Tagovi

Od Euston Manifesta do deklaracije Pollitika.com

Pollitika.com je u krizi. Ne zato što ide nizbrdo, nego zato što tapka u mjestu. U pravu su zabrinuti (i razočarani) glasovi koji to objavljuju i stavljaju na dnevni red.

I sam to osjećam. Neprekinuta bujica dnevnika s manje-više očekivanim sadržajem ( osim ovog uistinu zabavnog dogadjanja oko premijerovog „interviewa”) očekivanog stila i rakursa. Monotonija. Moram priznati da sve češće preskačem komentare inače eminentnih komentatora kod kojih pršte četvorke na tucete, jer unaprijed znam što ću pročitati.

Sadržajno, od početnog oduševljenja kada sam se prije nekoliko mjeseci i aktivno kao pisac dnevnika uključio u rad Pollitike pa do današnje dosade, ništa se promijenilo nije: domaća dnevno-politička zbivanja prate se na minunciozan način, gotovo pornografski prikazujući kojekakve pikanterije iz kontinuiranog skandala koji se naziva hrvatska politika, a opet bez odlučujućeg odjeka u javnosti; programsko-aktivističke teme rasplinjuju se sukobima različitih koncepata i ega, sve vrvi od tema okrenutima prošlosti. Polemike koje se ovdje vode dobrim dijelom anonimno o trećim osobama su mučne, i ne sjećam se da se je ijedan subjekt polemike ili rasprave – političar ili druga javna osoba - uključio da se obrani ili opravda. Sve to čini Pollitiku tigrom od papira, doduše malo solidnijeg ali ipak papira.

A dok se to dogadja, ONI i dalje jašu.

Zašto je to tako? Možemo li dijagnosticirati boljku i pronaći joj lijeka?

Prije svega, ja mislim da je glavni problem u Pollitici samoj, odnosno svima nama koji u većoj ili manjoj mjeri doprinosimo njenom sadržaju. Zapravo ne u nama koji jesmo na Pollitici, već onih kojih nema, a trebali bi tu biti. Premalo nas je i očigledno svojim pisanjem nismo uspjeli mobilizirati dovoljno široki front istinski demokratski opredjeljenih, pismenih i dobronamjernih ljudi koji bi sačinjavali kritičnu masu sposobnu za veće stvari. Autoriteti koje predstavljamo su virtualni, uglavnom skriveni iza nicka, i kao takvi bez neke društvene težine.

Ako je suditi po bodovima kao mjerilu doprinosa supstanci Pollitike (prema volumenu, odnosno broju priloga), svega oko 600 ljudi se je usudilo (ili udostojalo) nešto napraviti da bi „zaradili” barem nekoliko bodova. I to je 600 ljudi za cijelog života Pollitike! Dobar dio njih, oko polovina, su bili ili jesu „štrajferi”, skupivši jedva do 30 bodova.

Od ukupno „zaradjenih” bodova, dvije trećine pripadaju 30-orici ljudi, od kojih neki već davno ne pišu ili se jako rijetko pojavljuju.

Po mojoj „od oka” procjeni, broj ljudi koji ovih tjedana kvalitetom i kvantitetom priloga daju pečat Pollitici nije veći od dvadeset. Ovdje govorim o nivou koji nužno mora biti u rangu ili iznad najboljih hrvatskih foruma.

Osim toga, nisu nevažne ni implikacije kategoriziranja Pollitičara (ovih dana prezentirane su i elaborirane različite podjele), jer uistinu dosta je onih - i sam sam medju njima – koji „masturbiraju”, i pisanje na Pollitici smatraju početkom i krajem svog angažmana . Dapače, izgleda da su takvi u većini, pa se uz neke partijske vojnike raznih boja, knjiga potencijalno istinskih „revolucionara” se svodi na nekoliko slova. Nitko tome nije „kriv” – to je naprosto tako i moglo je biti i puno gore.

Izvanjski problemi – opća letargija i nedostatak intelektualnog „drajva” kod većine „intelektualaca”, zatupljenost ljudi medijima i potrošačkom groznicom, nenavikuntost ljudi na aktivnu i kreativnu upotrebu Interneta, i slično, isto značajno doprinose tome stanju, ali na njih možemo samo posredno utjecati našim boljim radom.

Sve u svemu rezultati Pollitike i nisu loši, ali kako krenuti dalje? Kako izaći iz toga začaranog kruga?

Bilo bi krajnje arogantno tvrditi da su ljudi glupi, da ne znaju pisati i slično, što implicira da se na Pollitici okuplja „cvijet” hrvatske inteligencije. Usprkos natprosječnom nivou (ako uzmemo gornju polovinu) u odnosu na hrvatske prilike, jasno je da ovo ne može biti niti blizu istine, odnosno sasvim je sigurno da u Hrvatskoj ima i te koliko inteligentnih i pismenih ljudi, pravih intelektualaca koji bi imali što reći. To što oni ništa ne govore na Pollitici, govori više o Pollitici samoj nego o njima.

U tome smislu, mislim da bi osnovni smjer akcije trebao stremiti ka definitivnoj inauguraciji Pollitike kao mjesta koje okuplja ljude željne korjenitih promjena u partijsko-klijentelističkom sistemu koji kao rak prožima hrvatsko društvo do srži; kao mjesto koje okuplja ljude koji streme uspostavi pravne države u pravom smislu riječi; kao mjesto gdje se okupljaju ljudi koje žele vlast otetu demagogijom i prevarom vratiti onima kojima i pripada.

A ako želimo da se ljudi okupe oko nečega, onda im treba jasno i glasno reći što je to oko čega se okupljaju. Slogan „Neovisni, ali ne i neutralni” ili mrakova uvodna proklamacija su preslabi za takvo nešto, i onda preostaje cjelokupni aglomerat napisanoga na Pollitici kao „pozivnica”. A budući da tu ima, uz kvalitene sadržaje, svega i svačega, ta amorfna masa za mnoge nije privlačna osim kao povremeni izvor informacija (da bi na razgovoru uz kavu ispadali dobro obaviješteni). Kao poziv na ozbiljan politički angažman to ne jednostavno funkcionira.

Srećom, ima u Svijetu sličnih primjera od kojih se može učiti. U Velikoj Britaniji, poznata je kriza oko učestvovanja u Iračkom ratu i cjelopkupne problematike rata protiv terora. U toj situaciji, veliki dio mladje lijevo-liberalno orijentirane inteligencije osjećao se izdan od službene politike i potpuno marginaliziran, bez mogućnosti glasa u medijima.

Problem su riješili, hm, slično kao Pollitika.com – osnovali su zajednički Website koji okuplja veći broj bloggera i sve širi dio lijevo-liberalne javnosti pod zajedničkim manifestom - Euston manifestom (The Euston Manifesto), nazvanim pa Euston Road u Londonu, u čijim pubovima je inicijativa oblikovana i oživotvorena (uz potoke Irskog Guinness-a).

Euston manifest politička je deklaracija koja široko definira opće stavove njegovih potpisnika o različitim političkim pitanjima, počevši od nekih temeljnih stvari ( npr. Ljudska prava), pa do odnosa prema konkretnim političkim problemima ( Palestinsko- Izraelski sukob, Irački rat, itd.). Jasno je taj dokument odražava i stavlja u fokus goruća pitanja u v. Britaniji koja su i isprovocirala njegovu pojavu, tako da njegovu težinu u izvornom obliku možemo samo naslućivati u onoj mjeri koliko razumijemo trenutak britanske politike u prvih 5-10 godina trećeg milenija.

Važno je reći, da usprkos u osnovi lijevoj orijentaciji, Euston Manifest je svjetlosne godine udaljen od dogmatskog ljevičarstva i u dobroj mjeri se s njime obračunava, dok vrata drži široko otvorena liberalnim pa i konzervativnim idejama u mjeri u kojoj se mogu uklopiti u neke generalno zacrtane pricipe. Sve to nije daleko od toga što vidjamo na Pollitici.

Više o samom Manifestu i njegovoj pozadini može se pročitati na samom Website-u, a ako budem imao vremena sutra, prirediti ću i prijevod inteviewa s jednim od osnivača (Damian Counsell), u kojem on objašnjava na koji način su uspjeli pomiriti značajne različitosti oko bitnih pitanja.

Ono što je interesantno, Manifest je objavljen u novinama, 25.svibnja 2006, kao plaćeni oglas, i od tada okuplja rastuću populaciju kritičkih bloggera lijeve orijentacije. Osim na Engleskom jeziku, prijevodi su trenutno na raspolaganju na 11 jezika. Usprkos popularnosti manifesta i u medjunarodnoj javnosti slične orijentacije, na hrvatskom Webu (prema Google-u) nema o tome niti jedne jedine riječi!

Prijevod na Hrvatski jezik možete ekskluzivno na Pollitici pročitati u nastavku ovog dnevika. (Ispričavam se zbog ne potpuno preciznog i spretnog prijevoda - radio sam na brzinu – ali vjerujem da je dovoljno čitljivo). Prijevod je integralan, odnosno sadrži cijeli manifest, bez obzira na relevantnost za hrvatske prilike.

Po mom mišljenju, Eustonski manifest je izvanredan dokument. Bez puno razmišljanja potpisao bih barem 90% njegovog sadržaja. Osim toga, veći dio je univerzalan i može se prilagoditi lokalnim uvjetima – izbaciti ne-relevantne dijelove i dopuniti lokalnim političkim sadržajem. Kao takav, mislim da nudi izvanrednu osnovu za manifest (deklaraciju) Pollitike, koja bi se, slično kao i original u Britaniji, mogla objaviti u nekim novinama u Hrvatskoj.

Ako Pollitičari kroz diskusiju zaključe da ovo ima perspektive i da je vrijedno truda, slijed dogadja mogao bi otprilike ići ovako (podložno modifikacijama):

1. Demokratski izabrani odbor (mrak?, opinioiuris?, gale?, frederik? ap?hanhan?.....) priredio bi prvu verziju na temelju svojih ideja, sugestija ostalih pollitičara putem privatnih poruka i početne javne diskusije.
2. Objava prve verzije na Pollitici i popratna diskusija.
3. izrada konačne verzije
4. sastanalk sa svečanošću objave i potpisivanja manifesta/deklaracije
5. Objava konačne verzije na Pollitika.com i u novimsa koje žele objaviti (Novi List?)

Unaprijed isključujem sebe kao potencijalnog spiritus movens-a jer, kako sam gore i napisao, ja sam jedan od onih koji završavaju akciju pisanjem.

Ako se nakon toga ništa ne desi – bar ćemo moći reći da smo pokušali.

Mislim da vrijedi probati.

NAPOMENA: Politički stavovi u manifestu ne odražavaju nužno moje osobne stavove o svim pitanjima (iako da o većini). Namjera je da forma manifesta posluži kao uzor za izradu odgovarajućeg dokumenta koji će adekvatno i relevantno izražavati stajališta koja ujedinjuju glavninu sudionika Pollitika.com
-----------------------------------------------------------
Euston Manifest

Srijeda, 29. ožujka 2006.

A. Preambula

Mi smo demokrati i progresivci. Ovdje predlažemo svjež pristup politici. Mnogi od nas pripadaju ljevici, ali principi koje uspostaljamo nisu ekskluzivni. Štoviše, osim što se obraćamo socijalističkoj ljevici, mi se obraćamo i egalitarnim liberalima i svima ostalima nedvosmislene demokratske opredjeljenosti. Promjena progesivnog mišljenja kojoj stremimo uključuje ocrtavanje linije izmedju snaga ljevice koje su ostale vjerne svojim izvornim vrijednostima, i struja koje su se u posljednje vrijeme pokazale isuviše popustljive oko tih vrijednosti. To pretpostavlja stvaranje zajedničkog fronta sa svima koji tako osjećaju, bili oni socijalisti ili ne.

Ova inicijativa ima korijen i pronašla je bazu putem Interneta, posebno u “blogosferi”. Naše je mišljenje da je ta baza podzastupljena u svim drugim sferama – u većini medija i ostalim forumima političkog života.

Opća izjava o principima koja slijedi jest deklaracija namjere. Ona inaugurira jedan novi Website, koji će služiti kao praktično sredstvo širenja bujice mišljenja za koje se nada predstavljati. Nekoliko blogova osnivača i ostalih site-ova koji stoje iza ove inicijative, pozivaju na odgovarajući preustroj.

B. Izjava o principima

1) Za demokraciju.
Odani smo demokratskim normama, procedurama i strukturama – sloboda mišljenja i okupljanja, slobodni izbori, podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, i odvojenost države i religije. Cijenimo tradicije, institucije i rezultate dobrog provodjenja vlasti onih zemalja u kojima su saživjele liberalne, pluralne demokracije.

2) Nema isprike za tiraniju.
Odbijamo bilo kakvu ispriku i popustljivo razumjevanje za rekcionarne režime i pokrete kojima je demokracija omrznuti neprijatelj – režime koji tlače svoj vlastiti narod i pokrete koji tome streme. Povlačimo jasnu liniju izmedju nas i onih lijevo-liberalnih glasova koji nude opravdavajuća objašnjenja takvih političkih snaga.

3) Ljudska prava za sve.
Fundamentalna ljudska prava kodificirana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima držimo uistinu univerzalnima, i obvezujućima za sve države i političke pokrete, za svakoga. Za kršenje tih prava treba osuditi svakoga tko je odgovoran, bez obzira na kulturni kontekst. Odbijamo dvostruke standarde kojima samoproglašeno progresivno mnijenje barata, i koje proglašava manja kršenja tih prava na domaćoj sceni ili od strane nekih omrznutih vlada, težima od nekih drugih kršenja ljudskih prava koja su očigledno neusporedivo gora. Odbijamo i kulturno relativistički pogled, prema kojem ta osnovna ljudska prava nisu primjenjiva za odredjene nacije i narode.

4) Jednakost.
Mi prihvaćamo opću politiku jednakosti. Stremimo prema unapredjenju odnosa medju spolovima (sve dok se ne postigne potpuna jednakost spolova), odnosa medju različitim etničkim zajednicama, medju pripadnicima različitih religija i onih nereligioznih, i medju ljudima različitih seksulanih orijentacija — kao i prema socijalnoj i ekonomskoj jednakosti u širem smislu. Pitanje najbolje ekonomske forme ove šire jednakosti ostavljamo otvorenim, kao nešto u čemu imamo različite poglede, ali podržavamo interese radnih ljudi u svemu i njihovih prava da se organiziraju u cilju obrane tih interesa. Demokratski sindikati su temeljne organizacije za obranu radničkih interesa i oni su jedna od najvažnijih sila za ljudska prava, promoviranje demokracije i egalitarnog internacionalizma. Radna prava su ljudska prava. Univerzalno usvajanje International Labour Organization Conventions — sad rutinski ignorirano od vlada širom Svijeta – jest naš prioritet. Mi smo odlučni u obrani prava djece, zaštiti ljudi od seksualnog ropstva i svih institucionaliziranih oblika nasilja.

5) Razvojem do slobode.
Mi se zalažemo za globalni ekonomski razvoj na slobodnim osnovama i protivimo se strukturnim ekonomskim pritiscima i degradaciji okoliša. Ne smije se dozvoliti da trenutna ekspanzija globalnih tržišta i slobodne trgovine služi samo uskim interesima uske korporativne elite u razvijenom Svijetu i njihovih partnera u zemljama u razvoju. Koristi od velikog razvoja kroz ekspanziju globalne trgovine trebalo bi raspodjeliti što je moguće šire, u službi socijalnih i ekonomskih interesa radnika, seljaka i potrošača u svim zemljama. Globalizacija mora značiti globalnu socijalnu integraciju i opredjeljenje za socijalnu pravdu. Mi podržavamo radikalne reforme glavnih institucija globalne ekonomske uprave (WTO, IMF, WB) kako bi se postigli ti ciljevi, i mi podržavamo slobodnu trgovinu, više pomoći, ukidanje dugova i kampanju „Učinimo Siromaštvo Prošlošću”. Razvoj može dovesti do povećanja očekivanog trajanja života i uživanja u životu, olakšati teški rad i skratiti radno vrijeme. On može donijeti slobodu mladima, mogućnosti izbora u srednjoj dobi i sigurnost u starosti. Razvoj širi horizonte i mogućnosti za putovanja, on pomaže da stranci postanu prijatelji. Ali, globalni razvoj mora se uskladiti s održivim rastom u smislu zaštite okoliša.

6) Suprotstavljanje anti-amerikanizmu.
Mi bezuvjetno odbijamo anti-amerikanizam koji je zahvatio lijevo-liberalnu (djelomično i konzervativnu) misao. Ali, ne radi se o tome da se USA uzima kao uzorno društvo. Mi smo svjesni njegovih problema i pogrešaka. Ali ti problemi i pogreške djelomično su prisutni u cijelom razvijenom svijetu. USA je velika zemlja i nacija. USA je dom snažne demokracije s plemenitom tradicijom i trajnim ustavnim i socijalnim dostignućima. Američki narod proizveo je kulturu koja čini zadovoljstvo, izvor je napajanja i izaziva zavist milijunima ljudi u Svijetu. To da se američka vanjska politika često suprostavljala progresivnim pokretima i vladama, a podržavala nazadne i autoritativne, ne opravdava generalizirane predrasude niti protiv zemlje kao takve niti protiv njezinog naroda.

7) Rješenje s dvije države.
Mi prepoznajemo prava i izraelskog i palestinskog naroda za samoopredjeljenje unutar okvira dviju država. Ne postoji razumno rješenje izraelsko-palestinskog konflikta koje potiskuje ili eliminira legitimna prava i interese bilo koje strane u sukobu.

8) Protiv rasizma.
Za liberale I za Ljevicu, antirasizam je aksiomatičan. Suprotstavljamo se svakom obliku rasnih predrasuda i ponašanja; anti-useljeničkom rasizmu krajnje Desnice.; plemenskom i medjuetničkom rasizmu; rasizmu protiv ljudi iz islamskih zemalja i njohovim potomcima, pogotovo pod plaštom rata protiv terorizma. Nedavna obnova drugog, vrlo starog oblika rasizma – antisemitizma – još nije potpuno prepoznata u lijevim i liberalnim krugovima. Neki iskorištavaju legitmne pritužbe palestinaca pod izraelskom okupacijom i stvaraju predrasude prema Židovima pod formulom „anti-cionizma”. Podrazumijeva se da se suprotstavljamo i takvome tipu rasizma.

9) Ujedinjeni protiv terora.
Suprotstavljamo se svim oblicima terorizma. Namjerno ugrožavanje civila je zločin po medjunarodnom pravu i svim poznatim pravilima ratovanja, i ne može se opravdati argumentom pravednog cilja borbe. Terorizam inspiriran islamističkom idelogijom danas je široko rasprostranjen. On prijeti demokratskim vrijednostima i životima i slobodi ljudi u mnogim zemljama. To ne opravdava predrasude prema Muslimanima, koji su njegove najveće žrtve i medju kojima su neki od njegovih najogočenijih protivnika. Ali, kao i svaki drugi terorizam, to je zlo protiv kojega se treba boriti, a ne ga opravdavati.

10) Novi internacionalizam.
Mi se zauzimamo za internacionalističku politiku i za reformu medjunarodnog prava – u interesu globalne demokratizacije i razvoja. Humanitarna intervencija, kada se ukaže potreba, nije stvar povrede suvereniteta, nego usadjivanja istoga u svakodnevni život svih naroda. Ako država i minimalno štiti život svojih ljudi (ako ne muči, ne ubija svoje vlastite civilem i ako osigurava najsonovnije životne potrebe), tada njen suverenitet treba poštovati. Ali ako država ugrožava život ljudi na grozne načine, ona time gubi prav na suverenitet I medjumarodna zajednica ima dužnost intervencije. Jednom kada je granica nehumanosti prijedjena, medjunarodna zajednica ima obvezu zaštite.

11) Kritička otvorenost.
Učeći iz katastrofalne povijesti ljevičarskog opravdavanja zločina Staljinizma i Maoizma, kao i novijih sličnih slučajeva (neke od reakcija na zločine 9/11, isprike za samoubilački terorizam, sramotna savezništva s uskogrudnim teokratima unutar “anti-ratnog” pokreta), odbijamo tvrdnju da tome nema otpora na Ljevici. Isto tako, odbijamo ideju da Ljevica ne može biti otvorena idejama i pojedincima s desna. Ljevičare koji suradjuju ili ispičavaju nedemokratske sile treba izložiti jasnoj i otvorenoj kritici. Nasuprot, obraćamo pažnju liberalnim i konzervativnim glasovima ako oni doprinose jačanju demokratskih standarda i prakse, kao i borbi za ljudska prava.

12) Povijesna istina.
Povezujući temeljne humanističke impulse pokreta za ljudski napredak, naglašavamo dužnost koju istinski demokrati moraju iskazati u poštovanu povijesne istine. Nisu samo fašisti, negatori Holocausta i slični pokušavali zatamniti povijet. Jedna od tragedija ljevice jest kompromitacija svoje reputacije u vezi s internationalnim komunističkim pokretom. I neki još uvijek nisu naučili tu lekciju. Političko poštenje i izravnost su naše primarne obveze.

13) Sloboda ideja.
Mi podržavamo tradicionalnu liberalnu slobodu ideja. Više nego ikad, potrebno je potvrditi da, unutar uobičajenih ograničenja protiv klevete i poticanja nasilja, ljudi moraju imati slobodu kritike pojedinačnih i skupnih ideja koje drugi zastupaju. To uključuje slobodu kritike religije: pojedinih religija i religije kao takve. Respekt za druge ne podrazumjeva šutnju oko njihovih uvjerenja ako su ta manjkava.

14) Open source.
Kao dio slobodne razmjene ideja i u interesu ohrabrenja kolektivnih intelektualnih nastojanaja, podržavamo otvoreni razvoj software-a i drugih kreativnih djela, te se suprotstavljamo patentiranju gena, algoritama i prirodnih činjenica. Suprotstavljamo se retrospektivnom proširenju zakona o intelektualnom vlasništvu koji su u financijskom interesu korporativnih nositelja autorskih prava. “Open source” model je kolektivan i natjecateljski, kolaborativan i meritokratičan. Teoretski on nije idealan, ali isproban u stvarnosti stvorio je zajednička dobra čija se se snaga i robustnost dokazali desetljećima. Naravno, najbolji ideali zanstvene zajednice koji su potaknuli “open source” suradnju služili su napretku čovječanstva stoljećima.

15) Dragocjeno nasljedstvo.
Mi odbijamo strah od moderniteta, odbijamo strah od slobode, iracionalizam, odbijamo potčinjenost žena; i mi potvrdjujemo ideje koje su inspirirale demokratske revolucije 18. stoljeća: sloboda, jednakost i solidarnost; ljudska prava, stremljenje za srećom. Te inspirirajuće ideje postale su nasljedstvo sviju nas putem socijaldemokratske, egalitarne, feminističke i anti-kolonijalne promjene 19. i 20. stoljeća – putem stemljenja k socijalnoj pravdi, blagostanju bratstvu i sestrinstvu svih ljudi. Nitko ne smije ostati izvan toga, nitko ne smije zaostati. Mi smo pristaše tih vrijednosti. Ali mi nismo fanatici. Mi prihvaćamo i vrijednosti slobodnog propitivanja, otvorenog dijaloga i kreativne sumnje, brižne prosudbe i smisao neukrotivosti Svijeta. Mi ustajemo protiv svih prava na potpunu – neuptinu i nepitajuću – istinu.

C. Razrada
Mi štitimo liberalne i pluralističke demokracije od svih koji olako prihvaćaju razlike izmedju njih i totalitarnih i drugih tiranskih režima. Ali te demokracije imaju neke svoje nedostatke. Borba za razvoj više demokratskim institucija i procedura, za daljnje osnaženje onih koji su bez utjecaja, bez glasa ili s malo političkih resursa permanentno je na dnevnom redu Ljevice.

Socijalni i ekonomski temelji na kojima su se razvile liberalne demokracije obilježene su dubokim nejednakostima u bogatstvu i prihodima, kao I nezasluženim privilegijama. Na drugoj strani, globalne nejednakosti su skandal moralne svijesti čoječanstva. Milijuni žive u strašnom siromaštvu Neprekidno deseci tisuća ljudi – posebno djece – umiru od izlječivih bolesti. Nejednakosti bogatstva, i medju pojedincima i medju zemljama odredjuju životne izglede potpuno slučajno.

Te stvari su otvorena optužba protiv medjunarodne zajednice. Mi na Ljevici, u skladu s našim vlastitim tradicijama, borimo se za pravdu i za dostojan život za svakoga. U skladu s ti istim tradicijama, moramo se boriti protiv jakih totalitarno-tiranskih sila koje ponovno marširaju. Obje bitke treba voditi istovremeno. Niti jedna od njih se ne smije žrtvovati na račun druge.

Mi odbijamo način razmišljanja prema kojemu su dogadjaji od 9/11 bili zaslužena kazna Americi ili “razumljivi” u svijetlu legitimnmih pritužbi uzrokovanih američkom vanjskom politikom. Ono što je učinjeno toga dana bio je čin masovnog ubojstva, motiviran odioznim fundamentalističkim uvjerenjima i ne može se ničim opravdati. Nikakvo izvrdavanje to ne može sakriti.

Utemeljitelji ove izjave različito se odnose prema vojnoj intervenciji u Iraku, i za i protiv. Mi prihvaćamo da je moguće razumno neslaganje oko opravdanja intervencije, načina na koji je provedena, planiranja (ili bolje rečeno nedostatka plana) poslijeratnog razvoja i izgleda za uspješnu implementaciju demokratskih promjena. Ipak, mi smo jedinstveni u našem vidjenju rakcionarnog, polu-fašističkog i ubojičkog karaktera Baath režima u Iraku i mi prepoznajemo njegov pad kao oslobodjenje iračkog naroda. Takodjer, mi smo jedinstveni u vidjenju da, od dana kada je do toga došlo, prava briga istinskih liberala i ljevičara je trebala biti bitka da se u Iraku uvede demokratski politički poredak i da se obnovi infrastruktura, i da se nakon decenija brutalne represije u Iraku uspostavi način života koji ljudi u demokratskom svijetu smatraju datim — a ne prebirati po ruševinama argumenata za intervenciju.

Ovo nas suprotstavlja ne samo onima na ljevici koji su aktivno govorili u podršku bandama džihadističkih i Baathističkih siledžija u takozvanom iračkom otporu, nego i ostalima koji su se uspjeli smjestiti izmedju takvih snaga i onih koji su pokušavali donijeti demokratski život u zemlju. Mi neželimo služiti onima koji su posvetili najviše energije kritici političkih protivnika kod kuće (navodno odgovornima za sve teškoće u Iraku), i promatrajući taktičnu tišinu oko ružnih sila iračkih “pobunjenika”. Mnogi lijevi protivnici promjene režima u Iraku koji nisu bili sposobni razumjeti razmatranja koja su neke druge na ljevici dovela da ju podrže, dijeleći anateme i ekskomunikacije, kasnije tražeći ispriku ili žaljenje, izdaju demokratske vrijednosti koje propovjedaju.
Vandalizam usmjeren na sinagoge i židovska groblja kao i napadi na same Židove se pojačavaju u Europi. "Anti-cionizam" se je razvio do točke da su organizacije ljevice spremne otvoreno ugostiti anti-semitske govornike i udružiti se s anti-semitskim grupama. Medju obrazovanim i imućnim ima ljudi koji bez srama tvrde da je irački rat vodjen zbog židovskih interesa, ili koji suptilno aludiraju na štetan rezultat židovskog utjecaja na medjunarodnu ili domaću politiku — primjedbe za koje više od 50 godina nakon Holocausta nitko ne bi trebao ostati neposramljen. Mi ustajemo protiv svih varijanti takve zadrtosti.

Kršenje osnovnih ljudskih prava u zatvorima Abu Ghraib Guantanamo, i praksom “izručenja”, mora se odlučno osuditi zato što to predstavlja udaljavalje od univerzalnih principa, za uspostavu kojih su demokratske zemlje, a posebno USA, nose najveći dio povijesnih zasluga. Ali mi odbacujemo dvostruke standarde kojima mnogi na ljevici to smatraju najgorim kršenjima prava, dok istovremeno šute o mnogo gorim kršenjima tih istih prava negdje drugdje. Ta tendencija je dostigla točku gdje predstavnici Amnesty International, organizacije koja uživa ogroman ugled u Svijetu zbog svog rada tokom više desetljeća, čine groteskne javne usporedbe Guantanamoa i Gulaga, I izjavljuju da su legislativne mjere koje su USA i druge liberalne demokracije poduzele u sklopu rata protiv terora veći napad na principe ljudskih prava nego bilo što drugo vidjeno u posljednjih 50 godina, i bivaju branjeni od nekih liberalnih I lijevih glasova.

D. Zaključak
Od vitalne je važnosti za budućnost progresivne politike da ljudi liberalnog, egalitarnog i internacionalnog opredjeljenja progovore jasno.Moramo se definirati nasuprot onih kojima je čitav progresivno-demokratski dnevni red podredjen plošnom i pojednostavljenom “anti-imperijalizmu” i/ili neprijateljstvu prema trenutnoj američkoj administraciji. Vrijednosti i ciljevi koji ispravno grade dnevi red – vrijednosti demokracije, ljudskih prava, neprekidna bitka protiv neopravdanih privilegija i moći, solidarnost s ljudima koji se bore protiv tiranije I represije – su one koje definiraju oblik Ljevice kojoj je vrijedno pripadati.

Notes for media
Solely for legal reasons this document is ©Norman Geras 2006. It will be made available under a Creative Commons licence.
The Euston Manifesto Group
Norman Geras, Emeritus Professor of Politics, Manchester University, normblog;
Damian Counsell, Director, Bioinformatics.Org, PooterGeek;
Alan Johnson, Editor, Democratiya, and Reader in Social Science, Edge Hill;
Shalom Lappin, Professor of Computational Linguistics, King's College London;
Jane Ashworth, Director of Engage;
Dave Bennett;
Brian Brivati, Professor of Modern History, Kingston University;
Adrian Cohen, Unite Against Terror;
Nick Cohen, journalist;
Anthony Cox, Black Triangle;
Neil Denny, Little Atoms;
Paul Evans;
Paul Gamble, Engage;
Eve Garrard, Senior Lecturer, Centre for Professional Ethics, Keele University;
Harry Hatchet, Harry's Place;
David Hirsh, Editor of Engage, Lecturer, Sociology, Goldsmiths College;
Dan Johnson, Muscular Liberals;
Gary Kent, Director, Labour Friends Of Iraq (signing in a personal capacity);
Jon Pike, Chair of Engage, Senior Lecturer — Philosophy, Open University;
Simon Pottinger, Unite Against Terror;
Andrew Regan, Bloggers4Labour founder (signing in a personal capacity);
Alexandra Simonon, Managing Editor, Engage;
Richard Sanderson, Little Atoms;
David T, Harry's Place;
Philip Spencer, Associate Dean, Faculty of Arts and Social Sciences, Kingston University;
Other signers
Jeffrey Alexander, Professor of Sociology at Yale University
Paul Anderson, GAUCHE
Joe Bailey, (Prof.) Head of School of Social Science, Kingston University
Ophelia Benson, Editor, Butterflies and Wheels
Paul Berman
Pamela Bone, journalist, Melbourne
Robert Borsley, Professor of Linguistics, University of Essex
Michael Brennan, Department of Sociology, Warwick University
Chris Brown, Professor of International Relations, LSE
Julie Burchill, writer
Mitchell Cohen, City University of New York; co-editor of Dissent
Marc Cooper, The Nation
Thomas Cushman, Editor of The Journal of Human Rights
Heather Deegan, Reader in Comparative Politics at Middlesex University
Jon Fasman, writer
Luke Foley
Raimond Gaita, Professor of Philosophy, King's College London
Marko Attila Hoare
Quintin Hoare
Anthony Julius
Oliver Kamm, blogger, journalist and author
Sunder Katwala, General Secretary, Fabian Society (in a personal capacity)
Jeffrey Ketland, Edinburgh University
Matthew Kramer, Professor of Legal and Political Philosophy, Cambridge University
Mary Kreutzer, Austrian political scientist, WADI Austria , and editor of the human rights-journal LIGA
John Lloyd, The Financial Times
Denis MacShane, MP
Kanan Makiya
John Mann, MP
Jim Nolan, barrister, Sydney
Will Parbury, Labour Parliamentary Candidate for Fylde 2005
Greg Pope MP
Thomas Schmidinger, Assistant Lecturer for Political Science (Vienna University), WADI Austria
Milton Shain, Director Kaplan Centre for Jewish Studies and Research, University of Cape Town
Hillel Steiner, Professor of Political Philosophy, University of Manchester
Gisela Stuart MP
George Szirtes, Poet
Michael Walzer, Institute for Advanced Study, Princeton; co-editor of Dissent
Bert Ward, Advisory Editor, Democratiya
Morton Weinfeld, Professor of Sociology, McGill University
Jeff Weintraub, University of Pennysylvania
Francis Wheen, journalist and writer
Sami Zubaida, Emeritus Professor of Politics and Sociology, Birkbeck College, London
College, London

Komentari

Poštovani Zoross,molim Vas

Poštovani Zoross,molim Vas da ponovno pročitate moj komentar i prestanete to činiti autobiografski.Velika je greška u komunikaciji svijet oko sebe tumačiti onakvim kakvim smo mi sami.Treba prvo razumjeti što piše,odlučiti se da li napisanom vjerovati ili ne,po mogućnosti provjeriti što temeljitije i potom izvući prave zaključke.Ocjenjivanje bez gornjeg postupka Vam je potpuno besmisleno i uvijek će Vas odvesti krivim zaključcima.Ocjenjivanjem se ne mogu utvrditi vrijednosti.
Žao mi je što ste dobrim dijelom potpuno pogrešno shvatili moj komentar.Ja uopće nisam bijesan.Uopće nisam sklon odustajanju i bilo kakvom obliku pesimizma.Zbilja sam se trudio objasniti Vam koliko je Vaša ideja kampanja,akcija i udruživanja dokazano neefikasna i jalova.I opet ne razumijete.
Naravno da se ne mogu ljutiti na Vas,jer koliko god moj komentar bio dugačak u njega nisam mogao sažeti devet godina napora da temeljito i vrlo kvalitetno pripremim nešto što na prvi pogled djeluje nemoguće -potpuno sam srušiti primitivnu i bahatu hrvatsku vlast!
Ima jedna poslovica(ne znam čija)koja mudro kaže da prvo nešto napravite,a potom objavite svijetu.Ja se te poslovice uvijek držim.
Tako sam prije desetak godina odlučio napraviti nešto zaista jedinstveno u svijetu,a na stručnom polju.Isto tako nemoguće po mišljenju svih,pa zato namjeru nikome ,pa čak ni obitelji nisam rekao.Uspio sam u potpunosti.Međutim okolnosti su me svaki Božji dan prisiljavale da sve više učim,povećavam kvalitet i spoznam čaroliju razmišljanja na veliko.Od tada za mene zaista ne postoji nemoguće.Ono što Vi držite neprikladnim za ovakve forume,a to je psihologija,je fantastičan ključ za rastvaranje svih problema.Sve je u promjeni načina razmišljanja.
Meni je posebno životno iskustvo omogućilo takvu unutarnju snagu i sigurnost da obični ljudi nikada ne bi mogli shvatiti o čemu je riječ.
Zato to ni ne pokušavam objasniti.Ali uporno gledam zacrtani prioritet i ne vidim one strašne stvari koje zovemo okolnostima.Jer ne skidam pogled sa postavljenog cilja.A on je -srušiti bandu!
Kako je svo potrebno oružje potpuno spremno i više ne postoji mogućnost da me se zaustavi,mogu Vam odati tajnu.
Evropski sud za ljudska prava je u nekom gradu smiješnog imena i čini mi se u Francuskoj.I sam Sud mi se u prvi mah učinio smiješnim.
Nisam mogao vjerovati da se u donošenju presuda rukovodi nekim smiješnim NEPISANIM načelom.Pa mi se i samo načelo činilo smiješnim.Da je država odgovorna za učinjenu štetu!Naravno,bilo bi smiješno kada štetu ne bi trebalo dokazati.Provjerio sam -zaista treba.Najviše me razveselilo to što država,za koju sam se zaista borio u ona čudna vremena,nema pravo žalbe na presudu!Mora platiti dosuđenu odštetu!Bogaremi smiješno,čudno i vrlo lijepo!
E,sada mi je trebalo malo psihološkog zraka da se dobro pripremim
Da ne duljim,svakave su mi ideje padale na pamet kad god bi postavio sebi pitanje KOLIKO ću dobiti.Brzo sam shvatio da mi je pitanje promašeno.Odgovor na to pitanje je u rukama Suda.A Sud je van mog kruga utjecaja.Dakle moram se koncentrirati na ono što je pod mojom direktnom kontrolom.Priroda je to tako uredila,da jedino nad čime imamo izravnu kontrolu su naše misli.To je dokazano točno,ali je nešto sasvim drugo što se mi u pravilu ne bavimo tom kontrolom.Prema tome,moj zaključak je bio da moram smisliti način kako naplatiti pravednu štetu,financijski srušiti državnu riznicu i navesti Sud da bez ostatka primjeni svoje načelo.
Jedini uvjet za uspjeh pothvata je da se sve željeno mora dogoditi istovremeno.Inače ništa od uspjeha.
Molim sve koji ovo pročitaju da mi savjetuju,koliki iznos bi tražili da su na mom mjestu.Cijenio bih Vašu pomoć,ne ispraznom zahvalnošću,već sjećanjem kada štetu naplatim.Zasad ću ja Vama pomoći s nekoliko parametara.
Imam stotine dokumenata koji nedvosmisleno potvrđuju da mi je država učinila štetu.Imam pisana priznanja državnih institucija da se bave rušenjem ustavnog poretka RH,bezakonjem,mafijašenjem, korupcijom,nasiljem i terorom nad građanima.Nemoguće je braniti tvrdnju da je Hrvatska pravna država,a točna je dosjetka da je hrvatska mafija jedina mafija u svijetu koja ima svoju državu.Inače je obično obrnuto.
Ne pada mi na pamet da od Suda tražim naknadu štete koju je država napravila svim građanima.Mislim da za takav zahtjev ne postoji pravna osnova.Tražim isključivo štetu meni nanijetu.
Prijetilo mi se ubojstvom u nekoliko navrata,fizički sam napadan na javnim mjestima i pred svjedocima zabrinjavajuće puno puta, vrijeđan sam,zlostavljan,omalovažavan bezbroj puta i na bezbroj načina,među kojima je pisanim putem -češće.Uniformirani i naoružani policajci su mi prijetili pred brojnim svjedocima. Ograničavala mi se sloboda kretanja na način da me se napadalo na javnim mjestima i pred svjedocima,neovlaštene osobe su me slijedile,fotografirale i podatke o tome dostavljali jednako neovlaštenim osobama i institucijama,a ove su to pokušavale iskoristiti protiv mene,dovodilo me se u položaj ropskog i prisilnog rada bez sudske kazne,zabranjivalo mi se ustavno pravo na rad,obrt mi je zatvoren bez rješenja i obrazloženja,bezbroj puta sam lažnim prijavama sudski proganjan, ali nikad i kažnjen.Progon je obuhvatio članove moje obitelji,sve ljude s kojima sam ili po prirodi posla ili na neki drugi način bio u nekakvom odnosu.Čim bih uspostavio kontakt s medijima i zainteresirao ih,istog trenutka je netko meni znan,"informirao"medij o mom liku i nedjelu.Na desetke novinara kasnije nisam više nikada čuo.Naglo bi izgubili zanimanje.
Samo zbog dokumenata koje sam dao mladiću iz tunela Ledenik, odgovornog za prometnu nesreću s četiri poginule osobe,njegov odvjetnik je zatražio prekid suđenja,a u nastavku zatražio i od SUDA DOBIO TAJNOST POSTUPKA,DA BI POTOM DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO PREDLOŽILO ZAŠTIĆENOG SVJEDOKA!!!Imam još ovakvih bisera,ali je i ovo dovoljno da mi možete javiti -KOLIKO!
Još samo nešto.Svi znate da je Hrvatska neobično bogata zemlja.Novca za pljačku ima u nevjerojatnim količinama.Korupcija cvate da se sve praši zahvaljujući baš-obilju novca.Uz sve to,ne nedostaje novca ni za ogromne štete raznih oblika neracionalnosti.
Čak nas ne interesiraju ni silni milioni eura koji nam se nude na poklon.Imam tri pitanja za Vas:
Zašto mislite da neće biti dovoljno novca za moju odštetu?
Zašto mislite da će Sud imati potrebu štititi mafijaške interese?
Zašto mislite da ja ne bih svaki euro odštete u nekoliko godina oplodio na fantastično učinkovit način,vraćajući ga onima od kojih je taj novac mafija i otela- građanima?

Tko je glasao

Bozo, posaljite mi privatnu

Bozo, posaljite mi privatnu poruku, a mislim da se morate registrirati da bih Vam mogao odgovoriti.

Zoross

Tko je glasao

Poštovani komentatori,nisam

Poštovani komentatori,nisam imao snage,volje i vremena baviti se čitanjem ovog dnevnika i Vaših komentara i prilično sam ljut na sebe što se uopće upuštam u ovakvo blesavo oglašavanje,za koje znam da je čist gubitak vremena i ludost.Moje životno iskustvo mi pak kaže da sam ovo ipak dužan napraviti.
Uočio sam cijeli niz,očito dobronamjernih,pitanja KAKO?Vaša stranica me nedavno,sasvim slučajno,privukla s dva detalja.Prvo,prije nego sam uopće znao o kakvoj stranici i sadržaju je riječ,primjetio sam temeljnu grešku u Vašem sloganu "Nezavisni,ali ne i neutralni".Netko tko je to "osmislio"ne zna u kakvoj je velikoj zabludi i koliko su dalekosežne posljedice njegova neznanja.Naime,nije svjestan da neovisnost kao pojam ili kao sadržaj nečijeg života ni slučajno nije najviši oblik ljudske interakcije i djelovanja.Ne,to je međuovisnost.
Društveno slavljenje neovisnosti kao vrhunskog cilja i smisla ljudskog života je obična prevara.Zato ljudi i ne mogu živjeti pristojnim i zadovoljnim životima,jer jednostavno ne znaju da je međuovisnost odgovor na sva bolna i navodno teška životna pitanja.Međuovisnost je jedino moguća onim ljudima koji su prethodno postali i ostali neovisni i to je istina,ali neovisni ljudi dostižu svoj maksimalni potencijal tek kada postanu međuovisni,u suradnji s drugima,pomažući drugima i slobodno primajući pomoć,a temelj uspješnog života im je nepromjenjiva bit njihova karaktera.
A karakter je najbolje definirati kao sklop vrijednih životnih navika među kojima je jedna presudna-uvijek postupati u skladu s vlastitim unutarnjim i prirodnim načelima,bez obzira na okolnosti, događaje,druge ljude i raspoloženje,tako da i kada ne postoji mogućnost da Vas netko vidi ili otkrije kako ste u nekoj situaciji postupili,postupite pošteno i lojalno sebi i svojim načelima,koliko god to ponekad,kratkoročno gledano,bilo bolno i skupo po Vas same.Dugoročna isplativost karaktera je vrlo predvidljiva.
Odlično je Vaše pitanje:Tko je ovaj da nam ovdje filozofira i soli pamet?
Drugi "detalj"koji sam bez izuzetka otkrio u Vašim dnevnicima i komentarima je Vaš model razmišljanja izvana prema unutra.Svi ste više nego uvjereni da je jedinini mogući izlaz iz ovako duboke društvene krize u kakvoj je Hrvatska godinama,politički angažman, akcije,kampanje,pritisci,protesti,promjene zakona,promjene ljudi na funkcijama,kažnjavanje kriminala.Kako ne vidite da ništa od nabrojanog godinama ne daje nikakve pozitivne rezultate?Pa i ne može dati ništa vrijedno,jer se nabrojanim "aktivnostima"samo zamagljuju problemi s namjerom da se uvećaju.Znamo kome je to u interesu,jer laprdanje o promjeni 119 zakona,o provođenju reformi o pridruživanju EU i slične besmislice ni teoretski ne mogu ni dotaknuti suštinu problema-zločinačku PRAKSU politike,sudstva, policije,gospodarstva.
Ne govorim teoretski nego činjenično.Moje iskustvo i brojni,vrlo čvrsti dokazi i argumenti kojima raspolažem,nedvosmisleno govore da je Hrvatska društveno-politički strukturirana kao fašistička, mafijaška i krajnje zločinačka zemlja.Baš me briga što će te se zgražati i protestirati zbog ove ocjene.Evo Vam nekoliko činjenica pa se zgražajte nad svojim zgražanjem.
Kao dobrovoljni hrvatski branitelj,bio sam u prilici početkom 1994. u Hercegovini,u sastavu Hrvatske vojske na svoje oči gledati kako Hrvatska Vlada četnicima u BIH spašava rat i interese dajući im gorivo,bez kojega su bili u poziciji bježanja preko Drine.U isto vrijeme,ta ista Vlada je naše mladiće prisiljavala da idu u Srednju Bosnu,kako bi tamošnje krvoproliće i masakr bili opravdanje za sve moguće oblike pljačke,šverca,prevare,zločina i nečovječnosti. Svoju djecu nisu tamo slali.Je li to fašizam?
Čujem da je u obrani Bosanske Posavine poginulo 3000 tisuće branitelja,da bi onda netko naredio povlačenje,pa usput pobio nekolicinu budala koje su se suprostavili tom zločinu.Je li to fašizam?
Početkom 2005.godine država mi je na nevjerojatno primitivan i nasilan način oduzela pravo na rad u vlastitom obrtu.Bez rješenja i ikakva obrazloženja!A u mojoj struci sam neosporno najbolji na svijetu!Naravno da to ne tvrdim ja nego moji konkretni rezultati i jedinstvena ideja i sposobnost da je jedini na svijetu mogu ostvariti.Međutim,upravo to je državu navelo na pomisao da im remetim zločinačku praksu i da me se moraju riješiti,pa makar i nasilno.Dakako da je "konačno" rješenje uključivalo prijetnju smrću u nekoliko navrata;bestijalne fizičke napade na javnim mjestima i pred svjedocima;zlostavljanje na svakom koraku;prokazivanje i sotoniziranje mog lika i djela svim ljudima s kojima sam po prirodi posla i vlastite proaktivnosti dolazio u kontakt;vrijeđanje,prijetnje i ucjene putem službenih dopisa;uvjeravanje članova moje uže obitelji kako mi treba pomagati,kako sam bolestan,nasilan i slično.
Međutim,ono što mi je omogućilo da preživim i krenem u kontranapad je nepolebljivo uvjerenje da sistem koji se služi ovakvim metodama obračuna - nema argumente.I zaista,godinama mi hrvatske institucije ne odgovaraju na upite?Nemaju načina da mi odgovore u skladu s propisima i svojim odgovornostima,jer naprosto nisu u pravu!Bave se zločinom i kriminalom koji za posljedicu ima masovno stradavanje građana,uključujući i smrtne ishode!Dakle,imam posla s deklariranim masovnim ubojicama! Je li takvo stanje dopustivo jednoj,kako svi tvrde,maloj i ovisnoj zemlji, koja bi još htjela ući u EU?Ili je i ovo dokaz da je Hrvatska posljednja fašistička država u Evropi?
Jeste li se ikada zapitali kako je moguće da smo mali i ovisni kada bi trebali pokazati sposobnosti i znanje,a tako moćni i bahati kada treba napraviti kakvo sranje ili svinjariju?Na što Vam to miriše?
Baš me briga što će te Vi sebi odgovarati na ova pitanja.Ja sam slobodan i međuovisan i ne postoji mogućnost da ću sebi dopustiti da se bavim Vašim slabostima i neznanjem.Uopće nisam opterećen ni slabostima sistema ili korumpiranih političkih bandidata.Oni nisu dostojni vladati mojim umom,a kamoli njihove slabosti.
Ovih dana podvlačim crtu i radim inventuru.Devet godina sam se pripremao za ovaj trenutak.Za razliku od "neprijatelja"koji su se silno veselili svojim uspješno vođenim bitkama protiv mene,ja sam se dugoročno pripremao na dobivanje rata.Bitke sam često i namjerno gubio kako bi idiote navukao na tanak led.Što i nije bilo nimalo teško.Pri tom je vrlo važno istaknuti da NIKADA nisam postupio nepošteno i beskarakterno kako bih prikupio potrebne dokaze.Baš obrnuto,vrlo otvoreno,iskreno i direktno sam sve upozoravao što mi je krajnja namjera.Zaista nisam ničim dao bilo kome povoda da mi ne vjeruje i da me omalovažava.Maksimalno sam izbjegavao bilo čime potaknuti sukob ili incident.Jedino čime sam strašno iritirao mafijaše je činjenica da sam odbijao njihove primamljive ponude za suradnju na njihovoj razini i pod njihovim uvjetima te što sam u izuzetno teškim situacijama uporno povećavao kvalitet svog rada.
Saznanje da moji napori ne daju rezultata,te da mi se žestoko obijaju o glavu bi vjerojatno ubilo i konja.Međutim,znao sam da ne smijem ni pod koju cijenu popustiti,jer time gubim sve,pa i sama sebe.Kako sam bio prisiljen cijeli niz godina funkcionirati na način da od neprilika stvaram prilike za novo,bolje i korisnije,shvatio sam da pisanje stotina predstavki,zahtjeva,molbi i tužbi(naravno i komentara)ne daje rezultat.Nitko ne odgovara i ne reagira. Zaključio sam da je vrijeme za okretanje ploče.Ako sistem mene ignorira,pa još i brutalno i neosnovano kažnjava,kako bi bilo da sistem natjeram da počne obračun sam sa sobom?Kako bi bilo da sudovi počnu,po službenoj dužnosti i na temelju izričitih zakonskih odredbi,progoniti kriminal,mafiju i korupciju,pa još čak i u vlastitim redovima?
E,mogu Vam se pohvaliti vrlo zabavnim efektima realizacije ideje.Brojnim sudovima od Zagreba do Dubrovnika bez imalo dvoumljenja i naprezanja,sasvim usput,kada neoprezno nalete na minu,ispostavljam zahtjeve da po službenoj dužnosti,temeljem članaka tih i tih određenih zakona,poduzmu kazneni progon ili obavijeste USKOK o NAZNAKAMA počinjenja kaznenih djela,do kojih su došli u toku vođenja sudskih postupaka.Naravno da im dajem DOKAZE,a ne samo NAZNAKE.Da vidite zbunjenost i zaprepaštenost sudaca!Da ste imali prilike čuti njihove prve reakcije!Podnositi kaznene prijave protiv samih sebe i svojih nalogodavaca?Nečuveno!Ali se mora!Inače se legitimira kao sudionik u zločinačkom poduhvatu!A svi žive u iskrenom uvjerenju da su upravo oni pošteni,stručni,neovisni,da upravo oni nisu dio problema korumpiranog sudstva!I onda dođe strašan šok suočenja s gorkom istinom i nagla promjena osnovne životne paradigme.A upravo ta promjena je fantastično moćna.Što su ti ljudi vezaniji za svoje pogrešne paradigme to je snažniji AHA! efekt.Možete gledati kako im se u glavi iznenada pali svjetlo!Nemate nikakve šanse promijeniti bilo što u ljudima i situacijama,ako ne uspijete pojedince suočiti s istinom,onemogućiti im bijeg i omogućiti im promjenu paradigme.Svako znanstveno otkriće,svaka promjena bilo u pojedincu ili društvu uvijek je najprije bilo raskid sa tradicijom, starim načinima razmišljanja i starim paradigmama.Bez te promjene unutar sebe ni jedan čovjek nije u stanju biti sebi i drugima koristan,imati utjecaj na svoj život ili društvena zbivanja i živjeti scenarije kojih je dostojan.Zato Vam ponavljam da rad na drugima, obračun s drugima,silna nastojanja da se drugi poprave i promijene su besmisleni sve dok ne provjerite i ne popravite sami sebe.Jedino to Vam može osigurati unutarnje zadovoljstvo i ispunjenost, razumijevanje sebe i drugih,mogućnost gradnje poštenih i zdravih odnosa s drugim ljudima.Jedino to Vam može dati osobni sklad i djelotvornost,dati odgovore na pitanja kojima se stalno hrvate. Izađite iz ljudskih olupina u kojima skrivate vlastitu neodgovornost, izađite iz zone komfora u kojima navodno liječite svoje rane i razočaranja,prestanite manijakalno optuživati druge da su Vam krivi za Vaše zablude,neznanje,predrasude.Prestanite sebi i drugima objašnjavati kako ste Vi bili u pravu kada ste nešto prognozirali,jer ste u međuvremenu silan trud uložili da sebi i drugima pružite dokaze svoje pameti,ali i dokaze kako ne razumijete što su to samoispunjavajuća proročanstva.Što ima pametnog u salonskom ili kafanskom proricanju i dokazivanju predstojeće katastrofe?U čemu je mudrost,koju vidim da svi prakticirate,izvoditi bravure sa pokazivanjem sjajne logike koju imate,sjajnog ali naknadnog analiziranja događaja i okolnosti koji su ih uvjetovali,gotovo bih rekao poslovično genijalne retorike?Od tako nečega nikada u životu nisam primjetio stvarne koristi!Što Vi očekujete od Vaše dangube?Sami kažete ili ništa ili ne znam!Zašto to onda uopće radite i kakve to svrhe ima?
Prestanite se samozadovoljno brčkati u ulozi nemoćne žrtve.Taj stav je vrlo ugodan oblik racionalizacije svoje neodgovornosti, ali je u osnovi nefunkcionalan.
Izuzetno sam bijesan na Vas,jer ne razumijete ni što radite ni zašto to radite baš na pogrešan način.Neću dopustiti da me taj bijes rukovodi,ali Vam moram reći još nešto.Vi ste polu-ljudi kojima mozak trokira.Umjesto osam cilindara,koristite mozak u najboljem slučaju na pola,dakle najviše četiri cilindra.Sve gore nabrojano, logika,retorika i analiza su funkcije lijeve strane mozga,dok desnu stranu nikada ne koristite,jer Vam je nitko nije ni razvijao niti Vas učio kako se ta desna strana koristi.A baš ta desna strana je ključna za postizanje psihičke sinergije mozga.To znači da čovjek ne može dostići maksimum svojih potencijala,jer se ne koristi maštom,vizijom,snovima,kreativnošću,sintezom, sinergijom, vodstvom -vrlo vrijednim funkcijama desne strane mozga.Naravno, kada je rad mozga u totalnom debalansu,ni ona jedna polovica ne radi uredno.I ona trokira i preskače.Tako je često logika iskrivljena,retorika sama sebi svrha a analiza bez ispravnih zaključaka.
Pozivam sve koji ovo pročitaju da se ostave ćorava posla,pozivanja na akciju i rušenje tuđih slabosti.Srušite svoje!Poslije je lako.Imati će te duhovnu snagu samostalno i snažno utjecati na promjene u svom krugu utjecaja.Samo pripazite,morate znati da će cijena Vašeg rasta i razvitka biti strašna.Bojim se da nećete uspjeti podnijeti je!
Adio Vam.

Tko je glasao

Hvala Bozo. Super teme za

Hvala Bozo. Super teme za razmisljanje i masazu mozga.
Prvim dijelom se potpuno slazem da apsolutna neovisnost ne postoji, ali se izraz popularno koristi da se naglasi odvojenost od nekog utjecaja. Vecina naroda i jeste u zabludi da neovisnost stvarno postoji. Medjutim to je pitanje filozofije i psihologije i ovakva rasprava nikuda ne vodi i nije za forum.
Drugi dio pretpostavljam da je takav ali nemam saznanja i ne mogu komentirati, dok je treci dio akumulacija bijesa i otpora na konkretne dogadjaje (u koje vjerujem da su se dogodili jer i ja imam slicnu pricu na istim institucijama koje Bozo spominje).
Medjutim u bijesu na kraju Bozo bjezi u pasivu i reagira na razocaranje filozofskim uvlacenjem u samog sebe i rjesenjem za mijenjanjem sebe kad vec sistem ne moze. Tu nastaje i "contradictio in se". Ocekivalo bi se da Bozo poslije svega zagovara akciju za promjenu sistema, on medjutim bjezi od stvarnosti i trazi promjenu samog sebe da bi se promijenilo drustvo !?! Ideja nije nova ali mi je malo nelogicna posljedica kao i stupanj bijesa koji je izgleda uzeo maha. Malo mi je cudno...
Ipak hvala Bozu na doprinosu a pricacemo o detaljima u Gradu.

Zoross

Tko je glasao

Sloboda ali i Akcija...

Sloboda ali i Akcija...
Ovo moja operacionalizacija ideje koja bi pomirila obje u sustini pozitivne struje na Pollitika.com
Postoji prva struja koja zagovara Pollitiku kao siroki forum razlicitih ljudi i ideja, nivoa i kvaliteta, boja i usmjerenja.Ova struja je za animaciju ucesnika za prosirenje ovog kruga ljudi i ideja, ali nije ni za kakve ideolosko organizacione oblike koji bi na bilo koji nacin ogranicavali ovu slobodu, lupali neku etiketu i obavezivali na akciju.
Druga struja trazi vise akcije i prelazak sa rjeci na djela o zajednickim interesima, koja bi proizasla iz prethodne rasprave.
Mislim da oba stava imaju smisla, obasu stvaralacka imaju pozitivnu energiju koju treba stimulirati i eventualno iskoristiti, i treba kompromisno stimulirati oba stava, koja su u stvari komplemetarna cilju. Prva grupa oko Pollitike bi neobavezno omogucavala najsiri oblik rasprave bez obaveze i svrstavanja u grupe, kojeg nam je svima nekad preko glave.
Medjutim, kada jedna grupa ucesnika u raspravi zeli ici dalje i preci u neku vrstu akcije po nekoj temi, oni mogu pri Pollitici organizirati akcionu podgrupu (Ova ideja nije sasvim nova i neko ju je vec nazvao "frakcija) i odvojiti se u akcioni rad mozda tehnicki pod nekim podomenom Pollitike, ali i ne samo virtuelno.
Ne stoji misljenje da sav politicki rad mora biti u okviru visepartijskog sistema. Novija iskustva iz Amerike i Evrope pokazuju po mojoj slobodnoj procjeni , da se trenutno preko polovine politickog djelovanja odvija mimo politickih partija i to je globalna tendencija kuju ne mozemo zaustaviti.
Pogledajte podatke o broju interesnih grupa i lobija u Washingtonu
i Briselu gdje se podaci krecu u stotinama i hiljadama ovakvih organizacija i vejrovatno stotinama hiljada njihovih clanova. (Mozda nam DCroat moze pomoci prisustvom na licu mjesta). Oni vode politiku a partije je samo formalno uoblicuju.
Dakle, i u HRV se moramo prilagoditi svjetskim trendovima ili cemo zaostati i propasti. Putem moje ideje zadovoljni su i oni koji hoce samo raspravu, praznjenje, razmjenu iskustava i mozda neki savjet, kao i oni koji zele akciju i promjene. Akcijasi se mogu organizirati po interesnim grupama koje bi onda odlucivale o varijantama prijedloga i vidu akcije, kao i konkretizaciji zadatka na raznim nivoima politickog odlucivanja. Nadam se da ste zadovoljni kompromisom i da mozemo dalje.

Zoross

Tko je glasao

Ovo moja operacionalizacija

Ovo moja operacionalizacija ideje koja bi pomirila obje u sustini pozitivne struje na Pollitika.com
Zaboravljaš ili ignoriraš onu treću i možda najbitniju "struju" na pollitici,..... tj. one koji su već odavno u politici aktivni i kojima pollitka između ostalog dobro dođe kao poligon za ispitivanje ispravnosti nekih stavova, ponašanja, vrijednosti...... bilo političke opcije koju podržavaju ili pak njihovih.... osobniih. Kada i ako pollitika uspije dovući - zaintrigirati još više poznatih političkih imena onda će i vrijednost rasprava dobiti na težini i dati realni poticaj za sve eventualne akcije koje bi mogle proisteći iz tog nazovimo političkog šušura.

Tko je glasao

Niti zaboravljam niti

Niti zaboravljam niti ignoriram, nego sam onda naivan, jer sam mislio da su na blogu politicki amateri, a da profesionalni politicari nemaju vermena za to. Nemam iskustva sa blogovima, to ja odnedavno.

Zoross

Tko je glasao

Nisi naivan, samo

Nisi naivan, samo neinformiran :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Demos, Toga se pojedine

Demos,
Toga se pojedine struje bojiju i kopaju rukama i nogama protiv pollitike.com.

Tko je glasao

Toga se pojedine struje

Toga se pojedine struje bojiju i kopaju rukama i nogama protiv pollitike.com. Naravno, no i nas sa "mudima" koji smo sigurni u sebe i svoje stavove je sve više... a toga se pojedine struje boje najviše!

Tko je glasao

Ne stoji misljenje da sav

Ne stoji misljenje da sav politicki rad mora biti u okviru visepartijskog sistema. Novija iskustva iz Amerike i Evrope pokazuju po mojoj slobodnoj procjeni , da se trenutno preko polovine politickog djelovanja odvija mimo politickih partija i to je globalna tendencija koju ne mozemo zaustaviti.

Upravo tako. I forumi kao Pollitika jesu i trebaju biti pokretači i nositelji takvih trendova.

Ali da bi se to oživotvorilo u Hrvatskoj, i da bi se ukinuo monopol okoštalih stranačkih struktura da kroje i umjeravaju društvo (svi vidimo kakvi su rezultati toga na svim planovima), potrebno je preći prag i izaći iz sjene anateme koju veliki broj potencijanih sudionika implicitno ili eksplicitno pripisuje jednom od najvažnijih modusa alternativnog političkog djelovanja - političkoj bloggerskoj kulturi - brbljanje bez pokrića, nedostatak autoriteta, senzaciolizam, itd., i time opravdava svoje nesudjelovanje iako bi po društvenom položaju bili i te kako pozvani da aktivno podrže ovakva kretanja ("pošteni" političari, novinari, sveučilišni profesori, ekonomski, pravni i tehnički i prirodno-znastveni eksperti, umjetnici i svi osali gradjani).

A da bi se taj prag prešao potrebno je učiniti neke korake dalje u odnosu na postojeće stanje. Ja mislim da je jedan od nužnih koraka jasnija artikulacija političkog blogga, a ovo gore je samo jedan prijedlog kako to postići u slučaju Pollitike.

The Observer

Tko je glasao

Ima ti jedna shema koju je

Ima ti jedna shema koju je Potjeh vec davno primjetio. Pollitika se previse kaci na teme plasirane sa strane postojecih centara moci, umjesto da kreira svoje teme te da ih medijski promovira. Dokle god se mi vucemo za onima kojima napredak nije u interesu, ne radimo nista pametno.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Točno. Shema je reaktivna,

Točno. Shema je reaktivna, ali ne znam kako to promjeniti.

Možda bi se nešto moglo poboljšati nekim drukčijim moderiranjem sadržaja (automatskim, ali na drugim osnovama). Ovo što imamo danas često razvlači fokus na sporedne stvari.

The Observer

Tko je glasao

rado bih saslušao prijedlog

rado bih saslušao prijedlog (ili barem definiciju problema kako ga doživljavaš)?

Tko je glasao

Tak dugo dok god nebute

Tak dugo dok god nebute kritizirali greške desno i ljevo i to sve jedno na njihovu težinu, nemrete biti vjerodostojni za puno ljudi.

Tko je glasao

Bet ti si za akciju a neki

Bet ti si za akciju a neki nisu. Jesam i ja ali nemam vremena. Mozda bi se opci forum mogao ostai ali i podijeliti se na podforume sa akcionim temama pa da se pridruzi ko zeli, uz naravno izoliranje provokatora s obje strane, dakle onih koji bi mogli ometati akciju, kao i akcijasa koji bi slobodare pokusali uvuci u akcionu grupu. Stvar je licnog opredjeljenja...

Zoross

Tko je glasao

Jednostavno. Neka se 10

Jednostavno. Neka se 10 (pausalan broje) blogera pocne baviti iskljucivo jednom temom, neka je razrade i neka je guraju svuda gdje stignu. I po mogucnosti neka ta tema ima podlogu da postane interesantna siroj javnosti. Pa neka stvar plasira na index.hr, Metro, Nacional, nedjeljni dnevnik, neka organizirano nametnu jednu jedinu temu koja ima smisla da bude u fokusu javnosti. I neka stvar odrade do kraja.

I tako dalje.

Možda bi se nešto moglo poboljšati nekim drukčijim moderiranjem sadržaja (automatskim, ali na drugim osnovama). Ovo što imamo danas često razvlači fokus na sporedne stvari.

Niko nam nije kriv sto se ne mozemo suzdrzati od toga da deremo po jednom fokusu. Dok se mi sami to ne odlucimo, nista od cijele price. A za to nisu potrebni moderatori, vec samo puka volja.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Jednostavno. Neka se 10

Jednostavno. Neka se 10 (pausalan broje) blogera pocne baviti iskljucivo jednom temom.... Nikakvo forsiranje bez obzira na iskrene i dobonamjerne želje neće stvoriti ni jedan SIG (Special Interest Group) sve dok za to ne dođe vrijeme odnosno sazore uvjeti. Doduše sve ide i ka tome, ali kad će se to dogoditi je još uvijek pitanje bez odgovora.......

PS. SIG neće uspjeti napraviti ili održati pozeri, kibici, gledatelji...... već prvenstveno oni koji mogu odijeliti i/ili razlikovati emocije od racionalnog,.. imaju znanje, sposobnosti, cilj, sredstva......., a posebno da razumiju "vremensku prognozu".

Tko je glasao

Sve stoji. No stoji i to da

Sve stoji. No stoji i to da mozemo bezglavo brijat, a mozemo se i stratesku usmjeriti.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

tri boda

tri boda

Tko je glasao
Tko je glasao

Nisam te shvatio. Za

Nisam te shvatio. Za podosta tvojih komentara sve se svodi isključivo na ta 3 boda koje za istog imaš,... valjda poradi dnevne norme ili čega već. Daj se malo skuliraj i vodi računa da istovremeno ne možeš raspravljati na 50 dnevnika a da to bude (oprosti ali) uvijek suvislo. Zabijaš si nepotrebno sve više autogolova.

PS. Pa pogledaj kako je završilo samo nekoliko naših zadnih "nadmudrivanja"...

Tko je glasao

Idem ti na zivce. Dok ne

Idem ti na zivce. Dok ne rijesis taj dio, kvalitetna rasprava izmedju nas dvojice nece biti moguca.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

marin držić manifestacija

marin držić

manifestacija osobne krize, bet

dugo sam živio u engleskoj i uredno čitao privat eye
imam prokleto usamljen pristup svemu
ništa mi nije pompozno mi,
ništa mi nije papirnato,
sve mi je u mogućnosti mog osobnog izbora o svemu.

marin držić

Tko je glasao

Odlican komentar i ideja.

Odlican komentar i ideja. Sigurno je potrebno popularizirati Pollitika.com i preci u novu fazu jer dijagniza stoji, ali nisam siguran da bi u ovoj fazi cak i labava institucionalizacija nasla na pozitivan prijem.

Zoross

Tko je glasao

" Misija Pollitika.com-a je

" Misija Pollitika.com-a je da dozvoli svakome izreći svoje mišljenje, da svatko može izložiti svoju ideju, da svatko može upozoriti na nepravdu, kriminal ili besmisleni potez vlasti i/ili političara, neovisno o razini na kojoj se propust dogodio."> citat iz mrakovog manifesta pollitike.

Za mene pollitika i jest mjesto gdje mogu izreći svoje ideje i mišljenja. Ona je također mjesto gdje mogu učiti od pametnijih i učenijih od mene.I to je sve.
Ne želim za sada biti dio nikakvog pokreta niti želim da me se prisiljava na nekakve akcije jer povremeno brljavim na pollitici ili se upire prstom u mene jer ništa ne poduzimam.Kad osjetim potrebu da se priključim nekoj akciji sam ću se javiti.

Tko je glasao

Pollitika nije, barem nije

Pollitika nije, barem nije zamišljenja, da bude ideološki kompaktna već je zamišljena da bude internet forum, mjesto konstruktivne rasprave o političkim temama.

Činjenica je da postoje želje da se nešto izrečeno na pollitici konkretizira, da se vide rezultati različiti od broja bodova autora i karme komentatora ali problem nije manifest, "problem" je što politika nije uređena da potiče akciju već da potiče raspravu.

Dal je pollitičarma potreban alat za direktnu akciju je drugi par rukava.

Tko je glasao

Pollitika nije, barem nije

Pollitika nije, barem nije zamišljenja, da bude ideološki kompaktna...

Nitko ne zagovara ideoloski monolitizam, osim ako se pod time ne smatraju stvari kao:
- borba za ljudska prava
- borba za istinu

i malo konkretnije

- borba protiv partijsko-klijentelistckog politickog establishmenta
- borba za pravnu drzavu
- borba za istinsku neovisnost medija
- borba za reviziju sumnjivih privatizacija
- ....

"problem" je što politika nije uređena da potiče akciju već da potiče raspravu.

Ovdje se ne zaziva akcija u smislu organizacije pokreta, stranke ili slicno. Akcija Polliticara moze i treba biti ogranicena na stvaranje optimalnih uvjeta za raspravu - ne (samo) tehnicki, vec privlacenjem sto veceg broja relevantnih ljudi koji ne mogu doci do rijeci ili ne zele govoriti kroz oficijelne medije i etablirani politicki sistem, kao alternativa istome. Pollitika je nesto tu postigla, ali kvalitativno i kvantitativno ispod kriticne mase da bi se nesto znacajnije promijenilo u drustvu.

The Observer

Tko je glasao

Moj osobni stav je da opća

Moj osobni stav je da opća deklaracija ljudskih i građanskih prava poprilično dobro pokriva sve "težnje" takvog ideološki neobojenog manifesta te ne vidim neki poseban razlog za stvaranje novog. Srž problema ne leži u općim značajkama nego u onim detaljnim.

Čisto primjera radi netko bi mogao tvrditi da su mediji itekako ovisni o prihodima od velikih oglašivača dok drugi nebi postavljali granicu tako rigidno itd, da ne idem u detalje. Na općim principima će se svi nać ali čim se zagrebe dublje nastaju problemi jer se iza istih pojmova kriju poprilično razmičiti stavovi. Zato je meni ovakav manifest unaprijed osuđen na zaborav jer će ostati mrtvo slovo na papiru, deklaracija na koju će se svatko pozivati kad mu bude pasalo.

Ja sam tvoj poziv na akciju shvatio daleko više od samo "staranja optimalnih uvijeta za raspravu ...što većeg broja relevantnih ljudi..." jer si i sam istaknuo

Premalo nas je i očigledno svojim pisanjem nismo uspjeli mobilizirati dovoljno široki front istinski demokratski opredjeljenih, pismenih i dobronamjernih ljudi koji bi sačinjavali kritičnu masu sposobnu za veće stvari

kažeš da je potrebno mobilizirati dovoljno široki front .. ok to se možda i može odnositi (sao) na privlačenje relevantnih autora iako sam ja to shvatio daleko šire, ali

Osim toga, nisu nevažne ni implikacije kategoriziranja Pollitičara (ovih dana prezentirane su i elaborirane različite podjele), jer uistinu dosta je onih - i sam sam medju njima – koji „masturbiraju”, i pisanje na Pollitici smatraju početkom i krajem svog angažmana

je po meni očiti poziv da pisanje na pollitici ne bude kraj angažmana već da se iz toga izrodi nešto konkretno a nije usko vezano za tastaturu, a vjerujem da se ne odnosi samo na privlačenje relevantnih autora. U tom kontekstu sam shvatio poziv na "akciju"

Tko je glasao

Jasno je da Pollitika kao

Jasno je da Pollitika kao otvoreni forum nije i ne može biti sredstvom političke akcije, jer svaka konkretna pollitička
akcija podrazumijeva ekskuzivnost u smislu odredjenih političkih ideja svojih nositelja.

Ali Pollitika može biti katalizator političkih akcija manjeg ili većeg društvenog značaja. Koliko će u tome uspjeti ovisi
isključivo o intelektualnom potencijalu koji okuplja, jer je vjerojatnost pojave neke korisne političke akcije i njenog
potencijanog značaja za razvoj demokracije proporcionalna broju okupljenih istomišljenika x njihov politički potencijal & društveni utjecaj.

Pollitika danas funkcionira kao virtualno okupljalište ljudi različitih političkih orijentacija, dometa i ambicija - od deklariranih stranačkih ljudi i članova Sabora, koji kroz Pollitiku dopunjuju svoj politički rad, nekoliko etabliranih političkih bloggera koji osim na Pollitici objavljuju i na vlastitim bloggovima,pa do "običnih gradjana" koji u Pollitici nalaze mogućnost uključivanja u "simulirani" politički život na jednostavan i efikasan način.

Svima njima zajedničko je to da smatraju konvencionalni politički prostor definiran stranačkim strukturama preuskim i/ili nepraktičnim, a često se izražava i otvoreni prezir prema tom sistemu u kojem dominira klijentelizam, negativna
selekcija i karijerizam. Mislim da nisam daleko od istine da je taj stvarni politički prostor, odnosno način na koji je organiziran i kako funkcionira u praksi, neprivlačan mnogim ljudima koji bi inače rado doprinijeli zajedničkom dobru političkim radom .

Pollitika kao Internetski medij, uz ostale praktične prednosti (virtualni prostor), omogućuje elegantno zaobilaženje toga, ali nažalost, samo na nivou simulacije.

Ali, dosadašnje iskustvo Pollitike pokazuje da je "baza" Pollitike preuska i da joj nedostaje težina da bi generirala bilo kakva politički potentna okupljanja.

Ako se ne zadovoljavamo sa status quo, jasno je da nešto treba učiniti. Jasna artikulacija "platforme" Pollitike (npr. u vidu deklaracije) u široj javnosti, prije svega kao protuteže profaniranom političkom establišmentu, potencijalno bi mobilizirala veći broj ljudi, poželjno ne-anonimnih i društveno uglednih, i time povećala šanse za klijanje nekih partikularnih demokratskih okupljanja usmjerenih javnom dobru, što je po mom mišljenju krajnji cilj svega.

The Observer

Tko je glasao

Sloboda, to jest potpuna

Sloboda, to jest potpuna formalna neodgovornost sudionika rasprava znaci i nepostojanje ogranicavajucih kriterija koji bi eventualno mogli biti stetni. Uz to, na taj se nacin reze spona izmedju aktivista i neaktivista, sto otezava promjenu orjentacije.

Zato se i meni cini da je dobro odijeliti pollitika.com kao mjesto potpuno slobodnog izrazavanja i djelovanja, od bilo kakve ideje politickog udruzivanja koje se opet moze provesti i putem pollitike com. Samo sto takvo udruzivanje tada funkcionira izmedju pojedinaca i grupa koje su se odlucile udruziti, dok ostali pojedinci i grupe mogu raditi sto god im pase.

U tom smislu pollitika,com sluzi kao melting pot svih uspjesnih, neuspjesnih i nepostojecih inicijativa i aktivista, sto je dobra stvar, IMO.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

impresivan trud i skidam

impresivan trud i skidam kapu za njega

dobra pitanja također, moja razmišljanja idu u otprilike slijedećem smjeru:

a) lokalni izbori su nekih 15 mjeseci od nas, to je otprilike vrijeme kada je pollitika nastala prije parlamentarnih izbora i nadam se da će se u slijedećem razdoblju pollitika koristiti i iskoristiti da se neki lokalni problemi počnu raspravljati, da se predstavle lokalni ljudi i projekti, to je potencijal za stvaranje veće mase ljudi koja bi se okupila i upoznala i koja bi mogla činiti neko nacionalno "tkivo" u budućem razdoblju

b) bio sam prije nekoliko tjedana predložio nekoliko akcija (s kojima se zbog previše posla nažalost ne mogu u ovome času baviti) no te ideje ću protjerati kroz pollitiku uz sve ljude koji su u tome voljni sudjelovati; mislim da ništa ne bi bilo toliko dobro za pollitiku kao konkretna pozitivna i opće prihvaćena društvena akcija (političkog usmjerenja naravno), još ako pritom i uspije tim bolje

c) ne vidim da se pollitika može pretvoriti u bilo koju vrstu političke snage, no da ona bude potencijalni inkubator takvih snaga ili nekih ideja apsolutno da; smatram da je nužno da međusobno razgovaramo neovisno o našim političkim preferencama jer samo uz međusobno poštivanje i razumijevanje možemo donositi odluke koje onda imaju nacionalne posljedice - naravno, teško da će se ovdje donijeti neka takva odluka, no možda netko nešto nauči ovdje i odluči to primjeniti u saboru, vladi ili gdjegod djeluje

Tko je glasao

U Srbiji je G17 krenuo kao

U Srbiji je G17 krenuo kao pokret intelektualaca za promjenu situacije u društvu i prije svega svrgavanje Miloševića. Ako se dobro sjećam danas je - stranka ili pokret nalik na stranku. :-))

bezkomentara.org

Odabrali smo ih na ponos i diku, na svoju priliku i sliku...

Tko je glasao

Ovo je jedna u nizu

Ovo je jedna u nizu sugestija da se iz mrakove pollitike stvori nešto veće, obimnije, da se iz dnevnika i komentara prijeđe u izravniji politički pokret ili kao što je sada slučaj „oživi“ okupljanjem novih intelektualnih snaga. Svaka je od tih inicijativa dobra na svoj način. Treba ipak imati u vidu da je nama koji smo pisali ovdje to pisanje najčešće tek odušak te da većinom imamo prizemne brige u stvaranju novca za život i da smo, politička bića u onoj praktičnoj sferi u strankama, civilnim udrugama.. ako nam je do toga uopće stalo.

Koliko pratim, većinom se ovdje izražavaju stremljenja u smjeru političkih promjena i to mi nikada nije bilo sporno. Ali te promjene su moguće samo kroz prihvaćeni partijski sustav i tek onda kada rezultiraju s, u odnosu na prošle izbore, dodatnih preko 100.000 glasova. Tek je tada moguće vratiti "vlast otetu demagogijom". Vjerujem da sugestija iz teksta ne razmatra mogućnosti da se promjene odvijaju drugim sredstvima (revolucijom) nego kroz preobrazbu u okviru višestranačkog sustava.

Okupljanje intelektualaca ima smisla ako će takve razrađene (i kroatizirane) ideje uobličene u deklaraciju, manifest, platformu ili drugo pismeno prestati biti samo elitno-intelektualne već biti odaslane i prihvaćene od onih koji vlast delegiraju u većini – glasača.

Stepenica je dosta – okupiti intelektualce, motivirati, postići suglasje, utvrditi prioritete, voditi akciju u vremenu i prostoru. I za to osigurati novac.

Najveći je problem da se u glavama većine izazove stanje u kome će biti sramota ne učiti, ne raditi, ne ponašati se uljudno, humano i solidarno. To je ipak proces preobrazbe sustava vrijednosti a za to treba odgojiti posve novu generaciju.

Tko je glasao

Interesantno. Estonija je

Interesantno. Estonija je bila pod ruskom cizmom 50 godina pa opet nisu morali cekat nove generacije da se izvuku. Vec su upravo te generacije odgojene pod Rusima digle Estoniju na noge. Naravno, prebaciti odgovornost na buduce generacije nesto je komotnije rjesenje. Ako se moze nazvati rjesenjem, naravno.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Jedan od dobrih stvari koje

Jedan od dobrih stvari koje su Estoncima ostavili Rusi je navika da se knjiga čita u vlaku i na putu na posao - naučili su da uče. Druga je što su dvaput veći od Zagreba po broju stanovnika i što im je Finska i Švedska (banke) pomogla znanjem i kapitalom. Nadalje već su do 2000. godine kompjuterizirali čitavu zemlju. Osim toga 30% stanovnika Rusa možda isto daju neki doprinos tom razvoju. Imali su sreću pa napravili bolju privatizaciju nego mi, a u EU su primljeni pod drugim uvjetima nego što se od Hrvatske traži. Zato je Estonce teže uzimati kao primjer mada se može poželjeti da i mi tako uspijemo.

Mi sa šezdeset, po prirodi stvari, tipujemo na uspješnost slijedeće generacije.

Tko je glasao

Sve u svemu, najlakse je

Sve u svemu, najlakse je naci ispriku za nerad. Ali to nigdje ne vodi. Ni ovu, ni buduce generacije.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Wow, wow, wow...let's not

Wow, wow, wow...let's not get carried away too soon, shall we?

Euston Manifesto je pokušaj Nicka Cohena (novinar Observera) i ostalih koji su podržavali britansku imperijalističku ekskurziju u Mezopotamiji da prikriju svoju pogrešnu procjenu, povrate izgubljene pozicije i reorganiziraju ljevicu prema svom nahođenju. Manifest se pokazao prilično neozbiljnim (među prvih 15 najvažnijih pitanja se našao open-source software) i neuspješnim jer iz njega ništa previše konkretno nije proizašlo pa je poslužio tek kao dobra priča u liberalnim tiskovinama za ispunjavanje jednog tjedna. Eustonovci su samo ostavili dojam trendy middle class intelektualaca koje je šira ljevica ignorirala.

Par linkova za background:
Introducing the Euston Manifesto: Why we have written a new statement of principles for the left (Guardian)
The moral quicksand of the moral high ground (Guardian)
Oh dear big night in the pub, I can't remember what happened...
It’s raining manifestos

I na kraju, biser iz kolekcije reakcija na EM: sprdačina THE REAL EUSTON MANIFESTO sa Voida

We are committed to democratic norms, procedures and structures known as the status quo. We stand for freedom of our opinions in the left wing media, good pensions and company cars. We value the right to daily assembly down the pub, free lunches, and the separation of the Groucho Club and religion.

:)

Manifesti pripadaju u demokratsku tradiciju na otoku. Prije parlamentarnih izbora svaka stranka objavljuje manifest na temelju kojeg ju se procjenjuje u izborima i nakon izbora. Općenito uzevši manifest je kao platforma dobra ideja, ali neka ne bude baš Euston Manifesto uzor.

P.S. Imaš moj deep respect za prijevod i trud.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Radi se o inspiraciji i

Radi se o inspiraciji i formi.

Kontekst nastanka Euston Manifesta nije relevantan, kao ni Irački rat i open source, za mogućnost njegovog korištenja kao predloška u Hrvatskoj - ako se procijeni da ima rezona.

Ali, treba stvari staviti na pravo mjesto.

The Observer

Tko je glasao

Vrlo zanimljivo! Par puta

Vrlo zanimljivo! Par puta sam, površno, pogledao taj sajt, poneki tekst s njega. Nisam obratio dovoljno pažnje na samu ideju. Hvala na trudu oko prijevoda!

Jedan ozbiljan problem pri eventualnom prijenosu zamisli u hrvatski prostor: tekst je pisan sa pozicija one ljevice ("demokrati i progresisti") koja kod nas ne postoji kao artikulirana idejna pozicija (da ne gtovorimo recimo o "egalitarnim liberalima"). Ta je lijeva pozicija naravno snažno prisutna i ukorijenjena u Velikoj Britaniji i drugdje u razvijenim zemljama zapada, ali kod nas je jedva poznata. Otuda, manifest koji polazi od nezadovoljsta stanjem na ljevici i poziva na "vrijednost njenim izvornim vrijednostima" u Hrvatskoj ne bi mogao biti shvaćen.

Naravno, moja osobna idejna pozicija jest ovome bliska! Glede SDP-a: nema naravno "povratka", nego prvi put treba ozbiljno preispitati značenje svojeg pozicioniranja na socijalističku ljevicu, i kako biti član "Socijalističke internacionale" a da se ne usudi spomenuti ne samo "socijalizam" nego i "socijalnu pravdu", "one koji žive od svojega rada", antiklerikalizam isl.. Evo retorika posljednjeg priopćenja Komisije Iustitia et pax HBK o upravljanju i gospodarenju prostorom (ne o komunističkim zločinima - ona druga!) lijevija je od retorike koju rabi SDP. :-P

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Nu, oko temeljnih problema

Nu, oko temeljnih problema drustva vec postoji podloga za uspostavu koncenzusa. Da samo taj dio rijesimo, Hrvatska bi vec bila za koji red velicine ljepsa zemlja. Dovoljno lijepa i da se pasimisti nasmijese.

Naravno, pitanja Tita i gay brakova smatram irelevatnima u ovome politickom trenutku dok niti temeljne institucije nisu profunkcionirale.

Dalje. Ta irelevantna pitanja za ovaj politicki trenutak niti ne mogu biti rjesenja dok se nije razvila drustvena solidarnost i povjerenje. Stvari koje se upravo stvaraju kroz realizaciju vec danas artikuliranog opceg interesa.

A sto se tice klasifikacija, whatever.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Komentar i više nego na

Komentar i više nego na mjestu.

Jasno mi je da bi ovo kao predložak trebalo proći kroz temeljitu "kroatizaciju" da bi ga ljudi razumjeli. Valjda imamo snaga koje su to u stanju...

The Observer

Tko je glasao

Svaka cast za tekst

Svaka cast za tekst :-)

Dakle, ti predlazes da se izabrani delegati ovog sajta usredotoce na kreiranje manifesta. Sta kaze Posl3k? Jel to OK? Sad, da bacim par misli u bubanj.

Imamo recimo 20 bitnih tocaka, mozemo ih klasificirati prema Crobarometru i interesu javnosti, kako bismo utvrdili prioritete. I onda mozemo copit u fokus jedan po jedan i krenuti putem uspostave prihvatljvog kompromosa koji iza sebe ima dovoljnu vecinu da bi bio relevatnan. Tocka po tocka, rijesmo dvadeset tocaka (mozda imamo i alternativna rjesenja) i onda idemo u grupiranja, te gledamo koji program ima najvecu sansu za ostvarenje, najvecu snagu.

U cijelu pricu naravno ukljucujemo sve odreda, cisto za primjer, Vesna nema da ignorira situaciju kada se pocne pistati o korupciji i pravosudju. Ili David pricu o NATO savezu :-D. I tako dalje. Jer bitno je da sudjeluju svi bitni.

I onda idemo jacati politicki znacaj tih ideja. Kroz medije, kroz pridobijanje politickih i drugih utjecajnih institucija i partnera, vrsimo snazan pritisak kroz sve politicke pore drustva, kreiramo turbo pozadinski lobi, gdje nema da nema. I preuzimamo snagu od svih onih papirnatih laznjaka. I deremo dok ne mozemo provesti sve svoje programske ciljeve.

Jasno, sve ostaje otvorenostojno, dok je tempo optimizacije utemeljen na politickom trzistu prioriteta.

To bi bilo nekih pet centi u ovome smjeru.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Operacionalizaciju

Operacionalizaciju prepuštam snagama na terenu.

Podržati ću u granicama mogućeg.

The Observer

Tko je glasao

Ma cisto da isfuram

Ma cisto da isfuram refleksiju koju je pobudio tvoj tekst. Nista vise, nista manje :-)

A snage na terenu? Hmh, tu postoji problem. Sto je motor sto goni te snage? Jer koliko vidim, klijentelizam je ono sto fura sadasnji politicki proces. A nisam upoznat sa drugim pogonima. Idealizam? Izgori za pet minuta, kod prve zesce prepreke. Osim kod onih koji vjerovatno imaju medicinsku dijagnozu (F30).

Dakle, sto nam je pogon sistema?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ako se ispravno ograniči,

Ako se ispravno ograniči, možda stvar i nije toliko zahtjevna da se ne bi mogla isfurati inercijom postojećeg kretanja...

The Observer

Tko je glasao

Paaaa, recimo to ovako, onog

Paaaa, recimo to ovako, onog trenutka kad pollitika.com usvoji proglas kojim se sindikati i sindikalno organiziranje proglašavaju ultimativnim dobrom društva (a da ne spominjem "socijalističku ljevicu" i "ekonomski egalitarizam"), ja ću se pridružiti bijesudrugom u karakterizaciji pollitike.com kao "SDP-ovskog drkališta" :-))))))))))

I vjerujem da će se takvih naći još ...

Naravno, ukoliko je većina za (a vjerujem/siguran sam da jest ;-), ja vam ne odričem pravo da se tako stvar organizira, ali ... bez mene.

Jasno, 90 % stvari iz citiranog proglasa potpisujem, ali na ovakve detalje sam VRLO OSJETLJIV :-)))

Tko je glasao

Ljudi smo, dogovorit cemo

Ljudi smo, dogovorit cemo se. Jer dogovor kucu gradi :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nije bit u riječima - njih

Nije bit u riječima - njih je lako prilagoditi - radi se o supstanci. Pročitaj dokument pažljivije pa onda donosi zaključke. Jer ako te sam spomen soc. ljevice i ekonomskog egalitarizma toliko distrahira da nisi u stanju dalje ni čitati, onda me ne čudi da razmatraš mogućnost odstupnice u bijesovom pravcu. :)))

The Observer

Tko je glasao

Bez brige, sve sam ja lijepo

Bez brige, sve sam ja lijepo pročitao ...

I nema tu nikakvog "distrahiranja" - radi se jednostavno o drugačijem političko/ekonomsko/socijalnom uvjerenju (koje je naravno ISPRAVNO, za razliku od svih onih koji prodaju egalitarističke ideje tipa "svi smo mi jednaki" ili (ne daj Bože) "od svakog prema mogućnostima, svakom prema potrebama" ...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci