Tagovi

Obnovljiva energija: Kako se Hrvatska može osloboditi godišnjeg uvoza 500,000 tona nafte

U posljednje vrijeme na Pollitici su vodjene rasprave o hrvatskoj energetskoj politici. Uglavnom se u diskusiji sukobljavaju dvije koncepcije – jedna „tradicionalna“, koja rješenje vidi u razvoju konvencionalnih izvora energije, uklju?ivo i NE, te s druge strane „alternativna“, koja rješenje u glavnom vidi u razvoju energetike na bazi intenzivne primjene obnovljivih izvora.

Glavni problem je što Hrvatskoj nedostaje i energije i energenata. Sve skupa što danas imamo nažalost nije dovoljno uz stalni rast potrošnje i zato Hrvatska mora uvoziti energiju – dijelom u obliku sirovih energenata,a dijelom u upotrebljivom obliku, jer nema dovoljno proizvodnih kapaciteta. Po energentima, Hrvatska spada u energetski srednje blagoslovljene zemlje – s nešto doma?e nafte i malo više plina, umjeren hidroenergetski potencijal, nešto biomase i potencijala u vjetru i Suncu.
Konvencionalni izvori uglavnom zna?e i pove?ani uvoz energenata. Ali, ta orijentacija na uvoz zemlju stavlja u podredjeni položaj prema stranim partnerima i ?ini se razumnijim razvijati energetiku što više na bazi doma?ih izvora.

S obzirom na razvoj spoznaje o katastrofalnom utjecaju pove?anih koncentracija CO2 u atmosferi, kao posljedica sagorjevanja fosilnih goriva, na klimu i op?enito na biološku ravnotežu na Zemlji, rješenja koja uklju?uju razli?ite oblike termoelektrana trebala bi biti sve manje popularna. Ne samo zbog svijesti o njihovom negativnom utjecaju, ve? i zbog postavljenih ciljeva o smanjenju emisija CO2 . Kako stvari stoje, ti ciljevi biti ?e sve oštriji, pa ono što se od novih TE kapaciteta izgradi u neposrednoj budu?nosti biti ?e vjerojatno i posljednje. Bliska budu?nost ?e donijeti velike restrikcije u izgradnji TE koje su najve?i pojedina?ni izvori CO2.

Dugoro?no gledano, ono što Hrvatskoj preostaje su ostaci hidroenergetskog potencijala, u?eš?e u nekom zajedni?kom NE projektu sa susjednim zemljama (samostalna izgradnja ne izgleda realno mogu?a) i - obnovljivi izvori. Uz sve kontroverze koje su vezane uz NE, obnovljivi izvori se nužno name?u kao važan dio svake razumne energetske strategije za budu?nost.

U tome smislu, diskusije se i u Hrvatskoj izmedju ostalog vode(a malo se radi) oko energetskih poljoprivrednh kultura – biodiesel, bioetanol i sli?no. Glavni problem koji se ovdje pojavljuje je konkurencija s proizvodnjom hrane, pa su i mnogi oduševljeni pobornici ve? danas puno oprezniji u svom optimizmu. Ali, niti jedna zemlja se nije odrekla mogu?nosti proizvodnje energetskih kultura - radi se samo o korigiranim nivoima ambicije.

No, i u tome segmentu postoje zna?ajne razlike koje je vrijedno prou?iti. Osnovno je pravilan strateški izbor kulture, s obzirom na njenu energetsku i CO2 efikasnost, klimatske i zemljišne pogodnosti te (negativni) utjecaj na potencijal zemlje kao proizvodja?a hrane. ?ini mi se da upotreba kultura koje su primarno koriste kao ljudska ili životinjska hrana, u svrhu proizvodnje energije nosi u sebi jedan inherentan negativni element arogancije – sve dok u Svijetu djeca umiru od gladi, a osim toga predstavljaju ekonomsku bombu na tržištu hrane, pa bi ih trebalo izbjegavati.

Ali, postoji i tu rješenje. Za naše klimatske prilike postoje kulture koje su enrgetski izuzetno efikasne i koje NE konkuriraju s proizvodnjom hrane. Radi se o energetskoj vrbi, kulturi s kojom se naveliko rade pokusi u velikoj razmjeri (1:1) i gdje se pokazuje njena enrgetska i ekonomska vrijednost. „Caka“ je da se vrba može uspješno uzgajati na lošim „podvodnim“ tlima, koja treba meliorirati da bi se privela proizvodnji drugih kultura. Takvih zemljišta u Hrvatskoj ima dosta u Posavini. Danas su uglavnom neobradjena. Masovnim uzgojem vrbe ta tla bi se privela korisnoj upotrebi, stvorio bi se zna?ajan „doma?i“ energetski obnovljivi izvor i pove?ao BDP.

Evo nekoliko pokazatelja:

Proizvodni ciklus: 3-4 godine

Prinos : cca. 10-12 t/ha/godinu suhe mase (pretežno celuloza). To odgovara 50,000 kWh/ha/godišnje

Troškovi proizvodnje (uklju?ivo transport do energane/toplane, ali bez profita proizvodja?a): cca. 25 Kn/GJ (1 kWh = cca. 0,1 Kn)

Energetska i CO2 efikasnost: 1:20 (tj. daje 20 puta više energije nego što je potrebno za proizvodnju, uštedjuje 20 puta više CO2 nego što se emitira u proizvodnji)

Dakle, kada bi se nacionalnim programom osiguralo da se energetska vrba uzgaja na 100,000 ha podvodnih zemljišta (Engleska ima plan za 150,000 ha), to bi zna?ilo cca. 5 TWh energije (brutto), što je ekvivalent 5-600,000 tona nafte, u obliku sa?me ili „?ipsa“. To gorivo se može koristiti u kogenerativnim postrojenjima (TE-TO), može se gasificirati ili u spaljivati u ku?anstvima za zagrijavanje.

Uz energetsku dobit, stvorio bi se jedan ?itav novi privredni sektor koji bi zapošljavao ljude i stvarao dobit.

Da bi se to ostvarilo, država bi trebala donesti konzistentan strateški plan koji bi uklju?ivao:
- Jaku stru?nu podršku zainteresiranim proizvodja?ima
- Sistem poticaja za osnivanje plantaža vrbe i postrojenja za obradu prinosa u gotovi prozvod za tržište
- Garantirani minimalni nivo cijena po energetskoj jedinici za najmanje 10-15 godina unaprijed
- Program za paralelan razvoj potroša?ke strane (izgradnja odgovaraju?ihcentralnih kapaciteta za spaljivanje, poticaji stanovništvu za prijelaz s konvencionalnih na?ina grijanja (plin, struja, lož-ulje) u skladu s rastom proizvodnje .

Jedan link:

http://www.qub.ac.uk/envres/EarthAirWater/dawson.htm

***
Sve ovo o energetskoj vrbi napisao sam kao laik za to podru?je, na temelju nekoliko sati Googlanja i ?itanja razli?itih iskustava , pa se nadam da nisam napisao neku veliku glupost. Mogu?e je da i nije sve tako sjajno s tom vrbom, kao što to obi?no biva s „Kolumbovim jajetom“ , ali sve što sam pro?itao zvu?i izuzetno optimisti?ki.

Namjera mi nije zapravo da zasadim pola Hrvatske tom kulturom, nego samo da primjerom pokažem kako rješenja za ublažavanje globalne i nacionalne energetske situacije postoje. Potrebno je samo osloboditi se stege konvencionalnog razmišljanja. U turobnoj energetskoj, a još više klimatskoj situaciji kakva se ocrtava u budu?nosti (osim ako se fuzijski reaktori iznenada ne pojave kao deus ex machina) svaki doprinos je dobro došao i ne smije se odbaciti bez temeljite analize.

Komentari

Polivalentno iskoristiva "sveta biljka"

Ima još jedna biljka koja je nepravedbo prognana iz "napredne civilizacije" dapaće postala je hereza multihapača i multikapitalista.
Sveta biljka - konoplja!!!

http://buildaroo.com/news/article/hemp-biodiese/
https://forums.vutra.org/content/533-Konoplja-Nase-uze-spasa-do-buducnosti

Tko je glasao

PREĐITE NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

HCOIE
*Hrvatski centar obnovljivih izvora energije potiče korištenje alternativnih sustava za opskrbu energijom u zgradarstvu, te gradnji obiteljskih kuća, razvija tržište novih niskoenergetskih objekata i modernizira sektor već postojećih zgrada , te doprinosi ukupnom smanjenju potrošne energije i zaštiti okoliša

*Cilj udruženja je osim imformiranja javnosti i obrazovanja stručnjaka, potaknuti sve sudionike u gradnji na međusobnu suradnju kako bi se povečao broj objekata koji ostvaruju prednosti energetski učinkovite gradnje i povečavanje broja investicija u obnovljive izvore energije

*Zbog rasta cijena energije i energenata potrebno je poznavati svoje energetske mogučnosti korištenja energije, troškova iste , te biti u stanju njome upravljati

*Stvorena je infrastruktura za realizaciju projekata korištenjem obnovljivih izvora energije u zgradama i privatnim objektima , kako u novogradnji ,tako i u rekonstrukciji postoječih

*Korištenjem obnovljivih izvora energije utječe se na smanjenje potrošnje svih oblika energije, ugodniji i kvalitetniji boravak u objektima za život i poslovanje, te doprinosi zaštiti okoliša i smanjenju emisije štetnih plinova, dugoročno je isplativo ulaganje za dobrobit svih nas

*U sklopu projekta Hrvatskog centra obnovljivih izvora energije, koji ima i službenu podršku U.S. GREEN BUILDING COUNCIL-a, EE COALITION-a, GREEN EUROPEAN FOUNDATION-a, ANNA LINDH FOUNDATION-a, NACIONALNE ZAKLADE ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA , organizirati će se seminari i radionice koji će sudionicima ponuditi proširenje stečenog znanja iz područja zelene gradnje i implementiranje proizvoda koji smanjuju energetsku ovisnost o skupim energentimai njihovim velikim sustavima

*Tijekom seminara biti će organizirana predavanja koja će izlagati vodeća imena iz industrije obnovljivih izvora energije, brojni znanstvenici i vodeći ljudi institucija iz Hrvatske i inozemstva kojima je svima "ZELENA ENERGIJA" zajednički predznak

*Implementacija novih informacija biti će prikazana u praksi ,koja će se realizirati kroz praktične instrukcije, te E-LEARNING module, za što postoji veliki interes kod građevinskih tvrtki kao i kod krajnjih potrošača/korisnika

*U konačnici, osim znanstveno- tehničkih prednosi , udruženje pridonosi značajnom napretku u primjeni obnovnjivih izvora energije , promjeni uvriježenog načina razmišljanja koje koči širu primjenu alternativnih izvora energije pri izgradnji i rekonstrukciji objekata

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ( HCOIE )

Tko je glasao

U cjelokupnom ovaj clanak

U cjelokupnom ovaj clanak nam opet namece pitanje monopoliziranja cak svima pojedinacno dostupne obnovljive energije. Monopoli nam netrebaju ni bilokoji ugovori s inostranstvom jer sto imaju oni imamo i mi. Jedino nam nedostaje tehnika. Mislim da bi u hrvatskoj svaki sugradjan ako je dovoljno informiran o nacinima i kapacitetima obnovljive energije koja je svakako i svima dostupna u jednakoj razini, ulagao u tehnicke naprave koje su potrebne za crpljenje iste kao i za transformiranje u razlicite vrste napoja. Zivim u Austriji i gledam isto monopoliziranje vec godinama s zgrazanjem jer mi jednostavno neide u glavu da ljudi koji si prave vlastite domove jos uvijek neuvode samostalnu alternativnu metodu napajanja svojih domova energijom. Struja i grijanje kao i klimatizacija i sve domace potrosnje mogu se pokriti hybridnim sistemima. Jedina markantna poenta svega je skupoca ovih produktivnih u eficijentnih elemenata. A mozemo i u nasoj domovini ostvariti produkciju na jasno nizoj cijeni uz zadrzavanje kvalitete proizvodnje, s malo volje i podrske drzavnih ustanova moguce je konacno prekinuti sa uvozom energije i time znatno popraviti budget. Monopoliziranjem cemo samo ukinuti mogucnosti natjecanja u cijenama i tako ostaviti nezadovoljno mnostvo pucanstva, sto je i razumljivo. Moraju postojati drzavne podrske novcanog oblika kako bi se gradjanima omogucilo ugradnja alternativne energije. Jedino tako vidim u slijedecih trideset godina znatno ekologiziranje i zastitu okolisa nase predivne prirode. a to je samo jedan mali dio koji mozemo uciniti za nasu majku prirodu. Potencijal je toliki da se nemoramo prilagodjavati niti SAD-u niti arapskim emiratima i stovise ne monopolima. jos jedno mi je na srcu i to je da drzava neinvestira dovoljno u znanost i istrazivanje energetskih alternativa. Na samom pocetku su nekoliko eficijentnih prijedloga koja zaista posustaju radi nedostatka financija. Postoje i metode kako kanalizacije nisu uopce potrebne. Razmislite i o tom kako bi ova metoda samo uspjela kad bi pucanstvo konacno shvatilo da netreba upotrebljavati kemijske i jako otrovne tvari u dnevnom zivotu, kao npr ciscenje doma. Umjesto Blue stara i Meister Proper i slicno uzmite obicni Frosch ili bilo koji koncentrat bioloski rastvorivih tvari. Jedino tako mogu se ostvariti mnostvo sistema koji ce ocuvati okolis i vas djep.

Tko je glasao

@ zdravko.gracin Kao što je

@ zdravko.gracin
Kao što je svima poznato, pretpostavka svake poduzetničke aktivnosti je, uz mnogo toga - i najvažnije od svega - da imaš plasman za robu koju namjeravaš proizvesti. "Zanimljivo", imam vlastito domaće tržište, dapače - imam tržište koje je spremno platiti svoju potrošnju jer ju i plaća - a nemam proizvodnju …. ?

U vezi energije i svega, Hrvatskoje se umjesto krize otvaraju dramatično povećane šanse, a dio zgoditaka se ne može izbjeći sam po sebi.

Ključ je u elementarnoj povezanosti pojava. Do sada je apsolutno dominirala estetsko-modna diktatura koju su, od prethodne velike svjetske krize 1928. te s tim u vezi II svj. rata, u naše krajeve donijele svjetske oluje i koja je, uz ostalo nenamjerno potpuno dikriminirala elementarnu povezanost pojava, pa čak i uklonila dio toga.

Kao što imamo razmjerno najviše nekretnina u Evropi, tako imamo i raznog, a službeno i stvarno stalno "na tržištu" i u "planovima" nedostaje jako puno toga i zato se na to troši jako puno novaca, tako je i sa energijom i raznim. Baš u tom u višku nekretnina i s njima poveznaog okoliša je svjetski rekordno prekomjerno sa prekomjerno troška raznog posve besmisleog i štetnog - septičke jame i rješenja za izljeve fekalije za čijeg pola troška su stalno moguća puno bolja rješenja bez toga, bekonačne kličine razne krame/smeća pa i smeća u vezi energije za čiju 1/4 troška jes talno bilo moguće puno blje rješevati i iamti puno manju potrošnju energije.

A da ne spominjemo ono čega navodno nedostaje i na čije rješevanje se troš jako puno zajedničkih novaca. Troši se zajednički novac na stanove u vidu geta i najgoreg smeća iako boljih stanova koje smo zajedno isfinancirali ima veliki višak i stoje prazni i rade gubiteke, milijarde na sveučilišni kampuse na Borongaju samo radi uobičajenih preseravanja nekih akademika i profesora iako puno bolji kompleksi na za to puno boljim mijestima kao Brodarski institut blizu Velesajma i djelovi Velesajma stoje prazni i služe za kupleraje tipa ovih 50.000 € je samo za piće a za kurve treba 300.000 € .... sve sa besmislenim gubcima energije, ogromnim milijardama ..

Dakle, kada se sada udvoje dugo iščeznuće pameti u elementarnom povezivanju više činjenica te iznimno estetsko-modno forsanje sa spasonosnom krizom povjerenja izraženo u novcima, to će izvršiti fantastično provjetravanje bilance i pokazati da stvarno imamo višak energenata i uz svjestki rekordno rasipanje te da je daleko najbolji biznis u Hrvatskoj elementarno složenije znanje - koje će u tim uvjetima htjelo ne htjelo brzo rješiti cca 100 mlrd kuna kao čistih gluposti i na tome znanju će se okrenuti milijarde kuna zarade.

Samo je pitanje tko će to zaraditi. Duga dominantna estetsko-modna diktatura slabo stoji i sa tim znanjem a još gore s povjerenjem.

Tko je glasao

ap U vezi energije i svega,

ap

U vezi energije i svega, Hrvatskoje se umjesto krize otvaraju dramatično povećane šanse, a dio zgoditaka se ne može izbjeći sam po sebi.

To znamo. Međutim da to provedemo TREBAMO IZBORNI USPJEH 17.05.2009. godine. I NIŠTA VIŠE !
Pun mi je "k..." da mi neki politički aparatčik, bilo SDP bilo HDZ, i ostala bulumenta "kroji" vlastitu stručnu i poslovnu pamet - jer se to "njima ne uklapa" u njihov "partijski drpen-sklop" !
Zato činim ono što činim. Inače, jedan projekt su mi fotokopirali i preprodali. Sjede po kancelarijama, gdje im moraš donijeti poslovne projekte na financiranje, odbiju financiranje, a projekt onda preprodaju, ili izvuku iz njega znanje (jer u projekt, dakako, daješ najbolje) - i onda poslije prodaju tvoje znanje pod svoje, zarađuju - i rade te blesavim pred vlastitim očima. Još se i cerekaju - što ja osobno i doživio, i ne možeš mu ništa (a što dobro zna.)

Drugo. Točno je da razmjerno imamo najviše nekratnina. Počele su se topiti aritmetičkom progresijom, a sada se tope geometrijskom progresijom - i to NEZAUSTAVLJIVO ! Naglašavam - geometrijskom - čak i skokovitom progresijom.
TREBAMO IZBORNI USPJEH 18.05.2009. godine, kako bi se to zaustavilo - u suprotnom moramo ostati boli i bosi na vlastitoj zagrebačkoj cesti (i hrvatskoj).

Treće. Naime, glede pitanja tko će sve zaraditi - odgovor uopće nije dvojben: madžari, austrijanci, nijemci ....itd, al i paraziti tj. gangsteri preko pranja novca - što čine u ogromnim količinama u Hrvatskoj, a znam kako to čine.
TREBAMO IZBORNI USPJEH 18.05.2009. godine - kako bi MI građani Zagreba - zaradili. Ovako je njima mast - a nama "čipi-čips".

Tko je glasao

bet, ja sam stjecajem

bet,

ja sam stjecajem okolnosti poslovno "ušao" u područje energetike "podosta". Dakle, ne na "načelnoj razini". Stoga kada čitam strategije energetike, strategije zaštite okoliša itd. - osobno ih čitam "iznutra". Ovdje, a tebi i drugima za informaciju, živimo u zemlji pod nazivom HRVATSKI ENERGETSKI PARADOKSI.
Vrlo kratko.
Predočit ću iz svoje arhive podatke za 2002. godinu, a ako ću napisati članak pod takvim nazivom predočit ću najnovije podatke. Tada u 2002. godine bruto potrošnja EE je bila oko 15 GWh - a neto potrošnja je bila oko 13,7 GWh.
Takva neto potrošnja se podmirivala neto proizvodnjom od 12, gubici su bili 2, uvoz je bio oko 4, a izvoz je bio oko 0,5 GWh. Dakle, gubici i uvoz su iznosili su zajedno oko 6 GWH ili oko 50% količina ostvarene neto proizvodnje, odnosno oko 44% ukupne neto potrošnje.
Kao što je svima poznato, pretpostavka svake poduzetničke aktivnosti je, uz mnogo toga - i najvažnije od svega - da imaš plasman za robu koju namjeravaš proizvesti. "Zanimljivo", imam vlastito domaće tržište, dapače - imam tržište koje je spremno platiti svoju potrošnju jer ju i plaća - a nemam proizvodnju …. ?
Prvo: Zanimljivo?
Prema nekim podacima gubici u toplinskoj, strujnoj i plinskoj mreži (samo) grada Zagreba znose oko 30 posto potrošnje, što je dvostruko više od prosjeka europskih gradova itd ...
Drugo: Zanimljilvo?
Tko plaća prvo i drugo "zanimljivo" ... Skrećem pozornost svima da to svatko pojedinačno plaća jednom mjesečno iz vlastite lisnice.
A izbori u Zagrebu su 17.05.2009. godine, je li to "nevažno" :)

Tko je glasao

Zakoni termodinamike su

Zakoni termodinamike su protiv energije biomase, a njih još nitko nije pobjedio..

da ne govorim o ekološkim i etičkim čimbenicima..

biodizel i bioetanol imaju negativnu energetsku bilancu, štetni su u proizvodnji i samo isprani/plaćeni lobistički mozgovi su ih u stanju zagovarati..

što se tiče vrbe:

ako će stvarati dobit, šta će im poticaji?

sve što brzo raste treba puno vode

svaka monokultura zahtijeva intenzivno održavanje, pesticidi, herbicidi itd..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

biodizel i bioetanol imaju

biodizel i bioetanol imaju negativnu energetsku bilancu, štetni su u proizvodnji i samo isprani/plaćeni lobistički mozgovi su ih u stanju zagovarati.

Nije točno da imaju negativnu bilancu, ali je netto dobitak energije znatno manji nego što se to prikazuje (kao uostalom i kod vrbe, ali je vrba ipak izrazito na vrhu ljestvice suhozemnih kultura umjerenog pojasa).

Slažem se da su biodizel i etanol štetni u proizvodnji, prije svega jer konkuriraju proizvodnji hrane, a nerijetko se uzgajaju na površinama gdje je iskrčena šuma, čime svoju ionako lošu CO2 bilancu unazadjuju nekoliko desetljeće.

sve što brzo raste treba puno vode

svaka monokultura zahtijeva intenzivno održavanje, pesticidi, herbicidi itd..

Uzgoj vrbe obavlja se na područjima s visokim nivoom podzemnih voda - u nizinskim područjima uz velike rijeke. U našoj kontinentalnoj klimi u takvim uvjetima vrbu ne bi trebalo navodnjavati.

Proizvodnim ciklusom od 4-5 godina izmedju "žetvi", te trajanjem plantaže 30-40 godina, nasadi vrba su neusporedivo manje opterećenje za okoliš nego intenzivno ratarstvo. Upotreba kemikalija je minimalna. Osim toga, sadjenjem vrbe u pojasu izmedju vodotoka i oranica, vrba služi kao efikasan usisivač viška hranjiva (dušik i fosfor) koji se s oranica slijevaju u vodotoke i izazivaju eutrofikacju.

Inače, ja nisam nikakav zaludjeni fan fantastičnih otkrića kao što je npr. uzgoj vrbe u energetske svrhe. Smisao mog dnevnika bio je da ukaže da postoje realne alternative u energetici tradicionalnom načinu razmišljanja, koje mogu u nekoj mjeri doprinijeti rješenju problema: iskoristiti zemljište, zaposliti ljude, razviti prateću industriju, smanjiti emisiju CO2, itd. Uporno ignoriranje takvih stvari i inzistiranje isključivo na nafti, plinu, uglju i nuklearnoj energiji ( uz nešto malo vjetra kojeg baš i nemamo, te sunca), višestruko je štetno i nerazumljivo.

The Observer

Tko je glasao

@Debe: Ne znam što želiš

@Debe: Ne znam što želiš reći tezom da su "zakoni termodinamike protiv biomase"? Nisu oni protiv biomase više nego protiv bilo kojeg drugog izvora. (Kuriti drvo, slamu, ugljen ili naftu - nema razlike s gledišta termodinamike.)

Ne brkaj biomasu i biogoriva!

Pitanje "ako će stvarati dobit, što će im poticaj?": SVE države na svijetu daju poticaj uvođenju novih tehnologija, zato jer su početni troškovi znatni.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

A ako ovo propadne vrbe

A ako ovo propadne vrbe uvijek možemo iskoristiti ko u onoj staroj hrvatskoj izreci ;)

Tko je glasao

SLOBODA GOVORA ILI

SLOBODA GOVORA ILI CENZURA

Danas popodne moji komentari bili su vidljivi izvana, sad kad sam došla više se ništa ne vidi. Na ovom blogu vlada CENZURA!

Ti ćeš se boriti protiv cenzure blogera, a ne možeš se izboriti za necenzuriranje na pollitici.

Glavni CENZORI NA POLLITIKA COMU SU TENORE I GRIOTTA. Oni su ljudi koji uzurpiraju SLOBODU GOVORA. Griotta, buduća PRAVNICA i Tenore, stari komunista, koji je vjerojatno na isti način protjerivao ljude na Goli otok, kao što je sad mene izbacio s Pollitika.coma.

Dakle, gospodo draga, izvolite mi vratiti karmu, da moji komentari postanu vidljivi, ili ću na još uvijek slobodnom Blogu objaviti kompletan ovaj slučaj, pa će vas biti sramota!!! Dajem vam pola sata vremena da mi vratite popodnevnu karmu, a onda krećem u akciju za SLOBODU BLOGA!!!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Dajem vam pola sata vremena

Dajem vam pola sata vremena da mi vratite popodnevnu karmu

LOL. Svaka čast, ovo mi je osvježilo dan! :)

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Evo jedan limerik: Bijaše

Evo jedan limerik:

Bijaše žena i majka, Hrvatica zvana Lavica
Žestoka blogerica, štovana k'o Kraljica
Komunjare podli napadnu
Popodnevnu joj karmu oduzmu
Sama ratujuć', ispade naivna k'o Slavica!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Lijepo je i korisno vidjeti

Lijepo je i korisno vidjeti da se i na civiliziranim stranicama poput ove raspravlja o energetici! Na žalost, simpatična biljka o kojoj se ovdje raspravlja (vrba) kao o jednoj od mogućnosti za rješavanje hrvatske energetske ovisnosti (o uvozu) mnogo više podsjeća na onu vrbu od koje se radi 'svirala' nego li na vrbu koja bi Hrvatsku mogla spasiti od mračne budućnosti. Debatiranje o smanjivanju uvoza nafte koju bi se nadomjestilo tzv 'obnovljivim izvorima' korisno je jedino ako može dovesti do znatno većeg razumijevanja problema razvoja i ulozi energije u tome razvoju. Uz dužno poštovanje autoru na inicijalnom članku, dodao bih ovaj komentar: nema apsolutno ničega a ponajmanje obnovljivih izvora kojima je moguće nadomjestiti sadašnji energetski udio nafte u ukupnom civilizacijskom energetskom balansu (tu je naravno uključena i Hrvatska!).
Zaključak prema kojem je omjer uložene i dobijene energije od vrbe 1:20 TOTALNO je pogrešan i nema nikakve veze sa stvarnošću. Besmisao takve tvrdnje dade se dokazati i računom no prije nego bi diskusija otišla u tome smjeru, podsjetio bih na sličnu ideju koja barata proizvodnjom etanola iz celuloze kao sirovine. Ta ideja ima proponente u SAD ali je zasad u zapećku budući je celuloza jedna tvrdoglava materija koju se nikako ne da 'preveslati' u etanol bez silnih kemijskih procesa pa je taj postupak zasad 'energetski negativan'. Diljem svijeta traže se u ovom trenutku encimi koji bi to radili pri niskim temperaturama i tlakovima ali zasad bez uspjeha. No, osim čisto tehnoloških problema kojima se bave usijane glave, one manje usijane postavile su pitanje: 'Koliko godina bi bilo moguće proizvoditi celulozu u bilo kojem obliku (vegetacije) prije nego bi tlo osiromašilo toliko da na njemu ne bi rasla ni trava'? Odgovor na ovo pitanje jasan je svakome tko ima vrt - na žalost ne i svima ostalima koji misle da ćemo nastaviti sadašnji, s ekološke strane posve nekontrolirani i uništavajući rast, pretvarajući šiblje u energiju.
Problem čije posljedice razumije manje od 5ppm (pet na milijun) stanovnika ove planete jest u tome da je jedna stvar trošiti već proizvedenu energiju a sasvim druga proizvoditi energiju da bi se potrošila.
Evo jednog podatka kojeg može provjeriti svatko s malo volje i kalkulatorom: 85 milijuna barela nafte koji se u ovome trenutku troše u jednom danu energetski je jednako vojsci od 22-25 milijardi robova koja radi 24 sata na dan i ne traži ni jesti ni piti. Mi trošimo energiju stvorenu prirodnim procesima i akumuliranu tijekom oko pola milijarde godina. Raspodjela ovog roblja je naravno neravnomjerna; prosječni stanovnik SAD 'ima' stotinu i više takvih robova dok stanovnik Bangladeša ima samo nekoliko. No u cjelini, nitko od nas ne živi od 'vlastita rada'.
Iako je mnoštvo onih koji se bave izračunom odnosa uložene i proizvedene energije u različitim alternativnim procesima (na hrvatskom bi se to zvalo UEPE) dosad nitko nije izračunao da bilo koji od tih procesa ima vrijednost veću od 1:1.5. Iako, pažljiviji izračuni pokazuju sve više i više da je gotovo nemoguće maknuti se od 1:1. - pitanje je samo jesu li u izračunu uzeti u obzir baš svi 'inputi'.
Nikome ne pada na pamet, na primjer, da bilo koji izvor energije mora tijekom svojeg korisnog života proizvesti najmanje toliko energije koliko je potrebno za proizvodnju tog samog 'izvora'. Takav izračun pokazuje da jedan vjetrogenerator tijeom svojeg 'korisnog života' ne može proizvesti energiju dovoljnu za proizvodnju takvog vjetrogeneratora... Kako dakle nadomjestiti taj manjak? Na to pitanje samo je jedan odgovor - nikako! Ili na primjer, za proizvodnju jednog jedinog silicijevog konvertora koji pretvara sunčevo svjetlo u električnu energiju treba utrošiti više energije nego u proizvodnju jednog SUV-a.
Drugim riječima, razvoj alternativnih 'izvora' energije moguć je samo i isključivo onda dok postoje drugi izvori poput ove fosilne energije koju koristimo danas. Ideja da ćemo ostati na sadašnjoj razvojnoj putanji ili čak stati tu gdje jesmo nema veze sa stvarnošću jer jedino što nas čeka (ovdje ne mislim samo na Hrvatsku) jest energetski i shodno tome civilizacijski kolaps. U detalje ove tvrdnje i njezine praktične posljedice ne bih se ovdje upuštao jer je za to premalo mjesta. Ovo što vidimo danas, porast cijena nafte i nadolazeći kolaps financijskih tržišta te ekonomski kaos koji dolazi kao pratnja nisu rezultat ničega drugoga osim činjenice da ekonomisti ne znaju termodinamiku (a političari još manje). Prije pune četiri godine objavljen je na jednoj hrvatskoj stranici tekst koji je anticipirao sve što se počelo događati. Kao uvod u ovu temu možda će zadovoljiti potrebe onih znatiželjnijih.
http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=16...

Tko je glasao

Uz dužno poštovanje autoru

Uz dužno poštovanje autoru na inicijalnom članku, dodao bih ovaj komentar: nema apsolutno ničega a ponajmanje obnovljivih izvora kojima je moguće nadomjestiti sadašnji energetski udio nafte u ukupnom civilizacijskom energetskom balansu (tu je naravno uključena i Hrvatska!).

Ovdje se niti ne tvrdi da će vrba nadomjestiti naftu, ali može zamijeniti jedan njen dio, do granice koju odredjuju ekonomski i prostorni uvjeti.

Zaključak prema kojem je omjer uložene i dobijene energije od vrbe 1:20 TOTALNO je pogrešan i nema nikakve veze sa stvarnošću.

Otkud znaš? Čini se da zaboravljaš Sunce i fotosintezu u ovoj jednadžbi. Nitko ne govori o pretvaranju celuloze u etanol, nego o jednostavnom spaljivanju u kogenerativnim postrojenjima. Uložena energija je ono što se potroši u procesu proizvodnje i transporta, a dobitak je ono što fotosintezom biljke stvore (minus gubici u spalionici).

No, osim čisto tehnoloških problema kojima se bave usijane glave, one manje usijane postavile su pitanje: 'Koliko godina bi bilo moguće proizvoditi celulozu u bilo kojem obliku (vegetacije) prije nego bi tlo osiromašilo toliko da na njemu ne bi rasla ni trava'?

Vrba ima sposobnost apsorbiranja velikih količina dušika i fosfora, koji je problem u zemljama s razvijenim stočarstvom, pa gnojenje plantaža zapravo predstavlja rješenje jednog drugog ekološkog problema - kontaminacije površinskih i podzemnih voda dušikom.

Nikome ne pada na pamet, na primjer, da bilo koji izvor energije mora tijekom svojeg korisnog života proizvesti najmanje toliko energije koliko je potrebno za proizvodnju tog samog 'izvora'. Takav izračun pokazuje da jedan vjetrogenerator tijeom svojeg 'korisnog života' ne može proizvesti energiju dovoljnu za proizvodnju takvog vjetrogeneratora...

Pa nisu svi tako naivni kao što ti misliš. naravno da se sve računa. jedan vjetrogenerator proizvede nekoliko desetaka puta više energije u svom vijeku trajanja, nego što je uloženo u njegocu proizvodnju.

Ili na primjer, za proizvodnju jednog jedinog silicijevog konvertora koji pretvara sunčevo svjetlo u električnu energiju treba utrošiti više energije nego u proizvodnju jednog SUV-a.

Možeš li dati link gdje to piše?

Drugim riječima, razvoj alternativnih 'izvora' energije moguć je samo i isključivo onda dok postoje drugi izvori poput ove fosilne energije koju koristimo danas.

Foslina energija neće nestati odjednom. Ima je još za stotine godina. Problem je u cijeni i klimatskim promjenama. Razvoj alternativnih izvora zahtjeva energiju, ali output je neusporedivo veći, pa je glupost da se mogu razvijati samo dok ima fosilne energije. U krajnjem slučaju, izraz "obnovljivi", implicira održivost - energetsku i ekološku.

The Observer

Tko je glasao

1. Vrlo sam dobro razumio

1. Vrlo sam dobro razumio što piše - jasno je da vrba neće nadomjestiti naftu. Međutim ono što publika ne razumije a jednako tako i autor početnog priloga jest da "granice koju odredjuju ekonomski i prostorni uvjeti" jesu takve da od tih proverbijalnih vrba koristi mogu imati samo koze a nipošto industrijsko društvo. Javnost je zasićena političarskim bljezgarenjem o energiji i 'alternativama' - pa se i razmišljanja javnosti kreću u tim okvirima. Što je to "ekonomski uvjeti"? Je li to isplativost? Naftu u smislu njezine svestranosti i energetske koncetriranosti ne može zamijeniti apsolutno ništa. 90% svjetskog transporta obavlja se korištenjem nafte. 60% cjelokupne svjetske energetske bilance potječe od nafte. Manjak nafte kao energetskog izvora nužno ruši civilizacijske osnove - treba samo pogledati paralelnost rasta stanovništva i potrošnje nafte u XX stoljeću. (Molim, samo me nemojte sada pitati je li zato jer su ljudi da bi se množili jeli naftu.)

2. "Čini se da zaboravljaš Sunce i fotosintezu u ovoj jednadžbi." Meni se ipak čini da autor ovdje nešto ne razumije. Ako ste mislili na to da je vrba narasla dok ju je grijalo Sunce a mi smo gledali sa strane diveći se toj prirodnoj pojavi onda je posve točno reći da dok smo mi tako metabolirali sa strane čekajući da vrba naraste a potom smo je spalili u peći, da je energetski odnos 1:20. Na žalost, to je glupost pa to ovdje opet naglašavam. Budući je ova opservacija slična onoj o vjetrogeneratorima, evo malo pojašnjenja:
-kad se računa energetska bilanca bilo kojeg industrijskog proizvoda, strahovito je teško doći do konačne brojke. Čim se do brojke brže stiglo, ona je pouzdano netočnija.
Pogledajmo dakle samo površno kako bi se dalo doći do ulazne energije potrebne za proizvodnju jednog vjetrogeneratora:
- energija utrošena u iskapanje rudače za proizvodnju metala od kojeg je uređaj napravljen + energija utrošena u transport rudače + energija utrošena u dobijanje metala + prerada metala u dijelove generatora + energija utrošena za sastavljanje i montažu.
Zašto je ovo netočno? Na primjer zbog toga jer su u rudniku radili strojevi u čiju je proizvodnju također utrošena energija koju smo zbog jednostavnosti ovdje izostavili (tj ona nam je 'pala s neba').
A takvih netočnosti u ovome primjeru ima još cijelo more.
Sunce dakle u priči o vrbi nema nikakve veze. Ako biste na primjer pokušali izračunati utrošak energije potreban za nekakvu početnu obradu zemlje za sadnju tog energetskog vrbika, pa potom troškove 'ubiranja plodova', odvlačenja mase u nekakav pogon za preradu, energetske troškove prerade, transport proizvoda do krajnjeg potrošača, konačni rezultat bio negdje između 1: 1,5 i 1: 1.3. Odakle to znam i bez računa? Odatle što je energetski učinak etanola i bio dizela vrlo sličan - oko 1: 1,2 pa je šansa da će s vrbom biti drugačije ravna nuli. To naravno ako se računa da ste bio dizel dobili iz repice koju je trebalo saditi a ne iz starog ulja iz McDonalds. A osim toga, treba se prisjetiti da kukuruz raste unutra jedne godine a vrba raste barem pet pa je i s te strane 'vrbovanje' naprosto bedasto.

3. "Fosilne energije ima još za stotine godina" - ovo je tipično laičko razumijevanje energetske stvarnosti. Nafte će npr biti ne za sto godina već i za dvjesto. Ali jedino u kakvoj bočici na polici u muzeju. Civilizacija koja je rasla na račun fosilne energije preko stotinu godina i koja za rast stalno treba sve veći energetski "input" posve jasno ima neke granice rasta. Riječ 'fosilna' implicira ograničenost - ne razumijem treba li biti mudrac da bi se to shvatilo? O ograničenosti fosilnih goriva mogao bih napisati knjigu jer se time bavim no reći ću ovdje samo jedno: Oko 2030 godine proizvodnja nafte mogla bi biti manja od 1/4 današnje. Nafte će dakle sasvim sigurno biti, samo pitanje je koliko i zakoga? Znate li išta o rastu potrošnje nafte u državama OPECA? Znate li da bi Iran već iza 2015 (nastavi li se sadašnji rast domaće potrošnje) mogao prestati biti izvoznik nafte? (Zato ga uostalom i treba izbombardirati da se to ne bi dogodilo!). Iz čega bismo mi to dakle do 2030 mogli nadomjestiti 60 milijuna barela sirove nafte? Kako će se u takvim okolnostima odvijati transport? To nitko živ nema pojma iako je odgovor jednostavan: doći će do masovne redukcije transporta koji se vrši pomoću nafte. (Padaju li napamet bilo kome političke posljedice te činjenice?). Hoće li je nešto zamijeniti? Zasad, na to nema odgovora. Preporučujem vam da jednog lijepog dana kad imate vremena stanete negdje na petlji na Vukovarskoj (ako živite u Zagrebu) i zamislite da 3/4 robe koja vam putuje pred očima u vozilima svih vrsta najednom nestane. Mislite li da postoji zamjena pogonskim strojevima u kamionima - baterije, vodik, ili Bog zna što drugo? Razmislite malo!
I na kraju, čega je to output 'neusporedivo veći'? Da bi alternativni izvori energije mogli nosti svijet na svojoj produktivnosti morali bi zamijeniti naftu. Ali takvih izvora nema niti ih može biti. Ali kako rekoh, termodinamiku ionako malo tko razumije.

Dodatak: u ovakvim raspravama često se rabi termin 'ekološki otisak' (ecological footprint) neke zajednice. Ekološki otisak SAD je ogroman dok je otisak Hrvatske mali bez obzira gleda li se po stanovniku ili kako drugačije. Znate koja država ima najmanji ekološki otisak tj koja u najvećoj mogućoj mjeri koristi fotosintezu za opstanak stanovništva? Odgovor je vrlo intrigantan i o tome bi se dala napistati cijela knjiga. Odgovor naime implicira manjak energije kakav čeka cijelu ovu civilizaciju. Ta država je KUBA. Ako dakle mislite da ćemo se izvući zahvaljući fotosintezi, na našim geografskim širinama (!), živjela Kuba!

Tko je glasao

Odgovor naime implicira

Odgovor naime implicira manjak energije kakav čeka cijelu ovu civilizaciju. Ta država je KUBA. Ako dakle mislite da ćemo se izvući zahvaljući fotosintezi, na našim geografskim širinama (!), živjela Kuba!

Nisam siguran da li je ovo rečeno ironično? Postoje ljudi i u SAD koji sasvim ozbiljno objašnjavaju da se od Kube može nešto naučiti. Jedan moj članak iz siječnja ove godine: Nafta sto dolara po barelu! Što sad? Od Silicijske doline do Kube, odgovori se nude.

Link na jedan krasni video:

Learning from Cuba's Response to Peak Oil: Dvije divne žene u ugodnom polusatnom razgovoru izlažu progresivan pogled na svijet, novu paradigmu zasnovanu na svjesnosti o peak oilu i sveopćim promjenama koje ga prate. Razgovor je terapeutski feminin, umirujuć i ohrabrujuć. Frešak, zdrav. E da su svi mediji ovakvi!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Ad 1. Međutim ono što

Ad 1.

Međutim ono što publika ne razumije a jednako tako i autor početnog priloga jest da "granice koju odredjuju ekonomski i prostorni uvjeti" jesu takve da od tih proverbijalnih vrba koristi mogu imati samo koze a nipošto industrijsko društvo.

S dužnim poštovanjem, mislim da ovdje progovara naftni fundamenatlist, koji od svih blagodati koje sadrži nafta (i shodno tome katastrofe koja će uslijediti nakon njenog nestanka) ne želi vidjeti da je svaki oblik eneregije koji negdje može zamijeniti naftu, itekako vrijedan. Ja uopće ne diskutiram o civilizacijskim posljedicama ograničenosti snabdjevanja naftom, nego o mogućim alternativama koje mogu doprinijeti da posljedice te neminovnosti ne budu katastrofične, a još više koje mogu doprinijeti da se smanje emisije CO2 u atmosferu, za što je nafta (uz ugalj) jedan od glavnih krivaca.

Da, točno je da nafta ima jedinstvnu energetsku koncentriranost i oblik koji joj daje pogodnost za različite upotrebe - prije svega u transpotru. Ali, veliki dio te dragocjene nafte (i plina) troši se na trivijalne potrebe, kao što je zagrijavanje zgrada i grijanje vode - bilo direktno spaljivanjem u kotlovima, bilo kroz električnu energiju koja je proizvedena u plinskim ili naftnim TE. Ako se bavite eneregijom, onda vjerojatno znate koliki se dio od ukupno potrošene energije troši upravo na takve trivije. Zato je prvi korak u bitci za duljim trajanjem nafte, izbjeći da se ona troši tamo gdje su moguće alternative. Naprosto je tragično da se uz danas dostupne tehnologije spaljivalja šumskog drvnog otpada (automatske peći na drvne "pelete"), u našim šumom bogatim krajevima plinoficiraju domaćinstva.

Ad 2)
Što se tiče izračuna energetskog bilansa npr. vjetrogeneratora (a isto vrijedi za sve izvore), sigurno je da zagovornici pojedinih tehnologija žele prikazati što povoljnije podatke. Ali, postoje neovisni, vladini izvori, koji tvrde isto: vjetrogeneratori proizvedu više desetaka puta više energije nego što je "koštala" njihova izgradnja. I da, u to je uključeno sve, jer se točno zna koliko energije se troši po jedinici težine bilo kojeg materijala koji se u njih ugradjuje, a isto tako se može izračunati koliko je potrošeno u samoj proizvodnji, za tekuće održavanje i napokon za destrukciju nakon isteka vijeka trajanja. U slučaju vrbe, to znači da ako se generira 50,000 kWh/ha/godišnje, omjer 1:20 znači da je utrošeno 2500 kWh za proizvodnju i transport. To je zato, što je to kultura s izuzetno niskom potrebom obrade, i najveći dio energije se troši za pripremu zemljišta i sadnju (jednom u 20-40 godina, za "žetvu" , sušenje i i transport.

"Tajna" energetske efikasnosti vrbe u odnosu na biodiesel ili etanol, je zato što se kod tih kultura koristi samo mali dio energije koje su biljke akumulirale: kod biodiesela ulje iz sjemenki, a kod etanola šećer. Celuloza, koja sadrži najveći dio energije u otpadu, ne ulazi u taj račun. Jer, ne treba zaboraviti, ovdje se ne radi o proizvodnji tekućeg goriva kojeg ćemo odmah uliti u našeg ljubimca, nego se zadovoljavamo jednostavnim izgaranjem u peći.

A osim toga, treba se prisjetiti da kukuruz raste unutra jedne godine a vrba raste barem pet pa je i s te strane 'vrbovanje' naprosto bedasto.

U svojem preziru prema svemu što nije tekuće, masno, crno i smrdljivo, previdjate činjenicu, da se usprkos proizvodnom ciklusu od 4-5 godinaovdje govori o energetskoj proizvodnji na godišnoj bazi, pa povlačenje paralele s jednogodišnjim kulturama nema apsolutno nikakav meritum u ovoj raspravi.

Ad 3)
Uopće ne sumnjam da će nestašica nafte u budućnosti uzrokovati velike ekonomske i civilizacijske lomove, pa i velike ratove. Ali, mislim da se to ipak neće dogoditi tako naglo - s povećanjem potražnje i iscrpljivanjem postojećih izvora, zbog porasta cijena na red će doći danas neisplativi, a dokazano bogati izvoti u obliku naftnih škriljaca, plina, nafte na velikim morskim dubinama, ugalj koji će se pretvarati i tekuće gorivo, itd. Sve skupa puno skuplje nego danas, ali će ga biti još više desetljeća, a s ugljem i nekoliko stoljeća. Naravno, ako se svi mi skupa (ili naša djeca, unuci i praunuci )prije toga ne ugušimo zbog poremećene ravnoteže kisika u atmosferi, ili se ne skuhamo zbog porasta temeprature.

Alternativni izvori neće i ne mogu nadomjestiti naftu, ali je mogu odlično zamijenitiza neke potrebe. I tu se uopće ne radi o termodinamici (ima nas koji ipak znamo što je to!): dovoljno je znati da ne posoji perpetuum mobile, i malo obične osmoškolske aritmetike.

I na kraju, nitko ne misli da ćemo se "izvući" zahvaljujući fotosintezi. Konačno rješenje jest ili u ovladavanju nuklearnom fusijom, što bi omogućilo neograničene količine energije (tj. onoliko koliko budemo željeli i mogli platiti), ili u nekim genetski-dizajniranim mikroorganizmima koji će direktno sintetizirati ugljikovodike pod djelovanjem sunčeve energij, ili u paradigmatskoj promjeni civilizacijske osnove ljudkog roda (bojim se da ovo neće biti moguće bez neke globalne kataklizme). To su, iz naše perspektive, stvari daleke budućnosti, a mi se moramo boriti kako u danim okolnostima premostiti dolazeća desetljeća. Zatvaranje očiju pred onim gdje fotosinteza očigledno može pomoći graniči s tvrdoglavošću okorjelog naftaša.

The Observer

Tko je glasao

Citat: Ad 3) Uopće ne

Citat: Ad 3)
Uopće ne sumnjam da će nestašica nafte u budućnosti uzrokovati velike ekonomske i civilizacijske lomove, pa i velike ratove. Ali, mislim da se to ipak neće dogoditi tako naglo - s povećanjem potražnje i iscrpljivanjem postojećih izvora, zbog porasta cijena na red će doći danas neisplativi, a dokazano bogati izvoti u obliku naftnih škriljaca, plina, nafte na velikim morskim dubinama, ugalj koji će se pretvarati i tekuće gorivo, itd.

Dragi Bet,
Isto tako kao što ste uvjereni da sad na red dolaze 'dokazano' bogati izvori, plin na velikim dubinama itd itd, i ja sam uvjeren da će uskoro stići majka Božja i spasiti čovječanstvo od njegove vlastite gluposti. Ali eto, ni ja koji to čekam već desetljećima a ni generacije prije mene, nikako da to dočekaju. Samoobmanjivanje je, kad se radi o vakvim stavrima, u ljudskoj prirodi. 'Vjerovanje' u ono u što vi vjerujete je posve na mjestu. Imati omču oko vrata dok ste na vješalima i vjerovati da će se pod neće otvoriti je isto sasvim u redu. No sve to ništa ne mijenja na stvari. Stvarnost i naše vjerovanje u stvari oko nas na žalost su dvije različite stvari.
Budući ste me proglasili naftaškim fundamentalistom, neka vam Zoran Oštrić objasni ekološke posljedice iskorištavanja naftnih škriljaca. Ja se neću u to petljati. No, postavit ću vam jedno drugo pitanje: znate li koliko se troši plina za ekstrakciju 1 barela nafte iz škriljaca? Potražite taj podatak na webu pa onda razmislite o svim tim beskrajnim izvorima fosilne energije koji nam preostaju. Ja nikad ne gubim nadu da su ljudi barem ponekad u stanju shvatiti stvarnost pa se služim logikom i brojevima da ih natjeram na razmišljanje.

Tko je glasao

Poštovani Agaton, Prije

Poštovani Agaton,

Prije svega ispričavam se na neprikladnoj i vjerojatno pogrešnoj etiketi – izletjelo mi u žaru diskusije.

Dalje, oko moga vjerovanja: ja uopće nisam optimist po pitanju dobavljivosti fosilnih goriva, kako vi zaključujete. Situacija jest zabrinjavajuća, kako zbog ekonomskih tako i zbog ekoloških razloga.

Svakome je jasno da je vrijeme kada je nafta sama šikljala na površinu iza nas i da će trebati neusporedivo više truda, novca i energije da bi se došlo do potrebnih količina energije. Ali, ono što ja tvrdim jest da će era foslinih goriva prestajati postupno, dinamikom koju će diktirati ekonomski odnosi koji će se formirati pod utjecajem veće ili manje raspoloživosti zamjenskih izvora. Gledano izolirano (tj. neovisno o ekološkoj problematici), samo na temelju poznatih i potencijalnih zaliha taj proces može trajati jako dugo – desteljećima i možda stoljećima.

Jer, jasno je da ako adekvatne zamjene koja se cijenom i količinom energije može usporediti s fosilnim gorivima, ne bude, da će se potraga za izvorima fosilnih goriva i za tehnologijama za njihovo pretvaranje u upotrebljiv oblik, intenzivirati do granice koju će odrediti tržišni odnosi. Tržište je očigledno spremno platiti puno više za energiju nego što ona danas košta: sad i uz US$ 160 za barrel sirove nafte ne primjećuje se da potražnja značajno pada.

Za pretpostaviti je da će tržišno ograničenje nastupiti znatno prije „termodinamičkog“ ograničenja, tj. situacije da treba uložiti više energije u proces eksploatacije nego što se dobije.

Koje će socio-ekonomske i ekološke posljedice takav razvoj imati, drugo je pitanje i tu mjesta za optimizam nema. Ali niti jedno niti drugo nema veze s dobavljivošću fosilne energije u budućnosti.

Ali, sve to je zapravo otklon u odnosu na osnovnu temu ove diskusije, a to je alternativna energija na bazi biomase. Svrha moga dnevnika bila je isprovocirati diskusiju o ovoj temi jer, čini mi se da se u oficijelnoj Hrvatskoj pitanje alternativne energije još uvijek smatra nečim što pripada u rezervat „zelenih“, dočim svjedočimo da u EU to postaje provorazredna političko-ekonomska tema na kojoj se grade ekonomske projekcije i planovi za budućnost – počevši od istraživačkog stadija, pa do masovne industrijske primjene, kao npr. u slučaju vjetrogeneratora.

Objektivnosti radi, treba još jednom naglasiti da je optimizam u vezi s bio-energijom u opadanju. Neki znanstvenici čak predlažu da se istraživanja u tome smjeru prekinu i resursi usmjere na sunčevu energiju i na fusiju. Glavni razlog je relativno niska energetska koncentracija koja se ostvaruje po jedinici površine. Vrlo je vjerojatno da je energetski doprinos energetskih kultura manji ili značajno manji od često isticanih odnosa, pa tako i onog famoznog 1:20 u slučaju plantaža vrbe. Koliko-toliko visoka energetska efikasnost pretpostavlja korištenje cijelog energetskog sadržaja biljke i to na mjestu proizvodnje ili u neposrednoj blizini. Ali, dokle god je taj odnos pozitivan, vrijedan je diskusije i odvagivanja u odnosu na negativne utjecaje koje takva proizvodnja ima na okoliš i ekonomiju, te u odnosu na raspoložive alternative. U tome smislu, biomasa vrbe korištena kao zamjensko gorivo za kombinirano zagrijavanja i proizvodnju el. energije je daleko ispred „tradiocionalnih“ bio-goriva kao što su bio-diesel ili etanol.

A najvažnije od svega je da se svijest o ovoj problematici raširi u što širim slojevima stanovništva, jer pitanja ekonomije i ekologije energije su apsolutno najvažnija pitanja koja će odrediti budućnost Svijeta.

The Observer

Tko je glasao

Ekonomist? Ali, ono što ja

Ekonomist?

Ali, ono što ja tvrdim jest da će era foslinih goriva prestajati postupno, dinamikom koju će diktirati ekonomski odnosi koji će se formirati pod utjecajem veće ili manje raspoloživosti zamjenskih izvora. Gledano izolirano (tj. neovisno o ekološkoj problematici), samo na temelju poznatih i potencijalnih zaliha taj proces može trajati jako dugo – desteljećima i možda stoljećima.
Jer, jasno je da ako adekvatne zamjene koja se cijenom i količinom energije može usporediti s fosilnim gorivima, ne bude, da će se potraga za izvorima fosilnih goriva i za tehnologijama za njihovo pretvaranje u upotrebljiv oblik, intenzivirati do granice koju će odrediti tržišni odnosi. Tržište je očigledno spremno platiti puno više za energiju nego što ona danas košta: sad i uz US$ 160 za barrel sirove nafte ne primjećuje se da potražnja značajno pada.
Za pretpostaviti je da će tržišno ograničenje nastupiti znatno prije „termodinamičkog“ ograničenja, tj. situacije da treba uložiti više energije u proces eksploatacije nego što se dobije.

Okladio bih ste da ste ekonomist! (Tržišni fundamentalist!) Prvu od citiranih rečenica nemoguće je razumjeti (ispričavam se!) jer ste izmiješali uzroke s posljedicama. Ekonomski odnosi - što je to? Kako ste i dalje uvjereni da će zalihe potrajati desetljećima i stoljećima moram vam reći da bi bilo dobro da se bolje informirate o toj problematici. Kakve su to 'potencijalne zalihe'? To su zalihe iz one 'što se babi tilo, to se babi snilo' Era fosilnih goriva je na izmaku i trajat će još oko 30 godina. Nafte će biti i nakon toga ali će oni koji budu i dalje hodali Zemljom imati veoma drugačije živote. Za trideset godina proizvodnja nafte ne može prelaziti 30 milijuna barela na dan. Svi si zamišljaju da ćemo se tada voziti na vodik, fuziju, na Duh Sveti odnosno na bilo što od onoga što nam omogućuje da zadržimo sadašnji životni stil. Ali, to je puka tlapnja. Infrastruktura koja omogućava kori[tenje energije ugljikovodika ovoj civilizaciji, stajala je trilijune dolara i razvijala se 70-80 godina. Danas se više ne razvija (posljednja rafinerija u SAD sagrađena je 1970!). Što mislite koliko bi trebalo za razvoj neke nove infrastrukture za nekakvo novo gorivo?
Potraga za preostalim fosilnim gorivima intenzivirana je već danas (FYI) a rezultat tog strašno intenzivnog procesa jest da ExonMobile kupuje vlastite dionice na burzi JER NEMA POTENCIJALNIH POVRŠINA NA KOJIMA BI VRŠIO ISTRAŽIVANJA (a usput tako dionicama održava cijenu).
Trenutna cijena nafte dovela je do smanjenja potražnje od oko 5 milijuna barela na dan - ovo je statistički potvrđeno. Prema tome, tržište nije spremno platiti za naftu mnogo više nego što ona stoji danas.
I na kraju: to što vi zovete 'tržišnim ograničenjem' jesu zapravo manifestacije 'termodinamičkog ograničenja'. Apsolutno nikad u proizvodnju nekakvog 'izvora' energije ne će se ulagati više energije nego što je taj izvor sadrži. Ako za bušenje jedne bušotine za proizvodnju nafte trebate npr 2000 tona nafte a iz nje proizvedete 1999 tona nafte, koliko dugo ce trebati da shvatite uzaludnost tog posla? Tu osim one uobičajene entropije imate još i ovu dodatnu, koja neefikasnost procesa diše u nebesa.
I nikad ne smetnite s uma sljedece: za naftu nema zamjenskih izvora. To je ono što je generalnoj populaciji najteže shvatiti iako baš i ne razumijem zbog čega. Ugljikovodici su akumulirani produkt fotosinteze kroz period od oko 500 milijuna godina (toliko je naime stara najstarija dosad otkrivena nafta/u Omanu). Svi ekološki izvori zajedno mogu dati energiju koja je u najužoj vezi sa Sunčevim zračenjem; onim trenutnim ili možda pet godina unazad kao u slučaju vaših vrba. Pola milijarde godina nasuprot pet godina?
Izračunato je koliko bi površine planete trebalo pokriti silicijevim konvertorima koji Sunčevo svjetlo pretvataju u struju a koji bi nadomjestili sadašnju planetarnu energetsku potrošnju. Stvar naprosto ne drži vodu. U ovome trenutku, dok još ima nafte, posljednji je trenutak da se tako nešto pokuša (koliko god besmisleno) jer kad nafte ne bude u dovoljnim količinama, neće biti energije za proizvodnju takvih ploča u dovoljnim količinama.
Jeste li se kad susreli sa znanstvenim mišljenjem da svaka kultura ima jednu i samo jednu priliku za ostvarenje održive civilizacije? Ako nju propusti, nema drugog pokušaja.

Tko je glasao

Ha, gubite okladu! Nisam

Ha, gubite okladu! Nisam ekonomist (pa nikako niti ekonomski fundamentalist), već tehničar. Ali, kao što napisah, nisam energetski ekspert pa nekako nevoljko nastavljam ovu diskusiju koja se sve više udaljava od osnovne teme.

Ali, samo da potkrijepim svoj umjereno optimistički stav u smislu raspoloživosti fosilnih goriva, evo nekoliko podataka. Prema podacima američke administracije za energetiku (Energy Information Administration) na linku http://www.eia.doe.gov/emeu/international/reserves.html, ukupne dokazane rezerve 2007 godine ("Proved reserves are estimated quantities that analysis of geologic and engineering data demonstrates with reasonable certainty are recoverable under existing economic and operating conditions") sirove nafte iznose 1.2 - 1.300.000 milijardi barrela i oko 180.000.000 milijardi m3 plina. Uz sve ograde i oprez (na što upozorava i sama agencija), uz današnji nivo potrošnje, čini mi se pesimistički tvrditi da će već sutra nastupiti totalna energetska nestašica i nastupiti propast civilizacije.

Prema procjenama, poznate rezerve uglja takodjer su značajne. Na stranici svjetskog udruženja za ugalj (http://www.worldcoal.org/pages/content/index.asp?PageID=188), izražavaju situaciju na slijedeći način:

Coal reserves are available in almost every country worldwide, with recoverable reserves in around 70 countries. At current production levels, proven coal reserves are estimated to last 147 years. In contrast, proven oil and gas reserves are equivalent to around 41 and 63 years at current production levels respectively.

Fosilni energenti će poskupljivati i pojeftinjivati, ali sasvim sigurno uz uzlazni trend cijena. Ne postoji realna mogućnost kao nakon energetskih kriza sedamdesetih godina prošlog stoljeća da cijena padne niti približno tako nisko kao što smo svjedočili proteklih nekoliko desetljeća. Potencijalno, to će zaustaviti trendove ekonomskog rasta na koje smo navikli.

Ja sam optimist po pitanju energije i opstanka ljudske civilizacije: energija je svuda oko nas – od raspršene u obliku sunčevog zračenja i njegovih derivata (fotosinteza, vjetar, valovi...) – tehnologija u jakom razvoju, geotermalne (teško dostupne ali neiscrpne), fisijske energije teških elemenata (postojeća, isprobana tehnologija), pa do neiscrpne energije u obuzdanoj fusiji. Jasno je da prijelaz iz ugljikovodične ere u nešto drugo neće nikako biti bezbolan ali će se definitivno dogoditi i buduće generacije će o vremenu nafte govoriti kao mi danas o dobu parnih strojeva. Civilizacija nafte će "propasti" (i Rimsko carstvo propadao je stoljećima), i zamijeniti će je "civilizacija vodika" ili "civilizacija fusije" ili nešto treće. Ultimativni pesimizam u tome smislu podsjeća me na poznatu anegdotu o direktoru američkog patentnog ureda koji je prije više od stotinu godina sasvim ozbiljno izjavio da će taj ured za nekoliko godina trebati zatvoriti jer je ionako izmišljeno sve što se je moglo izmisliti!

Nažalost, meni se čini da je veći problem povezan s fosilnom energijom u vezi s klimatskim promjenama zbog oslobadjanja ogromnih količina ugljika u atmosferu (u obliku CO2) izgaranjem fosilnih goriva, koje bi nepovratno mogle ugroziti opstanak ljudske vrste na planeti Zemlji. Ekonomski odnosi zbog neravnoteže u ponudi i potražnji zapravo olakšavaju prodiranje te spoznaje u krugove koji su prije svega zbog lagodne situacije i partikularne ekonomske interese uz (do sada) jeftinu fosilnu energiju krajnje nevoljko pristajali na bilo kakve ustupke u smislu ozbiljnijih ulaganja u razvoj alternativnog energetskog sistema.

The Observer

Tko je glasao

Mala dopuna 6C02 + 12H2O

Mala dopuna

6C02 + 12H2O —> C6H12O6 + 6O2 + 6H2O

Ovo je jednadžba oko koje se lome koplja. Jednadžba Fotosinteze. Efekt staklenika kojeg se svi pomalo plaše (a zapravo bi ga se trebali panično plašiti) vezan je direktno uz tu jednadžnu.
Trebalo bi izračunati kolika je produkcija CO2 iz fosilnih goriva i izračunati koliko je potrebno zasaditi biljaka koje bi "popapale" taj CO2 u istom periodu vremena.
Današnja civilizacija jede pluća planeta (vidi amazonsku prašumu na Google-earth-u, vidi koliko poljoprivrednih površina stoji pola godine bez zelenog pokrova i ne obnavlja atmosferu. S jedne strane ubacujemo fosilne izvore CO2 u atmosferu a s druge uništavamo pluća koja ga mogu odstraniti.
To je samo jedna sličica u mozaiku nekontroliranog uzleta globalizacije.

Tko je glasao

Trebalo bi izračunati

Trebalo bi izračunati kolika je produkcija CO2 iz fosilnih goriva i izračunati koliko je potrebno zasaditi biljaka koje bi "popapale" taj CO2 u istom periodu vremena.

Rade se ti izračuni, naravno. To su famozni "sinks" ("ponori"), oko kojih se puno diskusija vodilo i vodi, jer su moguće manipulacije. Sadnja šuma se stimulira.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Takav izračun pokazuje da

Takav izračun pokazuje da jedan vjetrogenerator tijeom svojeg 'korisnog života' ne može proizvesti energiju dovoljnu za proizvodnju takvog vjetrogeneratora

Lijepo je i korisno što ukazuješ na fundamentalna ograničenja (da: nećemo moći naprosto zamijeniti naftu drugim izvorima i nastvaviti istim putem), ali tvoje prognoze su suviše mračne i bazirane na krivim pretpostvkama. Kao što ti je Bet već napomenuo: kod brzorastućih vrba ne radi se o nekom kompliciranom kemijskom procesu - naprosto spaljujemo drvo, oslobađajući energiju vezanu fotosintezom. To sasvim sigurno ne može "riješiti problem", ali ima puno sličnih stvri.

Ovo za vjetrogeneratore- volio bih vidjeti izvor. Takvi su proračuni naravno rađeni ,vidio sam neke tablice - ne znam točno, mislim da je odnos uložene i dobiveneenergije otprilike 1-30. Sigurno se ne bi postavljale kad bi trošak bio toliko enerman - time se danas bave poduzeća koja paze na zaradu.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Citat: Takvi su proračuni

Citat: Takvi su proračuni naravno rađeni ,vidio sam neke tablice - ne znam točno, mislim da je odnos uložene i dobiveneenergije otprilike 1-30. Sigurno se ne bi postavljale kad bi trošak bio toliko enerman - time se danas bave poduzeća koja paze na zaradu.

Još jedna uobičajena zabluda. Ovdje se ne radi o novčanom već o energetskom trošku. Kad kupujete vjetrogenerator plaćate sve troškove njegove izrade plus još koješta. Ali, uz obilje FOSILNE energije, uz to jeftine, nikome ne pada da pravi ovakve 'energetske' bilance. No treba pričekati budućnost.
Da utrošak energije (u termodinamičkom smislu) danas još nema nikakve veze c cijenom onoga što kupujemo jer je energija beskrajno jeftina govori i ovaj podatak:
Prosječni kalorijski sadržaj ručka jednog stanovnika SAD je 500 kcal. Što mislite koliko je energije sadržano u tom ručku (obrada polja, sijanje, žetva, transporti, prerada, obrada, kuhanje itd itd itd)?
Odgovor glasi: DESET PUTA više od kalorijske vrijednosti hrane tj samog ručka- Dakle 5000 kcal. A sada 'šećer na kraju': od tih 5000 kcal samo 5-7% (recimo 10%!) je rezultat fotosinteze dakle sunčeva svjetla.
Je li sada jasno zašto su stanovništvo i potrošnja nafte rasli gotovo paralelno?
I što mislite, što će biti sa stanovništvom uz permanentno smanjivanje proizvodnje nafte? (Odgovor vrijedi Nobelove nagrade ;-))) !
Uz dužno potovanje 'zelenima' dozvoljavam si reći da ih vrlo malo doista razumije problem kojim se tako revno bave.

Tko je glasao

Uz dužno potovanje

Uz dužno potovanje 'zelenima' dozvoljavam si reći da ih vrlo malo doista razumije problem kojim se tako revno bave.

Jz dužno poštovanje, ponavljam da bih za ove tvoje tvrdnje o energetskim bilancama vjetroelektrana volio vidjeti neke reference, tj. upućivanje na literaturu. Valjda je negdje o tome objavljen neki znanstveni rad? Moguće je da sam ja zapravo glup i ništa ne kužim - pa, poduči me, ne očekuj da ti ovako na riječ vjerujem da si genij!

Za ručkove - stvar je notorna, naravno, kad je riječ o industrijaliziranoj poljoprivredi; gledajmo samo koliko plina potroši Petrokemija Kutina! Veće primjene organskih (ekoloških) metoda ("integralna poljoprivreda") mogu to bitno smanjiti.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Prije svega moram prvo

Prije svega moram prvo pohvaliti dnevnik, svaka čast:-) Što se tiče, alternativne energije, HSM na čelu s mladim ljudima se od prvoga dana zalaže za to i smatramo da se bilo koja vlada u RH odlučila na to u zadnjih 10god već danas bi električna energija bila po cijenama od prije 7god. Trebalo bi sustavno provoditi uvođenje alternativne energije koristeći npr. znanje koje postoji u Austriji za početak (ako ne znamo sami, pogledat ćemo kod susjeda u dvorište šta on to radi) jer činjenica je ta da alternativna energija ne može ni pod koju cijenu donijeti nešto loše, ako nije drugima, neće niti nama. Kao da postoji nekakav strah od nepoznatog, možda je u ovom slučaju jedina nepoznanica znanje kao takvo ili jednostavno nemar prema znanju i struci koji ne idu u prilog nekim višim interesima pa ideja o alternativnoj energiji kod takvih ljudi ne drži vodu. Uvođenje alternativne energije bi trebalo poticati pogotovo u manjim mjestima kojih je i najviše u RH pa bi se tako postigao ravomjeran razvoj u cijeloj državi i tako bi se s vremenom i proširilo krenuvši od manjih sredina k velikim.

Tko je glasao

Prije svega, odličan

Prije svega, odličan dnevnik.

Ekologija je podučje koje u zadnje vrijeme dosta proučavam, točnije ekonomske aspekte ekologije, jer na tu temu namjeravam konačno napisati faking diplomski.

I upravo kod ekonomskih procjena pojedinih rješenja i njihovog utjecaja na okoliš još jednom jasno uočavam da je ekonomija u svojoj prividnoj znanstvenoj i matematičkoj objektivnosti, puki ideološki alat.

U cemu je temeljni problem ekonomskih procjena pojedinih rjesenja koja imaju utjecaj na okolis?! S jedne strane apostoli neogranicenog rasta i razvoja zahtjevaju da se sve procjenjuje u odnosu na kriterii ucinkovitosti. Za svako rjesenje kvantificiraju se koristi i troskovi, i onda bivaju prihvatljivi oni projekti kod kojih je netto bilanca pozitivna (koristi veci od troskova). E sad, problem s takvim pristupom je u inherentnoj logici procjene koristi i troškova. Prvo, ona favorizira projekte koji u kratkom roku donose veliku korist, jer je takva priroda vremenske preferencije u kapitalističkom kontekstu (vremenska preferencija je diskontna ili kamatna stopa kojom buduće koristi i troškove svodimo na sadašnju vrijednost). Dakle, sve koristi koje se realiziraju u dugom roku, bez obzira na njihovu buduću veličinu, svedene na sadašnju vrijednost imaju puno manju veličinu, nego koristi koje su prosjecne ali zato u kratkom roku ostvarive. Drugo, troškove je moguće jasno kvantificirati jedino za iznos investicije i njezine amortizacije, dok se eksternalije, ili troškovi koji se prelijevaju na društvo i buduće generacije, vrlo teško procjenjuju. Kod procjene troškova također postoji sukob između konzervativaca koji su tehnološki optimisti jer vjeruju da će negativne utjecaje na okoliš i gubitak prirodnog kapitala kao resursa buduće generacije moći supstituirati razvojem umjetnog kapitala ili tehnologije. Po njima, svako današnje pretjerano ulaganje u zaštitu okoliša, dovodi do neučinkovitih rješenja (ili oportunitetnog troška) koje se odražavaju na smanjenje standarda i sadašnje i buduće generacije.

S druge strane ekolozi nisu tehnološki optimisti, jer su uvjereni da se gubitak prirodnog kapitala neće moći supstituirati razvojem umjetnog kapitala (tehnologije). Po njima, između prirodnog i umjetnog kapitala ne postoji odnos supstitucije već komplementarnosti.
No u osnovi njihovih stavova nalazi se drugačija etika, drugačiji vrijednosni sklop. Taj sklop nije onaj utilitarni kojim su vođeni konzervatici i apostoli učinkovitosti, za ekologe ne vrijedi etički postulat "više je bolje" koji izražava materjalističku osnovu utilitarne etike.
Ipak, u sukobu dvije etike ekolozi prihvaćaju borbu na terenu svojih protivnika jer je on legitimiran tzv. znanstvenom i matematičkom objektivnošću. Pa onda nastoje izvesti brojke koje pokazuju drugačiju sliku od one koju daju konzervativci. Naime pokušavaju kvantificirati negativne utjecaje na prirodni kapital, nastoje procijeniti stvarne troškove eksternalija na društvo i na buduće generacije, po puno nižoj stopi diskontirati buduce koristi itd. Razvili su čak i neke svoje formule kao što je poznata IPAT jednađba ( utjecaj na okoliš = stanovništvo * obilje * tehnologija).. No konzervatici su ih i tu zaskočili i ponudili im umjesto najpoznatije mjere za rast društvenog bogatsva - BDP-a, mjeru koja bi uključila i procijenu utjecaja na prirodni kapital, što po njima predstavlja mjeru dinamičke učinkovitosti i održivog razvitka - NNW (neto nacionalna vrijednost). Po konzervativcima negativan utjecaj ili smanjenje prirodnog kapitala nije tolki bed, ako se renta na resure koja je mjera tog smanjenja ulaže u fondove koje će moći koristiti buduće generacije (za recimo razvoj tehnologije)..

Sve u svemu, mislim da ekolozi nalaze u paradoksalnoj - ujedno nemogućoj i nužnoj - poziciji, da svoje etičke principe brane na terenu i alatima svojih ideoloških protivnika. Da li je onda potrebno napraviti distinkciju između radikalne ekologije i ekologije "trećeg puta", i da li su ekolozi "treceg puta" ustvari konzervativci "s popustom" (kao što je Blairova socijaldemokracija treceg puta po meni ispravno oznacena kao "liberalizam s popustom")?!

Ipak, da ne bi ispalo da Žižek nije bio pametan i po ovom pitanju evo malo njegovih opservacija o ekologiji iz "Škakljivog subjekta":))

"...Svi današnji pojmovi ekološke prijetnje, od rupe u ozonskom sloju do toga kako gnojiva i kemijski dodaci prehrani prijete našoj plodnosti, strogo su ovisni o znanstvenom uvidu (obično najnaprednije vrste). Premda su učinci "rupa u ozonskom sloju" primjetni, njihovo uzročno objašnjenje putem pozivanja na tu "rupu" jest znanstvena hipoteza: nema izravno primjetne "rupe" gore na nebu. Te rizike dakle stvara svojevrsna samorefleksivna petlja, to jest nije riječ o izvanjskim rizicima (poput divovskog kometa koji pada na Zemlju), nego o nepredviđenom ishodu tehnoloških i znanstvenih težnji pojedinaca da nadziru svoj život i povećaju svoju produktivnost....
Kao da je danas nemoguće zauzeti umjerenu racionalnu poziciju između paničarenja (ekolozi koji opisuju predstojeću opću katastrofu) i zabašurivanja (umanjivanja opasnosti). Strategija umanjivanja može uvijek istaknuti činjenicu da paničarenje u najmanju ruku shvaća sigurnima zaključke koji nisu potpuno utemeljeni na znanstvenim promatranjima; dok strategija paničarenja, dakako posve opravdano odvraća kako će, jednom kad bude moguće predvidjeti katastrofu s punom izvjesnošću, po definiciji već biti prekasno. Problem je u tome da nema objektivna znanstvenog ili kakva drugog načina da se stekne izvjesnost o postojanju i razmjerima: nije stvar naprosto u eksploatatorskim korporacijama ili vladinim uredima koji umanjuju opsnosti - u stvari nema načina da se sa sigurnošću utvrdi opseg rizika; sami znanstvenici i teoretičari nisu kadri pružiti konačni odgovor; svakodnevno nas zatrpavaju novim otkrićima koja protuslove prethodnim općim gledištima....
A priori nema prave mjere između "prekomjerja" paničarenja i neodlučnog otezanja u stilu: "Nemojmo paničariti, još nemamo konačne rezultate." Primjerice, logika "izbjegnimo obje krajnosti, nemarno daljnje ispuštanje ugljičnog dioksida kao i žurno zatvaranje tisuća tvornica, i nastavimo postupno" očito je besmislena u pogledu daljnjeg ispuštanja ugljičnog dioksida*. I opet, ta nedokučivost nije naprosto stvar "kompleksnosti", nego refleksivnosti: nova neprozirnost i nedokučivost (radikalna neizvjesnost glede konačnih posljedica naših postupaka) ne zansiva se na činjenici da smo lutke u rukama neke transcedentne globalne Moći (sudbine, povijesne nužnosti, tržišta), nego naprotiv na činjenici da "nitko nije nadležan", da takve moći nema , da nema "Drugog onoga Drugog" koji bi povlačio konce - neprozirnost se temelji na samoj činjenici da je današnje društvo potpuno "refleksivno", da nema Prirode ili Tradicije koja bi pružila čvrste osnove na koje se možemo osloniti, da se čak i naši najunutarniji porivi (seksualna orjentacija itd) sve više doživljavaju kao nešto što se odabire..."

* Upravo je stoga tjeskoba koju stvara društvo rizika tjeskoba Nad-ja: ono što karakterizira Nad-ja upravo je odsutnost "prave mjere" - čovjek se nedovoljno i/ili previše pokorava njegovim zapovjedima; što god činio, ishod je pogrešan i on je kriv. Problem s Nad-ja je u tome da se njegova zapovijed nikad ne može prevesti u pozitivno pravilo koje valja slijediti: Drugo koje izdaje nalog zahtijeva nešto od nas, ali mi nikad nismo u položaju da pogodimo u čemu se točno sastoji taj zahtjev...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hrvoje, imate odlične

Hrvoje, imate odlične šanse napraviti odličan diplomski jer ovo što ste napisali prvi put čujem od bilo koga u Hrvatskoj.
Ako ste pri spominjaju ‘rješenja’ mislili na ekonomska rješenja tj njihovom utjecaju na okoliš, to je tema od kojeg prosječnog ekonomistu zaboli glava jer o tome ništa ne zna . Prvi problem s ekonomijom koju ste odlično opisali kao prividno znanstvenu i matematički objektivnu jest da je ona mnogo sličnija srednjevjekovnim vjerovanjima u vještice nego bilo čemu što ima veze s naukom (znate li da Nobelova nagrada za ekonomiju zapravo ne postoji upravo zato jer je Nobelov komitet ne drži naukom u klasičnom smislu?).
Ekonomija je prijevara od koje će naše nasljednike na ovome planetu jako boljeti glava, ako ih uopće bude. Prvo, ono što ste odlično nazrijeli dade se uobličiti u pitanje – postoji li uopće BDP? Jesmo li mi sigurni da sve što proizvodimo i odnosimo iz okoliša nema cijenu koja ima jednaku vrijednost kao i BDP ali s negativnim predznakom? A što ako su posljedice naše ekonomije mnogo negativnije tj veće od ‘pozitivnog’ BDP-a čime definitivno uništavamo osnove života? Moje je mišljenje da je ovo drugo mnogo bliže realnosti. Sve što smo dosad izvukli iz okoline nepovratno je nestalo. Bogate rudače potrošene su in a proizvodnju bilo čega iz rudača troši se mnogo više energije nego nekad – ali samo dok je ima. (O tome su napisane cijele studije ali budući to ne odgovara ‘ekonomiji’ a novinari su ionako uglavnom budale, o tome javnost ne rezumije ništa).
Ono što se zove ‘opće dobro’ nepovratno nestaje – to ekonomiju uopće ne zanima. Ono što ste opisali o ulaganju u fondove iz kojih bi se onda koristile buduće generacije jest jedan ekonomistička budalaština zbog koje bi njezine autore trebalo slati u umobolnice. Mi danas vidimo da ljudi koji su godinama ulagali u penzijske fondove ne mogu očekivati nikakve dobiti iz njih jer je u podlozi te ideje trajni rast (koji se baš ovih naših dana pokazuje zabludom) a istovremeno iako je svima jasno da je prirodni kapital ograničen, računaju da će buduće generacije spasiti nekakvi ‘fondovi’?? Čega? Općeg dobra: uništenog i potrošenog? Fantastično!
Ekonomija je jedna tragična kvazi-znanost koja drži da svijet pokreće novac. Međutim, novac je laž i izmišljotina – svijet pokreće proces u kojem se energija koja nam stoji na raspolaganju koristi za preradu onoga što nalazimo u okolišu. Bez energije nema ekonomije. Bez okoliša u kojem nečeg ima, opet nema ekonomije.
Imam jednog poznanika, inače ulagača (špekulanta!) na zagrebačkoj burzi na kojoj je oko 75% njemu sličnih. U jednom razgovoru rekao mi je da kad ne bude nafte, orat ćemo polja laserom iz svemira… To je otprilike razina današnjeg poznavanja problema pred kojim se nalazimo.

Tko je glasao

Ako ste pri spominjaju

Ako ste pri spominjaju ‘rješenja’ mislili na ekonomska rješenja tj njihovom utjecaju na okoliš, to je tema od kojeg prosječnog ekonomistu zaboli glava jer o tome ništa ne zna

Odlična je knjiga na tu temu, koju od srce preporučam svakome koga to interesira (i svakom ekonomistu posebno):

Eban S. Goodstein:
Ekonomika i okoliš
Zagreb: Mate, 2003.

Osobno sam čitao, ali naprosto nemam vremena da se udubim.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Upravo je stoga tjeskoba

Upravo je stoga tjeskoba koju stvara društvo rizika tjeskoba Nad-ja: ono što karakterizira Nad-ja upravo je odsutnost "prave mjere" - čovjek se nedovoljno i/ili previše pokorava njegovim zapovjedima; što god činio, ishod je pogrešan i on je kriv. Problem s Nad-ja je u tome da se njegova zapovijed nikad ne može prevesti u pozitivno pravilo koje valja slijediti: Drugo koje izdaje nalog zahtijeva nešto od nas, ali mi nikad nismo u položaju da pogodimo u čemu se točno sastoji taj zahtjev...
Žižek je, kako se je sam izrazio, ratni profiter. I inače je to masovna situacija situacija i praksa, rat (razne vrste rata) i profitiranje na ratu ili na izvanrednom stanju kad rat malo dosadi, pa i filozofa, a druge da ne spominjemo.

Nije toliko fora u nad-zahtjevima i nad-ja nego obrnuto - u forsanju. Nije da se toliko ne zna i ne može, nego u raznim neodoljiivim predmetima žudnje i, kao dobar dan tečnim, forsanjima radi ostvarivanja tih predmeta žudnje. Moda je forsati se i oko najstravičnijih slučajeva otkrivanja raka a oko ratnih kataklizmi i izvanrednih stanja bezrezervno. Čim malo popusti taj tren netko nešto loži po tom planu, jer mu vjerojatno dionice počele malo padati pa mora nešto poduzeti. Cvjeta tisuće cvjetova i tisuće škola se natječe u forsanju, a kod nas se (i drugdje) ne samo može govoriti o maoizmu nego i kulturnorevolucionarnoj fazi toga, kojoj je glavna uloga da osigurati Mao-a od zamjerki poslije smrti te da Mao-va supruga, komad s više od 7 banki, nema bore i ima "zadovoljavajući život" seks i ostalo. Skoro isto je bilo ubrzo nakon II svjetskog rata, nakon što su spalili nešto vještica su zaključili da su rješili sva pitanja rata, kao ludi su se primili neodoljivih predmeta žudnje i prašili u novi rat, za promjenu malo hladni, pa su se svi zgražali na istup Albert Camusa kojim se je pitao da li su se tako odlično rješili rata.

A sve detekcije i dijagnoze u takvom poslovanju se odvijaju neupitno o ključnom, kao prethodno a naročito po modelu izbjegavanja odsluženja vojnog roka u JNA - javiš se prije psiholozima i psihijatrima da imaš neke teškoće i svi koji se jave su nepogrešivo odmah problematični slučajevi samo je pitanje nijansi.

Tako je i sa citiranom osnovom prakse - nedostaje ključno pitanje da li nad-zahtjevi i nad-ja potiču od običnog forsanja, često običnog preseravanja tipa nešto krivo vide i čuju i odmah bi. Ili, da to možda ne potiče od toga što su stari jarac Mao i njegova supruga prolupali još više pod stare dane.

Obzirom da smo kročili u blagotvorno doba kada se je počelo zarađivati na tom profiterstvu, veoma je važno da ljudi dobiju pravilnu informaciju o novim uvjetima poslovanja i kretanja stvari na tržištu, da se usmjere i pripreme na zarade ili na plaćanje. Pri tome je naročito važno da misleći djelovi poslovanja, stručno-akademske branše, umjesto osmatranja tih klimatskih smjerova odlučno zbijaju maoističke redove, pojačavaju pravilo što delikatnija i uglednija medicina to veće smeće od uvjeta rada i obrnuto i tako pouzdano pomažu da zvijer uđe u kavez i disciplinirano se podvgrne bezuvjetnoj kapitulaciiji i minimalizmu.

Ili u jednostavnom prijevodu - sada je fora zaraditi na svim tim trash poslovanjima, pa i na profiteru Žižeku. I za to naravno vrijedi formula spoja iskustva i mladosti, formula maksimum znanja i višedisciplinarnog rada sa minimumom taktike, složena igra minimalistički organizirana skoro do automatizma, minimalizam nadrealizma kao tehnika koja odj*b*v* histeriju izvanrednog stanja itd.

Tko je glasao

Dobro si počeo, da bi na

Dobro si počeo, da bi na kraju zapleo samog sebe. Što je zaključak? Da nikad u ništa ne možemo biti sigurni? Da je dobro kako god odaberemo? A istovremeno to može biti i loše? Utješno.

Uglavnom, prolaziš diplomski :)

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Problem ovog svijeta jest

Problem ovog svijeta jest činjenica da je potrebno održivo zadovoljiti goleme apetite za energijom koje za sobom povlači globalni gospodarski rast od svega nekoliko postotaka. Iz trenutne perspektive takav se rast potrošnje energije čini neodrživim i uz špekulativno divljanje cijena energenata slutnje prema budućnosti su uistinu crne. Problem nastaje u raskoraku želja i mogućnosti i to prvenstveno više ne Europe i SAD-a, već novih proaktivnih gospodarstava poput Kine, Indije, pa i Rusije.

Eh, sad, da odgovorim na raskorak "tradicionalne" i "alternativne" energetske struje, postoji jedan problem: "alternativna" struja još uvijek nije dala konkretan odgovor kako zadovoljiti te apetite bez primjene nuklearne energije i fosilnih goriva, dok istovremeno "tradicionalna" struja ne uzima u obzir mogućnost da potrošnja energije ne mora i možda stvarno neće rasti niti linearno, a kamoli eksponencijalno s jedne strane, a s druge strane da alternativna rješenja mogu u mnogim slučajevima dugoročno biti bolja opcija. NAJVEĆI PROBLEM JE MEĐUTIM ŠTO JEDNA STRUJA GOTOVO U POTPUNOSTI ISKLJUČUJE DRUGU!!! A bez njihove sinergije nema rješenja...

I sad se nađi između te dvije struje, gdje moraš zauzeti stranu, jer za jedne si nuklearni lobist, za druge si berač ljubičica. Prekrasno situacija, s obzirom da i jednoj i drugoj često fali zdravog razuma...

bezkomentara.org

Odabrali smo ih na ponos i diku, na svoju priliku i sliku...

Tko je glasao

Problem ovog svijeta jest

Problem ovog svijeta jest činjenica da je potrebno održivo zadovoljiti goleme apetite za energijom

Smučar i Hyeronymus su već odgovorili, ali evo da i ja dodam svoju: navedeno nije "činjenica". (Načelno, filozofski, po Humu: načelno je nemoguće da neki stav sa "treba" bude "činjenica"). Treba smanjiti apetite za energijom, to je prvi zadatak.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

To su samo dva kuta

To su samo dva kuta gledanja, Oštriću, ali opet, moram se složiti - treba ODRŽIVO smanjiti apetite za energijom... :-)

bezkomentara.org

Odabrali smo ih na ponos i diku, na svoju priliku i sliku...

Tko je glasao

To je točno treba smanjiti

To je točno treba smanjiti potrošnju, problem je u načinu kako funkcionira naše potrošačko društvo koje iscrpljuje sva prirodna bogatstva na zemlji i pretvara ih u smeće.

http://magaracblog.blog.hr/2008/05/index.html#dan26, evo linka na jedan zanimljiv dokumentarac koji sam stavio na svoj blog, govori o tome kako u prirodi ne postoji otpad jer je sve hrana i izvor života za neko drugo biće. Samo ljudi stvaraju otpad koji je izvor smrti za druga bića ( osim štakora, žohara i sl. naravno). Nije da se sa svime u dokumentarcu slažem, ali daje zanimljve ideje o tome kako je "Waste = Food".

Tko je glasao

No s tehnološkim razvojem

No s tehnološkim razvojem nužno se ti apetiti za energijom povećavaju, veći stupanj razvoja = veća potrošnja energije, pojednostavljeno rečeno...

Tko je glasao

No s tehnološkim razvojem

No s tehnološkim razvojem nužno se ti apetiti za energijom povećavaju, veći stupanj razvoja = veća potrošnja energije

To je tradicionalna formula. Međutim, u razvijenim zemljama Europe još od kraja 1970-ih (drugi naftni šok) potrošnja energije sasvim sporo ili nimalo raste, a raste potrošnja i udio električne energije, ali sporije od rasta BDP. Sada EU planira smanjivati ukupnu potrošnju, kao i potrošnju električne energije, u planovima do 2030.. Tome Europska komisija posvećuje veliku pažnju. (http://europa.eu/pol/ener/index_en.htm, http://ec.europa.eu/environment/climat/home_en.htm,
http://www.energy.eu/). Dakle, veći stupanj razvoja = manja potrošnja energije.

To je, ujedno, nešto što je apsolutno nužno, ako želimo da pojam razvoja zadrži ikakav smisao. Neodrživi razvoj - uopće nije razvoj.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Mogu li malo o toj tezi ali

Mogu li malo o toj tezi ali sa drugog pogleda?
(Zorane u pravu si, samo bi želio dodati svoje viđenje tome ako nemaš što protiv).

Nije bit u tome kako trebamo smanjiti apetite za energijom...... već da povečamo apetite za ekonomsku opravdanosti potrošača energije.... npr: poticaj za te potrošaće koji prakticiraju učinkovitu i racionalnu potrošnju energije, poticaj za ulaganje u nove eko izvore, i također poticaje za noviju tehnologiju kada se radi o potrošačima energije......
onda bi isto tako trebalo ulagati na nacionalnom nivou u direktne eko izvore inergije za kompletne zajednice.... a to je jedino moguće u manjim sredinama koje su do sada bili zapostavljeni u razvoju.... znaći manji potrošači.... a to se svodi na naše ruralne krajeve tzv. 'sela' i manja mjesta....

Osim što bi sa ovakvim logičnim i ekonomski opravdanim pristupom pokrenuli val štednje i ekonomeske učinkovitosti.... pokrenuli bi i sustavno uvođenje ekološkog oporavka u tom segmentu društva koji je uzrok nej većeg zagađenja u RH.

Isto tako ulazimo u temem poput ravnomjerni razvoj RH.... što do sada nije bilo još od Austro-Ugarske.

Jakob Matovinović - Jakša

Obrisan

Tko je glasao

po meni je veci problem...

po meni je veci problem... kako ljude potaknuti kako da stede energiju... energetski zahtjevi ce biti sve veci i veci - recimo koliko se svake godine proda novih klima jedinaca u liejpoj nasoj. no nikako da se zapitamo kako trosimo energiju.. nikako da shvatimo da je jako jednostavno malo usparati.. jer ne trebamo klimu imati na (hipotetski govoreci prema odnosu na protekle vrucine) na 22 stupnja, vec moze biti i na 24 stupnja, ali koliko od nas je toga svjesno i koliko od nas cese toga pridrzavati? isto je s grijanjem po zimi... da ne pricamo o tome koliko imamo dnevno nepotrebno ukljucenih potrasaca - recimo koliko od nas istovremeno gleda telkac, slusa radio i vrti neki hakl na kompu?? a mozemo li istovremeno jednoako percipirati ta tri medija? drugi je problem sto kod nas volje za tim. kada su ne tako davno slovenci dijelili stedljive zarulje, nasi su rekli da je to glupa akcija, te da je pametnije ljude obucavati kako stedjeti energiji.. YEAH RIGHT mos mislit kako se ljudima prima obucavanje....

tu bi trebo biti glavni udar djelovanja zelenih i inih filozofa i mlatitelja prazne slame..a ne zagovaranje necega sto je skupo, relativno ograniceno i zauzima ohoho prostora da bi se dobila neka konkretna energija za pokrivanje nekog podrucja...

ali ocigledno nikad nis od toga jer nam je svima vazniji osobni komoditet od malo paznje... i stednje

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Razvoj obnovljivih izvora

Razvoj obnovljivih izvora energije i štednja (odnosno racionalna potrošnja) energije nisu medjusobno isključivi, već se idealno nadopunjuju, kako gospodarski, tako i filozofski.

The Observer

Tko je glasao

To je ok, no energiju ne

To je ok, no energiju ne treba štediti (jer se ne može štediti), ali se mora i može njome racionalno koristiti, što su dva slična ali potpuno različita pojma (štednja bi bila kada bi recimo u sobi imali uključenu samo jednu žarulju a ne njih 3 na lusteru - no 1 žarulja je preslaba za išta; racionalno korištenje bi bilo kada bi gasili svjetlo svaki put kad izlazite iz te sobe i ne treba vam svjetlo).
Drugo, potrošnja energije će svakako u nadolazećim godinama rasti, zbog tog što tehnološki razvoj jednostavno traži korištenje više i više energije. Kao što sam to isto negdje u nekom dnevniku to pisao, korištenje manje energije jednostavno više nije moguće - to bi nas vratilo u tehnološki zaostalija razdoblja. Tehnologija je uskoro povezana s korištenjem energije, a s time i opći civilizacijski razvoj.
Primjer: klime - ovdje Smučar navodiš "zašto bi trebali imati klime na 22 stupnja kad možemo na 24", no pitanje je "zašto bi uopće trebali imati klimu?". Preživljavali smo bez nje u proteklom razdoblju. A sad će netko reći "al dobro, al vruće je itd itd"...Da, to sve stoji, ali svakako stoji i činjenica da prije nismo koristili klimu, danas je koristimo. prije nismo koristili kompjutore, danas kompjutori rade cijeli dan i to se smatra nužnim i opravdanim troškom. A ovo je samo primjer iz područja osobne potrošnje, kada još dodamo industriju, gospodarstvo, i sva ostala područja...

Pa da malo skrenem pažnju na SF - što mislite, kada dođe do izgradnje velikih međuzvjezdanih brodova u budućnosti (a la Star Trek) :) , koliko warp pogon tek troši energije? ;)

Dakle, potrošnju energije nećemo moći smanjiti, već upravo suprotno - tehnološki i civilizacijski razvoj zahtijeva od nas da pronađemo nove, oblinije izvore energije zbog rasta potrošnje.
A energiju valja racionalno koristiti, a ne nužno štediti.

Tko je glasao

sve je to pitanje svijesti i

sve je to pitanje svijesti i utjecaja na promjenu te svijesti. Ako gledaš tv, nema razloga da ne uključiš samo jednu, a ne tri žarulje. Isto tako nema razloga ne isključiti svjetlo u hodniku, ako nisi u hodniku. Da se na sat vremena isključi samo milijun, od 4,5 milijuna žarulja, zamisli uštede.

Dolje su me ismijavali kad sam rekla da bismo se trebali voziti biciklama i skuterima na posao! Poremećen mentalni sklop. U Hrvatskoj pola stanovništva boluje od kardiovaskularnih bolesti i vožnja bicikla bi im super došla za redovitu vježbu, a kud ćeš redovitijeg od odlaska na posao! Dakle, jednim udarcem nekoliko muha..ušteda goriva...svakodnevni trening... Moglo bi se kad bi se htjelo!!!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

TO...... MAJSTORE! Evo posla

TO...... MAJSTORE!

Evo posla našim ljudima kao i energetske učinkovitosti, kao i racionalno korištenje ovo malo zemlje što nam je ostalo!

i budućnost 'Hrvatskim Šumama' (kao i firmi koja nosi taj naziv) sa ovim brzo rastujućim klonovima!

Hvala! You made my day!

Sada još samo da se struka poštuje u Hrvatskome Saboru...... i možda se krene u realizaciju!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Hvala na korisnom obavljenom

Hvala na korisnom obavljenom poslu! Riječ je o ideji "energetskih plantaža" sa uzgojem brzorastućih stabala - najviše se navode topole i vrbe, zatim i platne, alpski bor, tamariska i drugo. Spominju se i "energetske trave". To se spominje u knjizi o programu BIOEN, izdanje još travnja 1998.. Nisam vidio da je netko nakon toga na tome ozbiljnije radio.

Ono što je bitno, na što si odlično ukazao i na što ja upornom propagandom nastojim ukazati: kad se jednom napravi "klik" u glavi i odmak od dogmi klasične energetike, otvori se sijaset novih ideja! Neće naravno sve upaliti, ali mnoge hoće. Nažalost, naša energetska struka u cjelini (ovdje na pollitici je bezkomentara dobar primjer) i dalje naprosto odbija nove ideje. Spomenuo sam J. Rifkina ("Hidrogen Economy"), kojeg sam čak i ja smatrao preradikalnim: on je savjetnik za energetiku EU i njemačke kancelarke. Njegova vizija nadahnjuje pragmatičare, koji ispravljaju pojedine greške koje on u svojem globalnom zahvatu čini (a onda ostvare i nešto, što čak ni on nije predvidio).

To je neprocjenjiva energija ljudskog mozga! Mi npr. u Zagrebu imamo čovjeka koji je doktorirao solarnu energiju u Njemačkoj, Ljubomir Majdandžić, izgradio "solarnu kuću" - struka ga složno ignorira. Kad kažem: kada zeleni dođu na vlast, prvo ćemo znatno povećati broj studenata tehnike - to nije nikakva demagogija! Trebaju nam - jer za inovivne metode trebamo pamet, a nuklarku može naručiti svaka budala!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Kad kažem: kada zeleni

Kad kažem: kada zeleni dođu na vlast, prvo ćemo znatno povećati broj studenata tehnike - to nije nikakva demagogija! Trebaju nam - jer za inovivne metode trebamo pamet, a nuklarku može naručiti svaka budala!
Još malo truda i moći će te se razumjeti sa tim tehničarima (i recimo kolegom bezkomentara). Na putu ste. :-)

Po meni problemi nisu više tehničke prirode (to je već davna prošlost), nego zapravo novčane, odnosno političko-managerske prirode. Trebalo bi naći odgovore na pitanja da li postoji politička volja (zeleni su vanparlamentarna stranka), da li postoje uvjeti za značajnije uvođenje alternativnih izvora (liberalizacija tržišta), tko će to financirati, isplanirati, izraditi te održavati ?... Dobro ste uočili kako treba očekivati i probleme u know-how jer je broj studenata energetike zabrinjavajuće mali (a edukativne strukture zastarjele).

Na žalost u Hrvatskoj vlada uvoznički mentalitet, te kad uzmemo u obzir kako je jedan energestki sustav nešto veliko sa puno novca unutra ne govorimo li o efektu "ljepljenja na prste"?

Tko je glasao

ima tu jedan tehnički

ima tu jedan tehnički problem : neki analitičari tvrde, da ni Mali Zeleni s Marsa ne mogu pomoći našim Malim Zelenima da dođu na vlast... :)

Tko je glasao

Ono što je doista tužno

Ono što je doista tužno jest da su i dogma klasične energetike i dogma alternativne energetike uistinu dogme, zahvaljujući kojima kao rješenja za budućnost hrvatske energetike gledamo kroz termoelektrane i nuklearku. To možemo zahvaliti dogmatičnosti jedne, ali i alternativne strane koja s klasičnom energetikom ne želi imati posla...

bezkomentara.org

Odabrali smo ih na ponos i diku, na svoju priliku i sliku...

Tko je glasao

Za informaciju ostalima: ovo

Za informaciju ostalima: ovo je naravno samo napola istina. :) Klasičari (koji su danas nažalost u Hrvatskoj daleko brojniji) zaisti zastupaju dogme. "Alternatrivci" polaze naravno od "klasične energetike" kao one koja postoji i naravno imat će i dalje svoj značaj. Da s njom "ne žele imati ništa" neistina je. (No, bezkomentara, s obzirom da je sam dogmtičar, naprosto mora vjerovati da su to i drugi. Zato u dalje prepucavanje oko toga neću ulaziti.)

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci