer se u zastitu i odrzavanje priobalnog podrucja naprosto ne ulaze. Ulaze se ono potpuno minimalno. U ono s cime se ne raspolaze ili je to raspolaganje mutno i potpuno rizicno naprosto se ne ulaze. Takvi kakvi jesu (podinvestirani, derutin i traljavi) maksimalno se iscrpljuju u potpunoj nebrizi za bilo sto.
Govorimo o raspordaji zemljista, voda,.., a drzava je npr dala na natjecaj neke od hotela iz tzv vojnog kompleksa i sire (Basko polje, Kupari, Bjelolasica,..) http://www.mint.hr/UserDocsImages/12-katalog-invest-hr-final.pdf
Ispada da te hotele i sl. ustvari nitko niti ne zeli. Prodaju se za tesku sicu. Mi njih mozemo prodavati do u besvijest, ali uvijek ce se isto dogadati.
Dokle god se doista ne odluci i ne prepusti u pravo djelotvorno vlasnistvo hotel sa pripadajucom priobalnom infrastrukturom u smislu da hotel moze doslovno bodljikavom zicom (namjerno karikiram da netko ne moze prigovoriti da okolisam) opasati svoj posjed hoteli nece vrijediti nista.
Tko ne vjeruje u ovo sto pricam samo neka proba doci ispred pomorskog dobra privatnih osoba, vlasnika vikendasa, ali i domacih koji su zaposjeli svoje posjede po mnogim mjestima na otocima i drugdje. Kakve sve smicalice rade da zabrane pristup privatnim plazama i sl.

Treba u tome pronaci pravu mjeru i izvedivo rjesenje.
Pogledamo li npr sudbinu Supetra i Bola na istom otoku gotovo da je sve vidljivo i jasno.
Hoteli Supetrus (bivsi plivino odmaraliste) su pronasli nekakav modus operandi da i u postojecoj situaciji zaokruze priobalni pojas (bez storgih i izrazitih zabrana ulaska i sl) i doslovno preporode Supetar, dok su hoteli Zlatni rat koji prakticki raspolazu hotelom uz jedinstveno i neponovljivo mjesto osudeni na glavinjanje, nakaradno koristenje i obale i svega ostalog. Kakva bi se kuka i motika digla da se na Zlatnom ratu ogranici pristup samo za hotelske goste mogu samo zamisliti.

Istovremeno uz forsiranje i zabadanje glave u pijesak (zadrzavanje neodrzivog statusa quo sto neki vide kao pozitvino i dobro iz proslog sustava) nama raste potpuna devastacija obale, otoka i sl. Rastu deponije smeca, nereda, nagrdivanja i vlasnickog i nevlasnickog izivljavanja na terenu. Jedno Lastovo postaje smetliste, na Korculi vise uopce ne zelim zaroniti, o Hvaru da i ne pricamo.
Drzava, lokalna uprava moraju konacno poceti durogorcno gledati, a ne lopovski i kratkorocno.

Tko je glasao

Oko ovoga ce biti bas pravi

Oko ovoga ce biti bas pravi okrsaj, pravi krs i lom, tu ce se pomijesati i lijevi i desni i pravi i krivi.

Iskoristiti ću ovaj citat da izložim neka svoja razmišljanja o halabuci oko rasprodaje i koncesioniranja javnih dobara koju je ovih dana podiglo civilno društvo a mnogi podržali, a koja jest i osnovna tema ovog dnevnika.

Biti će okršaj, moguće neće dobiti puni odjek u javnosti, ali definitivno će biti. A zašto? Zato jer se radi o određivanju budućnosti javnog dobra. Okršaj će biti žestok jer se radi o dobru koje je najpotrošenije, do te mjere da es u pojedinim sredinama potpuno potrošilo. Okršaji će se voditi, a zapravo se već vode, oko sadržaja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji će odrediti budućnost pomorskog dobra, baš kao što je budućnost drugih javnih dobara određena Zakonom o šumama, Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o zaštiti okoliša, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o turističkom zemljištu,..... sve zajedno Zakonom o prostornom uređenju i gradnji. I ne samo to budućnost javnih dobara određena je i drugim zakonima, strategijama, planovima gospodarenja otpadom, planovima upravljanja zaštičenim dijelovima prirode i Planovima upravljanja kulturno povijesnim cjelinama.

Prva linija brige/nebrige, prodaje/rasprodaje javnih dobara je u rukama države koja zakonodavnim okvirom određuje budućnost javnih dobara. Druga linija opet je u rukama države a radi se o provođenju zakona, planova i procedura, gdje aktualnoj vladi bilježim strašne recke, od izdavanja rješenja i vođenja postupaka procjene uticaja na okoliš za zahvate koji su zakonom zabranjeni do izdavanja akata za građenje za kapitalne objekte bez uporišta u prostornoplanskoj dokumentaciji. Treća linija u rukama je područne i lokalne samouprave koje planirajući zahvate u obuhvatu svojih administrativnih granica određuju budućnost javnih dobara, opet brojnim dokumentima, strategijama, prostornim planovima, planovima gospodarenja otpadom,...

Budućnost javnih dobara tako je u nas određena i prije ovoga zakona. Konkretno skoro 600 turističkih zona, stotinjak golf resorta, stotine poslovnih zona, nekoliko desetaka tisuća nautičkih vezova, lokacije pogona za obradu otpada, spalionice optada,.... Ovim zakonom se ne omogućuje i stvara uvjete za rasprodaju prirodnih resursa i javnih dobara Republike Hrvatske. Ovim zakonom mjenja se dosadašnja procedura (način i uvjeti) kojim su do sada javna dobra čija je sudbina trolisno zapečačena prelazili u privatne ruke. Političku raspravu o tom segmentu rado bih slušao, dosadašnje procedure ovlaš poznajem, mogu napisati u namjeri da isprovociram diskusiju upućenijih od mene da su javna dobra do sada u privatne ruke prelazila na momente smiješnom dugotrajnom procedurom za nikakve novce. Rasprave o namjeri vlade da prodaje javna dobra držim jeftinim politikanstvom, koje je nažalost krenulo iz civilnog društva čime civilno društvo samome sebi čini medvjeđu uslugu, što je pojava koju u splitskim lokalnim odnosima već odavno često bilježim. Civilno društvo čije će se negativne posljedice na razvoj civilnog duštva osjećati godinama - tako ja to zovem.

Neovisno od ostalih odredbi ovog zakona, u svrhu provedbe strateških investicija, šume i šumsko zemljište u vlasništvu države, javne ceste te pomorsko i javno vodno dobro nije moguće otuđiti niti na njema osnivati stvarna prava

Iz navedenih razloga ni ova rečenica ne stoji. Moguće je otuđiti i osnivati stvarna prava. Tako i treba biti. U skladu sa strategijama, zakonima, prostornim planovima, planovima gospodarenja otpadom, planovima upravljanja,........ kojima odlučujemo o sudbini javnih dobara.

Tko je glasao

naš Zakon o koncesijama ( NN

naš Zakon o koncesijama ( NN 143/12 ) uopće ne razlikuje pojam javnog dobra, nego samo općeg dobra, a raspoznaje pojam javnih radova i javnih usluga. ( U članku 1.)

onda, recimo u članku 5., odredbe, koje su suprotne prijedlogu Zakona o strateškim investicijama:
(članak 5. točka 3.)
" (3) Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima."

onda, postoji, posebna podvrsta koncesija, koncesije na zahtjev tj one, koje se dodjeljuju bez natječaja:

Koncesije na zahtjev

Članak 29.

(1) Koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra može se iznimno dati neposredno na zahtjev gospodarskog subjekta:

– kada mu je to nužno radi provedbe ugovora o koncesiji za javne radove ili koncesije za javne usluge,

– kada je to gospodarskom subjektu, koji je već potpisao ugovor o koncesiji za istraživanje mineralnih sirovina, nužno radi sklapanja ugovora o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina koje su bile predmet istraživanja, a u skladu s odredbama propisa koji uređuju istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina,

– ako postojeća i/ili planirana gospodarska aktivnost gospodarskog subjekta na određenoj lokaciji čini s predmetom koncesije za koju se zahtjev podnosi, neodvojivu tehnološku ili funkcionalnu cjelinu, te koncesija služi isključivo za obavljanje te gospodarske aktivnosti, a osobito kada je predmet koncesije korištenje voda za tehnološke potrebe i navodnjavanje,

– kad je to potrebno ovlašteniku prava na radove sanacije koji se obavljaju na pomorskom dobru, a na temelju posebnog propisa.
.....

Tko je glasao

Ajde konacno, dakle ipak se moze prodavati i koncesionirati

Moguće je otuđiti i osnivati stvarna prava. Tako i treba biti. U skladu sa strategijama, zakonima, prostornim planovima, planovima gospodarenja otpadom, planovima upravljanja,........ kojima odlučujemo o sudbini javnih dobara

Jel ti to mislis na strategiju koju vlada jos nije ni predlozila saboru na usvajanje, zbog cega je Lesar podnio kaznenu prijavu protiv Milanovica kao odgovorne osobe?

Prijepor i jeste oko toga sto strateskih dokumenata nema.

Umjesto da se najavi siroka javna rasprava kako bi se isti donijeli i bili sto kvalitetniji (konsenzus pozeljan), donosi se zakon prema kojem ce o svemu odlucivati grupica ljudi iz vlade. To se tak ne dela u normalnim zemljama.

B-52

Tko je glasao

Prijepor i jeste oko toga sto

Prijepor i jeste oko toga sto strateskih dokumenata nema.

Ne mislim na tu strategiju, niti na bilo koju drugu, već pišem u množini o strategijama. Strateških dokumenata ima. Ima ih na kamione, šlepere. Skupo plaćenih, stručnih, donesenih na svim razinama vlasti. A u njima ima sadržaja koji mogu razveseliti mnoge koje interesira javno dobro,... Koliko ih ima i koliko su političari upućeni najbolje ilustrira istup splitske dogradonačelnice nedavno na jednoj javnoj tribibi. Kaže da poslije nekoliko godinja vladanja još pokušavaju izbistriti koje sve strategije na gradskom nivou uopće postoje.

Još ću kratko probati o najvećoj rupi u ovom zakonu. Upotrebom termina resorna strategija, prostorni plan i veznika i/ili, odredbama zakona stvaraju se mogućnosti da strateškim projektom postanu projekti usklađeni sa resornim strategijama a neusklađeni sa drugim strategijama, usklađeni sa resornim strategijama a neusklađeni sa prostornim planovima, usklađeni sa prostornim planovima a neusklađeni sa strategijama, usklađeni sa strategijama i prostornim planovima a neusklađeni sa drugim važnim dokumentima kao što su planovi gospodarenja otpadom i planovi upravljanja zaštičanim dijelovima prirode i kolturno povijesnim cjelinama. Loših primjera projekata ovih vrsta imamo koliko ti duša poželi, od HDZ/SDP razvojnoj projekta na Krku, naftnog terminala Brižine,......

Zakon treba izmjeniti na način da strateški projekti mogu postatati samo projekti usklađeni sa svim strategijama, i prostornim planovima, i ovim drugim planovima koje spominjem. Usklađenost strateškog projekta sa spomenutim dokumentima na sve tri razine vlasti (država, županija, grad/općina) treba provjeriti u najranijoj fazi postupka i projekti koji nisu takvi ne smiju stići na listu niti biti od interesa za državu. A na Vladi je da harmonizira odnose među istorodnim i raznorodnim planovima,....

Tko je glasao

Sve ce to elita harmonizirati

Bas zato sto je preokupacija elita vec decenijama samo napredak a ne stvarno uredjenje drustva, nisu se ni bavili donosenjem nekakvih straegija koje bi valjalo provoditi niti koje bi bile s bilo cime uskladjene, pa ni same sa sobom. Utoliko je i ova harmonizacija koju spominjes samo jos jedan od naziva za sizifov posao. Tko stvarno zeli harmonizirati onako kako ti vidis, taj bi morao donijeti strategiju upravljanja drzavnom imovinom, ovu koju spominje Lesar a uporno ignorira Milanoviceva vlada, i izvan snage staviti sve sto o tom postoji od ranije ili ima parcijalno po resorima. No koliko se vidi iz ovog zakona, Milanovicu i ekipi to ne pada na pamet.

Umjesto toga im se vise svidja harmonizacija na nacin:

-investitor trazi
-vladino povjerenstvo kaze da je to stratesk i interes
-ministar sve dogovoriu cetiri oka
-vlada donese odluku da je ministar sve super dogovorio
-vladina operativna skupina uklanja sve prepreke, makar i one u vidu jos zrnca nekakvog razuma, i osigurava da privremeno zaustavljeni napredak opet potece bujicom

To sto se nigdje u takvoj strategiji ne vidi nekakva struka, nekakav sabor da odluci o strateskim resursima, nema veze. Kriza je pa se sve mora povjeriti avangardi, samo provjerenim kadrovima i sve mora ici preko koljena. Nekakva predstavnicka vlast i opcenito glas naroda tu harmoniju moze samo kvariti. Zato se nitko izvan izvrsne vlasti, Milanovica i skupine oko njega, u zakonu ozbiljnije ni ne spominje.

B-52

Tko je glasao

ovo ti je totalni promasaj...

ovo ti je totalni promasaj... od komentara

Pogledamo li npr sudbinu Supetra i Bola na istom otoku gotovo da je sve vidljivo i jasno.
Hoteli Supetrus (bivsi plivino odmaraliste) su pronasli nekakav modus operandi da i u postojecoj situaciji zaokruze priobalni pojas (bez storgih i izrazitih zabrana ulaska i sl) i doslovno preporode Supetar, dok su hoteli Zlatni rat koji prakticki raspolazu hotelom uz jedinstveno i neponovljivo mjesto osudeni na glavinjanje, nakaradno koristenje i obale i svega ostalog. Kakva bi se kuka i motika digla da se na Zlatnom ratu ogranici pristup samo za hotelske goste mogu samo zamisliti.

prvo hoteli Svpetrus nisu bivse Plivino odmaraliste vec je to bivsi hotel Jadran koji je greskom idiota iz lokalne uprave prodan zajedno sa zemljistem koje je djelom privatno .. nakon povrata zemljista vlasniku... zagradivanje nebeskoplavo opituranim ogradama (zbukani bloketi) i sprecavanje prolaza kroz hotelsko naselje nisu nimalo oplemenili supetar kao lokalnu zajednicu vec dapace sprijecili pristup plazama vecinom uobicajenih puteva za sve goste privatnih malih iznajmljivaca ... Plivino odmaraliste (a to je to na sto ti mislis) je u vlasnistvu spanjoloca koji za razliku od prije nema uopce zaposlenih i srot je od hotela po organizaciji... i ljudstvu koje u sezoni zaposljava... tako da je od citave divote koju navodis ostalo dva kompleksa, selo bez radnih mjesta, jedna pustos od Plivinih hotela odnosno odmaralista sa prirodno odvojenom plazom (brzi pristup samo manjem dijelu iz okoline), svpetrus hoteli u vlasnistvu YUamerikanca koji se istina bog izuzetno brine o okolisu i pravi sarene ogradice po uzoru na caribic turizam, a sve u skladu sa caribic hortikularnim zahvatima.. svada se sa lokalnom zajednicom jer im ne da koristiti ni tenis terene ni nogometno igraliste... tako da sad dosta turista iz sela dolaze autima koje parkiraju u borovoj sumi te ju tako unistavaju da bi dosli na gradsku plazu a do druge se samo pjesice mogu probijati sto je nemoguce sa malom djecom lufticima i slicnim... sranje da ne moze biti vece pogotovo kad uzmes u obzir da su svi hotelski gosti na all inclusive aranzmanima i da nema van pansionske potrosnje.. no eto bas je lijepo gledati i slusati kad stare babe i dedeki uz mlade izgubljene duse dizu i spustaju ruke u bazenu pored mora na komandu moderatora... i ti to zoves turizmom?
sto se tice bola i zlatnog rata.. hotel u bolu nikad nije bio povezan sa selom i nije tako ni osmisljen. dakle integracija turizma iz tog kompleksa sa selom nije ni moguca vec zbog udaljenosti koja ih dijeli.. zato je iluzija bilo sto ocekivati od tog hotela natrag mjestu jer on sve mora rjesavati unutar svog kompleksa od zabave do hrane, a posebno bi bilo idiotski zabraniti dolazak ostalim gostima na tu plazu koja je kad vec pricamo najljepsa plaza ali samo kad ju gledas sa vidove gore no ne i za kupanje.... ali eto ljudi vole takve "in" lokacije... koje bi bez brodica iz mjesta i sarenih suncobrana bez smisla napicenim po zalu bila nemoguca za prezivljavanje duze od pola sata.;... bol ima svoje druge prekrasne plaze, posebno onaj ispod dominikanskog samostana, male pansione i jedan hotelicic koji "zive" sa selom i koriste sadrzaje koji mogu mjestane ukljuciti u turisticki biznis.. tako da sve u svemu jedan supetar koji je imao sto u tim navedenim hotelima, sto po kucama neke 85te godine ca. 30.000gostiju u top sezoni moze sada samo sanjati jer ni u najludim danim ane moze prijeci polovinu toga, cak niti trecinu.. a bol ima izdvojen hotel koji je dok se radilo dobro bio uspjesan i mjesto koje ipak radi turizam vise nego li je ikada turizam bio u samom mjestu prisutan..

i nista od toga ne bi bilo ako bi gosti izgubili mogucnost setnje uz obalu i kupanja na svim plazama, cak i onim 10km dalekim nudistickim do murvice... i dalje.. gdje tek pocinje raj.. (ako preskocis vale sa uzgojem tuna, travuljinom, sporkicom i smradom na zalu u dnu)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

bol

Prvi put cujem da netko zove Bol i Supetar selima, ali eto neka ti bude:)
Vecina nocenja na Bolu (ne u Bolu:) se ostvari u privatnom smjestaju, a ne u hotelima. Uz manje pansione u mjestu (!!!), postoji manji gradski Hotel Kastil. Buduci da u mjestu nije bilo mjesta za izgradnju hotela (sto je i logicno s obzirom na arhitekturu dalmatinskog mjesta), hoteli su izgradjeni u borovoj sumici nedaleko od mjesta. Radi se o 4 hotela s danas razlicitim vlasnicima. Buduci da hotele od obale i plaza dijeli komunalna setnica, bila kakva koncesija na plazu bi bila nemoguca. Svi hoteli su od 500 metara do 2.5 kilometra udaljeni od mjesta i hotelski gosti komuniciraju s mjestom svakodnevno buduci da su hoteli blizu, a vecina zabavnih sadrzaja jest u mjestu (usprkos all inclusive ponudi u nekim hotelima). Direktno iznad Zlatnog Rata nema nijednog hotela (a ne bih se ni slozio oko kvalitete plaze buduci da se radi o sljuncanoj plazi jednako kao i Martinica pokraj Samostana), Najveci ociti problem bolskog turizma je bivsi hotel Bijela kuca koji je dospio u drzavno vlasnistvo zbog dugovanja drzavi bivseg hotelskog poduzeca Zlatni Rat, Hotel je postao rusevina nakon sto je 20 godina zatvoren, a jedini je hotel umjestu koji ima direktni pristup plazi. Drugi ne toliko ociti problem je neinovativnost zbog zagarantirane kvote gostiju, a treci problem parkiranja pokraj plaza buduci da vlasnici zemljista arbitrarno postavljaju svoje cijene za parkiranje na suncu na goloj ledini.

Tko je glasao

Buduci da hotele od obale i

Buduci da hotele od obale i plaza dijeli komunalna setnica, bila kakva koncesija na plazu bi bila nemoguca

ah

Tko je glasao

rezervati za turiste jesu

rezervati za turiste jesu naime u svijetu uobicajeni no nije vrag da moramo bas svaku nebulozu kopirati... pogotovo one iz poprilicno divljih i siromasnih zemalja gdje je takvo sto smisljeno kao jedan od nacina sacuvanja zivota turista...

zabrana pristupa ogradivanjem hotela je bas ono sto se ne smije dozvoliti... hotel all inclusive nije turizam koji hrvatskoj treba kao sto joj ne trebaju ni turisti u rezervatima koje sluze osiromaseni gradani iz okolnih sirotinjskih naselja...

za ekskluzivni turizam, onaj gdje frajer placa nebuloze da bi bio sam imamo sasvim dovoljno praznih mjesta i prekrasnu obalu i otoke gdje se takvo sto po samoj prirodi stvari moze odvijati..

nije svaka kopija belosvetskih pizdarija dobra, pogotovo nije dobra ako uopce ne pase u okolis kao sto to ni u kom slucaju ne pase kod nas... setnja splitom, dubrovnikom ili korculom... jelo u malom najobicnijem restacu je ono sto je najperspektivniji turizam uz pucke zabave ili klavir ili gitaru .... u mjestu sa autohtonim stanovnistvom, placom i ribarskim brodicama... turisticki rezervati... pa sirok je svijet.. nek si nadu tamo mjesta.. tko ima love i zelje biti medu svojim pecenim sunarodnjacima s k,ojima pije koktele i igra odbojku... ima sasvim dovoljno na svijetu...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Točno

Ova činjenica, koja je sve manje činjenica, je jedna od onih rijetkih preostalih dobrih stvari iz starih vremena...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci