Tagovi

Od financijalizacije ekonomije do socijalizacije financija

Zadnja događanja oko švicarskog franka još su jednom u fokus stavila mjesto proturječja koje je ključno za razumijevanje načina na koji funkcionira kapitalizam u fazi tzv. financijalizacije. Radi se dakako o financijskom sustavu i njegovim mehanizmima transmisije novca i kapitala, koji u okviru privatnog vlasništva banaka, burzi i fondova, ne alociraju sredstva na način kojim se ostvaruje javni interes. Problem je globalne naravi s obzirom da je financijska sfera najintegriranija i naglobaliziranija razina ekonomskih odnosa. Stoga se i posljedice krize u financijskom sustavu najbrže šire i utječu na realnu ekonomiju i živote ljudi diljem globusa.

U tom smislu vrlo je instruktivan članak Lea Panticha (http://www.socialistproject.ca/bullet/536.php), kanadskog teoretičara i političkog ekonomista koji iz ljevičarske perspektive objašnjava strukturnu logiku recentne ekonomske krize i nužne korake koje je potrebno poduzeti kako bi se navedena logika promjenila. Po Leu kljucna je zadaca shvatiti kako u osnovi navedene ekonomske strukture kakvu uspostavlja financijalizacija i dalje stoji klasni antagonizam, te bez njegove politizacije nece biti moguce usmjeriti ekonomiju u pravcu zadovljenja javnog i demokratskog interesa.

Temeljno proturječje na kojemu se zasniva financijski sustav jest činjenica da banke kao depozitne institucije u privatnom vlasništvu ne mogu funkcionirati sigurno bez garancije koja ce u slucaju nedovoljnih sredstava za podmirenje obaveza po osnovi depozita sprjeciti pokretanje spirale neplacanja i preljevanje krize iz financijskog u realni sektor. A ulogu tog zajmodavca u krajnjoj nuždi igra uvijek javni sektor odnosno porezni obveznici. To je uostalom pokazala i zadnja kriza odnosno njezin nastanak koji je uzrokovan rizicnim hipotekarnim kreditima privatnih banaka i fondova, da bi spašavanje sustava bilo poduzeto upumpavanjem novca poreznih obveznika. I sve daljnje prijetnje insolventnosti, posljednje oko Grčke, kao jedini način sanacije u slucaju bankrota dužnika, vide upumpavanje novca poreznih obveznika privatnim bankama. Logičnim se na temelju toga namece rješenje da ukoliko porezni obveznici moraju sanirati gubitke financijskog sektora, onda on ne smije više biti u privatnom vlasništvu, već pod njihovom demokratskom i javnom kontrolom. Kako je rekao ekonomist Willem Buiter, od financijalizacije ekonomije moramo doci do socijalizacije financija.

Stavljanje financijskog sustava pod javnu i demokratsku kontrolu, na prvu izgleda kao jednostavan pravni cin kojim se ukida privatno a uspostavlja državno vlasništvo nad financijskim sustavom. No ako tako simplificirano gledamo na problem on se nikada nece rjesiti. Jer uspostava javne kontrole i regulacija financijskog sustava mora biti rezultat svjesti koja na adekvatan nacin razumije da se tu radi o sukobu privatnog i javnog interesa i koja stoga mora biti pretocena u politicku volju koja ce izvrsiti pritisak da se odnosi u financijskom sustavu promjene u korist javnog interesa. Potrebno je ljudima objasniti da stavljanjem banaka pod javnu kontrolu uklanjamo ključnu institucionalnu osnovu koju kapitalistička klasa koristi da bi svoje privatne interese nametnula nuštrb javnih..
Potrebno je dakle ljude educirati kako kapitalističke financije funkcioniraju, zašto to ne cine u njihovom interesu i zašto je nužna javna kontrola nad financijskim sustavom, kao dio sistema ekonomskog planiranja u kojem odluke što ce se investirati, gdje ce se investirati i kako ce se investirati bivaju demokratski donesene.

Ono što se desilo netom po izbijanju zadnje krize potvrda je da suštinskih promjena nece biti ukoliko ne dođe do političke mobilizacije građana i njihovog pritiska. Naime, tada je provedena svojevrsna nacionalizacija posrnulih banaka, ali čisto kao pravni odnosno tehnokratski akt. To se u konačnici svelo na socijalizaciju bankovnih gubitaka dok se u isto vrijeme garantiralo da ce nacionalizirane banke i dalje poslovati na istoj komercjalnoj osnovi koja je uzrokovala gubitke, bez upliva države u poslovnu politiku i bez uspostave javne kontrole. Time se zapravo nije postigla nacionalizacija banaka vec privatizacija javnih financija.
Razlog za nacionalizaciju banaka mora biti promjena načina na koji one funkcioniraju, načina na koji investiraju. Njihove investicije i krediti moraju biti usmjereni u projekte koji su od javnog interesa, u proizvodnju hrane, stanovanja, zdravlja, edukacije, ekologije, dakle proizvodnju onog što se naziva moralna dobra. Ukoliko se bankama dopusti da funkcioniraju na komercjalnim osnovama one ce investirati i kreditirati iskljucivo po kriteriju profita bez obzira kakve ce socijalne posljedice takve poslovne politike biti. Da bi se za razliku od komercjalnog artikulirao javni interes u politici kreditiranja i investiranja, potrebno je uspostaviti demokratsko ekonomsko planiranje i kontrolu investicija.
Kapitalistička elita takav ce pokušaj radikalne preobrazbe ekonomskih odnosa nastojat denuncirati po uvrježenoj šemi koja priziva negativno povijesno iskustvo planskih ekonomija koje su bile neefikasne i autoritarne. No socijalizam ili kako god nazovemo ekonomskih i demokratski poredak budućnosti, eventualno ce biti neefikasan po pitanju proizvodnje izobilja nepotrebnih dobara, a sigurno puno efikasniji od kapitalizma u proizvodnji onih dobara o kojima ovisi dostojanstvo svakog čovjeka. Također, uvođenjem demokracije na radnom mjestu, sigurno ce biti manje autoritaran nego postojeci kapitalizam. Autoritaran ce biti jedino prema protivnicima demokratskog i jednakopravnog odlucivanja (demokratsko odlucivanje ne treba mješati sa stručnim odlučivanjem ).
Postoje zaista brojni nacrti i alternativne vizije budućeg društveno-ekonomskog poretka. Ono što je problem je što svi ti nacrti imaju strateški a ne taktički karakter. To znači da ne govore što bi u ovom povijesnom trenutku trebao biti naredni ključni korak prema budućem poretku, koje su to urgentne potrebe i zahtjevi ljudi na temelju kojih treba mobilizirati njihovu političku volju u tom pravcu. Teško da ce ljude mobilizirati zahtjev za uvođenjem ekonomskog planiranja kada znaju da do toga nece doci dugo vremena jer nema još potrebne političke volje. Ono što ce ih mobilizirati su neposredni zahtjevi koji su povezani sa njihovim trenutnim životnim situacijama, ukidanjima raznih prava, otežavanju položaja u kreditnim odnosima i sl.

I upravo situacija koju globalno generiraju kapitalističke financije može i treba poslužiti kao poticaj da se postavi zahtjev za stavljanjem banaka pod javnu kontrolu. U tom zahtjevu sadržana je jasna poveznica između neposrednih potreba ljudi i dugorocne vizije u kojem pravcu je potrebno mijenjati sustav.
Postoje još mnogobrojne druge neposredne potrebe koje je moguce dovesti u red ekvivalencija sa temeljnim zahtjevom za radikalnom promjenom nepravedne društveno-ekonomske strukture. Povezivanje tih potreba i tog zahtjeva znaci generiranje jasne zajedničke svijesti i političke volje koja jedina može stvoriti dovoljno jak pritisak da se strukturne promjene i počnu provodit.
Bez toga ostajemo u „lošoj beskonacnosti“ institucionalne politike koja je iskljucivo izborno orjentirana i koja nema nikakve snage da pokrene bilo kakve promjene u javnom interesu. Bez toga ostaje nam da gledamo melodramu Jadranke Kosor koja se sastaje s bankarima i skrušeno im predlaže da bi mogli ipak malo smanjit kamate i sl., s obzirom na enormne profite, a ovi joj se smiju u facu. Jer znaju da mogu, jer znaju da u njoj kao takvoj ne leži nikakva opasnost..

Komentari

Utopija

o demokratskom odlučivanju kada su u pitanju investicije koliko god bila obrazlagana iz čistog humanizma nema uporišta u stvarnosti.

http://www.youtube.com/watch?v=fOshw4kIGR4&feature=relmfu

Jedan filmić koji mi se stvarno urezao u korteks govori više od milijun riječi kada ga se pogleda ostavlja se pitanje kome dati moć
odlučivanja i kao što se u njemu u jednoj rečenici navodi "da li stvarno mislite da bi ti zombiji-konzumenti mogli suvislo o bilo čemu
odlučivati i koliko bi dvojili da spale gradove u kojima žive kada im nestane plastike za peglanje"

Ovo što se trenutno događa nije kapitalizam već spajanje političke i korporativne moći što je definicija jednog drugog -izma.

Monetarno tržišni sustav zasniva se na cikličkoj potražnji/potrošnji/konzumiranju koje je doseglo svoj maksimum i više nije
održivo i da "reset" sustava nalazi se u bliskoj budućnosti ,a kako će on izgledati

http://www.youtube.com/watch?v=k7H02HSip_c

Ako ne još i gore jer već se naziru "valutni ratovi" uzrokovani činjenicom da niti jedna zamlja ne želi jačanje svoje valute jer
to šteti konkuraentnosti i izvozu,sljede trgovinski ratovi i na kraju svjetski sukob.

Jedino što vidim kao koliko toliko stvarno riješenje bez upadanja u neku utopiju,a za neki srednji rok da se izbjegne novo mračno doba
jest povratak na "zlatni standard" jer upravo demontaža zlatnog standarda i uvođenje čistog FIAT sustava dalo je neprimjerenu moć
financijskom establishmentu centralnim bankama i mitskim "tržištima".

Naime ne možeš tiskati zlato,srebro,paladij ili platinu.

Reanimator

Tko je glasao

Forsiranje kapitalizma do fizičkog sloma

Kolega @Štefan, dobar dnevnik u ovoj močvari sveprisutnog ideološkog lutanja!
Bez obzira što se u posljednje vrijeme događalo sa ekonomijom SAD i njenom hegemonijom s obzirom na daljnje izglede (forsiranja održanja pod svaku cijenu) kapitalizma, mislim da je u pitanju sumanuti popravak kapitalizma pod svaku cijenu ćak i pod cijenu novog globalnog rata. S tim u vezi knjiški načitani bi taj popravak objašnjavali kroz tri aspekta popravka kapitalizma: kauzalni, kontingencijski i funkcionalni. Kroz kauzalnost, djelomična preraspodjela vodećih uloga u svjetskom gospodarstvu uzrokovana je iznalaženjem novih metoda, od industrijske i medijske tehnologije do financijskih špekulacija i novih ratova – koje omogućuju stjecanje profita. Kroz kontingenciju, pomak u matici otvara mogućnost manjem broju zemalja, poput Kine, Indije i Brazila, koje su kapitalistički “potentne” (u smislu spajanja politike mobilizacije resursa s elementima pozitivnog vrednovanja rada u lokalnoj kulturi) da se pomaknu naviše na ljestvici razvojne uspješnosti. Dok funkcionalni aspekti ukazuju na korisne učinke mijene u matici ne samo za novopridošlice u klub najrazvijenijih nego i za sam SAD. Financijalizacija ekonomije, ponajprije američke, uz prepuštanje vodstva drugim industrijskim silama u nizu grana industrijske proizvodnje, kao i tempu privrednog rasta, dakle “nova podjela rada” u matici, donosi SAD-u stanovit “lagodni” status u svijetu kapitalizma. Taj status nije inkompatibilan s cikličkim propinjanjem kapitalizma.
Umjesto dijalektičkog skoka prema socijalizmu on više teži djelomičnoj restauraciji feudalizma, kao globalnog poretka jakih država u matici i slabih ili prividnih na periferiji. Međutim, to nije i najgori mogući kraj moderne povijesti. Kada bi kojim slučajem došlo do mnogo značajnijeg pada ekonomske moći SAD-a u korist novopridošlica, to bi vjerojatno prije ojačalo nego oslabilo brutalnost kapitalizma. Tek bi istinska i široka “europeizacija” kapitalističkog sustava, naravno, pod uvjetom da se u EU-u zaustavi trend daljnjeg demontiranja države blagostanja i povrati toliko potrebna ravnoteža između zahtjeva za privrednim rastom i zahtjeva za društvenom solidarnosti i općim
blagostanjem, omogućila nastanak globalnog kapitalizma s ljudskim licem, a vjerojatno i svjetske države koja bi vodila računa o uravnoteženom razvitku svih dijelova svijeta.

Tko je glasao

Kad već doslovno prepisuješ

Kad već doslovno prepisuješ tudje, bio bi red da naznačiš da su ti nedefinirani "knjiški načitani" zapravo Vjeran Katunarić, a gore napisano (odnosno prepisano) predstavlja sažetak njegovog članka "Propada li kapitalizam ili se pretvara u nešto drugo? Razmišljanja uz knjigu Daga Strpića Karl Marx i politička ekonomija Moderne"

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=99406

The Observer

Tko je glasao

Hapanje kao dogma

Super si sažeo svoje viđenje socijalizacije financija! I tako idućih 100 godina - privatno vlasništvo i internetskih copy-paste tekstova. I da, ne miješaj se u naše unutar-crkveno pitanje. Hapanje je financijalizacija ekonomije makar i virtualno!

Tko je glasao

Ne radi se ovdje o vlasništvu

Ne radi se ovdje o vlasništvu (autor je valjda i objavio članak da bude svima dostupan), nego o elementarnoj pristojnosti i kićenju tudjim perjem.

The Observer

Tko je glasao

Bet

Sjenka hapa na sve strane.
Kako tektove u dnevnicima tako i u komentarima.
I to tako bezobrazno da ne stavlja ni link na tekst niti navodi autora.
Zadnji takav komentar mu je na Golgotinom zadnjem dnevniku.
Golgota je kao autor, kad sam otkrio stvarnog autora, moj komentar stavio pod spam a sjenkin je ostao nedirnut.
Autorstvo tekstova je obavezno navesti.

Tko je glasao

Sjenka i vlasništvo znanja

Ne dajem pišljiva boba do vlasništva, zapravo prezirem ga posebno intelektualno koje je oličenje ljudske zaglupljenosti neznanjem.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
kradem vlasništva i dušu - na poziv dolazim u kuću

Tko je glasao

Sjenka

Gori si od Đapića.

Tko je glasao

Pojam o pojmu

Kolega @ Grd & lin,
trenutno je Sjenka žena dok kolega ne preuzme. Naučite već jednom da Sjenka ne priznaje trenutni fundus zemaljskih informacija koje se predstavljaju kao akademsko znanje, tj poštujemo one intelektualce koji ozbiljno dovode u pitanje postojeću validnost nametnutog znanja i posljedice istog.
Napr. što znamo o ovome ili recimo o ovome. Nemaš pojma, urušava se kompletna znanstvena teorija o Zemlji (svemiru). A Sjenka kao radi nemoral što prenosi nečije smeće s jednog mjesta na drugo da bi dokazivala razmjere "civilizacijskih zavjera", bla, bla...

Tko je glasao

PS

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
kradem vlasništva i dušu - na poziv dolazim u kuću

Tko je glasao

prezir...

Ali ćeš zato staviti svoj nick pod tuđe riječi. Sebe ipak ne prezireš toliko?

Tko je glasao

Sta nije sjenka Golgotin

Sta nije sjenka Golgotin alter ego? Pobogu, pojavaljuje se svuda gdje je Golgota i drzi mu djale o kojoj god temi da se radilo, s time da je ocito iz aviona da nick ne predstavlja stvarnu osobu, vec specijalni entitet?

Tko je glasao

Vlasništvo je prokletstvo

Tako je Gale - grupni entitet. Da mi je Golgota blizak po stavovima je, da se uvijek i ne slažemo i to je!
Sjenka je zla sudbina nositelja manipulacija i zavjera i sjenka će učiniti sve da te pojave raskrinkava. I vaše tekstove ("znanje") ako procijeni svrsishodnim će upotrijebiti i nikad se neće pozvati na autorstvo već stav, a vi to dragi kolege ne razumijete al to je vaš problem!

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
kradem vlasništva i dušu - na poziv dolazim u kuću

Tko je glasao

Golgota i sjenka ko Butters i

Golgota i sjenka ko Butters i Proffesor Chaos

Tko je glasao

Gale, ne spominji ime moj

Gale, ne spominji ime moj uzalud svevišnji te gleda - nisi mi dolje odgovorio u duhu tvojeg JOT-a.

Tko je glasao

autorsko vlasništvo

Autor može dati svoje djelo uz naknadu ili besplatno - ali ono jedino, što mu svi zakoni (i pristojni pojedinci) jamče jest upravo to - navođenje imena autora. Svako objavljivanje teksta bez navođenja autora je kršenje zakona o autorskim i srodnim pravima.

Tko je glasao

Hoće li kapitalizam dobrovoljno kapitulirati

Najprije, dobro nam se povratio u ovu balkansku krčmu rvacke. Tema, povod i pristup problematici humano korektan ali intelektualno neshvaćen po akademskoj eliti koja bi trebala prva progledati suštinu globalne kapitalističke manipulacije. I nije samo tu problem socijalizacije financija kojeg si izvrsno nacrtao, problem je globalno sustavni gomilanja nepotrebnih dobara u uskom krugu nasilnih pojedinaca jebivjetara po kriteriju - poslije mene potop...Uzalud njima stavljati pod nos nobelovku Elinor Ostrom, Nouriela Roubinia, pa i Karla Marxa - njihova je logika "psi laju - karavane prolaze"! I kak veli Roubini - Marx je debelo u pravu kada je tvrdio da kapitalizam ima ugrađen virus samouništenja. To se događa jer se ne može dovoljno brzo premiještati prihod od rada u kapital bez prevelikih zaliha i pada potražnje. Mislili smo da tržišta funkcioniraju. A ona definitivno ne funkcioniraju.
Privredni subjekti imaju konstantnu motivaciju da smanjuju troškove, što dovodi do manje novca u rukama radnika što opet znači manju potrošnju. Uza sve to, i potrošači su sada počeli rezati troškove, pa se još manje novca vraća kompanijama. Konačni rezultat je predvidljiv.
Ali po meni je problem kaj bi ta ciklička padanja i dizanja mogla preći u dugotrajna bauljanja gdje bi imaoci sile pošto poto pokušavali popravljati sustav a ceh bi unedogled plačali isključivo i samo radnici tj porezni obveznici. A populus nije moguće u razumnom roku osvijestiti radi "civiliziranog pritiska" na silnike jer globalni sustav i je podešen na bespogovorno slušanje i gmizanje. Propitkivanje tipa ovog tvojeg ili mojeg mantranja o potrebi rušenja kapitalizma svim legitimnim sredstvima jest hereza koju se u najboljem slućaju ignorira. I zato te pozivam da budeš uporan u "dosadi" i na ovom portalu bez obzira na fučkanje gledatelja... nisu oni krivi, odgojno-obrazovni sustav ih je indoktrinirao na frekvenciju glazbe poslušnosti i treba vremena da primijete ove bubnjeve!

I upravo situacija koju globalno generiraju kapitalističke financije može i treba poslužiti kao poticaj da se postavi zahtjev za stavljanjem banaka pod javnu kontrolu. U tom zahtjevu sadržana je jasna poveznica između neposrednih potreba ljudi i dugorocne vizije u kojem pravcu je potrebno mijenjati sustav

Hoće li jedan FED ili Cyti bank ili Morgan koje spretnim manipuliranjem upravljaju svjetskom krizom posebno u ovom dijelu financijalizacije pristati na javno-društveni nadzor - neće sigurno. Financijski baloni kod njih ne igraju, oni igraju na čvrste stvari poput Vatikana. Joj da, a da probamo nagovoriti Papu i Jezuite da pokrenu kampanju za dokidanjem feudalizma i kapitalizma!!!

Tko je glasao

Kapitalizam ima ugrađen virus

Kapitalizam ima ugrađen virus samouništenja no on se nece sam od sebe uništiti. Njegova logika imanentno proizvodi nestabilnost i krizu. Sve je to određeno tendencijskim kretanjima profitne stope. Kriza je ustvari trenutak kada se sustav “resetira” kako bi povratio zadovoljavajucu profitnu stopu, a “resetira” se preko grbače radnog naroda i stvaranjem rezervne armije nezaposlenih koja ce vrsiti pritisak na smanjivanje nadnica i više rada onih koji imaju srecu das u zaposleni, a sve da bi se iscjedio zahtjevani profit.
Zato upravo na radnoj klasi stoji da se pobuni protiv takvog sustava, da shvati kako je u srži kapitalizma antagonizam između rada i kapitala, i da u takvom sustavu sudbina ljudi uvijek ovisi o zahtjevima apstraktne akumulacije, umjesto da je sustav postavljen po mjeri čovjeka i njegovih potreba..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hologram prištekanih

Zato upravo na radnoj klasi stoji da se pobuni protiv takvog sustava, da shvati kako je u srži kapitalizma antagonizam između rada i kapitala, i da u takvom sustavu sudbina ljudi uvijek ovisi o zahtjevima apstraktne akumulacije, umjesto da je sustav postavljen po mjeri čovjeka i njegovih potreba..
Kako da se pobuni protiv sustava kada ista nije osviještena o herezi svog klasnog položaja i kada su kazne poslodavca za dizanje glave rigorozne. A akademska zajednica niti ne pokušava razotkriti prijevaru kapitalizma i privatnog vlasništva. I onda ti se javi par ovakvih ko Gale koji pjevaju o feleru političkog procesa a ne sustava kao pogrešnog te da uski interes pojedinca nema veze sa privatnim. Čista filharmonija nebuloza. A komformisti s pristojne udaljenosti čekaju da im netko "bez krvi" riješi problem.
Dakle gospodaru, povećaj pritisak dadžbina!

Tko je glasao

Cini mi se da postavljas

Cini mi se da postavljas suvisnu kontratezu. Naime, priroda stvari u kapitalizmu je da ako platis, da je to tvoje. Jedini problem je sto se u bankarski sustav uvukla kontradikcija sa tragom socijalizma, pa onda kada zajebes, to je zajednicko, a kada ne zajebes, dignes lovu.

Dakle. Umjesto da se podize ljestvica na suvisan klasni rat, sve sto je potrebno osigurati nacelo proporcionalnosti, sto politika u rukama ima. Ko riskira profitira. Ako su to onda porezni obaveznici, onda je na njima i profit, a ako su privatni jamci, onda je profit na njima.

Ne postoji objektivan razlog koji bi opravdao u tekstu navedenu iskljucivost. Dapace, hibridni model utemeljen na definiciji javnog i privatnoga kroz jaku javnost ( a ne korumpirane politicke institucije) do sada se pokazao kao jedini efikasan model upravljanja.

Cemu izmisljati toplu vodu i uvoditi suvisne ideoloske obracune bez realnog utemeljenja?

Tko je glasao

Prvo, puno važniji princip za

Prvo, puno važniji princip za razumijevanje kapitalizma od onog “što platiš je je tvoje” je princip “tvoje je i ono što nisi platio”. Na tom prisvojenom, a neplacenom višku vrijednosti se temelji kapitalisticka logika reprodukcije i akumulacije. Institucionalni okvir koji omogucuje tako nešto je privatno vlasništvo nad kapitalom.

Drugo, nije moguce osigurati nacelo proporcionalnosti u okviru privatnog vlasništva nad financijskim sustavom jer u konačnici gubitke uvijek pokrivaju porezni obveznici. Prema jednom linku kojeg se sad ne mogu sjetiti, američki kongres je formirao komisiju koja je trebala ispitati poslovanje i poduzeti detaljnu reviziju FED-a, nakon što su odobrili upumpavanje oko tisucu miljardi dolara u saniranje financijskog sustava, po izbijanju krize. I ono što su otkrili je da je FED mimo tog odobrenja upumpao u globalni financijski sustav (dakle, ne samo u američke banke i fondove, već i u njemačke i francuske), preko 14 tisuća miljardi dolara..I sad ti meni reci kako će privatni kapital jamciti za takve velicine gubitaka koje je njegovo poslovanje izazvalo?! Nikako.. On se uvijek pozicionira tako da kupi dobit, a ne da snosi gubitke..Njegova jamstvena odgovornost je uvijek kozmeticke naravi.. A sto se tice politike, najkomicniji je podatak da je nakon kraha financijskih institucija javna vlast naložila da one same ispitaju dal je u njihovom poslovanju bilo kakvih nepravilnosti i kaznenih djela i onda da o tome izvjeste Kongres..

Morao bi stvarno Gale pokušat čitat Marxa, nemoj imat iracionalni otpor prema tome. Stvarno je covjek vrlo egzaktno i sistematcicno objasnio kako funkcionira kapitalizam, i pazi, pred 150 godina. Ne možeš vjerovat kad ga citaš koliko je aktualan, a bez ikakvih moraliziranja i mistifikacija. Onda ces shvatit da upravo kapitalizam funkcionira na principu iskljucivosti..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Kapitalizam je prije svega

Kapitalizam je prije svega nedefinirani termin zjednacen sa "svo zlo ovog svijeta", namijenjen za hermeticare ljevice. Meni kapitalizam nema nikakvo znacenje, dok privatno vlasnistvo, javni interes, dug, slobodno poduzetnistvo itd imaju jasno definirano znacenje koje mozemo koristiti pri artikulaciji egzaktnog problema i utjecati na njega kroz zakonske okvire kirurski precizno, umjesto opcom anihilacijom zbog nesposobnosti precizne artikulacije problema. Pa tako u konkretnom slucaju mozemo reci da tko snosi rizik, ima pravo i na profit, sto je opce nacelo slobodnog poduzetnistva koje opcenito funkcionira u skladu s javnim interesom. Kako su zakoni ovdje pisani protivno nacelu proporcionalnosti vjerovatno zbog korumpiranosti élite, sasvim je razumljivo uciniti sto je potrebno uciniti da bi se egzaktan problem rijesio u skladu sa dobrom praksom koja je pokazala svoju potentnostu razvoju kvalitetnih gospodarskih odnosa. Bez porrebe za voodoo magijom 19og stoljeca i ideologa opce prakse nesposobnih racionalnom pristupu problemu i kreiranju preciznih rjesenja. Dapace, razni ideolozi svoje hermetike su samo zloupotrebljacaci losih pojava kako bi bez trunke savjesti i odgovornosti drukali za svoje fetishe. Visak iliti propao politicki projekt u vrijeme informacijske revolucije.

Tko je glasao

Možeš mi dati to jasno

Možeš mi dati to jasno definirano znacenje slobodnog poduzetništva i reci na koji nacin se određuje tko snosi koliki rizik?

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ok, u pravu si. Zaletio sam

Ok, u pravu si. Zaletio sam se sa iskljucivosti. Poanta na koju ukazujem jeste da se gromadni koncepti nuzno moraju artikulirati na nivo prihvatljive zajednicke razumljivosti pojma, jer u suprotnome komunikacija nije moguca. Kapitalizam tu pak predstavlja krovni termin koji znaci sve i ne znaci nista. Prihvatljiv kao argument samo medju antikapitalistima iliti govorimo o zatvorenom krugu samoindoktrinacije. Nesto kao Spageti monster, Biblija i tome slicno.

Uzet cu sad primjer koji navodis. Slobodno poduzetnistvo. I definirat cu ga.

Princip opceg prava prepoznavanja potreba drustva ili grupa, te mogucnost svakoga da kreira rjesenja po istim uvjetima za sve, te snosenje posljedica za uspjeh ili neuspjeh investicije (vrijeme, znanje, socijalni kapital, novac). Neslobodno poduzetnistvo je kada se to opce pravo oduzima svima, te se stavlja u ruke pojedinih grupa sto uzrokuje nejednakost i potice kastinizaciju drustva.

Dakle. Ti sada mozes reci, ne, to nije slobodno poduzetnistvo, jer slobodno poduzetnisvo je.....,., no poanta je da ti i ja moramo naci zajednicki jezik i STO PRECIZNIJU artikulaciju pojmova, kako bismo sto preciznije mogli komunicirati.

Prica o krovnim terminima nema veze s time, vec je tipicna dogmatska furka na nivou religije, a ne racionalnoga.

Sto se tice rizika, snosi onaj tko poduzima i tko nudi neku uslugu. Ako treca strana preuzima rizik, a ne sudjeluje u profitu, onda je treca strana ili korumpirana birokracija ili samo stupidna.

Tko je glasao

Princip opceg prava

Princip opceg prava prepoznavanja potreba drustva ili grupa, te mogucnost svakoga da kreira rjesenja po istim uvjetima za sve, te snosenje posljedica za uspjeh ili neuspjeh investicije (vrijeme, znanje, socijalni kapital, novac). Neslobodno poduzetnistvo je kada se to opce pravo oduzima svima, te se stavlja u ruke pojedinih grupa sto uzrokuje nejednakost i potice kastinizaciju drustva.

U ekonomskom sustavu u kojem jedni kao jedino vlasništvo koje mogu na tržištu razmjeniti imaju vlastitu radnu snagu, a drugi kapital koji ista ta radna snaga stvara i koji ju zapošljava, ne možemo nikako govoriti o jednakim uvjetima za sve. Dakle, u situaciji privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, a to je jedna od definicija kapitalizma, ne postoji slobodno pouduzetništvo. U takvom sustavu slijedom toga nije moguce osigurati pravednu i objektivnu raspodjelu da li uspjeha ili neuspjeha investicije.

Sto se tice rizika, snosi onaj tko poduzima i tko nudi neku uslugu. Ako treca strana preuzima rizik, a ne sudjeluje u profitu, onda je treca strana ili korumpirana birokracija ili samo stupidna.

U postojecem sustavu to ne funkcionira tako, a dalo bi se obrazložiti zašto nije ni moguce .. Recimo primjer Grčke. Ne mogu vratiti dugove. No zašto odgovornost ne snose privatni kreditori, zar nisu oni išli na rizik plasirajuci kredite nekome tko, sada se pokazuje, ih nije u stanju vratiti? Ako Grčka ne vrati dug, opet nece teret snositi privatni kreditori, vec porezni obveznici cijim novcima ce se sanirati njihovi gubici.
Mislim da nije stvar necije stupidnosti vec nerazumijevanja kako funkcionira kapitalistička ekonomija i koga sistemski stavlja u nepravedan položaj, položaj eksploatacije. Svo nastojanje onih koji ubiru profit a rizik prebacuju na trecu stranu sastoji se u tome da onemoguci adekvatno razumijevanje.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

U ekonomskom sustavu u kojem

U ekonomskom sustavu u kojem jedni kao jedino vlasništvo koje mogu na tržištu razmjeniti imaju vlastitu radnu snagu, a drugi kapital koji ista ta radna snaga stvara i koji ju zapošljava, ne možemo nikako govoriti o jednakim uvjetima za sve.

Ovo je tipicna crno-bijelo podjela koja ne tolerira bilo kakvo suocenje sa stvarnoscu. Tako recimo Stoka dodje i kaze da njegova nona sto iznajmljuje apartmane nije kapitalist, jer apartmani nisu sredstvo proizvodnje. Jebote, sta je to model izvediv samo u crticima KPa?

Dalje. Imas u Norveskoj recimo primjer da imas citav niz drzavnih fondova koje ljudi bez novca mogu koristiti za start up svoga posla. Ko je tu kapitalst, a ko je najamna snaga? OPS. Na skolskim primjerima se ne koriste takvi slucajevi, vec strogo se uzima neki debeli industjalac s cigarom u ustima koji ima 10 000 isusenih radnika na traci i gdje je on kapitalist, a svi ostali su sljakeri bez ikakvoga prava na bilo sta.

Ono sto je najfascinantnije tako jeste da djeca hermetizma ljevice (u koje i tebe ubrajam) ne mogu podnjeti Skandinaviju, jer tamo stvar mada izrazito ucinkovita, nije eto crno-bijela, tako da se tema uspjesnog suzivota slobodnog poduzetnistva i zastite javnog interes gura pod tepih, umjesto da se koriste modeli koji su pokazali svoju kvalitetu.

No, ne. Pocetna teza koja nema veze sa stvarnoscu tamo nije ekletantna, tako da se traze primjeri nulte politicke stabilnosti, gdje onda cvjeta drasticna podjela izmedju onih koji imaju (prije svega moc) i onih koji nemaju nista, a zaboravlja se zapitati koja je to sustinska razlika izmedju tih zemalja i onih gdje svi imaju podjednako ili barem socijalno izrazito prihvatljvio jednako, jer to kvari defaultnu tezu o problemu kapitalizma.

Stalno prebacivanje na zeljeni problem (previse je uzelo vremena i truda i previse se zadojilo indoktrinacijom, da bi se usudilo razgovarati o konkretnim primjerima, kako se cijeli intelektualni kapital (ili barem dojam kapitala) ne bi ugrozio), umjesto da se traze konkretne razlike izmedju uspjesnih i neuspjesnih primjera iz stvarnoga zivota.

U takvom sustavu slijedom toga nije moguce osigurati pravednu i objektivnu raspodjelu da li uspjeha ili neuspjeha investicije.

Tako je. Pise u Bibliji.

U postojecem sustavu to ne funkcionira tako, a dalo bi se obrazložiti zašto nije ni moguce .. Recimo primjer Grčke. Ne mogu vratiti dugove. No zašto odgovornost ne snose privatni kreditori, zar nisu oni išli na rizik plasirajuci kredite nekome tko, sada se pokazuje, ih nije u stanju vratiti?

Mozda zato sto su zakone i pravilnike donosili korumpirani likovi bastinjeni raznim krupnim interesima protiv javnoga interesa? Ops. Marx ne spominje javni interes, Marx ne zna sto je to informacija, niti komunikacija, niti politicki proces, tako da se tema ne moze siriti, ukoliko smo hermeticki ljevicari.

Jel tako Hrvoje? Tamo kod Marxa ionako sve pise i sve je tocno, a to sto lik ne barata temeljnim pojmovima danasnjice (jer u njegovo vrijeme ti pojmovi nisu bili niti poznati, a kljucni su parametar politickoga procesa) nije bitno.

Ako Grčka ne vrati dug, opet nece teret snositi privatni kreditori, vec porezni obveznici cijim novcima ce se sanirati njihovi gubici.

Ergo, kapitalizam je zlo. Ne. Ergo, onaj tko je stvarao ugovore (ili uzmi recimo slucaj FEDa i upumpavanja love bez da itko pita, " a gdje to MOJI novci idu?") stvarao ih je bez ukljucene ostecene strane, vec je ostecena strana preveslana s obzirm da se politika vodi daleko od JOTa. I tu je problem.

Mislim da nije stvar necije stupidnosti vec nerazumijevanja kako funkcionira kapitalistička ekonomija i koga sistemski stavlja u nepravedan položaj, položaj eksploatacije.

Ekonomija funkcionira kako oni sto potpisuju ugovore u ime svih nas funkcioniraju. Ako oni stite javni interes, onda sve funkcionira sasvim dobro, ako je javni interes izostavljen, onda imas ono sto imas. Pardon, Marx ne poznaje tu terminologiju. Jebiga. Zaboravi.

Tko je glasao

Ovo je tipicna crno-bijelo

Ovo je tipicna crno-bijelo podjela koja ne tolerira bilo kakvo suocenje sa stvarnoscu. Tako recimo Stoka dodje i kaze da njegova nona sto iznajmljuje apartmane nije kapitalist, jer apartmani nisu sredstvo proizvodnje. Jebote, sta je to model izvediv samo u crticima KPa?

U svakom povijesnom društveno-ekonomskog sustavu imaš nešto što se zove dominantni oblik proizvodnih odnosa, što ne znaci da je jedini ili iskljucivi. Dominantni čisti oblik, je uvijek nadopunjen njegovim izvedenicama, što je posebno karakteristicno za fazu financijalizacije u kojoj se nalazimo i za koju još nije adekvatno razložena i sistematizirana cijelina tih izvedenica. No pored dominantnog oblika, postoji i čitav niz ekonomskih oblika koji ne potpadaju pod dominantnu formu, vec su joj podređeni i jedino u toj podređenosti mogu opstati.
Iznamljivanje apartmana samo po sebi spada u oblik rentjerske aktivnosti, a ona seže još iz vremena feudalizma i nastanka kapitalizma, iz vremena veleposjeda. No analiza ne smije stati na tome. Potrebno je vidjeti na koji način je financirana izgradnja apartmana jer se tu potencjalno uplice kamatonosna komponenta kapitala ukoliko je rijec o kreditu, a posebno ako ima zaposlene ljude koji održavaju apartmane, kuhaju i sl..
Kapital odnos se u krajnjoj konzekvenci uvijek odnosi na neplaceni dio prisvojenog proizvoda rada. To je njegova osnovna forma. No da si pročitaš Marxa ne bi postavljao takva pitanja jer bi znao da stvari nisu uopce simplificirane vec vrlo detaljno i konzistentno objašnjene.

Dalje. Imas u Norveskoj recimo primjer da imas citav niz drzavnih fondova koje ljudi bez novca mogu koristiti za start up svoga posla. Ko je tu kapitalst, a ko je najamna snaga? OPS. Na skolskim primjerima se ne koriste takvi slucajevi, vec strogo se uzima neki debeli industjalac s cigarom u ustima koji ima 10 000 isusenih radnika na traci i gdje je on kapitalist, a svi ostali su sljakeri bez ikakvoga prava na bilo sta.

Kapitalist postaješ u onom trenutku kada upošljavaš radnu snagu radi oplođivanja uložene vrijednosti. Bez obzira dal je ta početna vrijednost stecena tvojom štednjom i odricanjem, ili kreditom. Akumulacija kapitala i konkurencija kapitala dvije su suprostavljene strane istog procesa, pa tako svaki kapital kao uvjet svojeg opstanka ima tendenciju širenja, okrupnjavanja. A da bi kapital mogao opstati (reproducirati i prošireno se reproducirati), kljucno je da ima na raspolaganju faktor proizvodnje, radnu snagu, koja je jedini faktor proizvodnje koji stvara vrijednost, a kapital se akumulira upravo kroz onaj dio te vrijednosti koji radna snaga stvori a koji joj se ne plati. Utoliko je potpuno naivna iluzija koja se znala pocesto cuti da bi svi trebali biti poduzetnici, ili da ekonomija moze pocivati na velikom broju malih poduzetnika. To je u suprotnosti s logikom akumulacije kapitala, i taj imaginarij potjece iz romanticke riznice feudalne ekonomije koja je bila bazirana na zanatstvu. U kapitalizmu se kapital okrupnjava, inovira sredstva za proizvodnju, povecava produktivnost i smanjuje troškove proizvodnje, upravo na način da stvara slobodnu radnu snagu i uništava, preuzima ili stavlja u poziciju ovisnosti manje kapitale.

Ono sto je najfascinantnije tako jeste da djeca hermetizma ljevice (u koje i tebe ubrajam) ne mogu podnjeti Skandinaviju, jer tamo stvar mada izrazito ucinkovita, nije eto crno-bijela, tako da se tema uspjesnog suzivota slobodnog poduzetnistva i zastite javnog interes gura pod tepih, umjesto da se koriste modeli koji su pokazali svoju kvalitetu.

Nije istina da ne mogu podnjeti Skandinaviju. Oni imaju kolektivnu racionalnost koja im osigurava adekvatan klasni kompromis, dakle spoj produktivne racionalnosti i socijalne solidarnosti. Ali i taj klasni kompromis pomalo ali sigurno dolazi na kušnju promjenom u globalnim odnosima razmjene i oni nisu primjer prema kojem kapitalizam ima globalnu tendenciju kretanja... No ti jednu stvar ne razumiješ, Skandinavija je ucinkovita zato jer drugi nisu učinkoviti. U kapitalizmu nije bitno da si učinkovit, nego da si učinkovitiji od drugih. Radio ti 12 sati na dan i bio ne znam koliko inovativan, ako tvoj konkurent radi 13 sati i isto toliko je inovativan, a još radi za manju placu, ti neces bit u odnosu na njega konkuretnan i neces moci prodati svoju robu. I onda ti dođe do glave da je takva konkurencija sama sebi svrha, i da taj imaginarij uspješnih a socijalno osjetljivih služi iskljucivo tome da stvori zabludu kako svi možemo u kapitalizmu postati Skandinavci. Ne možemo Gale, to je sistemski nemoguce..

No, ne. Pocetna teza koja nema veze sa stvarnoscu tamo nije ekletantna, tako da se traze primjeri nulte politicke stabilnosti, gdje onda cvjeta drasticna podjela izmedju onih koji imaju (prije svega moc) i onih koji nemaju nista, a zaboravlja se zapitati koja je to sustinska razlika izmedju tih zemalja i onih gdje svi imaju podjednako ili barem socijalno izrazito prihvatljvio jednako, jer to kvari defaultnu tezu o problemu kapitalizma.

Koje su to zemlje, koliko razvijene i o kojim brojkama ljudi govorimo, gdje svi imaju podjednako, pa da se uvjerim dal se radi o pravilu ili o iznimci?. Ako možeš mi iznesi i Ginijev koeficjente nejednakosti..

Mozda zato sto su zakone i pravilnike donosili korumpirani likovi bastinjeni raznim krupnim interesima protiv javnoga interesa? Ops. Marx ne spominje javni interes, Marx ne zna sto je to informacija, niti komunikacija, niti politicki proces, tako da se tema ne moze siriti, ukoliko smo hermeticki ljevicari.

Marx ne zna što je informacija ahahaahahaha… ali pazi kakav si ti tip, kažeš da ti rijec kapitalizam ništa ne znaci, da je to prazan pojam koji za nas zadojene ljevicare oznacava svo zlo svjeta, a s druge strane koristis isto toliko prazne pojmove – informacija, komunikacija, politički proces, i predstavljaš ih kao egzaktni, samorazumljivi uvid u bit stvari..
Sunce moje drago, Marx je napisao 3000 stranica objašnjenja što je to javni interes, makkar ga niti jednom rijecju ne spominje.. a ti samo seruckaš javni ineres, informacija, komunikacija, a da nemaš pojma ni sam o cemu pricas.. i onda pričaj o fetišizmu..

Još jednom, čitaj Marxa, ne kao sveto pismo nego kritički… Ovako pokazuješ zavidni stupanj ignorancije i zasljepljenosti jer sudiš o necemu s cime uopce nisi upoznat.. ako to nije dogmatizam, ne znam što je..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

U svakom povijesnom

U svakom povijesnom društveno-ekonomskog sustavu imaš nešto što se zove dominantni oblik proizvodnih odnosa, što ne znaci da je jedini ili iskljucivi. Dominantni čisti oblik, je uvijek nadopunjen njegovim izvedenicama, što je posebno karakteristicno za fazu financijalizacije u kojoj se nalazimo i za koju još nije adekvatno razložena i sistematizirana cijelina tih izvedenica. No pored dominantnog oblika, postoji i čitav niz ekonomskih oblika koji ne potpadaju pod dominantnu formu, vec su joj podređeni i jedino u toj podređenosti mogu opstati.

Iznamljivanje apartmana samo po sebi spada u oblik rentjerske aktivnosti, a ona seže još iz vremena feudalizma i nastanka kapitalizma, iz vremena veleposjeda. No analiza ne smije stati na tome. Potrebno je vidjeti na koji način je financirana izgradnja apartmana jer se tu potencjalno uplice kamatonosna komponenta kapitala ukoliko je rijec o kreditu, a posebno ako ima zaposlene ljude koji održavaju apartmane, kuhaju i sl..

Aha. Znaci postoji citava MASA faktora koji definiraju jeli nesto kapitalizam ili nije i jeli netko kapitalist ili nije. Cool.

Kapital odnos se u krajnjoj konzekvenci uvijek odnosi na neplaceni dio prisvojenog proizvoda rada.

Znaci, ja istrazim (ulozim vrijeme i novac i energiju i sve moguce i nemoguce) i pokrenem posao (uz rizik da posao propadne) i u nekom trenutku netko nezaposleni kaze, "mogu li raditi za 5000 kuna kod tebe" i ja mu kazem, "ne mozes jer bih time riskirao da me neko smatra kapitalistom". Budi nezaposlen, to je pravednije.

Jesam li dobro skuzio? Ili kako bih ja trebao reagirati kada netko nezaposlen dodje? Da mu dam 50% profita i svega i da zaboravim na 2 godine muke gdje sam bio i u gubicima i u svemu ili?

To je njegova osnovna forma. No da si pročitaš Marxa ne bi postavljao takva pitanja jer bi znao da stvari nisu uopce simplificirane vec vrlo detaljno i konzistentno objašnjene.

Pretpostavljam da nisi procitao masu knjiga koje sam osobno procitao, ali sto je jos vaznije, da nisi upoznat s masom stvari s kojima sam osobno upoznat i sto je jos vaznije, da nisi prosao masu stvari koju sam osobno prosao. Jel to znaci da je suvislo da ti kazem, "slusaj zutokljunac, kada budes imo jedan dan radnoga staza, moci cemo razgovarati o ekonomiji"?

Meni se cini da je ovo iskljucivo argument namijenjen za one koji nisu sposobni braniti svoj stav. Ja sam sposoban braniti svoj stav, pa taj argument necu koristiti. Jesi li ti sposoban braniti svoj stav?

Kapitalist postaješ u onom trenutku kada upošljavaš radnu snagu radi oplođivanja uložene vrijednosti.

Onog trenutka kada omogucis nekome da radi i zaradjuje, postajes svo zlo ovoga svijeta. Jeli tebi to suvislo? OK. Gore sam te vec pitao gdje je problem da ucinim dobro djelo za covjeka koji trazi posao i jeli stvarno tako lose stvarati radna mjesta? Meni se eto cini da svatko tko stvori radna mjesta da je dobrocinitelj i da zasluzuje najvisi stupanj postovanja, a ne prijezir. No, pojasnit ces mi nadam se svoje vidjenje u gornjem komentaru.

Bez obzira dal je ta početna vrijednost stecena tvojom štednjom i odricanjem, ili kreditom.

Dakle. Onog trenutka kada platis neku sobaricu da ocisti tvoj apartman (ili apartman od Stokine none, ti si kapitalist, do tog trenutka sve pet. Vrlo interesantan nivo razlucivanja. Jesam li te dobro skuzio?

Akumulacija kapitala i konkurencija kapitala dvije su suprostavljene strane istog procesa, pa tako svaki kapital kao uvjet svojeg opstanka ima tendenciju širenja, okrupnjavanja.

Hoces reci da onaj tko je uspjesan ima tendenciju da jaca svoju djelatnost. Stoji. No, sto je tu lose?

A da bi kapital mogao opstati (reproducirati i prošireno se reproducirati), kljucno je da ima na raspolaganju faktor proizvodnje, radnu snagu, koja je jedini faktor proizvodnje koji stvara vrijednost, a kapital se akumulira upravo kroz onaj dio te vrijednosti koji radna snaga stvori a koji joj se ne plati.

Dakle, vracamo se na onu shemu gdje sam 5 godina nesto pokusavao i nest pokrenuo i dosao covjek i pita jel moze za 5000 kuna radit. I onda posao dobro isao i ja zaposlio jos jednog za 5000 kuna. I sta? Sto sam vise ljudi zaposlio, to sam sta? Veci zlocinac? Ili veci dobrotvor? Mozes li pojasniti ovaj detalj. Ok. Pitam te istu stvar vec pet puta.

Utoliko je potpuno naivna iluzija koja se znala pocesto cuti da bi svi trebali biti poduzetnici, ili da ekonomija moze pocivati na velikom broju malih poduzetnika.

Malo mi je ovo nategnuto. Na temelju jednog pausala da ako je covjek uspjesan, da ce kroz vrijeme zaposliti vise ljudi od jednog ti tvrdis da koncept kooperanata, malog poduzetnistva i slicno nije moguc. Pobogu, to je iskljucivo stvar zakonskih okvira gdje se potice odredjeni model gospodarstva. Tako mozes poticati okrupnjavanje, ali mozes poticati i decentralizaciju.

No, da se vratim na konkretan primjer. Međimurska županija koja pociva na malom obrtnistvu. Hoces li reci da je stvarnost u međimurskoj županijji zapravo fikcija? Kako mozes tvrditi tako nesto, ne razumijem. Mozes li pojasniti, s obzirom da izmedju necijeg rezolutnog stava i cinjenica, ipak biram cinjenice.

To je u suprotnosti s logikom akumulacije kapitala, i taj imaginarij potjece iz romanticke riznice feudalne ekonomije koja je bila bazirana na zanatstvu. U kapitalizmu se kapital okrupnjava, inovira sredstva za proizvodnju, povecava produktivnost i smanjuje troškove proizvodnje, upravo na način da stvara slobodnu radnu snagu i uništava, preuzima ili stavlja u poziciju ovisnosti manje kapitale.

Ovdje ipak govorimo o necemu sasvim drugome. A to je politicki i posljedicno zakonski okvir koji ide u prilog krupnom kapitalu i kontra javnog interesa. Iliti, govorimo o politickoj korupciji, a ne o ekonomskom modelu. Pa tako, umjesto da gledamo posljedice, mozda bismo radje trebali poceti gledati uzroke.

Dakle. Vratimo se na konkretan primjer. Todoric. Rasturio masu kooperanata, okrupnio svasta, uvedeni razni zakoni koji idu protiv male proizvodnje i koji idu na ruku Todoricu. E sad. Kada bi zakoni bili takvi da se ide na ruku malih kooperanata, malog i srednjeg poduzetnistva, a da se ostro kaznjava svaki cin koji bi ugrozio takvu klimu, dali bi to bilo moguce? Cisto za primjer, Todoric je zbog svojeg poslovanja istjeran iz Slovenije. Barem formalno govoreci. Nu, zelis li reci da kada bismo imali jak ceh malih i srednjih poduzetnika, obrtnika i tako dalje, da bi bilo mouce ufuravati zakone koji idu protiv te struje?

Zipa. snaznog sam dojma da umjesto da pogledamo u konkretne zakone i regulative koje uzrokuju pojave ala Todoric ili Enron ili FED /gdje se lako moze uociti prije svega korupcija politickoga procesa/, bacanje na neke opce parametre i pokusaj udara na obicne obrtnike (koji vjeruju u svoj rad i naplatu svojeg rada) cini iskljucivo kontraproduktivnu posljedicu. Zbog cega se rezolutno govori da ovaj sistem mora ici za Todorica, pogotovo kada vidimo da tamo gdje je jaka javnost (Skandinavija) sistem gusi Todorice, barem u onoj mjeri u kojoj bi Todorici mogli ugroziti javni interes. Ako pak Todorici rade u skladu sa javnim interesom (koji je politicka kategorija, a ne ekonomska), onda gdje je problem?

Dakle, pojava koju uocavas je iz politicke, a ne ekonomske kategorije. I dok se uzroci traze u posljedicama, necemo imati nista. Al ajde fala bogu, hermetizam je na samrti, tako da sve pet.

Nije istina da ne mogu podnjeti Skandinaviju. Oni imaju kolektivnu racionalnost koja im osigurava adekvatan klasni kompromis, dakle spoj produktivne racionalnosti i socijalne solidarnosti.

Jeli ikako moguce jednostavno reci da u Skandinaviji POLITICKI proces uspjesno definira gospodarske procese koji bi bili u skladu sa javnim interesom, unatoc cinjenici da je tamo koncept privatnog vlasnistva i samog oplodjivanja kapitala opce legitimna stvar?

Ali i taj klasni kompromis pomalo ali sigurno dolazi na kušnju promjenom u globalnim odnosima razmjene i oni nisu primjer prema kojem kapitalizam ima globalnu tendenciju kretanja.

Kapitalizam iliti svo zlo ovoga svijeta. DAkle. kada govorimo o kapitalizmu, aka svom zlu ovoga svijeta, ono se krece u skladu sa odnosima moci unutar drustva. Ako nemas procese i grupe sposobne zastititi svoj interes, tada oni koji su sposobni zasstiti svoj interes peru i deru. Za primjer, kolonijalne zemlje imaju najludji "kapitalizam", upravo zato sto jaki igraci uspjesno uzrupiraju proces donosenja odluka. Dakle, politicka konstelacija je uzrok, a ne voodo magija zvana kapitalizam.

No ti jednu stvar ne razumiješ, Skandinavija je ucinkovita zato jer drugi nisu učinkoviti. U kapitalizmu nije bitno da si učinkovit, nego da si učinkovitiji od drugih. Radio ti 12 sati na dan i bio ne znam koliko inovativan, ako tvoj konkurent radi 13 sati i isto toliko je inovativan, a još radi za manju placu, ti neces bit u odnosu na njega konkuretnan i neces moci prodati svoju robu. I onda ti dođe do glave da je takva konkurencija sama sebi svrha, i da taj imaginarij uspješnih a socijalno osjetljivih služi iskljucivo tome da stvori zabludu kako svi možemo u kapitalizmu postati Skandinavci.

Stvarnost kaze da robu mozes prodati ne ako izrabljujes, vec ako imas kupca.Tipa DM. Po hermetici ljevice, to je firma osudjena na propast jer tetosi svoje radnike. No sto je sa DMom? Propada li uistinu ili raste? Ops. Sada Stefan ulece sa adutom "nisi cito Marxa, jer tamo sve pise i stvar je kompleksna ali i jednostavna". Mozes li molim te Stefane prestati koristiti argument za luzere?

Ne možemo Gale, to je sistemski nemoguce..

Tako je. To sto te stvarnost demantira, najmanje je bitno. Jer u Bibliji pise onako kako jeste.

AKoje su to zemlje, koliko razvijene i o kojim brojkama ljudi govorimo, gdje svi imaju podjednako, pa da se uvjerim dal se radi o pravilu ili o iznimci?. Ako možeš mi iznesi i Ginijev koeficjente nejednakosti..

Skandinavija.

informacija, komunikacija, politički proces, i predstavljaš ih kao egzaktni, samorazumljivi uvid u bit stvari..

Stoji. Svaka apstrakcija ima stupanj nedefiniranosti. No valja ulaziti u preciznije definicije, a ne furati opcu apstrakciju svega, krovni termin koji po sebi sve objasnjava, jokere namijenjene za religiozne indoktrinate, umjesto za racionalnu i argmentiranu raspravu. Mozes li komunicirati bez upotrebe krovnih termina?

Još jednom, čitaj Marxa, ne kao sveto pismo nego kritički… Ovako pokazuješ zavidni stupanj ignorancije i zasljepljenosti jer sudiš o necemu s cime uopce nisi upoznat.. ako to nije dogmatizam, ne znam što je..

Sudim onome sto ti pises, jer s tobom raspravljam ne s Marxom. Samo, jeli uopce moguce s tobom raspravljati ili si ti tipicna religijska pojava koja ce svaki puta kada je zatecena nezgodnim pitanjem reci, "Ej, jesi li ti uopce citao Bibliju? Tamo ti sve pise..."

Nadam se da me razumijes kako razliku dokle god koristis argumentaciju religijskog indoktrinata, izmedju tebe i bilo kojeg jehovinog svjedoka ne vidim. Jer je niti nema.

Tko je glasao

Netko će to umjesto mene

Radite za par stotina eura (ako radite!) , za nekog ko dolazi s najnovim bembaćem na posao a na vas gleda kao na poslednju gnjidu; živite od danas do sutra i uporno vam pričaju kako ne može bolje: šuti gdje si, kakav si i za bolje nisi! Radite pet poslova da biste preživjeli i unapred žalite svoju djecu jer im ne možete priuštiti sigurniju budućnost. Dolazite kući s posla, umorni i poniženi... Žena vam služi večeru mada i sama jedva stoji na nogama jer je cijeli dan prala stubišta i čistila kancelarije. Drugačije ste zamišljali svoj život. Znam, i ja sam... Zbog toga se moramo probuditi i buditi sve oko sebe: zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom!

Tko je glasao

Aha. Znaci postoji citava

Aha. Znaci postoji citava MASA faktora koji definiraju jeli nesto kapitalizam ili nije i jeli netko kapitalist ili nije. Cool.

Postoji određen broj oblika i procesa putem kojih se ostvaruje proizvodnja, akumulacija, promet i reprodukcija kapitala. I sam kapital postoji kao stalni i promjenjivi. Zaista nečuvena spoznaja.

Znaci, ja istrazim (ulozim vrijeme i novac i energiju i sve moguce i nemoguce) i pokrenem posao (uz rizik da posao propadne) i u nekom trenutku netko nezaposleni kaze, "mogu li raditi za 5000 kuna kod tebe" i ja mu kazem, "ne mozes jer bih time riskirao da me neko smatra kapitalistom". Budi nezaposlen, to je pravednije.

Otužno karikiraš stvari samo zato jer ti je teško potrudit se razumjet. Prvo, ukoliko imaš novac kojeg si uštedio to si mogao samo zato jer si ostvario rentu u jednom od njezinih oblika. Vjerojatno si imao društveno povoljniju situaciju od ostalih glede prilike da se obrazuješ ili stekneš neku željenu vještinu, nasljednik si privilegirane pozicije s obzirom na dohodak i bogatstvo tvoje obitelji i roditelja ili pak, u prividno najpravednijem no najrjeđem slučaju bio si samo uporniji i prirodno talentiraniji od ostalih (talent kao egzogeni dar prirode zahtjeva malo šire objašnjenje glede opravdanosti oporezivanja takvog oblika rente). Renta je dohodak koji nije rezultat intenzivnosti nečijeg radnog napora, vec privilegirane pozicije u društveno-ekonomskim odnosima i stoga mora biti oporezovana i u javnu svrhu alocirana. Drugo, novac si mogao posuditi, no time zapravo ne riskiraš toliko ti nego onaj tko ti novac posuđuje.
No ono što je puno važnije od prethodno navedenog je činjenica da ti trebaš isto toliko radnika koliko i radnik treba posao. Tebi radnik treba da bi novac, koji si pretvorio u kapital odnosno sredstva za proizvodnju, stavio u funkciju i oplođivao. Oplođivanje znaci da novac koji si na početku uložio, pretvorio u kapital (sredstvo za proizvodnju, sirovina, nadnice), uposlio radnika da proizvodi neku robu ili uslugu, i na kraju tu robu prodao na tržištu, ti donese više novaca nego što si ih na početku uložio. Ti ne proizvodiš radi proizvodnje robe, već da bi početni novac pretvorio u više kasnijeg novca. E sad, kako taj početni iznos novca na kraju ispadne više novca, od kud se stvorio taj višak? Pa stvorio se isključivo time što si radnika platio manje nego što ti je on stvorio vrijednosti. Ti si njemu platio njegovu nadnicu, a dobio si za to raspolaganje njegovom radnom snagom. On svoju nadnicu hipotetski zaradi u pet radnih sati, a ostalih pet sati radi za tebe besplatno. I iz tog neplačenog ali prisvojenog viška vrijednosti se ostvaruje profit, od kojeg dio ide u osobnu potrošnju vlasnika kapitala, a drugi dio se reinvestira.

Jesam li dobro skuzio? Ili kako bih ja trebao reagirati kada netko nezaposlen dodje? Da mu dam 50% profita i svega i da zaboravim na 2 godine muke gdje sam bio i u gubicima i u svemu ili?

Profit ti stvaraju radnici i trebas ga s njima raspodjelit, odnosno zajednički odlučit koji ce iznos biti reinvestiran a koji ce se raspodjelit za tvoju i njihovu osobnu potrošnju. Trebao bi razmisljat uvijek kako radnici isto imaju rizik gubitka posla ako firma propadne, a ne ih smatrat pohlepnim i neracionalnim konzumentima koji žele sebi što više prigrabit, pa makar sljedeci mjesec ne imali posla.
Drugo, nije mi jasno kako to čovjek može biti u gubicima? U kakvom si ti vecem gubitku nego radnik koji nema posla?

Pretpostavljam da nisi procitao masu knjiga koje sam osobno procitao, ali sto je jos vaznije, da nisi upoznat s masom stvari s kojima sam osobno upoznat i sto je jos vaznije, da nisi prosao masu stvari koju sam osobno prosao. Jel to znaci da je suvislo da ti kazem, "slusaj zutokljunac, kada budes imo jedan dan radnoga staza, moci cemo razgovarati o ekonomiji"?
Ja govorim o tome da konkretno sudis o Marxu, a da ga nisi citao. Stvar je elementarnog intelektualnog poštenja da se to ne cini. Ako ti to nije jasno ne mogu ti pomoc.

Onog trenutka kada omogucis nekome da radi i zaradjuje, postajes svo zlo ovoga svijeta. Jeli tebi to suvislo? OK. Gore sam te vec pitao gdje je problem da ucinim dobro djelo za covjeka koji trazi posao i jeli stvarno tako lose stvarati radna mjesta? Meni se eto cini da svatko tko stvori radna mjesta da je dobrocinitelj i da zasluzuje najvisi stupanj postovanja, a ne prijezir. No, pojasnit ces mi nadam se svoje vidjenje u gornjem komentaru.

Evo, ovo je ključno mjesto. Naime, omogucava povlašteni uvid u način na koji operira vladajuca ideologija na razini samorazumljivosti. A ta samorazumljivost izmješta uzrok i posljedicu, čime odnos ekspolatacije prikazuje kao odnos dobročinstva.
No kad makneš tu defaultnu ideološku inverziju i zahvatiš u proces stvaranja vrijednosti i akumulacije kapitala, onda vidiš sljedece: ne mogucavaš ti nekome da radi i zarađuje, već on tebi to omogucava. Ti ga ne upošljavaš iz dobročinstva već iz golog interesa i potrebe oplođivanja kapitala. Nema u kapitalističkoj ekonomiji dobročinstva, ono dolazi tek kao kasniji milodar velikodušno iscjeđenog profita. Dakle, makar na prvu izgleda apstraktno, vrlo je konkretno – u kapitalizmu ne otvaraš radna mjesta ti nego kapital. Ako nema racunice i potrebe upošljavanja radi oplodnje, nece biti upošljavanja.

Na temelju jednog pausala da ako je covjek uspjesan, da ce kroz vrijeme zaposliti vise ljudi od jednog ti tvrdis da koncept kooperanata, malog poduzetnistva i slicno nije moguc. Pobogu, to je iskljucivo stvar zakonskih okvira gdje se potice odredjeni model gospodarstva. Tako mozes poticati okrupnjavanje, ali mozes poticati i decentralizaciju.

Ovo što ti Gale demonstriraš ti se inace zove normativni optimizam. Da je isključivo stvar zakonskog okvira kakav cemo model gospodarstva imati, da li cemo imati kriminala i sl. Nije Gale to stvar zakonskog okvira nego puno snažnije impersonalne logike koja postavlja zakone, namješta ih sebi u skladu. U konačnici je svaki zakon i svako društveno nastojanje i vrijednost sadržana u zakonu, mrtvo slovo na papiru ako ljudi ne razumiju odnos uzroka i posljedice i pretoce ga u racionalnu političku volju koja ce znati zašto se donosi određeni zakon i svojom voljom i stajalištem ga ozbilje (pretoce u objektivni duh, običajnost kako bi rekao Hegel). Inace je svaki zakon najobičniji popis želja, bez ikakve efektivnosti.

No, da se vratim na konkretan primjer. Međimurska županija koja pociva na malom obrtnistvu. Hoces li reci da je stvarnost u međimurskoj županijji zapravo fikcija? Kako mozes tvrditi tako nesto, ne razumijem. Mozes li pojasniti, s obzirom da izmedju necijeg rezolutnog stava i cinjenica, ipak biram cinjenice.

Ne. Želim reci da ekonomija ne može počivati na malom obrtništvu. Ne možemo svi biti obrtnici. Mora postojati veliki kapital i on određuje pravila igre, njemu se manji kapitali prilagođavaju.
Reci mi jednu zemlju, nacionalnu ekonomiju koja počiva na obrtništvu, a da nije neki samoanski domorodački otok (gdje vlada stari korelat obrtništva – zanatstvo).

Dakle. Vratimo se na konkretan primjer. Todoric. Rasturio masu kooperanata, okrupnio svasta, uvedeni razni zakoni koji idu protiv male proizvodnje i koji idu na ruku Todoricu. E sad. Kada bi zakoni bili takvi da se ide na ruku malih kooperanata, malog i srednjeg poduzetnistva, a da se ostro kaznjava svaki cin koji bi ugrozio takvu klimu, dali bi to bilo moguce? Cisto za primjer, Todoric je zbog svojeg poslovanja istjeran iz Slovenije. Barem formalno govoreci. Nu, zelis li reci da kada bismo imali jak ceh malih i srednjih poduzetnika, obrtnika i tako dalje, da bi bilo mouce ufuravati zakone koji idu protiv te struje?

To stoji. No zašto bi uopce trebao biti taj neki Todoric i borba s njime dal ce ga se kontrolirat i kako ce ga se kontrolirat? Ako je u javnom interesu da ljudi u Agrokoru rade i budu pošteno placeni, ako je u interesu da i kooperatni imaju poštenu zaradu, zašto bi to trebalo biti u vlasništvu tog nekog tipa koji svih jebe? Ili je pak stvar toga da Todoric moze zaposljavat nove ljude upravo zato jer je uništio kooperante, dakako uvijek u manjem broju? Sve u svemu, racionalnost bi trebala biti izraz političke svjesti o javnom interesu i načinu na koji funkcionira ekonomija, a onda nam nisu potrebni nikakvi Todorici..

Zipa. snaznog sam dojma da umjesto da pogledamo u konkretne zakone i regulative koje uzrokuju pojave ala Todoric ili Enron ili FED /gdje se lako moze uociti prije svega korupcija politickoga procesa/, bacanje na neke opce parametre i pokusaj udara na obicne obrtnike (koji vjeruju u svoj rad i naplatu svojeg rada) cini iskljucivo kontraproduktivnu posljedicu. Zbog cega se rezolutno govori da ovaj sistem mora ici za Todorica, pogotovo kada vidimo da tamo gdje je jaka javnost (Skandinavija) sistem gusi Todorice, barem u onoj mjeri u kojoj bi Todorici mogli ugroziti javni interes. Ako pak Todorici rade u skladu sa javnim interesom (koji je politicka kategorija, a ne ekonomska), onda gdje je problem?

Treba razumijeti ekonomiju da bi se znalo što je politički interes. Otuda i naziv politička ekonomija.

Jeli ikako moguce jednostavno reci da u Skandinaviji POLITICKI proces uspjesno definira gospodarske procese koji bi bili u skladu sa javnim interesom, unatoc cinjenici da je tamo koncept privatnog vlasnistva i samog oplodjivanja kapitala opce legitimna stvar?

Moguce je. No još jednom ponavljam, kad bi svi postali racionalni ko skandinavci, a zadržali bi kapitalističke odnose proizvodnje, onda bi se ili kapitalizam urušio ili bi se u skandinaviji zbivalo isto ono što se danas zbiva drugdje. Oni su iznimka jer smo mi ostali pravilo.

Dakle, politicka konstelacija je uzrok, a ne voodo magija zvana kapitalizam.

Da biš shvatio poltičku konstelaciju moraš razumjeti ekonomiju, način na koji u određenom okviru proizvodnih odnosa impersonalna logika reprodukcije kapitala predstavlja vlastiti interes kao samorazumljivi interes ljudi.

Stvarnost kaze da robu mozes prodati ne ako izrabljujes, vec ako imas kupca.Tipa DM. Po hermetici ljevice, to je firma osudjena na propast jer tetosi svoje radnike. No sto je sa DMom? Propada li uistinu ili raste? Ops. Sada Stefan ulece sa adutom "nisi cito Marxa, jer tamo sve pise i stvar je kompleksna ali i jednostavna". Mozes li molim te Stefane prestati koristiti argument za luzere?

Nije dovoljno da imaš kupca. Moraš imat kupca koji se pristat platit cijenu koja tebi osigrava da opstaneš. Ako postoji dovoljno jaka konkurencija, onda ces morati smanjivati place radnicima kako bi opstao. Druga je stvar što trgovci kod nas, a i vani, gule i kad treba i kad ne treba. Utoliko je DM primjer da se ne mora gulit radnike ako se ne treba.. No da mora, da ima dovoljno jaku konkurenciju, DM bi ih gulio sigurno.. nije to stvar dobročinstva

Skandinavija

Po broju stanovnika koji uživaju blagodat, dokazuje se da su iznimka a ne pravilo. I opet, iznimka su jer smo svi mi ostali pravilo..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Vjerojatno si imao društveno

Vjerojatno si imao društveno povoljniju situaciju od ostalih glede prilike da se obrazuješ ili stekneš neku željenu vještinu, nasljednik si privilegirane pozicije s obzirom na dohodak i bogatstvo tvoje obitelji i roditelja ili pak, u prividno najpravednijem no najrjeđem slučaju bio si samo uporniji i prirodno talentiraniji od ostalih (talent kao egzogeni dar prirode zahtjeva malo šire objašnjenje glede opravdanosti oporezivanja takvog oblika rente).

Imas drzavu gdje je skolovanje besplatno. I gdje ti se za suvisao projektni prijedlog daje nepovratni kredit od recimo 50 000 Eura. Imas takve drzave i u RLu. Jel to znaci da su to nekapitalisticke drzave ili sta? Istina i te drzave dozvoljavaju privatno vlasnistvo pogona proizvodnje. Ali, jeli moguce da ovo sto spominjes nije prica o krovnom terminu "kapitalizam", vec iskljucivo uredjenje po dva zakonska akta?

Postoji li teoretski mogucnost da se uzmu zemlje koje dobro funkcioniraju i da se utvrdi koji su to zakoni drukciji i u cemu je stvarno podloga i onda to iskopirati kao najbolji moguci model? Cemu forsirati neutemeljenu doktrinu i to u doba informacijske revolucije gdje je neutemeljene doktrine uistinu tesko legitimirati, jer imaju previse rupa? Cisto za primjer, samo stare i mlade komunjare (znaci do maksimalno 30% ljudi) briju na privatno vlasnistvo kao uzrok svih zala? S druge strane vecina ipak pristaje na ideju argumenta kao oblika donosenja odluka?

Vjerujes li uistinu Hrvoje da danas u doba informacijske revolucije moze objektivno proci necija hermeticka misao? Meni se jednostavno cini da je hermeticka religija umrla, a to ukljucuje i Marxizam.

E sad. Kako se tebi cini? Mozes li pristati na ideju jasnog odgovora na uoceni problem? Tipa besplatno skolstvo i pruzanje podrske oko stvari koje mogu osigurati legitimitet egalitarnosti ili ti je to previse zahtjevno, dok je pisanje plahti i trazenje svojeg stada de facto jedina stvar za koju si dovoljno nabrijan da bi je radio? Ako je ovo prvo, mozes li se odreci krovnih termina kao oblika uvjeravanja, jerr su ti kontraproduktivni ako ulazis u pricu argumentacijski, ako je ovo drugo, kako mislis dogurati do vecine da ti da podrsku i kako da stvar nije prolazila niti u socijalizmu, kada je bila cak i klima pogodna za tako nesto? Imas li neku projekciju svojeg angazmana te vrste i kako stvari vidis da ce se mijenjati u buducnosti?

Tko je glasao

Imas drzavu gdje je

Imas drzavu gdje je skolovanje besplatno. I gdje ti se za suvisao projektni prijedlog daje nepovratni kredit od recimo 50 000 Eura. Imas takve drzave i u RLu. Jel to znaci da su to nekapitalisticke drzave ili sta? Istina i te drzave dozvoljavaju privatno vlasnistvo pogona proizvodnje. Ali, jeli moguce da ovo sto spominjes nije prica o krovnom terminu "kapitalizam", vec iskljucivo uredjenje po dva zakonska akta?

Gale, ponavljamo se. Vec sam ti napisao da je nebitno kako je početni kapital stecen, da li odricanjem, kreditom ili u konačnici kriminalom (sto se dobrim djelom desilo kod naše domace privatizacije). Ono što je bitno jest da se u kapitalizmu, dakle kod privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, taj početni kapital može oplođivat jedino prisvajanjem neplacenog viška vrijednost kojeg stvore radnici ili legalnom formom njihove ekspolatacije.

Postoji li teoretski mogucnost da se uzmu zemlje koje dobro funkcioniraju i da se utvrdi koji su to zakoni drukciji i u cemu je stvarno podloga i onda to iskopirati kao najbolji moguci model?

Vec sam ti napisao da se to glede zakona zove normativni optimizam. U principu je bilo moguce unutar globalne podjele rada bolje se pozicionirati nego sto to sada jesmo. To je bilo moguce dok su još postojali određeni stupnjevi slobode vođenja autonomne ekonomske politike. Sada kad nas je međunarodni financijski i trgovački kapital kolonizirao, i kad smo gotove sve ostale strateške infrastrukturne kompanije prodali, teško je postici tako nešto. No i sve to tek bi bio odabir manje lošeg rješenja, bez garancije da nas sistemska kriza odnosno globalna kriza dominantnih režima akumulacije kapitala, ne bi dovela kao društvo u besperspektivnu situaciju.

Cemu forsirati neutemeljenu doktrinu i to u doba informacijske revolucije gdje je neutemeljene doktrine uistinu tesko legitimirati, jer imaju previse rupa.

Doktrina je itekako utemeljena, komparativno neusporedivo bolje od svih ostalih. To ne znači da ne postoje brojni problemi koje je potrebno rješiti, kako teorijski, no još više praktično. Druga je stvar što vladajuca ideološka paradigma blokira educiranje o navedenoj doktrini, kako medijski tako i obrazovno.
Marsizam je toliko plodonosan i toliko područja pokriva i objašnjava, a po tebi ispada da je marsizam samo ono što je napisao Karl Marx prije 150 godina. Da se malo informiraš saznao bi da brojni suvremenici razrađuju i nadograđuju Marxov konceptualni aparat, i primjenjuju ga na analizu suvremene ekonomije i društva.

Cisto za primjer, samo stare i mlade komunjare (znaci do maksimalno 30% ljudi) briju na privatno vlasnistvo kao uzrok svih zala? S druge strane vecina ipak pristaje na ideju argumenta kao oblika donosenja odluka?

Da bi razumio u cemu je problem s privatnim vlasništvom ne smiješ stvar gledat neposredno, vec moras proci put svih posredovanja koja objašnjavaju utjecaj tog instituta na društvo, ekonomiju i politiku. I onda tek dođeš do toga da ukidanje privatnog vlasništva kao uvjet istinski pozitivnih promjena jest najkonzistentnije argumentirani zahtjev.

Vjerujes li uistinu Hrvoje da danas u doba informacijske revolucije moze objektivno proci necija hermeticka misao? Meni se jednostavno cini da je hermeticka religija umrla, a to ukljucuje i Marxizam.

Prvo, ne znam na cemu zasnivaš tvrdnju da je marksizam hermetican?. Drugo, ne znam što bi to znacila informacijska revolucija i u kakvom bi ona odnosu bila sa hermetičnom mišlju? Informacijska revolucija je omogucila pristup i razmjenu informacija. No informacije same po sebi su običan fakt, a ono što je bitno jest smislena poveznica između dostupnih informacija, dakle razumjevanje. Sam pristup velikoj količini informacija nije u nikakvom odnosu sa razumjevanjem. Po tebi ispada da jest. Upravo markzizam potvrđuje svoje razumjevanje na dostupnim informacijama, on ga putem njih izvodi.. Svako objašnjenje ili svaka teorija polazi od određenih postavki, i nije mi jasno dal ti želiš rec da je informacijska revolucija uništila misao koja se zasniva na određenim postavkama, dal je to po tebi definicija hermetična misao?

Tipa besplatno skolstvo i pruzanje podrske oko stvari koje mogu osigurati legitimitet egalitarnosti ili ti je to previse zahtjevno

To je u svakom slučaju jedan vid borbe kojeg je potrebno dovesti u red ekvivalencije sa ostalim borbama, odnosno dovesti do šireg uvida u njihove zajedničke osnove.

kako mislis dogurati do vecine da ti da podrsku

Ustrajnim i predanim radom na vlastitom obrazovanju i širenjem vlastitih spoznaja.

Imas li neku projekciju svojeg angazmana te vrste i kako stvari vidis da ce se mijenjati u buducnosti?

Vidjet cemo, mislim da ce stvari postati puno jasnije u sljedecih godinu dana.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Utoliko je DM primjer da se

Utoliko je DM primjer da se ne mora gulit radnike ako se ne treba.. No da mora, da ima dovoljno jaku konkurenciju, DM bi ih gulio sigurno.. nije to stvar dobročinstva

Jesi li upoznat sa sintagmom "Zakon o radu"? To ti je jedan zakon koji definira koliko neko moze guliti nekog drugoga. Pa tako, kada imas jake grupacije za zastitu radnistva, to nije moguce, znaci govorimo o konstelaciji moci koja definira odnose, a ne o nekom sveprisutnom spageti monsteru za koji nitko ne zna ni sta je ni kako je, ali zna da je "svo zlo ovoga svijeta".

Stefane, jesi li kada probao od kada si postao indoktrinat, napustiti kategorije sveobuhvatnog PODRAZUMIJEVANJA i pokusao stvari tumaciti maksimalno jednostavno, bez upotrebe Jokera zovi zvanog kapitalizam. Pojma koji se trpa svuda i uvijek kako bi se osigurao alibi za intelektualnu ljenost i eksplataciju unutarnje frustracije?

Tko je glasao

Po broju stanovnika koji

Po broju stanovnika koji uživaju blagodat, dokazuje se da su iznimka a ne pravilo. I opet, iznimka su jer smo svi mi ostali pravilo..

Koji su razlozi da su postali iznimka i zbog cega ne bismo poceli razmatrati te razlike, kako bismo i mi postali iznimka, umjesto da jarice krstimo i proizvoljno se napuhavamo u revolucionarnom zanosu?

Tko je glasao

Replika

Još jednom, čitaj Marxa, ne kao sveto pismo nego kritički… Ovako pokazuješ zavidni stupanj ignorancije i zasljepljenosti jer sudiš o necemu s cime uopce nisi upoznat.. ako to nije dogmatizam, ne znam što je..
Za čitati Marxa treba napor razumijevanja a to generacija "odmah i sada" ne doživljava!

Tko je glasao

I objasni mi molim te kako

I objasni mi molim te kako slobodno poduzetništvo na osnovu privatnog vlasništva funkcionira u javnom interesu.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Tako sto javni interes

Tako sto javni interes definira okvir na temelju kojeg slobodno poduzetnistvo funkcionira. Iliti, zakoni, politike, obaveze i tako dalje.

Tko je glasao

Javnost bez ideološkog cilja je u konačnici obična jalovost

Jedini problem je sto se u bankarski sustav uvukla kontradikcija sa tragom socijalizma, pa onda kada zajebes, to je zajednicko, a kada ne zajebes, dignes lovu.
Ovo sa socijalizmom nema veze tj to je podvala. Društveno vlasništvo nije poznavalo privatno dizanje love.
Ne postoji objektivan razlog koji bi opravdao u tekstu navedenu iskljucivost. Dapace, hibridni model utemeljen na definiciji javnog i privatnoga kroz jaku javnost
Ti ne razumiješ prirodu privatnog i zato radiš truli kompromis sa hapanjem i gomilanjem nepotrebnih dobara dok na drugoj strani milioni umiru od gladi.
Sit gladnom nikada nije vjerovao. Javnost je ljigava i u pozadini rukovođena privatnim nagonima jer nema uzvišenog cilja, ima samo potrebu biti javnom a to je jalovost...

Tko je glasao

Golgota, razlika izmedju tebe

Golgota, razlika izmedju tebe i mene po ovom pitanju je samo u tome sto ne pristajem na mitologizaciju privatnog vlasnistva.

Tko je glasao

Privatno kao mit ili sustavni feler

U čemu ti vidiš mit o privatnom vlasništvu a ne suštinu globalnog problema?

Tko je glasao

Sustavni feler je

Sustavni feler je kompromitirani politicki proces dalje od Jota, gdje je moguce uski interes postaviti iznad opceg. Nema veze sa privatnim vlasnistvom.

Tko je glasao

Ajajaj

Daj pročitaj kaj si napisal ! :(

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci