Tagovi

Obrazovanje koje to nije ili budućnost koju su pojeli glupani

Uvijek sam se pitala zašto se obrazovanje ne smatra najvažnijom stvari u svakom društvu/državi? Kako to da nitko ne vidi koliko je važno biti obrazovan, znati,znati kako,razumjeti, promišljati i , kako se to nekad zvalo - biti krijepostan ili što bi ga danas rekli - moralan.
Još se sjećam one izreke starogrčkog mudraca da ako narod Atene ne bude imao dobre postolare da će svi hodati bosi, ali ako ne bude imao dobre učitelje - propast će!
Nije li i naša propast dobrano popločena neznanjem, nemoralom i sveopćim primitivizmom koji je duboko utemeljen u promašenom i zapuštenom sustavu odgoja i obrazovanja.
Nikada sustav obrazovanja nije bio tako devastiran kao posljednjih dvadeset godina. Mogli bi slaviti obljetnicu!
Od reideologizacije s komnunizma na nacionalizam, "čišćenja" nepoćudnih knjiga, a vrlo brzo, i nepoćudnih ljudi, marginaliziranja, osiromašivanja, komarcijaliziranja, ponižavanja i na koncu potpunim raspadom sustava - imamo socijalni geto koji zovemo obrazovanjem.
Doista,čemu služi obrazovanje u Hrvatskoj, danas?
Voljela bih kada bi na ovom mjestu mogla utvrditi da postoji stanovita zavjera i da se ljudi sustavno zaglupljuju kroz i izvan sustava obrazovanja. Možda je u početku bilo ideja o indoktrinaciji kroz sustav obrazovanja, ali danas je to pretenciozno reći. Za kreaciju bilo kakve ideje, pa i one zle, treba imati kapacitet za razmišljanje, a ovdje toga nema! Treba se suočiti s činjenicom da ovu zemlju, naprosto, vode totalni glupani koji su odavno pojeli budućnost sviju nas, a sebe postavili za mjeru stvari.
Nema sistema u tome. Nema teorije zavjere. Preglupi su čak i za teorije zavjere i funkcioniraju samo zato što su obrazovani i odgojeni debela manjina, od koje veliki dio pristaje biti u dealu s - glupanima.
Dragi, brižni roditelji koji još uvijek vjerujete da će obrazovanje pomoći vašoj djeci da imaju bolju budućnost dobro razmislite: kada i ako, platite dvaput ( školi gdje iz proračuna plaćamo nesposobne učitelje pa onda, još jednom instrukcije - da nauče ono što su u školi već morali naučiti) za mrvice znanja koje dobiju neće imati što s njim. Čak i ako završe fakultete, magisterije i doktorate- neće imati što s tim! Provjerite statistike na Zavodima za zapošljavanje...Kome trebaju obrazovani?
U našoj zemlji postoji još jedan, ključan, problem - završiti školu u Hrvatskoj ne znači - biti obrazovan!!!
Završiti školu znači samo i jedino - dobiti potvrdu da si -završio školu!
Diplome se, naime, mogu vrlo jednostavno-kupiti, ispiti prepisati, fotokopirati....
Seminarski se radovi mogu naručiti ( i platiti), doktorati i magisteriji kompilirati i copypasteati...
Sve ima svoj oblik, formu i - cijenu, ali nema - SADRŽAJ!!!
Mi imamo sustav odgoja i obrazovanja:
a) koji ničemu i nikome ne služi, ali je jako prenormiran i važan pa će se trubiti o "društvu znanja" , ma što to bilo
b) koji je potpuno neučinkovit, ali ga nitko ne "mjeri" pa se to i ne vidi (osim kada tamo neka PISA projekt pokaže u kakvoj smo komi)
c) koji služi socijalnom getoiziranju i pacificiranju mladih te ubijanju svake kritičke misli i akcije od vrtića pa naviše
d) koji hipertrofira državne službenike i kvazi intelektualne elite čiji je doprinos u zajednici nepostojeći (svrha su sami sebi)
e) koji uhljebljuje podobne i poslušne koji su se unaprijed odrekli svakog angažmana i koji služe da "znanstveno" potkrijepe genijalne misli, ideje i "reforme" vladajućih glupana.
f) koji će se potpuno komercijalizirati i biti dostupan samo imućnima, a producirat će profile koji će "tržištu rada" čitaj skladištima, supermarketima, kockarnicama, golf terenima i dr. - biti potrebna.
I bilo sistema i/ili zavjere ili ne u devastaciji obrazovnog sustava u ovoj zemlji to , više, i nije važno.On gotovo da više i ne postoji. Dvadesetogodišnjim sustavnim uništavanjem imamo posljedice gore i od rata u Libiji i radijacije u Fukušimi.
Glupače i glupani odlučuju o našim životima i pojeli su nam budućnost. Nepovratno. Bez da smo ispalili slovo!

Komentari

samo su pale maske

Ne bismo se trebali toliko brinuti o obrazovnom sustavu. Pa on ne služi ničemu do li da nas pripremi za svijet rada, dakle da budemo korisni nekom kada odrastemo.

Negdje sam pročitao izjavu visokog dužnosnika britanskog obrazovnog sustava: škola služi samo da „prosije“ djecu u državi kako bi se otkrili pametni i talentirani... Kada se tako „reducira“ funkcija škole onda postaje jasan pojam „usmjerenog obrazovanja“, nečeg što pamtimo iz prošlosti u negativnom svjetlu. Na kraju, nije na odmet sjetiti se da se institucija škole/sveučilišta pojavila u povijesti u onom trenutku kada je rad postao složeniji pa je bilo neophodno dugo se pripremati za njega.

Kada čitam da Finska ima 30% posto visokoobrazovanih onda ja ne mislim da finska država jako voli svoje građane, nego mi je prva misao kako je finska upravljačka klasa (buržoazija, tajkuni, poduzetnici...) krenula u avanturu zarađivanja na najsloženijim znanstvenim i tehnološkim područjima pa je onda logično da su od države „naručili“ obrazovanje svekolike populacije na najvišoj razini. Da to nije tako ne bi im se desio „propust“ da plaćaju tamo neko obrazovanje Finaca zato jer im je stalo do svojih sunarodnjaka. Da je to tako ilustrirat ću primjerom i iz moje blizine, u vremenu početka industrijalizacije u Slavoniji. Škole za kvalificirane radnike u industriji bile su u vlasništvu tadašnjih privatnih kompanija, a mi smo ih kasnije zvali industrijskim školama...

Moramo se zapitati kome u Hrvatskoj danas trebaju dugo školovani ljudi: turizmu, trgovini, poljoprivredi, ugostiteljstvu...? Kakav u takvim uvjetima treba biti obrazovni sustav i tko će ga financirati? Nedavno je objavljena vijest kako jedna tvornica u Mađarskoj (SIEMENS) nije zadovoljna mađarskim obrazovnim sustavom, pa su odlučili osnovati svoju školu pri tvornici za kvalificirane radnike...

Mislim da naslijeđeni obrazovni sustav, sa srednjom školom u svakom nekadašnjem općinskom mjestu i sa takvom mrežom sveučilišta i veleučilišta, više ne možemo izdržati. Kome to uopće treba...?

Prva faza urušavanja sustava je pad kvalitete.

Tko je glasao

Kome to uopće treba?

Treba homo sapiensu, onoliko koliko želi biti biće duha i kulture.

Ukoliko želi biti puki opslužitelj kapitala i moderni barbar - onda mu ne treba.

Tko je glasao

Plakanje

Proces obezvrijeđivanja školskih sustava vidi se u cijelom svijetu. Oficijelnih sustava.
Posljedica je to zidanja hijerarhijskih piramida kojima znanje strukturalno smeta.

Ali dešavaju se nove značajne stvari.
Besplatno neoficijelno , svakom dostupno obrazovanje.

http://www.khanacademy.org/
(Browse our library of over 2,100 educational videos...)

To je samo jedan od primjera......

Tko je glasao

Koliko nastavnika /profesora

Koliko nastavnika /profesora u Hrvatskoj zna za postojanje npr. Khanacademy.org?

Prepostavljam - zanemarivo malo.

Koliko ih je pokušalo iskoristi taj odličan materijal u svojoj nastavi - indirektno u pripremamam ili direktno, on-line u razredu?

Vjerojatno još puno manje

Ako sam u pravu - tko je tome kriv?

The Observer

Tko je glasao

izvori

Davno, kada sam bio mladi nadobudni student, stalno su nam profesori "tupili" da oni nisu lijevak znanja kojim se uljeva znanje u naš (studentski) mozak, već su oni tu da objasne nejasne stvari i upute nas na izvore znanja (literaturu).

S vremenom su se upute o izvorima znanja pretvorile u marketing profesorskih udžbenika i skripti. Marketing zaleđenog znanja u vremenu. Pod parolom "to je sve što trebate znati".
Dovoljno znanje, a što je dovoljno znanje, odlučuje profesor.

Trebalo bi u sve stupnjeve obrazovanja i u sve predmete uvesti obavezu učenja (kako profesora, tako i đaka i studenata) i istraživanja novih izvora znanja i služenja s njima.

Učenje korištenja interneta.

Umjesto da svi plaše mlade groznim stvarima koje se mogu promaći na internetu (zamislite - pornografija, pedofilija, naputci za izradu bombi .....) trebali bi se i mediji i profesori, a i đaci i studenti potruditi da se internet iskoristi u razvojne svrhe

Učenje

Tko je glasao

samo bih dodala da su mene ne

samo bih dodala da su mene ne sjećam se tko ni gdje (može biti u srednjoj školi), ali sam to dobro zapamtila, učili da riječ "studirati" znači proučavati, učiti, istraživati sam za sebe - ono što ti profesor da da naučiš kako bi prošao ispit, to nabiflaš, ali na tebi je da širiš svoje znanje i odeš kilometrima dalje do nove spoznaje - to je onda pravi student, pravi intelektualac - ostalo je sve proizvodnja budala na traci.

Internet je fenomenalan i danas je zaista puno lakše izdići se iznad prosjeka...

Tko je glasao

mediji i profesori

Mediji - mislim da od njih previše očekuješ. Budući živimo u medijskom okruženju koje vrvi naslovima tipa "Haker iz zadarske osnovne škole provalio u Pentagon" i slične idiotarije, ne bih se previše pouzdavao u iste. A simpatično bi je bilo i kako su se novinari HRT-a nedavno pobunili što im je onemogućeno korištenje facebook-a s radnog mjesta - "jer su sada uskraćeni za bitne medijske informacije". Ideš! :)

Profesori su neka druga priča. Naravno da ima onih koji se znaju služiti "novim znanjima". No nije mi jasno kako neto - MZOŠ ili Agencija za obrazovanje nije uvela obavezno znanje služenja internetom - i neko razdoblje u kojemu se to mora dogoditi. Kada se samo sjetim one medijske pompe da će "svatko novorođeno dijete u RH imati svoju mail adresu" i sličnih projekata - onda se sramim. A ova grupa profesora/učitelja koji imaju u želje i volje - često imaju takve materijalne uvjete na poslu da to čovjek - koji nije unaprijed pripremljen na to - ne može povjerovati.

Tko je glasao

drzava casti email adresom, a

drzava casti email adresom, a za pristup se snadji sam :)

Tko je glasao

Indirektni odgovor možda leži

Indirektni odgovor možda leži u sljedećem: Sal Khan ili Patrik u 1 ili 2 youtube videa od po 10 minuta objasne više i bolje nego "konkurencija" u 90 minuta.....tu je negdje odgovor zašto neki ne žele znati......

Tko je glasao

Salu Khanu svaka čast, a ja

Salu Khanu svaka čast, a ja bih htio dodati još i Patrika - pa kome treba instrukcije iz matematike ima ih besplatno na :

http://www.youtube.com/user/patrickJMT

Tko je glasao

Upravo tako sad vec mogu miran napustiti ovaj dnevnik

Teaching company ali nije besplatno http://www.teach12.com/.
Modern scholar http://www.recordedbooks.com

Nije problem obrazovanja nego je problem usmjerenosti. Problem fokusa. Toliko je toga dostupno, omoguceno i na dohvat ruke, da je postao problem sto od svega izabrati i na sto se fokusirati.

Tko je glasao

Ima cak ovakvih

Ima cak ovakvih stvari:
Liberty and Its Price: Understanding the French Revolution
http://www.recordedbooks.com/index.cfm?fuseaction=scholar.show_course&co...
koje kad poslusas odmah ispadnes pametniji ovdje:
http://pollitika.com/marse

Dakle, sto je vazno?
Vazno je opskrbiti se dobrim motivom, dobrim problemom i onda za to potraziti dostupno obrazovanje. To nije lako jer ima smeca i prilicno je zahtjevno samo izabrati sto jest vjreodostojno, a sto nije. Recimo moze se upasati u gomilu zamki pseudoznanosti i pseudox i to je jedan od opasnijih izazova. http://www.examplesof.com/science/pseudoscience.html megadoze C-vitamina jedan od tipicnih primjera, umjesto toga bolje je pogledati: http://www.teach12.com/tgc/courses/course_detail.aspx?cid=1950 sto je mozda malo vise tehnicki no ne nejasno ako se trudi.

Dakle, vazno je imati onu esenciju pravila, onu esenciju pogleda na svijet, temeljnu istinoljubivost i dobronamjernost uz nikad zamrlu zdravu i nadasve inzenjersku kriticnost i onda prioniti na posao.
Ljudi se vise trude oko toga da ispadnu pametni, odnosno da se ne primjeti da eventualno to nisu, nego sto se trude oko toga da doista razviju i uberu plodove svoje marljivosti.
Skola bi po mom shvacanju tu trebala biti da ljudima - de facto djeci, prenese te osnovne vise svjetonazorske stvari s kojima ce pristupati ukupnom zivotu.

Tko je glasao

Razlika

Razlika između obrazovanja do devedesetih i poslije devedesetih.
Do devedesetih su nastavnici i tukli učenike.
Danas učenici tuku nastavnike.

sve dobro...

Tko je glasao

FRUSTRACIJA

čovjek kada čita neke tekstove i kada bi tome pridavao veću POZORNOST nebi mu ostalo ništa drugo do sebi pustiti metak u glavu.
Sreća pa ljudi ne priadaju važnost nikakvu a kamoli veliku ovakvim i sl tekstovima. U ovom članku je jasno samo da su OSOBNE frustracije, autora, oslikane kroz tekst

Tko je glasao

Recimo da se slažem sa tobom.

Recimo da se slažem sa tobom. Sumirano, obrazovni sustav je beskoristan i u njemu rade glupi nesposobni kvazi intelektualci. Nikakvih rezultata nema, a pretpostavljam da te onda valjda netko drugi naučio čitati i pisati. Dobro. Kada si već tako lako otpisala 2,13% populacije koji rade u obrazovanju (usput, prije nego netko ponovo počne kako je to previše, skoro najmanji broj u Europi) onda valjda znaš bolje? Pametnija si od svih tih teta, svih nastavnika i svih profesora?

Nikada, ali baš nikada, ni u ludilu mi ne bi palo napamet popljuvati toliki broj ljudi ovako kolektivno. Pa čak ni članove 'adezea.

Sad bi se moglo tvrditi da je povezivanje nesposobnosti vlasti i obrazovanja afirmacijska
konsekvensa, da je izjava da nikom ne trebaju obrazovani brutalno generaliziranje, da je dobar dio tvog dnevnika „argumentum ad populum“ iliti na naški patetična demagogija, i sve u tvom stilu… Ili možda zlobno izjaviti da, ako zbilja vjeruješ u to što si napisala, nemoj svoju djecu upisati u školu … Ali nekako nemam volje za to, Umjesto toga, mogu samo savjetovati da bolje usmjerite svoj bijes i ogorčenje.

Lijep pozdrav,
Ivan B., prof.

Tko je glasao

... labor omnia vincit...

Dragi kolega!
Naime, ja radim u sustavu odgoja i obrazovanja i znam stvari kao insider, vrlo dobro! Naravno da generaliziranje nije dobro, ali nije dobra ni apologija ni apatija. Uvijek i svugdje ima kvalitetnih, entuzijastičnih i empatičnih ljudi koji rade USPRKOS , a ne uz pomoć i podršku sustava. I upravo je u tome problem! Ovo je priča o sustavu i njegovom odnosu prema nečemu što bi trebalo biti najvažnije, a postalo je najmarginalnije. Sustav se ne može održavati na entuzijastima jer oni nisu perpetuum mobile.
Nije moguće čak ni isprovocirati javni dijalog, toliko nikoga nije briga, a kost se baca među ljude koji se onda međusobno optužuju tko je odgovoran. Jesu li djeca besprizorna i kvarna, roditelji kreteni koji delegiraju odgovornost učiteljima, učitelji nesposobni i birokrati....
Naravno da sam ogorčena i bijesna i naravno da treba hipertorfirati stvari da bi potakle neku emociju. Pa i vi ste sada bijesni. Na mene.Što je dobro!

Srdačno

Tko je glasao

Heh.

Nisam bijesan, nikad ne prenosim raspravu na tu osobnu razinu, ali istina da već pomalo imam refleksni obrambeni gard. Osjećam potrebu braniti ove koje rade usprkos sustavu čije je glavne mane rupert izvrsno popisao ispod. Često ljudi u isti kalup guraju sve desetke tisuća ljudi u obrazovnom sistemu, a većina problema dolazi od onih par stotina na vrhu ... Ima jedna dobra na tu temu:

"Ako je ovo ludilo, ima u njemu sistema.
A ako je ovo sistem, potpuno je lud."

I kako onda da mi ostanemo normalni? ;)

Tko je glasao

Mislim da je danas manje

Mislim da je danas manje opasno biti zatvorski čuvar nego srednjoškolski profesor....

Tko je glasao

Profesore!

Hvala za ovu rečenicu: "Bolje usmjerite svoj bijes i ogorčenje!"

Bolje, tj. umnije!

Tko je glasao

Posve je svejedno da li se u

Posve je svejedno da li se u govorima ljudi mobiliziraju po nacionalnim, rasnim, akademskim, strucnim ili bilo kojim drugim temeljima.
Uvijek se demagozi sluze slicnim obrascima. Oni drugi ne valjaju mi valjamo i protiv njih i takvih se treba boriti.
Zapali se borba i eto ti srece puste.
Demagozi imaju problema kada se ti "oni" malo demistificiraju.
Npr dovoljno je kada se umjesto anonimnog "oni" pomisli na konkretne ljude sa imenom i prezimenom, sa ostalim ljudskim karakteristikama. Kada se pomisli da su to ljudi koje poznamo, koji imaju iste sklonosti, navike, potrebe i ocekivanja kao i mi.

Pa koji su to ljudi koji cine sustav obrazovanja u Hrvatskoj? Jesu li to neki ljudi iz (famozne kovanica) "resornog ministarstva", iz skola i fakulteta i sl.? Pa ti ljudi imaju imena i prezimena, dijele istu sudbinu svih nas.

Nist ne valja? Ma je li? Zaglupljivanje.

Puno postenije bi bilo reci, ako ne zelite da vam usadimo sveopci osjecaj gadenja prema svemu i svacemu dajte smijenite ovu Vladu cim prije i izaberite nas.

Halo, pa u hrvatskom obrazovanju sudjeluje toliko mnogo ljudi i toliko se vrlo stvarne energije, napora i svega ostalog na to svakim danom trosi da bi netko tako nonsalantno i demagoski za potrebe jedne opce predizborne i slicne panike izjavljivao kako obrazovanje nista ne valja.

Tko je glasao

Da li obrazovni sistem valja

Da li obrazovni sistem valja ili ne valja moramo procijeniti po njegovom krajnjem proizvodu - pojedincu koji izlazi iz mašine toga sustava. Kakav je taj pojedinac kao osoba i kao budući radnik?

Sigurno nije bez vraga kad se u svakodnevnim razgovorima, privatnima ili javnima toliko prstom upire na negativnosti toga sustava. Tko to poriče taj je nalik na onoga ministra unutrašnjih poslova koji tvrdi da je stanje javne sigurnosti sada bolje nego u doba socijalizma.

Sigurno unutar sustava ima vrijednim poštenih i marljivih POJEDINACA, to statistički mora biti tako, ali cijeli sustav stvara neki čudan proizvod na čudne načine

Tko je glasao

Samo dva mala prigovora.

1. Pripisujete nam preveliki utjecaj. Realno, na dijete više utječe obitelj, prijatelji i društvo, nego škola. Mi ih možemo naučiti puno toga, ali ih ne oblikujemo. Zbilja ne možemo popraviti nedostatak roditeljskog interesa ili negativne dojmove koje pokupi izvana.

2. Nikada, ali nikad, ne zvati dijete ili mladu osobu proizvodom. To je jezivo nehumano. Škola nije tvornica, ljudi nisu roba.

Tko je glasao

Mali prigovor:

1. Dijete mi nekidan dobije od profesora prigovor da je "neodgojeno" (razlog je trivijalan, ali nema veze - recimo da je opravdano), i uz to slijedi primjedba: "Nisam ja ovdje da vas odgajam, odgoj morate steći kod kuće!"

Pogrešno, po mom mišljenju! Škola nema pravo da se odrekne svoje odgojne funkcije!

2. U razredu sjedi nekoliko problematične djece, sklone agresivnom ponašanju. Dijete mi s vremena na vrijeme dolazi zbog toga kući uzrujano, u suzama. Škola takve incidente "posprema pod tepih" - da ne bi došla "na loš glas".

Opet pogrešno! Problematično dijete koje svako malo završava na dječjoj psihijatriji, premda nije moje, ipak jest i moj problem - jer moje dijete s tim djetetom provodi dobar dio dana! Škola nema pravo misliti da me se tuđe dijete ne tiče!

Zajednica roditelja i djece (i nastavnika) u školi je potpuno uništena, ne postoji! To je užas!

Jučer su štrajkali novinari "Večernjeg lista". Pozvali su kupce na solidarnost, na taj način da ne kupe "Večernjak". Prodavači novina kažu da nije bilo efekta - "Večernjak" se prodavao kao i obično.

Novinari su štrajkali zato jer su ugrožena njihova materijalna prava iz kolektivnog ugovora. Slažem se, kolektivne ugovore treba braniti od kapitalističkih predatora.

Samo - jesmo li u ovom društvu ikada štrajkali zbog ugroženosti naših - duhovnih prava? Etičkih prava? Intelektualnih prava? Prava koja ima naš razum?

Jesmo li ikada prepoznali trenutak gubitka tih "apstraktnih" prava?

Nismo!

Sada je kasno da se kajemo!

To se tiče i zaposlenih u obrazovnom sustavu! I novinara! I glumaca! I svih nas!

Tko je glasao

ovaj... upravo trenutno to radim :)

Recimo "Dolje Vlada" nije materijalno pravo. Ni anti-nato protest nije materijalan. Gay parade isto. Dakle - nađe se ponekad protesta zbog ne-materijalnih stvari.

Inače, ti isti novinari Večernjaka su od prostesta u srijedu na naslovnicu stavili kako onaj neki čudak pljuje Pernara. Od cijelog prosvjeda njima je to toliko važna vijest da ide na naslovnicu. Tako da - mislim da bi novinari mogli i u jedan štrajk protiv obezvređivanja vlastite profesije.

Tko je glasao

Hoću reći, svi smo dali svoj

Hoću reći, svi smo dali svoj obol u obezvređivanju svog ceha, svoje profesije. 20 godina ova zemlja pušta da joj curi kroz prste sve ono što joj je "bog dao" i na što ima "prirodno pravo".

Najbolja učiteljica koju je moje dijete imalo, pobjegla je iz škole glavom bez obzira, čim joj se ukazala prilika! Bila je mlada žena koja je, učeći djecu abecedi, jednako angažirano nastojala da ih nauči da prihvate malu Romkinju u razredu. Sistem ju je, oprostite na izrazu, odjebao po kratkom postupku.

Njezinim kolegama iz zbornice nije palo na pamet da ustanu u zaštitu njezinog integriteta! Nije im palo na pamet da bi, štiteći nju, možda zaštitili i sebe, svoje profesionalno dostojanstvo!

Istu priču imam i u svojoj profesiji. Svaki dan. Svih ovih 20 godina. Svo vrijeme sam disonantna idiotkinja koja bi htjela nešto "apstraktno", nešto "nemoguće".

Čemu se izlagati ako unaprijed znaš da nećeš ništa postići?

To ti nije dovoljno "jaka" tema za novine! Prema tome: uzalud! Odustani!

I sad se građani Hrvatske, poslije 20 godina, čudom čude što ih je zadesilo! Ma hajde!

Profesore, svi smo krvavi ispod kože!

Samo što to mene još uvijek ne čini "antiintelektualistom"! ne dam se iz inata!

Tko je glasao

Depresivno ...

… ali bojim se točan opis. Ono što najviše ubija u pojam, bar mene, je što preko nastavnih i radničkih vijeća imamo priliku popravljati stvar (o toj razini sudjelovanja i prava većina radnika danas može samo sanjati) a većini se neda, automatski glasaju i samo razmišljaju kada će doma.

Zadržati entuzijazam kroz 20 godina je impresivno, skidam kapu.

Tko je glasao

@IvanB

Ne znam bi li se drug Makarenko složio s ovim mišljenjem o ne-djelovanju škole - tj. nastavnika(ca) kao osobe na formiranje karaktera učenika.

Istina je - škola ne može popraviti tuđe greške - ali može dati izbore, može zainteresirati. Odgojnu ulogu da i ne spominjem - ona se poprilično izgubila. Doduše - kada na nekim sastancima vidim kako izgledaju (i ponašaju se) ravnatelji svih škola u RH... mnogo toga čovjeku bude jasnije.

No - neke stvari su definitivno bolje. Škole sada znaju što je disleksija, znaju što je razvod u tijeku, znaju mnoge stvari - i to je veliki pomak. No - meni fali u školi osjećaja jednakosti koji je prije postojao (propisane kute, papuče i slično) i fali mi okus griza od mlijeka u prahu s čokoladnim mrvicama za užinu :)

Tko je glasao

Dosta je prošlo od vremena

Dosta je prošlo od vremena druga Makarenka, svijet se promijenio, revolucija je pojela svoju djecu, a i pokazalo se da projekt usađivanja kolektivnog duha i nije baš uspio. Tako da mislim da su plave kute i griz samo nostalgija, hoće to sa godinama :)
Da je puno stvari definitivno bolje, naravno, ali nekako imam dojam da su drugi više napredovali. Naš sistem je dosta otporan na promjene, bez obzira dali su pozitivne ili negativne …

Tko je glasao

hej hej Makarena Makarena...

Makarenka sam ipak naveo kao "vic", usađivanje kolektivnog duha tog tipa više nije niti poželjno. Samo sam htio naglasiti da kolektiv i te kako može biti korektiv "obitelji" i "društva" - ako baš čvrsto to zacrta.

Budući sam puno u kontaktima s učiteljskom/nastavničkom populacijom - i pošto sam prisustvovao brojnim skupovima i seminarima - mogu reći da me najviše ljuti disproporcija tipa "zadrigli nepismeni ravnatelj" u kombinaciji s zainteresiranim psiholozima, pedagozima i nastavnicima - bez ikakve materijalne podloge i uz kresanje svih troškova. Slažem se da je to izrazito nepoticajna atmosfera. (Naravno, ovo je generaliziranje).

Dodajmo tome i određeni postotak nastavnika koji je statičan - i slika je potpuna.

p.s. Moram priznati da postoje i škole tj. kolektivi koji su "stani - pani" i izazivaju divljenje.

Tko je glasao

U mojoj školi nisu znali što

U mojoj školi nisu znali što je "razvod u tijeku"! Bolilo ih je dupe za to! (Kad sam pokušala govoriti o tome, razrednica je bacala pogled kroz prozor i na svoj sat! Svim znakovima koje je imala na raspolaganju mi je davala do znanja da je obavila svoj posao time što mi je pročitala ocjene iz dnevnika! )

Igrom sudbine (kako to već biva), i ja sam prije mnogo godina bila nesretno dijete razvedenih roditelja... Moj me je razrednik zadržao u razredu nakon nastave.... Danas ne bih mogla ponoviti ono što mi je govorio, ali znam da sam dobila toliku količinu empatije da bi mi dostajalo i za tri života! Prije ću zaboraviti vlastito ime, nego ime tog čovjeka - kojega više nikada u životu nisam vidjela, i nemam pojma da li je uopće još među živima!

Tko je glasao

No - meni fali u školi

No - meni fali u školi osjećaja jednakosti koji je prije postojao (propisane kute, papuče i slično) i fali mi okus griza od mlijeka u prahu s čokoladnim mrvicama za užinu :)

A onaj najbolji čaj??

...Starimo ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Bigulica!

Ne podjaruj uspomene! :)

A onaj kruh namazan paštetom koja se do velikog odmora zagrije i raskvasi!?... One učiteljice sa natapiranom kosom i golemim punđama!? :)

Tko je glasao

A onaj kruh namazan paštetom

A onaj kruh namazan paštetom koja se do velikog odmora zagrije i raskvasi!?...

Pa još s ONIM čajem .... ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Prva tocka na koju sam zelio

Prva tocka na koju sam zelio ukazati je bas ovo sto se sad ovdje dogodilo.
Lako je pricati o losem obrazovanju i kako nista ne valja, ali cim u vidu imas neku konkretnu osobu (kao sto je npr IvanB) onda demagoske metode poticanja na akciju gadenjem i hiper kritikom nekih imaginarnih osoba padaju u vodu.
Cim u tim drugima prepoznamo nama slicne osobe; konkretne i sa konkretnim sklonostima slicnim nama onda obicno dolazi ili bi trebalo doci do preispitivanja takvih demagoskih principa.

Nista obrazovanje danas nije losije nego je bilo prije. Da je kojom srecom prije bilo ovih medija, ovih mogucnosti da se puno prije raskrinka ono tako "dobro staro" obrazovanje gdje su se na djeci izivljavali ludi ucitelji i profesori kakvih sam se eto samo osobno nagledao u mom skolovanju. Pa gdje je samo punina one ideologije koja je njegovala (maltretirala) to "dobro obrazovanje" obrazovanje jucer, zadrtost, ... sve je to bilo do neba zesce nego ovo sto imamo danas kad se kakti zalimo da nist' ne valja.

Ovo danas nije idealno, ali ( i sam sam otac skolske djece) siguran sam da je situacija puno bolja nego je ikad bila.
Gomila stvari se u meduvremenu promijenila, premda su mnoge stvari opet ostale iste. Tako je i sa skolom. Ona se i njena uloga znacajno promijenila i to za sve sudionike obrazovanja, ali je istovremeno opet dosta toga ostalo istog.
Skola vise naprosto nema monopol na obrazovanje jer se obrazovati za danasnji svijet moze, treba i mora i uz skolu i institucionalizirane oblike obrazovanja, ali je skola, sveuciliste, akademija opet ono sto je na neki nacin uvijek bila - organizirano mjesto koje usmjerava i potvrduje to obrazovanje. Danas je uloga roditelja u obrazovanju djece puno veca, tako da to nije jednostavno izvuci na svojim ledima posebno uz vise djece i uz zaposlenije roditelje. Nadalje, danas je tesko ostvariti i suradnju oba roditelja u tome svemu.
100 drugacijih pitanja na kojima uopce nitko od kriticara "nist ne valja" ne brine.

Ne samo da je sada puno bolje, nego je doista puno puno bolje. Na koncu da cak i priznamo da je obrazovanje prije bilo bolje nego sad, kako to da ti prije bolje obrazovani sada (da ne velim "proizvode") obrazuju losije obrazovane od sebe? To je proturjecno.
Ako sada obrazuju losije nego su njih obrazovali prije, onda su oni lose obrazovani, a ja sam siguran da to nije tako vec obrnuto.
Sada se bolje obrazuju, samo su izazovi dobrog i loseg obrazovanja danas nesrazmjerno veci nego su prije bili.
Danas onaj koji propusti zadovoljavajuce obrazovati se puno vise gubi nego onaj prije. Zato to izgleda strasno.

Poplava gluposti na svim medijskim kanalima uopce ne smije obeshrabljivati. Istovremeno sa svim tim mnostvom kanala nudi se nevideno vise mogucnosti kvalitetnih kanala za izrazito kvalitetne i pametne stvari.

PS Ovakva melankolija uvijek je vladala u povijesti. Uvijek je trenutacna situacija izazivala sablazan optuzbe za zaglupljivanje i sl., no uvijek su ispod toga ljudi grabili naprijed.

Tko je glasao

Konkretno ...

Evo nekih konkretnih primjedbi na rad MZOŠ viđenih očima prosječno informiranog sitnozubana:

1. Loša organizacija unutar sustava MZOŠ. Primjer: pad e-matice iako su relevantni parametri bili poznati ministarstvu (broj učenika i nastavnika), a neke je i samo odredilo (kalendar šk. god. tj. vrijeme kada će se e-matica ispunjavati). Donošenje pravilnika o ocjenjivanju mjesec dana nakon početka školske godine. U prvom slučaju Fuchs je krivce pronašao u nastavnicima koji su željeli ići na more, dočim mu isto nije palo na pamet kada se radi o njegovoj kući. :-)

2. Nepromišljeno i nepripremljeno donošenje strateških odluka (u uskoj vezi s prethodno navedenom lošom organizacijom). Primjer: uvođenje Bologne u praksu, a zatim "ludnica" na faksovima s nedostatkom prostora. Forsiranje državne mature, a zatim odgađanje zbog prosvjeda srednjoškolaca.

3. Donošenje važnih odluka bez šire javne rasprave i/ili konzultiranja zainteresiranih partnera. Primjer: prijedlog zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji su zbog "pobune" znanstvenika i sveučilišnih profesora privremeno stavljeni na led. Već spomenuto odgađanje državne mature.

4. Nedonošenje krucijalnih odluka. Primjer: još uvijek nemamo službeni pravopis.

5. Oportunističko odgađanje višekratno najavljivanih odluka. Primjer: odgađanje odluke o programu zdravstvenog (spolnog) odgoja u školama.

6. Populistički potezi. Primjer: neselektivna podjela besplatnih udžbenika i najavljivanje zadržavanja toga prava usprkos krizi, a što je, sjećamo se, ipak ukinuto i rezultiralo je zbrkom pri kupovini i naručivanju udžbenika.

Tko je glasao

Nikada sustav obrazovanja

Nikada sustav obrazovanja nije bio tako devastiran kao posljednjih dvadeset godina. Mogli bi slaviti obljetnicu!
Bio je devastiran puno ranije, posebno od Šuvarove reforme, koja je na hrvatsko školstvo imala sličan učinak kao tsunami na potresom prodrmani Japan.
Još i danas osjećaju se posljedice te prosvjetne katastrofe.

Dvadesetogodišnjim sustavnim uništavanjem imamo posljedice gore i od rata u Libiji i radijacije u Fukušimi.
Ma kakvo dvadesetogodišnje uništavanje?

Počelo je puno ranije, ali izgleda kako se mnogima sviđa upravo vrijeme osamostaljenja države proglasiti krivcem za sva zla u hrvatskom obrazovanju.
Hiperprodukcija kadrova, negativna selekcija u obrazovnim ustanovama i prepisivačka znanstvena djelatnost vuku korijene iz doba komunizma, a u njemu odgojeni kadrovi, samo su nastavili u tom stilu

Tko je glasao

natjecanje

Bio je devastiran puno ranije, posebno od Šuvarove reforme, koja je na hrvatsko školstvo imala sličan učinak kao tsunami na potresom prodrmani Japan.

nedostatak šuvarice je bio isti kao i danas. tržište je trebalo odrediti kakve ćemo kadrove školovati pa još uvijek imamo višak kadra iz tercijarnih djelatnosti. što se tiče školskih programa, ja sam 1988. godine učio o računalima u sistemima upravljanja makar ih nije bilo. istina bog, nije bilo udžbenika za sve stručne predmete ali sam ipak završio srednju. naši profesori nisu zahtjevali obveznost posjedovanja udžbenika, kvalitetan prijenos gradiva je učinio svoje pa sam malo u prednosti danas dok studiram.

Hiperprodukcija kadrova, negativna selekcija u obrazovnim ustanovama i prepisivačka znanstvena djelatnost vuku korijene iz doba komunizma, a u njemu odgojeni kadrovi, samo su nastavili u tom stilu

problem je u reformistima obrazovanja. svatko želi biti dio povijesti, samo što povijest ne prihvaća svakog. današnje školstvo ima za posljedicu jednu jako lošu stranu. zove se natjecanje. tako će se desiti da mali luka oboli od mononukleoze. njegova majka će moliti njegove prijatelje da mu donesu gradivo. od svih prijatelja će to učiniti samo jedan. u moje doba nitko nas nije morao moliti za donošenje gradiva, znali smo tko je bolestan pa smo nakon škole odmah svraćali njemu i donosili gradivo. tako nije dolazilo do prevelikog zaostatka u učenju. na kraju krajeva mali luka nije prošao sa odličnim ali što je tu je. sustav najave usmene i pismene provjere te navodno neopterećivanje gradivom je obična floskula koja je urodila hiperprodukcijom odlikaša i učenjem bez razumjevanja. bolje reći štrebanjem. što moji prijatelji koji su redoviti profesori na dva osječka fakulteta znaju reći, jedino oni iz jezične gimnazije se znaju suvislo pismeno i usmeno izražavati, ostali štucaju kod iznošenja gradiva.

postoji još nešto, što smatram tragedijom. socijalno si predodređen za nastavak života nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja. ukoliko nemaš love, šljakaj. učenje uz rad je sad puno teže što osjetim na svojoj koži. po studijima američkih znanstvenika, do 1990. godine studenti koji su sami financirali dio svojih troškova za studiranje morali su dnevno raditi 4,5 sati. u 21. stoljeću trebaju raditi 12 sati dnevno uz redovito pohađanje predavanja. osim toga, sveučilišta u hrvatskoj još nemaju sve uvjete za studiranje po bolonjskom procesu ali to ne sprečava novu reformu sustava visokog obrazovanja.

žalosno je što se ne sluša preporuka evropske komisije koja je preporučila izdvajanje od 2,1 posto državnog proračuna za školstvo. ona je tri puta manja jer treba subvencionirati uvozno ovisnu ekonomiju. ovo u hrvatskoj ne možemo zvati obrazovanjem nego natjecanjem.

Tko je glasao

prije je sve...

Baš dobar komentar - a i vratio me u to doba kad bi predsjednik razreda (!) cijelom razredu ujutru izdiktirao tko je bolestan - pa bi onda veselo poslije škole skakutali do dotičnog(e)(ih). Netko će reći da je to donekle preslik nekih ruskih pionirskih (vojnih) navika - ali meni je to izgledalo izuzetno smisleno. I više se poticalo ono "pa pokaži mu" - gdje su bolji učenici radili s lošijima. Danas se to nekako svede "nek ti pokažu kod kuće".

Meni je baš lijepo kada se cijela briga oko obrazovanja svede na vaganje torbi i slične izuzetno bitne stvari, te veliku brigu da dijete zapravo što manje uči - jer je jako preopterećeno.

A spomenuti problem sa studiranjem uz rad (koji je po meni odlično uočen - ne samo za ljude koji su srednjoškolci, već bi i pola ljudi koji imaju fakultet A, nakon što su našli radno mjesto koje im se sviđa rado uz rad završili makar višu B) - gdje se na prvoj godini još nekako pridržava bolonjskih standarda, ali na drugoj (iako se sve plaća) kažu - nemamo dovoljno profesora za popodnevna predavanja pa vas molimo da dođete na jutarnja, s redovnim studentima (helou... studij uz rad!).

Dodajmo problemu i taj što škole - usmjerene na štrebanje - postaju još lošije zbog svekolikih matura i lektira na internetu - gdje nitko ne provjerava je li to napisano uopće ima smisla, je li učenik išta sam odradio - i dobijamo jako ružnu sliku obrazovanja, što je tužno jer su i ta djeca i ti nastavnici/učitelji proveli 12 godina školujući nekoga bez nekog velikog rezultata.

Tko je glasao

Da, nadopunim ovaj dio: "što

Da, nadopunim ovaj dio: "što je tužno jer su i ta djeca i ti nastavnici/učitelji proveli 12 godina školujući nekoga bez nekog velikog rezultata."

A matematika?
Prilagoditi nastavne programe, ne samo kozmetički, tako što bi učenici učili i prema zahtjevima PISA testova, a ne, kao što se sada radi, brzinskim pregledima zadataka učenicima se prezentiraju, u korijenu sasvim drugačiji zadaci od školskih.
Jasno je zašto naši učenici imaju slabe rezultate na takvim testovima (komentar neke od prof.): uglavnom se ne susreću s takvim tipovima i oblicima zadataka kroz redovito obrazovanje, već im ti zadaci izgledaju poput rebusa koje vide prvi puta, pa eto- kako se snađu, a i nedovoljno je vremena za pravo uvježbavanje i ponavljanje.

Treba korjenito pretresti sadržaje i zahtjeve koji se postavljaju pred učenike i udžbenike prilagoditi istima. Većinu zadataka za vježbanje i ispite treba imati u oblicima kao u PISA testovima i sa zahtjevima kao na državnoj maturi/prijamnim ispitima, da se učenici za njih pripremaju sustavno kroz obrazovanje, a ne samo požarnim akcijama neposredno pred testove.

A povijest?
Od prvih školskih dana,u satnici, kroz godine može se izdvojiti vrijeme za najznačajnije događaje i osobe iz nacionalne prolosti i svake školske godine ih ponavljati, utvrđivati i proširivati,da im ostanu kao kostur koji će držati sve ostalo, a ne kao stanica kroz koju su se jednom provezli i nikada više.

A informatika?
Više programiranja, veća satnica u manjim grupama i obvezno propisivanje i provjere dostignutih praktičnih znanja.

Unutar npr. matematičkih gimnazija otvaranje razreda u kojima će informatika biti predmet s daleko većom satnicom ( možda svaki dan 1-2 sata), ili još bolje više informatičkih predmeta (pojedini programski jezici i programiranja u njima, ..)

I dalje,
smanjiti broj predmeta, otvoriti mogućnosti biranja istih,...

Tko je glasao

Dobar komentar, dobroga

Dobar komentar, dobroga komentara.

Da nadopunim ovaj dio: "što je tužno jer su i ta djeca i ti nastavnici/učitelji proveli 12 godina školujući nekoga bez nekog velikog rezultata."
Tužno je što nakon 12 godina školovanja i s najvećom tjednom satnicom hrvatskoga jezika i književnosti, veliki broj učenika iz škola izlazi nepismen, a nastavnici i neke strukture u MZOŠ-u izlaz vide u povećanju satnice i još većem prosipanju vremena.

Nikako da se okrenu stvarnom problemu: nabacanim planovima i programima, mnoštvu latinskih i grčkih naziva koje treba nabubati (oronimi, hidronimi, hidronimi..),
Gramatika se ozbiljno uči samo u OŠ, a u srednjoj se svodi na akcije tipa povremenih akcija, a ne sustavnoga poučavanja, nema poučavanja okrenutih životnim situacijama (pisanje zanolbi, životopisa,...)
Trebalo bi dio gramatike iz OŠ prebaciti u srednju školu, dio fakultetskoga gradiva koji su natovarili u SŠ izbaciti i uvesti puno pisanih radova, vježbi, obvezna usmena ispitivanja kako bismo učenike naučili razgovoru i jasnom iznošenju svojih misli.

Lektira? Osuvremeniti je, propisati točan broj djela, a "staru" književnost za 15-godišnjake prilagoditi i obrađivati samo na kraćim primjerima, jer se velikom broju odmah ubije volja za čitanjem.
Treba proračunati vrijeme potrebno za usvajanje svih sadržaja i hrvatski jezik i književnost svesti na predmet koji će učiti s radošću, a ne ga pretvarati u "bauk" i svakodnevnu moru i za najbolje učenike, a kako ne za nešto slabije.

Ukratko: umjesto štreberstva, praktično,upotrebljivo, uvježbano znanje, stečene radne navike i razvijene sposobnosti logičkoga zaključivanja, a ne fotografskoga zapamćivanja.

Tko je glasao

+

Pravi pedagog bi našao neke zamjerke tvojim prijedlozima - ali je suština u redu. Ja bih svakako dodao i rad na projektima (ono kada grupa u razredu obrađuje neku temu - uz pomoć svih mogućih pomoćnih alata - enciklopedija, interneta, ovono)... dakle - učiti kako učiti i saznavati, a manje pamtiti gotove činjenice.

A lektiru svakako osuvremeniti. I natjerati profesore da prepoznaju prepisane tj. "skinute" uratke, to fakat nije teško.

Tko je glasao

Izvrstan dnevnik

Nemamo mi problem s razumijevanjem pojmova, nego s time što se pojmovi nastoje isprazniti od sadržaja ili relativizirati. Što u konačnici otvara put upravo pogrešnim ljudima.

Drugi je problem školstvo koje ne može ići u "for profit" način funkcioniranja, jer tržišna logika ne pokriva ukupnu društvenu djelatnost.

Pozz!

Tko je glasao

Ne znam da li se ovo: "Nemamo

Ne znam da li se ovo: "Nemamo problema s razumijevanjem pojmova" tiče mojih komentara ispod prethodnih dnevnika o istoj/sličnoj temi....

Ako da, onda si dovršio moju misao.

Nesporazumi oko pojmova u ovim diskusijama su rezultat zagađene (vrijednosno, intelektualno, ekonomski,itd.) prakse koju živimo u ovoj zemlji. Svi ključni pojmovi su nekako "uprljani", imaju dvostruka, najčešće oprečna značenja.

Takav dojam sam stekla čitajući diskusije o intelektualcima i antiintelektualizmu. A slično je i sa pojmovima "lijevo", "desno", "ustaša", "partizan", "komunizam", "kapitalizam", "domovinski rat", "branitelji", "hrvatstvo", "crkva", "Europska unija",itd. itd.

Svi pate od neke dvoličnosti, svi se, ne samo "nastoje isprazniti od sadržaja ili relativizirati", nego se nekako automatski ispražnjavaju ili relativiziraju. Nemaju više uopće mjesta gdje bi mogli biti jednoznačni, gdje bi "značili ono što znače"....

Mislim da je to jako, jako duboka kriza - ne samo ekonomska.

Mi nekako rušimo sustave prije nego što su potrošeni, prije nego što su sagrađeni... Dolaze mlade snage za 21. stoljeće, poput ovog Pernara (ne mogu si pomoći, taj lik mi strašno ide na živce!), koje se više ne trude ni da stvore iluziju da grade neke sustave u svojim glavama. Te snage samo idu, gaze, poput Huna...

Mi smo u 20 godina počinili sve presedane koji su bili potrebni da bismo zapali u barbarstvo....

A barbarstvu nisu potrebni nikakvi "pojmovi"...

Tko je glasao

Oprosti ako skrećem s glavne teme

Da, mislio sam na ove pokušaje utvrđivanja pojmova, kao i one koji nameću stav da se pojmovi ne mogu utvrditi. Budući da i ti ovdje pišeš o temi koja ima veze s „proizvodnjom“ obrazovanih ljudi, mislim da ima veze s ovim pitanjima koja se stalno vraćaju; „čovjek s diplomom bez znanja“.

Zato cijelo vrijeme zastupam mišljenje da nečiji rad jedini ima „mandat“ da određuje koliko je netko dobar ili nije. Premda bih ovim sebe prvoga pokopao jer ja očajno radim svoj posao. Ali vrlo dobro radim ono što bih volio da mi je posao, samo kod nas se ne možeš ni zaposliti tamo gdje bi se dokazao.

Što se pojmova tiče, napisao sam u jednom od komentara, mislim da je i sami generalni konsenzus dovoljan za sporazumijevanje. Nijanse cijenimo, one su potrebne, ali nije da se radi njih ne razumijemo.

A što se kvalitete ljudi tiče, nema uopće toliko mistifikacije. Pustimo certifikate, ovjeravanje i formalnosti. Uvijek će želja za znanjem i traganje za informacijama nekoga jače profilirati. To je uvijek učenje. I svaki se biznis razvija i tu će dobar učenik bolje prolaziti od onoga koji ne uči. I da uzmete dva diplomanta koji su diplomirali prije deset godina, jedan će biti bolji. Bit će bolji onaj koji i dalje uči i napreduje. I po njegovom ćete ga radu i mogućnostima prepoznati. Diploma ili ne.

Tko je glasao

Ne samo kod nas

U svojoj struci sam svakako nadprosječno obrazovan. A sad (60 godina nakon što sam upisao Nižu muzičku školu) mogu vam reći da prezir prema vrhunskom obrazovanju ne postoji samo kod nas nego i u drugim zemljama u kojima sam živio. Samo se različito manifestira.

Tko je glasao

@ivan Cerovac

Iskreno - baš bi bilo zanimljivo čuti ta saznanja iz prve ruke - pogotovo to o drukčijim manifestiranju.

Tko je glasao

prijezir je riječ koja se sve

prijezir je riječ koja se sve češće čuje, sve više ljudi se osjeća prezreno od elita koje upravljau zemljama.
stvar je da se raslojavanje provodi na svim razinama i u pogledu plaća, standarda života, ali i u pogledu obrazovanja, hrane, kulture, sporta....
sve je tu povezano, uski krug dobiva i može si priuštiti ekstra skupe stvari i visoki standard, dok se ostali bore za golo preživljavanje i imaju sve manju kvalitetu života, obrazovanja, hrane.
druga strana ekstra vina s voćnim okusima i savršenim kiselinama su razni bućkuriši od vina koji su jedini dostupli širim masama.
druga strana tartufa i kavijara je razno smeće od hrane hamburgeri i sličo

tako je i s visokom kulturom i obrazovanjem, pristupačna je tek uskom krugu ljudi, dok se masama servira razno smeće.

ono što možemo učiniti jest da se ljudi međusobno povezuju, pomažu. odmak od centara moći ka svojim susjedima i bližnjima, tu još možemo dobiti i dobro vino i dobru hranu i dobru kulturnu ponudu i dobro obrazovanje i to besplatno ili za malu cjenu, jer to većina ljudi ne radi zbog pohlepe i profita već jer im je stalo do njihovih bližnjih.

tim više treba cijeniti vaš rad u kojem i oni koji nisu bogati ipak mogu dobiti puno pažnje i vrijednoga znanja i vještina, a ono najvažnie je da se pokaže da ljubav i briga prema svojima bližnjima pokreću svijet, a ne pohlepa i interes.

Tko je glasao

@magarac

Iskreno - mislim da to nije prezir te vrste. Mislim da oni koju nisu "na odgovornim funkcijama" (ajmo reći - češće neobrazovani) očekuju od obrazovanih da rade svoj posao.

Kao što si ljut ako je konobar bezobrazan (pa kažeš - e, ne bi ti meni bio konobar da sam ti ja gazda), kao što očekujemo da vlak ide na vrijeme, a da plahta u apartmanu bude čista - tako ljudi očekuju da dekan ne bude korumpiran, da magistar nije prepisivač, a da doktor (u znanstvenom smislu) nije gnjida. Zapravo - to s pravom očekuju.

Kao što plemstvo - obvezuje... tako bi i obrazovanje trebalo obvezivati.

Tko je glasao

Oh!

"Kao što plemstvo obvezuje" - o tome u "Pobuni masa" (Jose Ortega y Gasset) ima zanimljivo poglavlje koje potiče na razmišljanje...

Uzgred: bok!

Tko je glasao
Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci