Tagovi

Odlazak velikosrpskog samozvanog „giganta hrvatskog novinstva“

U Beogradu je iznenada u 64. godini života preminuo Aleksandar Tijanić, glavni ravnatelj Radio-televizije Srbije koji će u Hrvatskoj ostati upamćen kao glavni medijski propagandist Miloševićeve politike uoči raspada komunističke Jugoslavije. U to doba nije bio problem u tome što je Slobodan Milošević sa svojom „antibirokratskom revolucijom“ bio okupirao gotovo cijeli jugoslavenski medijski prostor, nego što je Aleksandar Tijanić imao specijalnu zadaću da ideje novog velikosrpstva na profinjen komentatorski način prodaje hrvatskoj javnosti. Bio sam jedan od rijetkih hrvatskih novinara koji sam pokušavao raskrinkati podrivačku misiju Aleksandra Tijanića koji je u tadašnjoj „Nedjeljnoj Dalmaciji“ (glavni urednik Kruno Kljaković koji je danas glavni urednik „Slobodne Dalmacije“) imao stalnu rubriku „En passant“, ali je bio čest gost i u viskonakladnom „Danasu“ (glavni urednik Mirko Galić), te s povremenim gostovanjima i u drugim hrvatskim tiskovnim medijima. S njim sam polemizirao u tim novinama, ali i u „Vjesniku“ i „Glasu Slavonije“.

Citirat ću ovdje iz tih brojnih polemika jedan izvadak iz odgovora Aleksandru Tijaniću objavljen u „Glasu Slavonije“ 1. prosinca 1990. godine kad sam bio prvi glavni urednik Hine:
„Na osnovi svega onoga što je Aleksandar Tijanić napisao, ne samo u "Nedjeljnoj Dalmaciji" nego i u drugim brojnim novinama u Hrvatskoj, tvrdim da on to ne radi iz čiste profesionalne dužnosti i znatiželje, nego s određenim ciljem, bez obzira na to da li to radi "institucionalno ili vaninstitucionalno". To je, dakle, pitanje profesionalnoga morala, koje sam u polemikama s njim pokušao i, nadam se, uspio raščistiti. Uostalom, to nisam pokušao samo ja, bilo je i drugih osoba koje su na ovaj ili onaj način na to ukazivale, poput odvjetnika Željka Olujića, novinara Marijana Nejasmića, političara Josipa Vrhovca, a sad i Tončija Vrdoljaka…Ističući da za "Nedjeljnu Dalmaciju" piše već šest godina, on samo potvrđuje što ja tvrdim, da je njegova zadaća imala specijalnu namjenu, vjerojatno kao što sad ima i u sarajevskom "Oslobođenju"…Da bude jasno, kod Aleksandra Tijanića nije uopće u pitanju, da li je on dobar ili loš Srbin, ili možda čak i Srbenda, nego kakav je on novinar, kako poštuje novinarsku i opću etiku. To je predmet iz kojega je Tijanić pao, i iz kojega stalno pada, jer očito taj predmet nije svladao za vrijeme "studija" na "uličnom univerzitetu". Držeći se činjenica, uzet ću samo dva primjera iz intervjua, što ga je dao vašem cijenjenom listu. On, na primjer, govori o etničkom ratu i tu počinje tvrdnjom kako je opće poznato da je u Hrvatskoj HDZ podijelio nešto oružja svojim pristalicama, te da vojska to zna, kao što zna da su se Srbi dobro naoružali, da su jako dobro naoružani Albanci i da su se u Sandžaku Muslimani pripremili za takozvano nepolitičko rješavanje političkih pitanja. S očitim ciljem, on je naglasak stavio na HDZ, a u kontekstu općejugoslavenske krize izbjegava spomenuti tko je u Jugoslaviji prvi zaprijetio da ni "oružane bitke nisu isključene", tko je, dakle, uvjetno rečeno, počeo taj rat, a u kontekstu hrvatske krize izbjegava da kaže kako su militantni Srbi u Hrvatskoj provalili u milicijske magazine i naoružali se i kako i dalje teroriziraju svojim stražama i balvanima Hrvatsku i Hrvate. To Aleksandar Tijanić "gigant hrvatskog novinstva", elegantmno izbjegava da kaže, jer mu se ne uklapa u zadani koncept kojemu je cilj prvenstveno ocrniti demokraciju u Hrvatskoj. Takve podvale prolaze i u "Nedjeljnoj Dalmaciji", i svojedobno u "Danasu", a sad, evo, i u "Glasu Slavonije".

S propasšću Miloševićeve velikosrpske politike, što ne znači da je ta politika u Srbiji zamijenjena nekom drugom Aleksandar Tijanić je uvijek bio u vrhu srbijanske medijske scene. Bio je ministar informiranja za vrijeme Miloševićevog režima, a od 2001. do 2004. godine bio savjetnik predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice koji je u drukčijim uvjetima nastavio s Miloševićevom politikom. Nakon toga postao je direktor Radiotelevizije Srbije na kojem položaju ga je zatekla smrt.

Iako je Hrvatskoj ostao upamčen kao glavni promotor Miloševićeve politike, s
obzirom da su mediji u Hrvatskoj ostali pod kontrolom bivših jugokomunističkih kadrova, Alksandar Tijanić se kao samoproglašeni „gigant hrvatskog novinstva“ pokušao uz pomoć svojih idejnih prijatelja vratiti u hrvatski medijski prostor. Njegov stari prijatelj iz „Danasa“ Mirko Galić doveo ga je 14. studenoga 2004. godine u Stankovićevu emisiju „Nedjeljom u 2“ u kojoj sam u uvodnom prilogu izjavio „Dovođenje Aleksandra Tijanića u jednu emsiju HTV-a predstavlja duboku uvredu za žrtvešto ih je Hrvatska dalada bi se oduprla velikosrpskoj agresiji u kojoj je Aleksandar Tijanić odigrao jednu od nabitnijih uloga Miloševićeve agresorske politike. Kao prvi hrvatski novinar koji je u to doba u hrvatskim medijima otkrivao takvu djelatnost Aleksandra Tijanića duboko sam zgranut uređivačkom politikom HRT-a koja se dovodeći njega u ovu esmiju time pretvara u JRT (ovu posljednju rečenicu tobože objektivni voditelj Aleksadndar Stanković je izbacio iz priloga.

O samom nastupu Aleksandra Tijanića u Stankovićevoj emisiji objavio sam osvrt u tadašnjim „Vjesnikovim“ Stajalištima pod naslovom „Četnička prtljaga 'giganta hrvatskog novinstva'“. U tom sam tekstu između ostalog napisao: „Nakon 14 godina eto Aleksandra Tijanića opet u jednom hrvatskom, i to vodećem mediju, na HTV-u. Nije nimalo slučajnost da je u ono doba onaj tko mu je široko otvorio prostor u “Danasu” bio Mirko Galić, koji je, samo za naivne, gle čuda, sada glavni ravnatelj Hrvatske televizije, čiji program financiraju hrvatski pretplatnici…U ono doba dok se Jugoslavija raspadala, Aleksandar Tijanić je koristio retoriku “antibirokratske revolucije” da bi naivne Hrvate prevezao žedne preko vode, u čemu veliku odgovornost upravo imaju tzv. hrvatski novinari koji i danas zauzimaju vodeće položaje u hrvatskom medijskom prostoru. Tada je “gigant hrvatskog novinstva” imao kakve takve obzire, ali sada kad je došlo drugo vrijeme, bez pardona je s ekrana HTV-a istresao cijelu svoju ne velikosrpsku, nego se bez utručavanja slobodno može kazati, četničku prtljagu. Pa su tako hrvatski gledatelji prošle nedjelje nakon objeda mogli čuti kako Srbija nakon svega što je učinila na ovim hrvatskim prostorima ne duguje ništa Hrvatskoj, kako ne samo da Draža Mihailović nije bio fašist, nego je bio borac za pravednu srpsku stvar, i tako ga shvaća, po njegovim riječima, čak i građanska Srbija, kako su zločini Stepinca jednaki zločinima Draže Mihailovića, kako su četnici bili borci protiv fašizma, kako bi Srbi željeli da se “ovaj rat” što prije zaboravi, kako se mi Hrvati nemamo što buniti, jer je čak jedan kninski Srbin bio premijer za vrijeme Miloševia, kako se na ovim prostorima Srbija i Hrvatska trebaju ujediniti protiv nove imperijalističke sile kakvu predstavlja Slovenija, kako nikad nije bio zagovornik Miloševićeve politike, a to što je bio ministar u njegovoj Vladi da se radilo o poslu za koji nije plaćen, itd., itd. Stvarno da se čovjeku digne kosa na glavi.“

S još nekolicinoim osoba, među kojima je bio i redatelj pokojni Danijel Marušić organizirali smo potpisivanje Izjave kojom se zbog dovođenja Aleksandra Tijanića na HTV izražava „duboko zgraženje i negodovanje takvim teškim promašajem uređivačke politike Informativnog programa HTV-a“. U Izjavi koju je potpisalo 215 osoba, među kojima 17 saborskih zastupnika, šest predsjedničkih kandidata, te osobe iz javnog, političkog, kulturnog i gospodarskog života, pored toga je istaknuto da je jednako skandalozno dovoditi u tu emisiju Branu Crnčevića, jednog od vodećeg ideologa velikosrpske politike koji od nje ne odustaje ni nakon pada Slobodana Miloševića. Dokle je došlo hrvatsko novinarstvo dokaztuje i činjenica da je vijest o izjavi odbila objaviti državna agencija HINA, učinivši to tek nakon 24 sata i to cenzurirajući jedan bitan njezin dio.

Na sve ovo je važno podsjetiti jer u povodu smrti Aleksandra Tijanića u hrvatskim medijima nije objektivno ocijenjena njegova uloga kao jednog od medijski angažiranih promicatelja velikosrpske politike u Hrvatskoj.

Komentari

Teško je izbjeći

http://www.24sata.hr/crna-kronika-news/pokopali-alvina-horvatica-na-pogr...

OSJETLJIVI NEKA NE ČITAJU OVAJ KOMENTAR

konotaciju da je Srbin zaklao dva Hrvata, zaklao

molit ću lijepo

pucanje iz pištolja ili drugog vatrenog oružja je jedno, pogotovo u afektu i svađi jer zrno iz cijevi ima neka svoja fizička svojstva

dok je upotreba noža nešto sasvim drugo

za oduzeti život nožem, čak dvojici

potrebna je ipak određena energija, želja za oduzimanjem života

nije to kao u filmu, jedan ubod i " protivnik" je mrtav

rukovalac nožem je baš želio njihovu smrt

potrebno je presjeći aortu ili venu u vratu, presjeći grkljan- treba oštar i pripremljen nož

ili je pak potreban direktni ubod u srce ili neki drugi vitalni unutarnji organ gdje se žrtva uguši u vlastitoj krvi kod unutarnjeg krvarenja

mali S NOŽEM je bio, vele krivolovac

znači da je krivolovio tamo srne i divlje svinje

Nakon pucnja, ukoliko je divljač dobro pogođena " pada u vatri" u trenutnoj smrti.

Ukoliko je lošije pogođena divljač je ranjena i muči se.

savjestan lovac i savjestan čovjek prići će brzo i upotrijebiti tzv. samilosni hitac pa makar zrno koštalo 35 Kuna ( ima ih i skupljih) trenutno usmrtiti životinju i tek onda joj nožem pustiti krv, uglavnom se prerežu vratne žile

međutim, krivolovac u namjeri da ne čini buku , da ne puca više nego što je potrebno, ukoliko je životinja samo ranjena istu kolje nožem i životinja neošamućena i neusmrćena se pati, muči
jer su joj organi zdravi a grlo i žile prerezane

ukoliko životinja umire od unutarnjeg krvarenja kad zrno probije organe ( pluća, srce, jetra)

samrtni hropac traje nekoliko minuta pa i duže

isto je i s ljudima

kod prerezane vratne arterije ili vene ili uboda u grudni koš kad se dohvati nožem srce ozlijeđeni nema šanse preživjeti ma da je na kirurškom stolu, ozlijeđeni nema šanse preživjeti ili su mu minimalne

u običnoj tkz. kafanskoj tuči se uglavnom ne kolje namjerno

momci se malo pošaketaju, koji izbijen zub, šljiva na oku , slomljen prst ili ruka i...

to je to, ukoliko se i pojavi nož završi s posjekotinama kao kod razbijene boce,

uglavnom se smrt protivnika ne želi

za klanje je potreban nož i volja da se usmrti

tko nosi nož na zabavu, na ples, u disko

pošto sam se u mladosti bavio borilačkim vještinama i bio fizički spreman, uvijek su mi bili smiješni dečki koji nose nož, jednom sam 81. slomio ruku u laktu

ovaj mali krivolovac je nosao sa sobom lovački ili mesarski vrlo dobro, čak odlično naoštren
nož...

ne radi se to samo zbog cure..... što nije nju zaklao... ne mislim da je trebao nego to većinom tako završi po onoj: " Bit ćeš moja il ničija"... zbog silne ljubavi i nezdrave ljubomore

potrebna je tu još jedna određena doza drugaćije mržnje s kojom se u kući raslo

on tu mržnju nosi sa sobom iz kuće

ne vjerujem da cura nije imala još kojeg dečka Srbina

što njega nije zaklao, ne velim da je trebao nego se pitam...

nego čak dva Hrvata

sve dobro...

Tko je glasao

dvije sahrane

Ponekada se u životu, bar na kratko, društvo pokaže gotovo kristalno jasno. Kao da se uobičajena koprena viška reči, tradicionalnih tvrdnji i stalnih verbalnih nesporazuma naglo izgubi i sve što smo želeli da znamo o društvu postane potpuno vidljivo.

Nedavne smrti novinara Aleksandra Tijanića i advokata Srđe Popovića, bile su takav trenutak. Svako ko je želeo to da vidi, imao je mogućnost da Srbiju vidi izbliza, da se suoči sa stvarnim stanjem našeg društva. Jer odnos prema ove dve smrti, a još više odnos prema ova dva života, najbolji je pokazatelj dubine sloma u kome živimo.

Smrt novinara i direktora Radio Televizije Srbije Tijanića, dobila je gotovo državna obeležja. Telegrame saučešća porodici uputili su premijer i njegov zamenik, na komemoraciji je bio i neizbežni Mile Dodik, dok je premijer bio na kremaciji. Za mesto sahrane određena je Aleja zaslužnih građana u Beogradu, a više od hiljadu ljudi iz sveta estrade i društvenog života guralo se ispred video bima na groblju da to bolje vidi. Voditeljke na televizijskim programima su bile obučene u crninu i jecavim glasom su izveštavale o smrti ovog zaslužnog građanina.

Porodici Srđe Popovića državni funkcioneri nisu uputili telegrame saučešća i on neće biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana. Njegova smrt imala je mnogo manje odjeka u medijima, sticao se utisak da su neki mediji, posebno tabloidi, nesigurni šta uopšte da napišu o borcu za ljudska prava. Pošto su godinama promovisali najgrublje kršenje ljudskih prava, ova smrt ih je podsetila da je moguće provesti jedan život braneći ta prava. Reči kojima su ga opisivali su stoga bile vrlo oprezne.

Nasuprot tome, reči kojima je opisivan novinarski rad Aleksandra Tijanića, bile su gotovo groteskne. On je "div srpskog novinarstva", "briljantno pero" ili "najtalentovaniji novinar posle Drugog svetskog rata". Čak je rečeno da su ga se "političari plašili", iako je dobro poznato da je uvek pisao zaštićen od nekog moćnog iz sveta politike. Od SKJ, preko bračnog para Milošević, pa do Vojislava Koštunice, njegovi tekstovi su jako brižljivo izbegavali da naude onima koji su imali stvarnu vlast u Srbiji. On je uvek napadao samo slabe ili one koji su izgubili vlast. Jedini put kada je divljačkom medijskom kampanjom napadao političara na vlasti, bilo je za vreme vlade Zorana Đinđića, ali tada je iza njega stajao najpopularniji političar tog trenutka i predsednik SR Jugoslavije, Koštunica. Njegove eulogije propustile su da podsete na njegove reči "ako Zoran Đinđić preživi, Srbija neće", napisane dva meseca pre Đinđićevog ubistva. Jedan njegov bivši saradnik koji je to ipak pomenuo, čak se u tekstu o njemu jadao da "neki neće to da zaborave"!

Odjednom su zaboravljene sve užasne uvrede ovog novinara; njegovi tekstovi koji su primer neprekidnog napada na ličnost, umesto polemike o stavovima, postali su "svetli primeri novinarstva". Čovek koji je pisao da mu je Mirjana Marković doživotna drugarica (ona ga je predložila za ministra u SPS vladi), pet dana posle političkih promena 2000. godine napisao je da je ona kriva za izborni poraz svoga muža, da bi prestao da je pominje uopšte.

Ali sve euforične pohvale na račun novinara Aleksandra Tijanića i stila njegovog pisanja, ipak su imale jednu karakteristčnu prazninu. Nijedan jedini od pisaca ovih pohvala nije uspeo da nam odgovori na suštinsko pitanje: koje društvene vrednosti i sistem moralnih stavova je ovaj novinar zastupao u životu? Za šta se najčešće zalagao, koje vrednosti su mu bile najbliže? Pisci pohvala nisu ni pokušali da odgovore na ovo pitanje, jer bi odgovor bio porazan - novinar korifej koji će počivati u Aleji zaslužnih građana, nije ih uopšte imao. Njegovi tekstovi su verbalna egzibicija proizvedena upravo da bi se sakrila njihova moralna tupost.

Advokat Popović koji neće počivati u Aleji zaslužnih građana, nasuprot novinaru korifeju, celoga života se trudio da taj moralni stav ima i da se u svom profesionalnom radu njime rukovodi. Rođen u porodici uglednog advokata, mogao je da izabere lakši put kroz život. Da radi kao advokat u očevoj kancelariji i da rutinski zastupa pred sudom klijente koji mu se obrate. Nasuprot tome, on je izabrao da besplatno brani ljude koji su došli u politički sukob sa tadašnjim režimom. Umesto da beži od tih rizičnih sudskih procesa, Srđa Popović ih je svesno birao. I time je pokazao najsvetliju stranu advokatske profesije, pravo svakog čoveka da može da računa na stvarnu odbranu pred sudom od najčešće potpuno izmišljenih političkih optužnica. Nije preterano reći da je on time vraćao dostojanstvo u velikoj meri politizovanom pravosuđu ali i optuženim ljudima. Oni su sada bili sigurni da je nekome stalo do ishoda ovih procesa.

Ovaj mršavi, ozbiljni i pomalo rezervisani čovek, postao je gotovo simbol borbe za pravdu u našoj zemlji. Za ljudsko pravo da ne možeš da budeš osuđen bez dokaza i prave odbrane. Plaćao je cenu za svoju smelost, bio je osuđen zbog verbalnog delikta, zbog onoga što je izgovorio u sudnici u Valjevu, braneći inače mog nekadašnjeg profesora književnosti u gimnaziji u Beogradu. Srđa nije posustajao, bio je branilac u gotovo svim političkim procesima u bivšoj Jugoslaviji. Njegovi bivši klijenti su postajali šefovi država u promenjenim okolnostima, ali je Srđa nastavljao svoj posao. Nisu ga interesovale sinekure i privilegije.

On je zapravo neprekidno širio polje svoje borbe za ljudska prava. Nepogrešivo je osećao da to nije problem jedne ideologije, već stanja društva u kome živimo. I zato pad komunističke ideologije nije smatrao nužnim iskorakom u svet ljudskih sloboda. Koliko je bio u pravu, moglo se videti prilikom raspada bivše Jugoslavije. Varvarstvo koje je usledilo pod firmom "patriotizma", bilo je i za njega previše. Otišao je sa porodicom na dugih deset godina u inostranstvo.

Srđa Popović nje bio čovek sa kojim se moglo uvek lako složiti. I njegov život i njegovi stavovi izazivali su kontroverze. Ali za razliku od većine drugih javnih ličnosti, svako ko je želeo polemiku sa njim, morao je da se za nju pripremi. Bio je strpljiv i umeo je da sluša i uvek je polemisao brižljivo izbegavajući da to bude lično ili uvredljivo. Nikada nisam čuo da je nekog u polemici uvredio ili ismejao. Bilo je nečeg otmenog u načinu na koji je polemisao. Ali od svojih stavova nije lako odustajao.

Dok je on bio van zemlje, ja sam upravo ušao u politiku i žrtvovao svoju naučnu karijeru. Deo moje porodice bio je u internaciji i logoru tokom Drugog svetskog rata i smatrao sam da ne mogu da ćutim dok se to zbiva sto kilometara od mesta gde živim. Životne okolnosti su nas sasvim razdvojile. Srđa Popović je smatrao da u ratnim uslovima i u potpunoj nacionalističkoj euforiji nema šta da radi u zemlji. Ali naravno nije bio pasivan u odnosu na zbivanja.

Kada se vratio, prvi nesporazum imali smo oko karaktera petooktobarskih promena. Ali postao sam mu bliži kada je preuzeo da zastupa porodicu Đinđić na procesu optuženima za organizaciju i izvršenje ubistva Zorana Đinđića. Bilo mi je veoma drago što je to prihvatio. Naročito kada je rešio da podnošenjem tužbi dovede proces do svog logičnog završetka, političkih naredbodavaca. Tada sam bio u prilici da izbliza posmatram kako jedan sjajan advokat formira mišljenje o slučaju koji zastupa i kako gradi optužnicu. Proveli smo sate zajedno i uvek je imao nova pitanja o vladi Zorana Đinđića i okolnostima pobune JSO 2001. godine. Ako neko misli da je lako formirao mišljenje o tome, jako se vara. Proveo je mnogo vremena razgovarajući strpljivo sa raznim ljudima. Hteo je da bude siguran. Uvek me je iznenađivao novim pitanjima. Bio je ne samo pametan, već i vrlo savestan čovek.

I to je poslednji veliki slučaj na kome je radio. I to je jedan od uzroka što je država uglavnom prećutala njegovu smrt.

Novinaru Tijaniću, država je sve oprostila - i što je vređao ljude i što se tukao u sudnici i što je menjao političke patrone iz vlastitih prizemnih interesa i što je bio bahat. Ona je to uradila jer je bio "njen". Nije postavljao teška moralna pitanja o zločinima u ratu, o leševima u hladnjačama ili genocidu u Srebrenici. Naročito ne o odgovornosti srpske strane za te zločine. On je izabrao da bude zabavljač, "duhoviti hroničar", kome se opraštaju kafanske doskočice. Uz njega, javnost i vlast su bili mirni.

Advokatu Srđi Popoviću, država nije ništa oprostila. Ni njegovo ukazivanje na užasne povrede ljudskih prava, ni njegovu osudu nezainteresovanosti društva za ratne zločine, ni njegovo stalno ukazivanje na odgovornost naše elite za rat. On je bio neprijatni svedok našeg sveopšteg moralnog pada o kome je govorio direktno i bez patetike.

I zato za borca za ljudska prava nema mesta u Aleji zaslužnih građana. Na njegovu kremaciju došlo je stotinak ljudi, ali svaki od tih ljudi znao je tačno da kaže za šta se advokat Popović borio celog života. I koje vrednosti je zastupao dosledno i hrabro.

Život i smrt Srđe Popovića potvrdili su da naše društvo još nije spremno da čuje istinu o sebi, da još uvek više voli da se pravi da moralna doslednost nije bitna u životu. I ove dve sahrane stalno će ga na to podsećati. Kao na Rembrantovoj slici "Čas anatomije doktora Tulpa", svako je mogao da se suoči sa onim od čega je sazdan. I da svako pokaže koji od ova potpuno suprotna života mu je bliži.

http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/dvije-sahrane

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Najveselije mi je čitati kako

Najveselije mi je čitati kako posrbice danas hvale Tijanića, kao, da, bio je Miloševićev četnik, ali je ipak bio "novinarski gigant", a to dvoje treba odvojeno promatrati... a još jučer su isti ti vrištali i šizili kako se ustašluk Mile Budaka nikako ne može odvojiti od njegovog doprinosa književnosti :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

...

aj' bar tijanić nikada neće dobiti ulicu ili trg, dok su za režima mirogojske lešine nicale ulice u čast ustaškom zločincu budaku...btw, tijanić je uvijek bio smeće od čovjeka i novinara, kao i njemu slični šagolj, ivkošić, lazansky, i ostala ratno huškačka bagra...da ne zaboravim, i autor dnevnika im se može slobodno pridružiti...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Zato četnik vuk karađić ima

Zato četnik vuk karađić ima ulicu...al to te ne smeta čedo :)))))))

Tko je glasao

Program HTV-a

u listopadu pamtim ( i ) po tri vijesti o smrti nekih Srba od kojih se najgorem među njima dalo najviše prostora a najboljem među njima najmanje prostora.

Ajd dobro za Jovanku, to je za žute teme. Tijanića je trebalo kritički obraditi kad se već išlo i ukazati na njegov velikosrpski boljševički i bizantinski karakter.

Srđu Popovića bi trebalo svaki dan Srbima i Srbijancima puštati na televizijama u terapeutske svrhe.

sve dobro...

Tko je glasao

Ma lako i za Jovanku i za

Ma lako i za Jovanku i za Tijanića i za Popovića, ali umra je Coce.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Živit če Coce u mnogim srcima

Živit če Coce u mnogim srcima i dalje.

Tko je glasao

U nekom drugom,boljem

U nekom drugom,boljem vremenu...
Sjećam se njegovih komentara, s kraja osmadesetih u Slobodnoj, o velikoj Jugoplastici, čovjek bio njihov fan (u vremenu također moćnog partizana..paspalj, divac,đorđević, danilović...)
Za ovo drugo poslije, kao i za ovu našu paradržavu ...zabole me

Tko je glasao

U nekom drugom,boljem

U nekom drugom,boljem vremenu...
Sjećam se njegovih komentara, s kraja osmadesetih u Slobodnoj, o velikoj Jugoplastici, čovjek bio njihov fan (u vremenu također moćnog partizana..paspalj, divac,đorđević, danilović...)
Za ovo drugo poslije, kao i za ovu našu paradržavu ...zabole me

Tko je glasao

Minimum novinarske

Minimum novinarske korektnosti samozvanog giganta hrvatskog novinarstva "samozvanom gigantu hrvatskog novinarstva", mada se taj i nije baš sam takvim nazivao, bio bi da uz "citiranje vlastitog odgovora" čitateljima predoči i ono na što je u nekakvoj polemici odgovarao.

Ovako, prikraćeni za temeljnu informaciju, prinuđeni smo ili prihvatiti kompletnu lametaciju samozvanog giganta ili je kompletno odbaciti.

Osobno je s gnušanjem odbacujem jer cipelarenje mrtvih nije baš neki čin osobite hrabrosti niti onom koji to čini može podići inače mizeran novinarski rejting. Ma što taj o sebi mislio i koliko god u to krajnje agresivno nastojao uvjeriti druge.

B-52

Tko je glasao

čak

čak je i legendarno objektivni jutarnji, iz prvog pera
http://www.jutarnji.hr/davor-butkovic--o-tijanicu-veliki-hrvatsko-srpski...

odapeo strelicu:
"
Uspomena na Aleksandra Tijanića nikada se neće moći riješiti te blamaže, koja možda graniči i s ozbiljnom kaznenom odgovornošću. Aleksandar Tijanić u to je vrijeme javno istupao i kao prijatelj, pa i neformalni PR članova Miloševićeve obitelji, što je, također, osobito odurno.
"
i premda, kao uvijek, vkrsnik pretjerano dramatizira i afektira svoje postove ubacujući ponekad nepotrebne komentare, dajući time streljiva dežurnim higijeničarima uma, esencijalno je u pravu. hvaliti tijanića je poput hvaljenja goebbelsa,otprilike kao da kažete to je bio krasan natprosječno inteligentan momak koji je doktorirao u heidelbergu njemačku književnost i bio briljantan propagandist. jedni problem je bio što je momak bio nacist i da nije čvaknuo cijanid omastio bi konop sa nacističkim glavešinama nakon nurnberga.
tako je i tijanić svoj neosporni talent stavio u zupčanike miloševićevog ratnog stroja. i točka. da je osvojio pulitzera on je za mene sa one strane crte koja razdvaja dobro i zlo, na tamnoj strani sile. bio je duhovit, no i bora čorba je ništa manje duhovit.
tijaniću, idejnom začetniku serije "ravna gora" u kojoj rehabilitira četnički pokret nije uvreda reći da je "četnik". to je sada u srbiji afirmativno. u principu bio je tobože kritičan, i kao principijelan tip, u stvari pozer i uvijek negdje blizu dvora, nekada belog, poslije voždovog, kasnije se transformirao u "europejskog srbina" kojega je dobro definirao u interviewu "mladini" 1999. u ovih par riječi tijanić je sažeo glavne principe srpskog autodestruktivnog pahtosa, kosovskog bushida iz srpskog shaolina gračanice, pećke patrijaršije...
"
Na vprašanje, zakaj se torej ljudje preprosto ne rešijo diktatorja, je Tijanić dejal, da je to zapleten problem. »Kajti vi sedaj ne zahtevate le to, da se rešimo Miloševića, pač pa da se odrečemo desetletni zablodi in načinu življenja, ki ga imajo ljudje radi. To pa je veliko težje … Milošević to ve. On pravi nekako takole: 'Od mene ste imeli korist. No, in zdaj morate trpeti tudi škodo, ker smo sklenili dogovor, ki velja do konca mojega in vašega življenja!' To je tisto, kar se v Botru I, II in III imenuje 'offer you can't refuse', torej 'ponudba, ki je ne moreš zavrniti'. To je ponudba, ki jo Srbi ne morejo zavrniti - ker se plača z življenjem. In to je vsa zgodba o Srbih.«
"

Tko je glasao

ljudsko djelo nije nesto

ljudsko djelo nije nesto drugacije kad on umre.. djelo ostaje takvo kakvo je, lose ili dobro..

tijanicevo je nesumnjivo lose, posebno lose ako se svi slazemo da je covjek bio zavidne inteligencije koju je upotrebljavao u vrlo lose svrhe..
doba u kojem se nekima svidio, pa gledajuci njegov osobni razvoj kao i razvoj njegovih profesionalnih aktivnosti, a sve kroz promjene koje su se desavale.. na zalost, upucuje na ono sto se zove kratko i jasno "covjek sluzbe" ...

ne vidim stvarno nista lijepoga sto bi se moglo reci za bilo kojeg covjeka koji je svoju nesumnjivu inteligenciju zloupotrebljavao protiv covjeka i naroda sireci mrznju u cilju svoje ideologije.. pismenima i pametnima, svakako veci krimen nego divljaku sa buzdovanom, nadam se da ce se vise ljudi sa ovom tezom sloziti.. jer takvi, posebno kad djeluju kroz medije i jos znacajnije kad su njima mocni su oni upravo oni koji vode u smrt.. mnoge, stvarno mnoge.. tijanic je bio jedan od njih.. od inteligentnih i mocnih i losih.. a sve bez puske, topa ili buzdovana..

@vkrsnik.. pise kako pise, meni se u principu ne svida njegov pristup temama, pri tome posebno ne etiketiranje unutar teme ili komentatora, na jedan izuzetno primitivan i nedostojan nacin pismenim ljudima.. no jednako tako je sposoban napisati korektan dnevnik sa korektno obradenom temom.. ovaj dnevnik je poprilicno korektno napisan, no da i nije, ne bi to nista promijenilo tijanicevo nedjelo i zlocine ... nepopravljive zlocine..

dragi i uvazeni kolege, drugovi i gospodo... tko god pisao i tijanicu da je los, da je zlocinac.. da je najobicniji manipulator ... sto god da bio piscev zivotni stav, politicko opredjeljenje, osobno preferirana nacija ili drzava ... ovako ili slicno, kako je to @vkrsnik napisao nece ponistiti lose kod tijanicevog zivotnog ne-djela.. kao sto to nece ponistiti ni njegova smrt..

zato vas molim da ni ne pokusavate... ponistiti lose kod subjekta dnevnika zbog osobnog antagonizma prema piscu dnevnika.. tijanic to svakako nicim nije zasluzio...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Partijski glupan

sm,

vi kao nepopravljivi jugosloven s jugopartijskim mentalitetom i sljepilom i ne možete vidjeti temeljnu informaciju o tome što je tijanić zastupao, pa vam citiram njegov istup s HTV-a u emisiji jednako tako ideološki zadrtog istražitelja a ne novinara aleksandra stankovića. evo tog tijanićevog istupa: :

"Tada je “gigant hrvatskog novinstva” imao kakve takve obzire, ali sada kad je došlo drugo vrijeme, bez pardona je s ekrana HTV-a istresao cijelu svoju ne velikosrpsku, nego se bez utručavanja slobodno može kazati, četničku prtljagu. Pa su tako hrvatski gledatelji prošle nedjelje nakon objeda mogli čuti kako Srbija nakon svega što je učinila na ovim hrvatskim prostorima ne duguje ništa Hrvatskoj, kako ne samo da Draža Mihailović nije bio fašist, nego je bio borac za pravednu srpsku stvar, i tako ga shvaća, po njegovim riječima, čak i građanska Srbija, kako su zločini Stepinca jednaki zločinima Draže Mihailovića, kako su četnici bili borci protiv fašizma, kako bi Srbi željeli da se “ovaj rat” što prije zaboravi, kako se mi Hrvati nemamo što buniti, jer je čak jedan kninski Srbin bio premijer za vrijeme Miloševia, kako se na ovim prostorima Srbija i Hrvatska trebaju ujediniti protiv nove imperijalističke sile kakvu predstavlja Slovenija, kako nikad nije bio zagovornik Miloševićeve politike, a to što je bio ministar u njegovoj Vladi da se radilo o poslu za koji nije plaćen, itd., itd. Stvarno da se čovjeku digne kosa na glavi.“

Za vas ovo nije temeljna informacija što je "gigant hrvatskog novinstva" kako je sam sebe proglasio zastupao. potpuno vas razumijem jer se teško odloboditi partijskog sindroma ignoriranja činjenica. a što se tiče navodnog "cipelarenja" mrtve osobe, nije vas smetalo cipelarenje Davora Butkovića u "Jutarnjem" kad je komentirao samoubojstvo Zvonka Bušića.

Tko je glasao

Ispuštena riječ

U prvoj je rečenici komentara ispuštena riječ "prema". Izvoran tekst glasi:

Minimum novinarske korektnosti samozvanog giganta hrvatskog novinarstva prema "samozvanom gigantu hrvatskog novinarstva", mada se taj i nije baš sam takvim nazivao, bio bi da uz "citiranje vlastitog odgovora" čitateljima predoči i ono na što je u nekakvoj polemici odgovarao.

B-52

Tko je glasao

U osnovi stoji primjedba, ali

U osnovi stoji primjedba, ali recimo da za razliku od ostalih autorovih dnevnika koji završavaju sa šovinističkim krikovima ovaj put je barem zaokružio dnevnik:
Na sve ovo je važno podsjetiti jer u povodu smrti Aleksandra Tijanića u hrvatskim medijima nije objektivno ocijenjena njegova uloga kao jednog od medijski angažiranih promicatelja velikosrpske politike u Hrvatskoj.

Tko je glasao

umro je srđa popović

velik čovjek,
jedan od najvećih ljudi u srbiji zadnjih 30 godina
uz latinku perović
jedan od rijetkih s kojima si se mogao nadati nekakvom suvislom jasnom poštenom
odgovoru
na otvorena pitanja između hrvatske i srbije
živio je i radio, borio se, govorio i pisao u srbiji, o srbiji
ipak
i nama u hrvatskoj
puno je pomogao
(nije uvijek i u svemu bio u pravu, ali je bio do kraja pošten čovjek)

šteta uopće trošiti vrijeme na boru čorbu, aleksandra tijanića
a ne spomenuti srđu popovića

neka mu je laka srpska zemlja

šteta je što mi nemamo tako uvjerljivo snažnih javnih ličnosti
poštenih, odgovornih, posvećenih istini i dobrobiti vlastite zemlje i naroda
iako je ivan rimac sve bolji i bolji

luka

Tko je glasao
Tko je glasao

Da je Srđa bija Hrvat i da je

Da je Srđa bija Hrvat i da je riči ka Srbija, srpsko,... u ovome govoru zaminit sa Hrvatska i hrvatsko dežurni licemjeri bi ga promptno proglasili veleizdajnikom, jugoslavenon i velikosrbinom.

Tko je glasao

Ne može se

pokušaj ti je solidan ali to se jednostavno ne može.

Naime, nas NATO nije bombardirao. Srbi su sve svoje ratove izgubili a mi smo svoj dobili.

Nismo isti po ničemu. Mi smo parsto godina živjeli s Austrijancima i Mađarima manje više kao ravnopravne provincije dok su njih parsto godina Osmanlije doslovce genetski uništili.

rasturili, promijenili im genetski kod, njihova politika ih je doslovce izludila a Srđa eto " pokušava da leči"

Dosta pratim i ne mogu mu naći pandan u Hr.

Ovi naši Srbi u Hrvatskoj trebaju hvaliti Boga što su s nama i što su ipak da tako kažem ....zapadni Srbi.

Ma zapravo Hrvati pravoslavne vjere većinom koji se vole nazivati Srbima pa neka...

Velika je razlika između Srbina Piroćanca i ovog mog Banijca.

sve dobro...

Tko je glasao

četnici i viljuška

Dok su Amer, Švabo i Englez prije 600 godina jeli svinju rukama..
http://www.youtube.com/watch?v=8BD2yngHCjY

A bokte, ove četnici svi isti...

Tko je glasao

Tvoj opet više nego uspiješan

Tvoj opet više nego uspiješan "Shit Of The Day" - za genetsku modifikaciju.

Tko je glasao

Samo se vi

tješite.

Koliko god to nekima bilo krivo ipak se razlikujemo.

Srbi su nastali kao mix nekoliko plemena pod Osmanlijama i tek kad je Europa porazila Osmanlije došli su do zraka.
Tad je SPC odradila svoje pa posrbila ta plemena.

Najveći uzlet doživjeli su tijekom 20. stoljeća družeći se s Hrvatima a posebno su imali sreće današnji potomci Srba koji su se naselili kao oficiri, žandarmi, lugari i financi tijekom dvije Yuge i da, uspjeli preživjeti i prilagoditi se pa eto imati sreću da žive s nama Hrvatima kao vas par ovdje, samo što toga još niste svjesni i pere vas žal za Yugom pa ste nesretni jer živite u nevoljenoj i neželjenoj vam državi.

To se sve lijepo čita kako u redovima tako i između redova.

Za vas i vaše potomke najbolje je da se pohrvatite. Ono...politički

hehe

sve dobro...

Tko je glasao

Pulitzera amo...

"Najveći uzlet doživjeli su tijekom 20. stoljeća družeći se s Hrvatima"

Jesi razmišljao o tome da počneš pisati na hrWiki? Ili barem za dnevno.hr?

Tko je glasao

Drago mi je da ste se vi neki

prepoznali.

To sam i ciljao.

naime, mnogi bi da im nije ćaća došao negdje iz Šumadije kao vodnik u Pulu na Muzil ili Fiželu
i sl. danas uzgajali paprike i svinje u Srbiji.

Poljubi zemlju po kojoj hodaš.

sve dobro...

Tko je glasao

dobar dan

Ja se zove drvosjek a ovo oko mene je preblesavi crno-bijeli svijet pun stereotipa. U slobodno vrijeme puštam pse na pedere i guram onu stvar u košnice.

Tko je glasao

Propolis-samo za vanjsku primjenu

... a, vadin je tvrđu nego je mećen !

Tko je glasao

Super kad netko tko dolazi iz

Super kad netko tko dolazi iz kraja gdje je u zadnjih dvije tisuce godina na svakih pedeset godina ova ili ona vojska silovala sve sto se krece pocne o rasnoj cistoci...

Tko je glasao

Pa to bi znacilo da onini

Pa to bi znacilo da onini nisu Slaaveni.

Tko je glasao

Ma pravoslavni

Turci koje je katolička Europa oslobodila.

Onda ih je SPC proglasila Srbima i to se sve manje više zna.

Za petsto godina pod Turcima u onom feudalnom sustavu su se uglavnom izmijenili , kako kulturno tako i genetski.

Ovi naši pravoslavci koji se vole nazivati Srbima imali su zapravo sreće što su uspjeli izbjeći k nama i primiti kulturu.

Malo su se navukli za dvije Juge, umislili da su dominion , ali proći će ih to.

Prešli su put od nacije koja je mislila da dominira drugim narodima do eto manjine koja sada kmeči i moljaka za Kunom, putovnicom i šahovnicom protiv koje su se digli oružjem.

sve dobro...

Tko je glasao

to skvikač

bingo

Tko je glasao

Uništili smo život i sebi i drugima

Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano. Naprotiv, veruje da je Jugoslavija imala smisla, ali da je kao tema i danas nedorečena: „Mislim da je Jugoslavija jena velika tema. Desimir Tošić je lepo rekao da je Jugoslavija bila velika, ali da smo mi bili mali. Mislim da je to tačno. Nismo bili dorasli jednoj takvoj emancipatorskoj ideji kakvu je ta zemlja predstavljala. U svakom pogledu Jugoslavija je imala smisla. Pre svega po sličnosti mentaliteta, zajedničkoj istoriji, iskustvima, pa i kulturi. Smetalo mi je samo to što je, greškom u mišljenju i prosuđivanju, bila neodvojiva od komunističkog režima.“
....
„Ponekad mislim, da sam živeo u bilo kom vremenu, živeo bih u manjini. Ima tu jedna matematički dokazana istina. Većina ljudi koji spekulišu na berzi nisu u pravu, ali to uporno rade iako gube novac. Dakle, 90% ljudi gubi novac na berzi, 10% zna šta radi. Baš tu gde vlada materijalni interes koji treba da opomene ljude da nisu u pravu, ništa ne pomaže. Većina nikada nije u pravu. To je istorijska istina. Ne moram da pominjem izbore Hitlera, Tuđmana, Miloševića.“

http://tacno.net/novosti/srda-popovic-intervju/

Tko je glasao

e kad vidim

ikakvu razliku između tebe @vkrižniče, smrdoljaka i sličnih i tijanića (osim što je inteligencijom tri koplja iznad vas), daću ti pljus (+) :))))) šovensko, plaćenićko, udbaško smeće, sve redom :P
profesor

Tko je glasao

šteta

profesore,

vjekoslav krsnik piše stilom koji nije moderan
kao ozbiljan čovjek, koji ima puno iskustva s budalama, lažovima, manipuliranima,
zločestima, zavidnima
a ima još relativno malo vremena
nema strpljenja

(ne vjerujem da bi tebi pomoglo strpljenje)

tijanić je zanimljiv čovjek
koga zanima povijest srbije i srba
a nas hrvate mora zanimati
iz razumne želje da bolje razumijemo ljude koji su povremeno opasni za nas i našu djecu
a budući nitko nije savršen, onda i za sebe i svoju djecu
odnosno da bolje razumijemo ono što ih, za razliku od finaca, slovaka, ukrajinaca,
čini opasnima
koga dakle zanima, i tko se informira
razumijet će da tijanić nije slučajno završio kao čovjek koji
- pravda miloševića u vrijeme najtežih zločina velikosrpske agresije na hrvatsku i bosnu i hercegovinu
- napada đinđića u vrijeme kritičnog odmjeravanja snaga koje će odrediti budućnost srbije

ti si profesore neko vrijeme izgledao kao čovjek koji misli svojom glavom
šteta

luka

Tko je glasao

:)

da, shvatio sam poantu (malo sam možda u izričaju nepristojan, ali namjerno i ne kajem se).
luka, ako ti misliš da je u redu da rvacki "tijanić"-krsnik pljucka po srpskom tijaniću i to na sahrani, tvoja stvar. meni ne trebaju objašnjenja, seciranja i pljuckanja takvih kao krsnik da bi nešto razumio, ne znam za tebe. ako da, onda ti vraćam isti komplimenat kojim si ti mene podario na kraju komentara... šteta :)
profesor

Tko je glasao

glupan iz imockog

provesor,

glupane, ja nisam sebe proglasio "gigantom hrvatskog novinstva" kao što je to učinio u svoje doba Aleksandar Tijanić kad je prodavao miloševićevsku maglu koja se vama očito sviđala.

glupane, to što je netko umro nije umrlo i njegovo djelo bilo dobro ili loše. za normalne ljude tijanić je suodgovoran za pogubnu i smrtonosnu miloševićevu politiku, ali kako vi očito nešto dijelite s pokojnim tijanićem, onda vam smeta da se objektivno ocijeni njegovo djelo. za vas je bespotrebno kazati "šteta", jer ste se na ovom portalu ne samo prema meni deklarirali kao mrzitelj hrvatske i hrvata po kojima stalno pljuckate, pa vam smeta sve što brani hrvatske nacionalne interese.

Tko je glasao

Vjekoslave K.

Kako ste vjerovatno zapazili ja sam isto žestok u raspravama, Hrvat, katolik konzervativnih tradicionalnih pogleda, branitelj ( imam punu ladicu kutija s odlikovanjima od prvog predsjednika i sl. dobivenih iza našeg osloboditeljskog rata)
za ove naše kvaziljevičare sam vjerovatno žestoki desničar- što nisam.

Eto, ne mogu a da se na vas kritički ne osvrnem, ne na sadržaj nego na stil. @ Profesor naime ne zaslužuje da ga nazovete " glupanom".

Čovjek je koliko sam razabrao tehničke struke, kod takvih je stvar više gledano matematički jasna.

On i takvi poput njega ne ulaze u finese. Naime, predmnijevam da on Tijanića upoređuje s nekim drugim Srbima i , jebajga- onda je Tijanić još i simpatičan, mada su takvi još opasniji.

To je otprilike kao što sam ja na jednoj temi branio Pupovca u odnosu na Džakulu samo iz razloga jer je Džakula ( ipak ) dijelatno , s puškom sudjelovao u oružanoj pobuni i takve poput njega morali smo ganjati po šumama i brdima, dok je Pupovac ipak bio cijelo vrijeme u Zagrebu i gle čuda- preživio i živi je dokaz da nismo bili ni ustaška ni fašistička ili nacistička država.

Ima ta jedna fina razlika koju Vi potirete svojim stilom , vjerovatno nemate živaca objašnjavati opet i opet nešto što je bjelodano i ja Vas razumijem, ali recimo smatram da kolega @profesor ne zaslužuje takvo Vaše otresanje .

Naime, on vjerovatno nije imao prilike u prošlosti za Yuge vidjeti izbliza kako velikosrbijanska politika nastupa u više ešalona ( redova) što su dobro osmislili u SANU.

Vi ste imali priliku a mnogi nisu i zato to treba pokušati shvatiti.

Vi ( a mislim da i ja ) čim neki Srbin progovori ili nešto napiše točno znamo - što misli.

Trenutno je na dijelu četvrti ešalon pete kolone ( memorandum 2- saniranje štete).

Oni koji nisu bili u direktnom kontaktu s istima, nisu živjeli i radili s njima- to malo teže skuže, pa prema tima i takvima treba biti malo blaži.

Ja to skraćeno prikažem : od Voje Šešelja preko Miloševića do Milorada Pupovca.

sve dobro...

Tko je glasao

Nekad umru, nekad krepanu,

Nekad umru, nekad krepanu, ljudi ko i mi.

Tko je glasao

Osvrt Teofila Pancica kao dodatak dnevniku...

Ali onda, duboko u osamdesetima dvadesetog veka, Aleksandar Tijanić je za one koji su imali ambicija da se okušaju u ovom čudnom poslu, bio prototip – takođe unikat, „ručna izrada“ – razorno inteligentnog i drčnog političkog (šta god to tada značilo) opservatora, živopisnog one man banda koji je s jedne strane delovao revolucionarno emancipatorski u dotadašnjem okruženju sivkasto-činovničkog i sterilnog beleškarenja o političkim fenomenima, a s druge je već tada pomalo estradizovao i tabloidizovao javni diskurs, samo što je to tada još bilo prisutno u „zdravoj“, tj. relaksirajućoj a prilično neškodljivoj meri, a u devedesetima i posle njih narašće u cunami užasavajuće degradacije, u čemu Tijanić – već i po svom ukupnom značaju i formatu – nije mogao ne biti bez dvojbenih zasluga, i u svojstvu „počinioca“ i u svojstvu „žrtve“, po potrebi i od povoda do povoda.

Kada je iz matičnog NIN-a – koji je od osvita osamdesetih pa do uspona Miloševića bio najreprezentativnije izdanje svekolikog jugoslovenskog „mejnstrim“ novinarstva – nakon famozne Osme sednice gotovo pa proteran, tj. skrajnut da piše recimo o košarci, Tijanić je naprosto „eksplodirao“ u štampi drugih SFRJ republika, najviše u Slobodnoj i Nedjeljnoj Dalmaciji, zagrebačkom Danasu i Startu, sarajevskom Oslobođenju i ljubljanskoj Mladini. Tada je zaradio i (auto)ironičnu titulu „giganta hrvatskog novinarstva“, ali važnije od toga – a što se posle nekako uvek zaboravljalo – jeste da je potkraj osamdesetih, u vreme organizovanog ludila mitingaškog srpskog nacionalizma, Tijanić bio među tek šačicom istaknutijih srpskih novinara koji su o tome pisali nedvosmisleno kritički doslovno od prvog dana. Utoliko je čudnije što se kasnije „zbližio“ s nekim njegovim protagonistima. Da, zaradio je još nešto: bio je valjda prvi novinar koji je utržio neki malo ozbiljniji novac pišući za novine – a dakako još znatno ozbiljniji kasnije, osnivajući i vodeći nekolike privatne i javne televizije.

Povisivši svoj glas potkraj osamdesetih i više ga nikada ne spustivši na ranije frekvencije, učestvujući u bezbrojnim javnim ratovima sa i bez pravog pokrića, uspeo je da bude u sukobu uglavnom sa svima, i da stvori neprijatelje na svim stranama. Zamerali su mu svašta, s razlogom i bez razloga. Najbanalnija, a valjda i najčešća zamerka bila je da, eto, „nema fakultet“, mada su ličnosti i dela samih „zamerivača“ neretko bila najbolji dokaz koliko to ništa ne znači: eto, na hiljade njih „ima fakultet“, ali niko od njih nije postao Tijanić, niti se to što je on imao, a velika većina drugih nije, uopšte može diplomirati. S mnogo boljim razlozima zamerano mu je čudno „prijateljstvo“ s Mirjanom Marković i sličnim ličnostima iz samog srca jedne veoma guste tame, ili kratko i besmisleno ministrovanje u jednoj od Miloševićevih vlada. Periodi bliskosti i saradnje sa nekim krupnim tajkunima ili bitnim političarima – stigao je da bude i savetnik Vojislava Koštunice, tad predsednika SRJ – smenjivali su se sa burnim razlazima, obično „serijalizovanim“ u Tijanićevim tekstovima. Tako je bilo i sa Zoranom Đinđićem. U vreme kada je po Đinđiću, tada već premijeru, tukao baš iz svih raspoloživih oružja, Tijanić će napisati i to da „ako Đinđić preživi, Srbija neće“, i to mu, u svetlu potonje tragedije, nikada nije ni oprošteno ni zaboravljeno, koliko god on posle pokušavao da razjasni šta je i kako time mislio i nameravao da kaže. Neke stvari su naprosto nepopravljive, neke štete se ne mogu nadoknaditi.
http://www.slobodnaevropa.org/content/pancic-o-tijanicu/25151533.html

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

pt ztrvn

pt ztrvn ncnlstčk smć d vkrsnk. Djm mns.

Tko je glasao

Biljana Srbljanović: Tijanić

Biljana Srbljanović: Tijanić je zločinac! – “Služba” zgrožena njenim postupcima
http://zokstersomething.com/2013/10/30/biljana-srbljanovic-tijanic-je-zl...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Hoćeš kazati da

Tijanić nije bio obično boljševičko velikosrpsko smeće.

Je, je bio je.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci