Tagovi

O učeničkim i studentskim prosvjedima - razlozi (djelomičnog) uspjeha

Napisano je dosta toga dobrog na ovu temu na pollitici. Da budem iskren, koristio sam ju kao primarni izvor informiranja o ovoj temi. Rasprava je bila konstruktivna i uspjela je na vidjelo istjerati ključne uzroke prosvjeda, ogoliti velike slabosti naše obrazovne politike i sasvim jasnim učiniti težak problem neodgovornosti u našem društvu. Kao ključna intervenirajuća varijabla uzeta je u brojnim tekstovima sposobnost mladih da brzo i efikasno komuniciraju putem suvremenih tehnologija i sposobnost da se do novih znanja i informacija dođe brzo. Ja bih stvar ovdje pokušao sumirati koristeći se određenim kategorijalnim aparatom. Kategorijalnim aparatom znanstvene paradigme poznate kao mrežni menedžment.

Razlog je tomu što unatoč svim dobrim stvarima koje su iz rasprava na pollitici proizašle, nitko nije (ili je meni promaklo?) sasvim jasno artikulirao ključnu stvar u vezi ovih prosvjeda…to je po mom sudu činjenica da smo po prvi put u Hrvatskoj uistinu vidjeli snagu jedne fleksibilne, otvorene matrične organizacije čija je dinamika pokazala mogućnost brzog povezivanja heterogenih aktera s ciljem ostvarenja zajedničkih ciljeva. Ovdje sam opisao prvo od četiri ključna obilježja
mreže na način kako ih vide profesori s Erasmus sveučilišta Kickert, Klijn i Koppenjan - pluriformnost (dalje u tekstu KKK, sviđalo se to nekom ili ne :)). Dakle, jednostavno rečeno – pluralizam aktera plus različite razine angažmana, znanja i utjecaja na političke odluke. Iako su obadvije inicijative na koncu dobile široku podršku koja je na koncu vlast natjerala na predaju (ne i na kapitulaciju, pokazat ću zašto), imale su čvrstu jezgru onih koji su stvar od početka pokrenuli, moderirali i služili kao glasnogovornici ostatka ekipe. Ostvaren je ključan preduvjet za uspjeh bilo koje civilne inicijative, posebice one koja je vezana za mrežni pristup – mreža je iskoristila na pravi način najjače pojedince, a oni su dobili njenu zaštitu. Lako je napasti Ivanu Ivić kao učenicu 4 c) Opće gimnazije u Farkaševcu (bubam). Nemoguće je napasti Ivanu Ivić glasnogovornicu učeničkog pokreta i učeničkih interesa.

To nas dovodi do druge točke koju ističu KKK – samoreferencijalnost. Novonastala mreža je nastala redefiniranjem konteksta. Točnije, promjenom diskursa. Diskurs je način na koji ljudi govore o nečemu, najjednostavnije rečeno (izraz je uveo u društvene znanosti slavni francuski sociolog Focaulat). Način na koji mi o nečemu pričamo,izravno određuje način na koji o nečemu mislimo. Đaci i u manjoj mjeri studenti su prestali biti predmetom vladanja. Oni su prestali biti oni koji lekcije primaju, već oni koji ih dijele. Prestali su biti oni čiju sudbinu određuju drugi jer su procijenili da put koji su ima namijenili nije dobar. Posebno đaci su se politički subjektivizirali i prije svog prvog glasovanja. Razvili su vlastiti referentni okvir, referentni okvir jedne nove mreže iz dva razloga: promijenili su perspektivu gledanja (gore opisano) i pogledali šire – izvan svog razreda, seminarske grupe, škole i fakulteta. Riječima KKK, razbili su prvo kognitivnu, a potom i socijalnu zatvorenost, poznatu još i kao socijalna fiksacija.

Vidjeli su da trebaju jedni druge. Slično kao što su to Skandinavci to već odavno shvatili na način na koji to Bet opisuje u svom inteligentnom dnevniku o kolektivnom individualizmu. To je treće obilježje mreže – međuovisnost. Nužnost za suradnjom koju su olakšale one već ranije istaknute intervenirajuće varijable.

Četvrto je obilježje dinamika jedne mreže. Ono je najsloženije te obuhvaća prva tri – promjene unutar strukture mreže (pluriformnost), načina na koji mreža gleda kako na sebe u cjelini i svoju okolinu, ali i na pojedince unutar nje. Konačno, i razina međuovisnosti se mijenja…mreža je prvorazredna međuigra moći i utjecaja koju treba kontrolirati i fokusirati…inače se obično raspadne od centrifugalnih tendencija. Valja mi odmah reći da je analiza takve dinamike posao jedne sveobuhvatne studije slučaja koja kako opsegom, tako i angažmanom uvelike prelazi opseg jednog dnevnika. Odričući se ambicije da budem sveobuhvatan, istaknut ću neke elemente dinamike koji mi se čine vrijednim pažnje.

Dakle, obje inicijative su bile ad – hoc. Njihova je fleksibilnost i sposobnost da u kratko vrijeme steknu široku podršku tajna njihova uspjeha. Ipak, već sam u naslovu istakao kako je uspjeh bio ograničen. Razlog je jasan: izgrađeni referentni okvir nije prošao kroz sveobuhvatnu i argumentiranu raspravu između aktera. Mete su po mom sudu preusko određene. Odgađanje državne mature i besplatan diplomski studij kao krajnji cilj? Ne, tu je nešto fulano i to na dvije osnovne razine.
Naime, i studenti i učenici su riješili svoje probleme. Međutim, izostanak ozbiljne rasprave rezultirao jednim ključnim previdom: ti problemi su bili strukturni problemi, točnije prvenstveno posljedice dublje patologije koja je vezana uz hrvatsku obrazovnu politiku. Ona može i hoće opet izbiti na površinu. Prvenstveno, ona (obrazovna politika) se razvija uz samo deklarativnu podršku zahtjevima tržišta rada, a bez stvarne želje da se s njima uskladi jer bi to zahtijevalo dublju i bolniju reformu. Također, obrazovni sustav je sasvim nedemokratičan i zahtijeva radikalnu redefiniciju odnosa pružatelj obrazovanja (nastavnik, profesor) – primatelj istog (učenik, student). Zahtijeva obostranu odgovornost. Pogledajmo što se dogodilo na čisto manifesnoj razini – čovjek koji će reformu nastaviti provoditi odbija bilo kakvu odgovornost za neuspjeh. Dimenzija cijele priče nije sagledana kako treba, status quo je u biti opstao.

Zašto to mislim? Zato što donošenje jedne odluke u politici nije kraj političkog procesa, već tek njen početak. Slijedi provedba, koja je najveći problem. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, mreža je uspjela natjerati vladu da odgodi donošenje neke odluke. Međutim, čak i da je uspjela nametnuti odluke koje su za nju povoljne, vladi ostaje tijekom implementacije na raspolaganju čitav niz mogućnosti da stvar razvodni i u nedogled odgađa. Stoga, nadzor provedbe je ključan.

Ovaj dnevnik za cilj je imao ponuditi vrlo kratku analizu posljednje vrlo aktualne situacije s pokušajem da je smjestim u kontekst ovog „silnog jotanja“ kako je netko to nedavno napisao. Pokušao sam stvar sagledati malo s tehničke strane, moram reći da sam dosta ograničen opsegom. Istaknut ću zaključno tek dvije stvari, već ranije naznačene u tekstu. Najbolje u ovoj priči je bila demonstracija snage jedne mreže. Cijeli državni vrh nije niti smio pomisliti da o pokretačima pobune govori kao o „kolovođama“, „delikventima“, već smo završili sa pričom o novim „partnerima“. Da su okolnosti bile nešto drugačije, vjerujte, vlast bi se drugačije postavila. Loše je bilo što nedostatna institucionalizacija procesa koja je uspjeh ograničila, kako zbog nemogućnosti da se cilj sagleda u punini, tako i zbog nemogućnosti da se stvar istjera do kraja.
Zamijetio sam čitajući komentare na Štefanove i Galine dnevnike dosta upozorenja da se s vlasti ne treba zajebavati, da je ona beskrupulozna i korumpirana. Takvo viđenje rezultat je specifičnog referentnog okvira, rekao bih podaničkog. Neka se nitko ne uvrijedi. Pa i ja još uvijek pišem pod nickom…nije li to najbolji pokazatelj da mi nije baš svejedno? Međutim, učenici i studenti su prvi stvarno promijenili diskurs, vlast tretirajući kao građani koji od nje nešto traže. Uhvatili su je nespremnu i zbunjenu kao dijete na tuti. S druge strane, priča o JOT lobiju zanimljiva je zbog potencijalnog stupnja organiziranosti koji bi mogao omogućiti da uspjesi ne budu parcijalni kao ovaj.

Za kraj…iako sam pokušao ponuditi neku tehničku perspektivu, dopustite da kažem…ova priča o JOT lobiju koju Gale konstantno gura je prvenstveno normativne prirode. Ona postavlja pitanje građanske odgovornosti i svijesti svih nas na način:“ U kakvom društvu želite živjeti?“, ili za vas malo starije: „Kakvo ćemo društvo iza sebe ostaviti?“ Zato ne sudite jotovce preoštro, makar znaju malo ugnjaviti :). Oni su očito čitali Hemingwaya koji na kraju pita i odgovara:“Kome zvono zvoni? Nama. Nama zvoni.“

Komentari

Evo ljudi, malo sam uredio

Evo ljudi, malo sam uredio dnevnik, baš sam ga objavio neuređenog ko prvorazredan krkan :). Sorry svima.

Tko je glasao

....to je po mom sudu

....to je po mom sudu činjenica da smo po prvi put u Hrvatskoj uistinu vidjeli snagu jedne fleksibilne, otvorene matrične organizacije čija je dinamika pokazala mogućnost brzog povezivanja heterogenih aktera s ciljem ostvarenja zajedničkih ciljeva. ... To je baš ono što sam izvukao najbitnije u nekima od svojih komentara na učeničke i studentske prosvjede... dakle ta činjenica dasu se heterogeni akteri uspjeli udružiti oko zajedničkog cilja je mogla (li će) biti vodilja za mnoge bauduće političke i ine akcije..
Nešto se na takav način i sada vrlo intezivno radi glede nadolazećih lokalnih izbora o čemu će uskoro malo više biti u jednom od mojih dnevnika.....
Zamijetio sam čitajući komentare na štefanove i galine dnevnike dosta upozorenja da se s vlasti ne treba zajebavati, ako nisi spreman završiti na ulici bez posla i li otpremljen u ludnicu onda se doista sa vlasti ne trebaš zaejbavati.... Dakle tu su u pravu samo što to (za razliku od nas nekoliko ovdje) nisu iskusili, pa baš i nisam siguran da bi ustrajali u svom JOT-u jer.... još se glava gubi za vrlo "sitne" stvari, a o sve češćim vatricama u kojima se u pepeo pretvara imovina da i ne govorim..... no ništa en brini ima u ovoj državi dovoljno i onih sa M...... no treba iamti na umu da je ipak više glupost no hrabrost sjesti na nagaznu minu, zar ne?
“Kome zvono zvoni? Nama. Nama zvoni.“ Ako se uzme u obzir da je većini potreban slušni aparat, onda se na ovo doista nema što dodati.

Tko je glasao

... To je baš ono što sam

... To je baš ono što sam izvukao najbitnije u nekima od svojih komentara na učeničke i studentske prosvjede... dakle ta činjenica dasu se heterogeni akteri uspjeli udružiti oko zajedničkog cilja je mogla (li će) biti vodilja za mnoge bauduće političke i ine akcije..

Apsolutno. I jos nesto. Fokus je maknut sa tko, na sto. To znaci akciju.

ako nisi spreman završiti na ulici bez posla i li otpremljen u ludnicu onda se doista sa vlasti ne trebaš zaejbavati.... Dakle tu su u pravu samo što to (za razliku od nas nekoliko ovdje) nisu iskusili, pa baš i nisam siguran da bi ustrajali u svom JOT-u jer.... još se glava gubi za vrlo "sitne" stvari, a o sve češćim vatricama u kojima se u pepeo pretvara imovina da i ne govorim..... no ništa en brini ima u ovoj državi dovoljno i onih sa M...... no treba iamti na umu da je ipak više glupost no hrabrost sjesti na nagaznu minu, zar ne?

Apsolutno II. No, u ovome trenutku nema bas smisal jurisat na barikade, a moguce je da to nikad nece biti niti potrebno, pogotovo ako postoji siroka unutarnja solidarnost (primjer Margetic vs Peratovic). Dakle, bitno je pokazati odlucnost, ne srljati. A izazak u javnost s imenom i prezimenom predstavlja inicijalizaciju politicke osobe, de facto. Znaci, ja sam jednak s drugima i imam prava i ne bojim, niti se sramim se za ta prava zalagat. To je ta poruka.

A barikade i slicno? Ko zna? Mozda se ustrtarim prvi bez obzira sto sam JOTovac, tu si fakat u pravu. Treba vjerovat djelima prije svega.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

A izazak u javnost s imenom

A izazak u javnost s imenom i prezimenom predstavlja inicijalizaciju politicke osobe, de facto Može biti no ja osobno nisam izašao ujavnost da bi sad nekom nešto dokazivao već je to bio sticaj mnogih okolnosti.... od činjenice da sam aktivan u lokalnoj ....... politici... pa preko mnogih političkih javnih bitaka i ratova ..... tako da je u mom slučaju vrlo teško (nemoguće) biti dosljedan a istovremeno se skrivati pod NICK-om.... dakle ja se nisam ni mislio skrivati, no to ne znači da su i oni koji ne žele otkriti svoj pravi identitet išta manje vrijedni bilo sa svojim dnevnicima ili komentarima. Čak su i u prednosti jer svojim pisanjem ne ugrožavaju sebe ili svoju obitelj....

Znaci, ja sam jednak s drugima i imam prava i ne bojim, niti se sramim se za ta prava zalagat. To je ta poruka. U neku ruku jest tako jer ja ovom dodajem... znate me tko sam i što sam, i pozivam vas da zajedno mijenjamo... ako mislite da to i tako treba... pa još k tome da ćete me slijediti - podupirati - sudjelovati ...........

Tko je glasao

..."ako nisi spreman

..."ako nisi spreman završiti na ulici bez posla i li otpremljen u ludnicu onda se doista sa vlasti ne trebaš zaejbavati"....

To vrijedi samo za pojedince ili pojedinke u solo akcijama. Ne može se 200 ili 2000 ili 20 000 ljudi strpati u ludnicu. Istina, može ih se otpustiti, ali tu onda mora nastupiti društvena solidarnost...Uopće, razni moćnici uspijevaju isključivo zbog neorganiziranosti i neznanja onih koje tretiraju kao ovce, a u stvari su to građanke i građani, porezni obveznici/e, birači/biračice koji, međutim, nisu svjesni svoje važnosti i uloge(a).

grgo

grgo

Tko je glasao

To vrijedi samo za pojedince

To vrijedi samo za pojedince ili pojedinke u solo akcijama. Ne može se 200 ili 2000 ili 20 000 ljudi strpati u ludnicu Hm.. može, može... jer da nije tako onda bi onih pola milijuna što je 90-ih ostalo na ulici već odavno nešto poduzelo, no bilo je po onoj on će, oni će,.. a teško ili nikako, ja ću. I tako je na tisuće onih "ja ću" popušilo dok su stotine tisuća čekale da se dogodi mirakul.... ali toga na žalost nema, niti će biti jer ..... zvona zvone nama, nama, nama.... no san je izgleda još uvijek jači.

Tko je glasao

Dobar dnevnik...samo drugi

Dobar dnevnik...samo drugi put tu i tamo pritisni space :-)

Samo kratki komentar:

Naime, i studenti i učenici su riješili svoje probleme.

Ali kratkoročne probleme, što je dobro spomenuto ovdje:

Dimenzija cijele priče nije sagledana kako treba, status quo je u biti opstao.

mislim da je dobro da se ovaj "sistem" koji je na snazi u društvu (namjerno ne želim reći državi jer ne mislim isključivo na vlast) malo prodrma, protrese, "zatalasa"; ali da je status quo ostao, to je istina. Hrvatskom školstvu i znanosti trebaju radikalni rezovi, koji će biti bolni za sve, pa i za studente i za srednjoškolce. No ni studeni ni srednjoškolci ne žele biti žrtve neuspješnih parcijalnih reformi obrazovnog sustava...a previše toga jednostavno ne valja.

Jedan primjer: recimo, studenti su tražili između ostalog, zagarantiran upis na diplomski studij koji bi trebao biti besplatan. To je OK, jer na današnjem našem tržištu rada vjerojatno se nije moguće zaposliti sa bakalaureatom nakon završene 3 godine studiranja (posebno u prirodnim disciplinama, biologija, fizika...).

No, to je u suprotnosti s Bolonjskim procesom- ali Bolonjski proces kaže nešto drugo: a to je da student nakon završenog temeljnog obrazovanja, 3 godine, može upisati diplomski studij na svojem sveučilištu ili nekom drugom (bilo gdje u Europi), iz tog istog područja, ili nekog drugog, srodnog. Tada bi neko predispitivanje kvalifikacija za taj diplomski trebalo postojati, jer netko se ne može baš tako lako prebaciti s npr. bakalaureatom filozofije na diplomski iz građevine:-)

Tako bi to trebalo funkcionirati, no naše tržište rada a ni naše sveučilište jednostavno nije prilagođeno tom načinu rada. Neki su donekle "shvatili", kao što su recimo na splitskom sveučilištu uveli specijalizirane diplomske studije, pa tako nakon završene 3 godine temeljne fizike možete upisati diplomski studij iz astrofizike, biofizike, računalne fizike, edukacijske fizike... negdje su pak uveli integrirani studij, od ukupno 5 godina, što možda "pomaže" studentu jer će taj nakon 5 godina imati "zaposlivo" zanimanje, ali opet sprečava mobilnost studenta koji mora odraditi taj program do kraja...

U svakom slučaju, sustav treba radikalne i dubinske reforme. Što opet poteže pitanje, je li revolucija doista jedini način da se reforme dogode? Po mojem mišljenju, ne baš..revolucija bi samo "promiješala juhu" i izmiješala slojeve, i pritom konzervirala stare odnose, samo s novim protagonistima. Možda su bolji mali, ali konstantni konstruktivni koraci; iako to dugo traje, al za neke stvari smo si sami krivi. A ovi prosvjedi ? Pa, dobar početak tih malih koraka...:)

Tko je glasao

Dobar dnevnik...samo drugi

Dobar dnevnik...samo drugi put tu i tamo pritisni space :-).

Nadam se da je bolje :).

Tko je glasao

Je, bolje je :)

Je, bolje je :)

Tko je glasao

..."je li revolucija doista

..."je li revolucija doista jedini način da se reforme dogode?"

Ovdje se, kroz afirmaciju JOT principa i mrežne samo-organizacije, govori o jednoj drugoj vrsti revolucije - internet revolucije - koja omogućuje da se zainteresirani akteri, mrežno samo-organizirani kvalitetno Javno-Otvoreno-Transparentno uključe u proces donošenja odluka. Studenti već imaju pravo veta na sve odluke uprave sveučilišta. Zašto to pravo ne bi iskoristili kroz svoju veću participaciju u procesu implementacije bolonjskog procesa?

grgo

grgo

Tko je glasao

Studenti već imaju pravo

Studenti već imaju pravo veta na sve odluke uprave sveučilišta.
Zašto to pravo ne bi iskoristili kroz svoju veću participaciju u procesu implementacije bolonjskog procesa?

Pa oni to i žele, ALI, kao prvo, važne odluke se ne donose u upravi sveučilišta :) mnoge odluke su praktički donesene i prije. Drugo, postoji razmrvljenost sveučilišta, i većina onih konkretnih odluka koje se tiču studenata donose sami fakulteti, odsjeci, zavodi, čak i pojedine katedre, i pojedinačno profesori, nositelji kolegija (jer vrijedi princip da se drugi ne miješaju u unutarnja pitanja pojedinog kolegija).

Treće, studenti doista imaju pravo veta (u svim tijelima i fakulteta, i odsjeka; zavodi i katedre nemaju svoja vlastita vijeća u kojima sjede studenti), no to se pravo odnosi samo na studentska pitanja. A kad se onda opet prisjetimo da se glavne odluke donose mimo tih vijeća, u dekanskim kolegijima i sličnim povjerenstvima na koje u pravilu studenti nemaju pristupa, stvar postaje još jasnija.

Četvrto, studente se i nakon toga blokira u sudjelovanju i "implementaciji" glavnih dijelova Bolonjskog procesa. Što misliš, zašto su se studenti i pobunili? Pobuna nije bila samo ad hoc - prije toga su itekako prethodili dani, tjedni i mjeseci razgovora s "nadležnima"...

Peto, studenti mogu imati i problema ako se sukobe s nekim profesorom ili profesorima. Šesto, uzevši u obzir količinu obaveza koje ima prosječan student na bolonjskom studiju, ako se imalo posveti studentskoj politici i aktivizmu, riskira pad godine i gubljenje svih beneficija koje eventualno ima- dom, stipendija..da ne spominjemo onu roditeljsku financijsku podršku :)

No, što se tiče sudjelovanja u implementaciji Bolonje, nismo jedini u Europi: još 12 zemalja ima sličnu situaciju kao i mi...što nas naravno ne opravdava :)

Tko je glasao

Misliš li da bi stvar bila

Misliš li da bi stvar bila bolja razbijanjem Zagrebačkog sveučilišta na više manjih, kao u slučaju Pariza? To sam osobno pitao Bjeliša...pogodi što je odgovorio.

Tko je glasao

Pa stvar je u tome da ZG

Pa stvar je u tome da ZG sveučilište de facto ne postoji (osim kao labava konfederacija fakulteta)...mi praktički imamo 33 ili tu negdje manje ili više samostalnih sveučilišta.
Ne znam što bi bilo bolje..mislim da bi ipak bilo bolje integrirati sveučilište, da sveučilište bude jedinstveno. A to će naići na vrlo veliki otpor svih fakulteta...u čemu djelomično imaju i pravo, jer bi se ta integracija kod nas provela na krivi način, valjda.
Ne znam što je Bjeliš odgovorio..možda naslućujem, ali neću pogađati :)

Tko je glasao

Sve što si rekao, naravno,

Sve što si rekao, naravno, stoji. Bjeliš je rekao nešto ne baš neočekivano...da se u Parizu isto tako sad sveučilišta (njih 13, ako se ne varam) integriraju u jedno. Logično, to je put i Zagrebačkog, tvrdi Aleksa. Međutim, pitanje je da li su se upravo pravovremenim izdvajanjem uspjela izdići na razinu na kojoj su sad: kadrovski, financijski, organizacijski...To je kao da kažeš da nacionalna država kao oblik političkog uređenja nikad nije imao smisla, jer eto, danas svi teže nekom obliku integracije. Zaboravlja se kontekst, a on je bio različit u vremenu stvarnja nac. države i u 21. stoljeću. Kao što je i sasvim različit kontekst u kojem se nalazi hrvatsko i francusko visoko školstvo.

Tko je glasao

ovo je optimistično

ovo je optimistično gledišta. odgovorno tvrdim da imamo najmanje 70 samostalnih "sveučilišta" jer ako nigdje drugo, onda je jedino na pravnom fakultetu u zagrebu ne jedan fakultet podložan sveučilištu i ne 20-ak katedri podložnih fakultetu nego svaki profesor svake katedre dotičnog fakulteta dotičnog sveučilišta podložan jedino samom sebi, svojim fiksacijama i uvjerenjima.
kod nas nema niti ustroja niti hijerarhije. koliko god da je samostalnost sveučilišta bitna, u nekim je slučajevima dovedena do apsurda i time su pojedinci dovedeni u položaj da kroje pravila za stotine studenata isključivo po svojim uvjerenjima.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

ne jedan fakultet podložan

ne jedan fakultet podložan sveučilištu i ne 20-ak katedri podložnih fakultetu nego svaki profesor svake katedre dotičnog fakulteta dotičnog sveučilišta podložan jedino samom sebi, svojim fiksacijama i uvjerenjima.
kod nas nema niti ustroja niti hijerarhije. koliko god da je samostalnost sveučilišta bitna, u nekim je slučajevima dovedena do apsurda i time su pojedinci dovedeni u položaj da kroje pravila za stotine

Dugo je osnova svega ovakva, i logično nad takvim "podsustavima" impresivna nadgradnja sa ključnom krovnom histeričnom kočijaško-maoističkom "koordinacijom", koja krovna "kordinacija" se vrši banalnim pokretanjima "zovem-zoveš" (JOT) sustava, koji onda nerijetko doseže da se pola društva bavi svim i svačim pa kuda okrene.

Ključni mehanizam te široke (demokratske) esktraliberalne paradigme je opredjeljenost i uvjerenje za "sustav" kao takav, razne privlačnosti i neodoljivosti (budimo realni, ciljamo na nemoguće i to se često ostvari, puno češće nego u igrama na sreću) dominiraju nad škripama i nedostacima (gdje se snage pojavljuju s punim pravom na zahtjeve, od pojedionačno do masovno, ako ništa drugo kao žrtve koje onda kandidiraju na naknadni dobitak). Zato se (nehotice i ili po navici) bavimo u cca 99 % toga izvan te logike i činjenica, izvan svijesti i zbilje, koje onda ostaju prostor impresivne osebujne "intime" i čarobnih "tajnih" zbivanja, "rekla kazala" i svih nadrealističkih i drugih snoviđenja i rutinskih primjena. Zbog dugog napredovanja školovanje počinje rano, mladost i prirodno privlače tajne hrama a sve većim uvidom u impresivnost rastu i razne druge privlačnosti, a a pravu zrelost je dosezalo prije sa 18-20 godina, dok je sada to unaprijeđeno, srednjoškolci ubrzano dovršavaju tu nadgradnju i provode već majstorski ozbiljnu koncepciju i vizije.

Jedino je važno paziti na dah i želudac, koji trebaju dugo igrati igru i koji baš temeljem velike pouzdanosti i izdržljivosti te puno pobjeda ponekad požele opustiti se, i tu nastaje problem. Zato je dugi i uporni minimalizam ono pravo, s čime se nerijetko lakše prodire u središte stvari, mobilno kreće i drži pregled bojišta nego sa jakim divizijama i oružjima.

Tko je glasao

Najznakovitiji komentar

Najznakovitiji komentar stanja na Pravnom dobio sam od jednog asistenta s istog fakulteta, kojeg neću imenovati, jer mi to bilo rečeno u privatnom razgovoru. Čovjek je mrtav hladan rekao:" Pa nije da se Bolonja ne provodi na Pravnom fakultetu. Samo je pojedini odsjeci ne priznaju." Mislim, unutar istog programa i studijske godine.
Sveti Anto Padovanski...

Tko je glasao

A i mislim da se kod nas

A i mislim da se kod nas Bolonja totalno fulala. Glavni principi Bolonje jesu osiguranje kvalitete (što kod nas nije napravljeno), mobilnost studenata (što kod nas nije napravljeno, dapače ograničuje se administrativnim i financijskim zaprekama), usporedivost stupnjeva- što znači da recimo bakalaureat iz prava u HR vrijedi isto kao i bakalaureat iz prava u Francuskoj ili Švedskoj (a to kod nas nije napravljeno).

Uz to, Bolonja je trebala dovesti do skraćivanja studija (5 godina do magisterija struke, što znači točno 5 godina, ne više; magisterij struke je usporediv s europskim "masterom", to nije naš magisterij znanosti). - to se nije dogodilo. Bolonja je pružala dobru priliku da cijeli hrvatski sveučilišni sustav bude reformiran, da nastava bude usmjerena prema studentima i prema kvaliteti obrazovanja; sve je to trebalo biti praćeno pojačano istraživačkom politikom- kraće vrijeme studiranja i povećana kvaliteta dovela bi do većeg broja mladih ljudi koji mogu nastaviti svoju karijeru u znanosti, pri čemu je bitno da im se osigura nužna sloboda u njihovom znanstvenom napredovanju. Ništa od tog nije napravljeno.

Oni koji tvrde da je Bolonja dizajnirana za poslodavce i da samo podilazi neokapitalističkom ustroju "ljudskih resursa" djelomično imaju pravo; no to nikako ne smanjuje osnovne ideje Bolonjskog procesa i reforme, koji je, da to naglasimo još jednom, proces, što znači da reforma traje (i traje sada već više od 10 godina; Bolonjska deklaracija je potpisana 99. ak se ne varam; no reformski proces traje dulje).

Što se tiče integracije sveučilišta, imal sam prilike boraviti na jednom njemačkom sveučilištu gdje čak postoji centralni ured za ključeve za cijelo sveučilište- pa ako želite imati ključ od nekog fakulteta, instituta i pristup svim njihovim prostorijama, ključ se traži od tog ureda na rektoratu, a ne na pojedinom faksu. Za usporedbu, to sveučilište ima oko 30000 studenata, i spada među deset najboljih u Njemačkoj, a u svjetskim razmjerima je u nekim disciplinama u samom vrhu. Ovo je samo primjer, ali pokazuje kako integracija ne uništava kvalitetu.

Mnogi se fakulteti, ako ne i svi (FER, Ekonomija...) protive integraciji zato jer se tada ne bi mogli razvijati. U ovim uvjetima to je i istina. No radi se o integraciji, ne o centralizaciji. Ne radi se o tome da bi se odluke donosile samo na Trgu maršala Tita u Rektoratu, a onda bi ih svi fakulteti morali slušati; radi se o tome da se na nivou sveučilišta donesu važne strateške odluke i principi, koji će se onda jednako provoditi i na FERu i na Ekonomiji i na Pravu i na PMF-u i na Filozofskom itd. Fakulteti jesu autonomne jedinice, zavodi, odsjeci, katedre također imaju svoju slobodu (posebno u recimo znanstvenom radu, jer to im je primarna svrha); ali to ne znači da jedan odsjek radi na jedan način,drugi na drugi način; da jedan profesor daje kolokvije, a drugi daje neprolazive kolokvije, a treći ne daje kolokvije, da spomenem jedan primjer. Dakle, točno utvrđeni standardi na razni sveučilišta.

Razmišljam već duže vrijeme o jednom dnevniku samo s tim "sveučilišnim" temama, nadam se da ću uhvatiti vremena da ga i završim do kraja :)

Tko je glasao

Bez obzira da li se radi o

Bez obzira da li se radi o obrazovanju ili zdravstvu, politici ili gospodarstvu izgleda da zapinjemo na istoj stepenici.

Tko je glasao

Na što konkretno ciljaš

Na što konkretno ciljaš Seneka?

Tko je glasao

Svatko gleda samo svoju

Svatko gleda samo svoju guzicu, ništa se ne planira dalje od ručka. Improvizira se, struka se ne sluša. Ili ako ti je draže: U se, na se, poda se.

http://www.youtube.com/watch?v=EKMqsdlaILQ

Tko je glasao

Mislim da je jako dobro da

Mislim da je jako dobro da se pojavio post koji naglašava jednu bitnu dimenziju nedavne akcije srednjoškolaca, a to je korištenje komunikacijske tehnologije i mrežne samo-organizacije. Zaista je bilo više nego zanimljivo promatrati kako su prosvjetne (a i ostale) vlasti bile zatečene efikasnošću takvog načina samo-organiziranja.

Dakle, zaključak je da nove thenologije mogu uspješno biti korištene u ad-hoc organiziranju (posebno kad se usporedi s nekoliko mjeseci koliko je sindikatima bilo potrebno da organiziraju svoj skup 12. travnja) i artikuliranju interesa određene skupine građanki i građana, uz dva uvjeta: (1) postojanje zajedničkog interesa i (2) umreženost aktera i sudionika/sudionica.

Ako dobro razumijem poruku Tvog dnevnika, albatrose 200, kao i ono što je dosad rečeno o JOT principu, njegova implementacija bi gore navedenim uvjetima dala još jednu nužnu dimenziju, a to je politička moć odnosno mogućnost da se akciju učini trajnom sve dok se ne postigne cilj, a to je promjena konkretne politike.

Postoji mnogo situacija gdje se mrežna organizacija i JOT princip mogu primijeniti bilo da se odgovori na eksplicitan zahtjev vlasti da se građanke i građani o nekoj politici očituju kroz javnu raspravu (donošenje GUP-a, donošenje zakona itd.) bilo da se izrazi prosvjed ili neprihvaćanje neke političke odluke (primjerice, Zakon o minimalnoj plaći koji diskriminira radnice u tekstilnoj industriji) bilo da se otvori neka tema koju politika zanemaruje ili ju odbija otvoriti (povlaštene mirovine).

U navedenim primjerima postoji zajednički interes, ali nema mrežne organizacije koja bi primjenom JOT principa i korištenjem komunikacijskih tehnologija mogla povesti i iznijeti akciju. A tamo gdje postoji mrežna organizacija, nema primjene JOT-a (primjer Ženska Mreža Hrvatske). Na pollitika.com je opet treća vrsta problema: postoji mrežna organizacija, JOT je na snazi (u uvjetima virtualne komunikacije), ali nema zajedničkog interesa.

Svaki od ova tri problema treba drugačija rješenja da bi neka željena akcija dovela do rezultata. Nesporazumi nastaju samo zato jer se oni ne vide ili im se ne pridaje dovoljno pažnje. I onda se energija gubi na potpuno nebitne stvari (kriterije, reprezentativnost, hijerarhiju, uključenost u donošenje odluka itd.). Uvjeren sam da bi se puno više postiglo kad bi se PRIJE pokretanja neke političke akcije osigurali i zajednički interes i umreženost aktera i primjena JOT principa. Da li je to nemoguće ili je sve samo pitanje volje?

grgo

grgo

Tko je glasao

Ako dobro razumijem poruku

Ako dobro razumijem poruku Tvog dnevnika, albatrose 200, kao i ono što je dosad rečeno o JOT principu, njegova implementacija bi gore navedenim uvjetima dala još jednu nužnu dimenziju, a to je politička moć odnosno mogućnost da se akciju učini trajnom sve dok se ne postigne cilj, a to je promjena konkretne politike..

Potpuno točno. Valuta je moć politike, a jedino njom možeš kupiti svoje mjesto za stolom kad se odluke donose. To ne mora biti uvijek jurišom na barikade, mogu se upotrijebiti i drugi mišići.

Uvjeren sam da bi se puno više postiglo kad bi se PRIJE pokretanja neke političke akcije osigurali i zajednički interes i umreženost aktera i primjena JOT principa. Da li je to nemoguće ili je sve samo pitanje volje?

Može se, ali nije lako, potrebno je nešto truda, odricanja i discipline. Know how ću pokušati iznijeti u sljedećim dnevnicima.

Tko je glasao

Ako dobro razumijem poruku

Ako dobro razumijem poruku Tvog dnevnika, albatrose 200, kao i ono što je dosad rečeno o JOT principu, njegova implementacija bi gore navedenim uvjetima dala još jednu nužnu dimenziju, a to je politička moć odnosno mogućnost da se akciju učini trajnom sve dok se ne postigne cilj, a to je promjena konkretne politike.

I meni se cini. Istina, koliko sam imao prilike primjetiti, ekipe koje stoje iza studentskih prosvjeda vec se adaptirala na cinjenicu da nista ne dolazi preko noci, znaci planiranje i sustavnost je kod njih vec ukljucena u igru. Proces legitimiranja odluka bojim se da jos nije, a to je upravo nulti korak neke akcije, kao sto kaze Albatros 200, jeli.

U navedenim primjerima postoji zajednički interes, ali nema mrežne organizacije koja bi primjenom JOT principa i korištenjem komunikacijskih tehnologija mogla povesti i iznijeti akciju. A tamo gdje postoji mrežna organizacija, nema primjene JOT-a (primjer Ženska Mreža Hrvatske). Na pollitika.com je opet treća vrsta problema: postoji mrežna organizacija, JOT je na snazi (u uvjetima virtualne komunikacije), ali nema zajedničkog interesa.

Mrezu nije dobro gledati parcijalno, s obzirom da se nosioci pollitika.com-a prozimaju sa drugim mrezama i svi skupa tvore jednu siroku javnu politicku mrezu koja je i bila okosnica prethodnih djacko/studentskih akcija (facebook kao okupljaliste, spike). Dakle. Pollitika.com je dio te javne mreze. A za Zensku Mrezu Hrvatske vec nisam siguran, zbog slabe promrezenosti, ako je uopce i ima (tu bi se mogla definirati i promrezenost sustava). U svakom slucaju sira slika je potrebna kada se govori o mrezi.

BTW, jos jedan detalj. Forum na Filozofskom je jako mjesto javnih rasprava i dogovaranja. Sjecam se i da je na PMFu postojalo takvo jako mjesto (dugo nisam bio tamo, pa ne znam jeli aktualno jos uvijek), na FERu isto i tako dalje. A tu su ekipe promrezene poprilicno i svaka nova akcija samo dodatno jaca mrezu (i tu bi bilo dobro jos NATO na referendum umrezavanja da ojacaju i cvoriste pollitika.com-a)

Uvjeren sam da bi se puno više postiglo kad bi se PRIJE pokretanja neke političke akcije osigurali i zajednički interes i umreženost aktera i primjena JOT principa. Da li je to nemoguće ili je sve samo pitanje volje?

Na forumu filozofskog se dogodilo spajanje svih elemenata i pokazalo se uspjesnim. Znaci, moguce je, no dobro je potencirati parametre koji poticu efikasnost (plansko umrezavanje, kreiranje JOT mehanizama i slicno).

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Postoji mnogo situacija

Postoji mnogo situacija gdje se mrežna organizacija i JOT princip mogu primijeniti bilo da se odgovori na eksplicitan zahtjev vlasti da se građanke i građani o nekoj politici očituju kroz javnu raspravu (donošenje GUP-a, donošenje zakona itd.)
Građanke i građani su odavno digli ruke od raznog, jer se dugo potvrđuju slijedeća čvrsta pravila:
1. Većina toga je ne samo JOT nego JOT na kvadrat, do stupnja besmislenog zamora, ispiranja svijesti itd. I ne samo to, nego i JOT i jaki izraz većinske volje, veoma liberalne i veoma demokratske, skoro pa do daske. GUP-ovi se tako donose i prvoode, mijenjaju ... da smo teče jedno te isto i raste, do neizdržljivosti;
2. Bavljenje promjenama, uključujući krajnje nužnu redukciju JOT prakse bar do stupnja da sami beskrajni akteri time ne ispiru mozak sebi i svima svaki dan, ne samo da nije urodilo plodom nego je u značajnoj mjeri kontraproduktivno. Npr. sjete se nekih istaknutih likova iz doba Holjevca, ekipe su inače 100 % zbrisane i ne spominju se, i podjele nagrade za životno djelu glavnom urbanistu Uhliku i onome koji je projektirao najviše nebodera, i najbolje, Jelineku. Obadva iskoriste tu malu prigodu za naglasiti goruće, da za nebodere i razne velike projekte treba malo više mijesta i okoline nego za bilo šta. Ali, i to se uspije izolirati bez rječi, jer ne samo da praši višedesetljetno napredovanje, nego se krajnje gube živci ako npr. na nekoj parcelici gdje ne može obična kuća ne nikne najveći neboder, makar na tržištu nema smisla te i kao je jako nezgodno i potencijalno opsano za razno;
3. Što se više i vještije udara na neke ključne i jednostavne točke, to je jači odgovor uklanjanja tih točki. Npr. i više po JOT principu su građeni i još više privatizirani društveni stanovi i kuće te vile, ali je kontraprodktivan bilo kakav spomen na tu točku poslovanja, sve aktualniju jer se je došlo do faze kao Njemačka sedamdesetih, stvarne denacifikacije kroz pitanja mlađih u obitelji. Slično je sa pitanjima tko je šta platio i radio legalno (čiste budale) a tko nije (sva napredna većina) i mnogim drugima.

Zato je većinaa ovog i ovakvog bavljenja JOT praksom, bez obzira na dobre namjere, ne samo potencijlano nego i djelatno jaki prilog opisanom kontoinuitetu. I to ne slučajno, nego po osnovama poslovanja. Pradoks se sastoji u tome da takav kontinuitet pomaže stavri. Kako ?

Uzmimo GUP-ove i općeniti prostorne planove i stanje u prostoru. Zbilja je kontinuitet većinskog JOT i demokratskog i liberalnog cca 40 godina, i došlo se je do stupnja da su stalnim napredovanjem donešeni planovi za cca 22 milijuna ljudi i da to nije dovoljno, pa se stalno mijenja i dopunjuje sve češće, sve itim tempom i načinom kao destljećima. Glasovi koji se pojave protiv su skoncentrirani a neke točke, nakon čega se pojava samo pojača, a pojača se i neznaje kako dalje i kako bilo gdje, kojim se zapravo ne bave sve te divizije plaćene više više nego igdje. I tih glasova je sve manje a ne sve više, kako izgleda, u Splitu samo sociloginja Inge Tomić Koludrović a i ona se ne javlja u zadnje doba, jer je valjda ocijenila da je kontraproduktivno. U Zagrebu se javi kakav humani urbanist, koji je kroz cca 30 godina na cca 1.500 mijesta digao bar po nekoliko tisuća EUR.a na takvom gomilanju, pa kad se javi svima je muka. Kada se javi kakva politčka stranka ili opcija, kakvi poznati inetelektualci i mediji, još i više. Slično uspjeva kada određeen pojava navuče praksu i pažnju, nakon čega se pokaaže sslično (npr. Zagreb, ne samo Bandić).

Slično je maturom. Odavno se svi slažu d abi mao trebalo raditi oko boljeg znanja i razumijevanja matematike i drugog te malo smanjiti dugo i stalno napredovanje u ocijenama, koje je već došlo da svi dobiju 5 a onaj od koga su prepisali jedini 4, jer je od prevelikog posla i potezan ja nešto malo zeznuo. I kada su se malo približili, kao i tko zna koji put se pojavljuje forser (ovdje Primorac) i šire JOT građanstvo. Obzirom da se to dešava već vječnost, takvi tempom će se za cca 60 godina sigurno uspjeti, matematika će biti nešto egzotično i kao takvo izazvati pažnju većine građanstva koje ne zna niti zbrajati ni množiti a povezivanje 2 od 50 podataka ih pouzdano izbacuje iz težišta.

Kao što se više nego JOT da primjetiti, na raznim točkama i pozicijama takvog napretka je dozrelo i pokazuje se sinteza. I bez poznavanja materije, običnim okom je vidljivo da se radi o pojavama koje su plod duljeg i složenijeg truda te da sve više otvaraju vrata minimalizmu. Eto, zato daljnje isto jotanje jača zrelost i sintezu, naročito gale, naročito oko uloge političkih stranki.

Tko je glasao

Bez ikakvih komentara, samo

Bez ikakvih komentara, samo naglašavam da je dobro imati ljude poput tebe, ap, da naglase da smo okruženi paradoksima i da je svaki napor i angažman oko promjene ustvari hod po litici (ili oštrici noža) s koje se lako sklizne u perpetuiranje postojećih dominantnih i višetesetljetnih "poslovanja".

Ali sve ima svoj razlog (klicu) nastanka. Pa tako u vremenima "zrelosti i sinteze" i JOT inicijative mogu malo pospješiti "nužnost nužnosti koja nije nužna": od pozivanja na red roditelja do povrata preplaćenih poreza. Poklič novih generacija bit će: KOSTURE VAN IZ ORMARA! KARTE NA STOLl! Pa da vidimo!

grgo

grgo

Tko je glasao

Poklič novih generacija

Poklič novih generacija bit će: KOSTURE VAN IZ ORMARA! KARTE NA STOLl! Pa da vidimo!
Koristim priliku ovog djela, koji objektivno pogađa težište (tako su tekle razne stvarne promjene, npr. stvarna denacifikacija Njemačke sedamdesetih i osamdesetih) i prethodno, te ću naznačiti neke tekuće radne zadatake.

Što harmonizacijom sa EU što kao plod naznačenog dugog "napredovanja", RH je uz novoousklađene tradicijski preambiciozne prostorne planove, ali nedovoljno ambiciozne da se ne bi mijenjali 3 x godišnje, u uporabu pustila cca 1.500 novih zakona i propisa, novi stižu, te ujedno ide novi val raznih lokalnih odluka i mjera sa raznim cijenama i plaćanjima, što sve skupa već snažno znači novi pokušaj brze i lake sinteze dugog puta i EU harmonizacije zajedno, naravno više nego ambiciozno, u skladu sa zbilja dugom i renomiranom praksom. Npr. nešto što EU teško uhodava u rokovima od 15-20 godina te u čemu Njemačka stenje na istoku, kod nas se kardeljstički iskusno rješava puno brže i jednostavnije, usput praćeno većom industrijom i zaradama nego cijela EU. To je nešto što će iscrpiti "napretkom" i onako iscrpljene i izraubane divizije, ali one to vične visokoj nadrealističkoj razini prakse ne pokazuju, uz ostalo jer cca 95 % udarnih profesionalnih snaga i snaga aparata ne samo nema pojma o tome šta to jeste nego se i objektivno ne stigne niti minimalno upoznati.

Tako teret, htjeli ne htjeli, već seli na mlade snage. Radi se i djelokrugu prakse koja se odnosi na cca pola novca i zajedničkih poslova o kojima se može odlučivati, voditi politika, nečemu čime se i u sređenim evropskim praksama stalno bavi pola društva i politike a velike profesionalne snage minuciozno, pa zato i lude na našu praksu nakon dulje omamljenosti uspjesima i dobitima, vide da su i oni u sve većoj klopki sa jako puno kapitala, navika i planova. Kod nas to još ne zauzima niti 5 % alikvotne pažnje a prakse bavljenja još manje, osim po ekscesima oko GUP-ova i pojedinačnim. Tako da brzo slijede velika duga iznenađenja s tim, i za našu ekskluzivnu praksu (više nego iskusnu, prasve se blesavi) i za EU. Mlađe snage bi se mogle bar malo pripremati, jer će to brzo i jer njihovi evropski pandani sami dodatno uče i grizu oko toga već za studija, jer je kasnije kasno, i to u značajno sređenijoj praksi.

To je jako perspektivno za mlade ljude kod nas. Političke stranke, strukovne udruge, mediji i razno, uključujući mlađe snage među njima, još ne pokazuju nikakve znakove i minimalnog interesa a upućenosti još manje, pa zainteresirani mladi mogu lako i brzo stvoriti takvu podlogu da im dugo mogu diktirati tempo. To nešto što već teče punom parom a sve brže i sve više se aktualizira sve više toga, već se javno zdavaja kud to vodi kako, kao npr. neki dan prije kada se je konačno donio plan koji legalizira sve u općini Rogoznica, čime je otvoreno 10 x više nemogućih novih smjerova, što je praktički iskaz potpune kapitulacije svih stranaka i narodnih deputata, a naravno i dugog puta (samo što to nitko ne komentira).

Tko je glasao

Fakat je interesantna stvar

Fakat je interesantna stvar da su postojece strukture vec sad predale bitku. Cisto za primjer, zatvaranje SDPa prema blogerima. Ne postojanje nikakvog interesa HDZa za internetom. Studentski Zbor potpuno eliminiran iz procesa. I tako dalje i tako dalje. Fakt, predali su bitku. Jer nemaju sansu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

studenstki zbor sam je sebe

studenstki zbor sam je sebe eliminirao iz procesa na način da je pokušao staviti politiku u prvi plan. studentski zbor poznat je kao leglo hdz-ovaca i kao takav nije mogao dopustiti da studenti uz njegovu potporu izađu na prosvjed dok u ministarstvu sjedi čovjek iz hdz-a.
jedini koji su pokušali ispolitizirati prosjvjed su oni koji u njemu nisu sudjelovali.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Fakat je interesantna stvar

Fakat je interesantna stvar da su postojece strukture vec sad predale bitku.
Da ne bi bilo velike zabune - predali su bitku za rješavanje većine pitanja, vjerojtano već davno a sada sve više, ali se nigdje nitko nije povukao, čak i ovi 70-80 godina i davno propale tvrtke i razno se drži, vjerojatno kao nigdje, sve se drži iz svih vremena, osim časnih iznimaka.

To nije nova stvar, jako dugo je uigrana i sada će sigurno još više doći do izražaja, dulje. Čim je više posla i rizika od dobiti, do neumjerenog stupnja se većina jako tečno i uigrano izmiče, savršeno glumi i uvlači bilo koga sa velikim poštovanjem da rješava. I kada izgleda da nikoga nema na vidiku, kada su se zbilja razbježali u mišje rupe, zapravo svi jako brižljivo i iskusno prate sve i taj sekund su savršeno spremni iskočiti i odigrati bilo kakve pobjedničke role. I sve situacije su za to pogodne, stečajevi i propasti su jako dobre šanse za mnoge, nema situacije koja nije zahvalna za takvu superpartizansko-alanfordovsku taktiku. Nije namjerno, duga tradicija tako nalaže, a najveći majstor, velemajstor, je bio Tito, jako dugo školovanje ga je naučilo, kao i većinu drugih, iz jakih poraza i pravih propasti uskrsavaju još jači, a za većinu toga je dovoljna jednostavna bezobraština ubacivanja u igru u svakom pogodnom tenutku, što bezobraznije to bolje ide, jer se JOT kontrole tako forsaju da se time uopće ne bave ni na trenutak. Zato kod nas stari majstori kao od šale, i nepokretni, većinom pretrče neiskusnije, jer se ovi ne udostoje ni malo razmišljati o tome.

Tako će biti sve više javnih kapitulacija, ali sa još većom kokošarskom spremnošću. Tipovi ne odustaju niti sa 75 godina, pod temperaturom 400 C, nahapani love da ne znaju šta će s njom, kada ih se fizički udaljava i ne plaća, jer ako ništa drugo tako taktički vrše presing na sebe i sve za eventualne iduće šanse. Većina divizija je prošla renomirane škole i prakse, već odrastanjem a dalje još više, svjetske, obogaćene iskustvima sa svih svjetskih bojišta, pa im je glavna slabost, Ahilova peta, prekomjerna iskusnost i uigranost, prekomjerna međusobna konkurencija. U uvjetima recesije, a sada je vjerojatno krenula sinteza toga, takva prekomjerna sposobnost (previše snaga, previše iskustva, previše ciljeva, previše kombinacija ...) objektivno brzo dovodi do prezagušene konkurencije oko svake kune i teškoće oko svaje kune, pa i bez kune, za milimetre rizika i šansi, igra se praktički bez igre.

Time zapravo dramatično rastu šanse raznog drukčijeg minimalizma, onoga koji je minimalno trezven i koncentriran na minimum, jer niti itko ima interesa (nužda nalaže da je svima u interesu da se bilo šta pokreće i radi) niti dovoljno snage za krajnje sukobe sa raznim drugim renomiranim snagama.

Zato se u svemu stalno radi o nečem obrnutom i drukčijem od većine bavljenja, a sada je pogotovu takvo vrijeme - minimumu stvarno primjenjivih pozitivnih koncepcija i mogućnosti igre, rješavanja, povezivanja, rada itd. Osim što je toga stalno nedovoljno, većina se ni najmanje uopće ne bavi time, niti pažnjom, pa najviše nehotice niti vidi pa i gazi po tome. Ali, bez obzira na to, to je uvijek igralo igru a u razdobljima "recesije", kao sada, iz te igre su često izranjala čuda, jake igre i obrati. Gotovo sigurno i sada će ići slično, jer naprosto neće moći dugo drukčije.

P.S. U gornjem komentara sam naznačio objektivno veliku temu koja je već krenula i koja će igrati jako velike igre u RH, gdje je sigurno težište na onome novome, pa te molim pročitaj i nemoj to krivo čitati kao pitanje stanja "starih" snaga i skretati pažnju kao da nema nečeg što cca 1/2 zajedničkih poslova u RH. To je nešto što se kreće bez obzira na čitanja i snage, što ljulja u jake evropske zemlje a kod nas uključuje jako puno dubioza i milijardi interesa i navika i svega, pa su bilo kakva rasprave koje to zaobilaze jake nevažne, ne mogu tu učiniti ama baš ništa oko zaobilaženja. Po EU sve strukture oko toga poduzimaju hitne mjere, hitno se mjenjaju vlasti i mjere (Italija, hitno smanjivani porezi i kamate u vezi stanova), a kod nas gdje je to još dubljih dubioza još ništa. Baš zato će se jako zaljuljati jako duga ista praksa, već se jako ljulja, tišina je najviše od zbunjenosti time, i stranke i sve drugo.

Tko je glasao

Badava njima stara igra,

Badava njima stara igra, kada gube legitimimtet. Zipa, ekipa ih ne ferma vise, to je problem na koji rjesenje nemaju. OK, stara garda jos ih pusi i trza na njihove cimalice, ali nova ekipa je doslovno imuna na cijeli spektakl. Traze se rjesenja, trazi se uvazavanje, trazi se partnerski odnos (fige sada nova ekipa kuzi iz svemirske distance i prilicno je osjetljiva na svaki pokusaj podvale), a stara ekipa potpuno je nesposobna na takav nacin funkcionirati. Sve se do sada svodilo na razne cimalice i isrpljivanje protivnika, a ovi ih ne fermaju 5%. Nema tu kruha za staru ekipu koja igra staru igru. Nova ekipa namece svoju igru koja je vec pokazala znatno visu efikasnost u politickom dijapazonu.

I to je problem. Stara igra nema rjesenja za nova vremena emancipiranih klinaca. To prilicno jasno ukazuje na kraj paradigme.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Veliš, bez ispaljenog

Veliš, bez ispaljenog metka. Eh, da je to tako lako. Ali nije...
Ti bi kao Amerikanci. Htio dobiti rat samo sa dalekometnim projektilima.
Ali ništa od toga. Bez pješadije i mirisa krvi nejde pa nejde.
Gale moj nadobudni...

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

PoKileMozga, fakat si

PoKileMozga, fakat si zabrijo. Dojma sam da si uvjeren kada bi itko znao tvoje pravo ime i prezime, da bi te istog trenutka odfurali ljudi u crnom i da te vise nikad niko ne bi vidio. Iliti, tipicna paranoja.

Al ajde da ukazem na prirodne zakone. Kada se suoce dva jelenka, do borbe dolazi samo ako su podjednaki. Ako je neki znatno veci, onaj manji mu se makne s puta. Mene interesira samo takva igra. A mreza igra upravo tu igru.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ja sam paranoičan a ti si

Ja sam paranoičan a ti si naivan.
Konkretno. Želiš li da ti se dostave podaci vrlo škakljivi za jednog ministra? Imaš li muda poput Peratovića da to izneseš u javnost? Ili se možda ipak i ti bojiš ljudi u crnom?
Samo nemoj sad izbjegavat konkretan odgovor na konkretno pitanje, molim te...

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

U cijelom mom životu nisam

U cijelom mom životu nisam srel čovjeka koji je drugima govoril da napraviju to i to a da je sam imali muda to napravit.

Tko je glasao

Daj mi malo pojasni što si

Daj mi malo pojasni što si htio reći ovim komentarom, molim te...
Čini mi se da si fulao poantu, ali prvo bi ipak volio vidjeti tvoje objašnjenje...

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Mislil sam konkretno na one

Mislil sam konkretno na one koji drugima sugeriraju da objave svoj identitet a sami nisu spremni to napravit.

S tobom osobno nema nikakve veze.

Tko je glasao

Dobro Skviki, ali kakve to

Dobro Skviki, ali kakve to onda veze ima sa komentarom na koji si se referirao?

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

PKM, Izgleda da sam nekaj

PKM,

Izgleda da sam nekaj krivo razmel.

Tko je glasao

Učenici su se organizirali

Učenici su se organizirali brzinom i načinom nepojmljivim u nadležnom ministarstvu. Obzirom da su se našli potpuno izgubljeni u vremenu i prostoru, najbezbolnije im je bilo priznati i prihvatiti sve što se od njih tražilo u tom trnutku. Bilo kakvo opiranje i zapitkivanje bi odilo samo u doblje tonjenje i otkrivanje svojepotpuno izgubljene pozicije.
Primorac je shvati, svaka čast, da je to nejbolja kontrola štete, i sve legantno bacio na druge. Time je stvar smirena i izbjegnuta je rasprava o obrazovnoj politici, koje, budimo relani, ni nema.
Svima koji se bave školstvom je jasno, da je sasvim realna mogućnost, da ukoliko ne popuste, mogu doći u situaciju da se više od 80% učenika ne pojavi na maturi. Bježane sa satova je nešto što učenici uredno rade i gjde se uredno organiziraju, a uz ovu efikasnu organizaciju, zaista se mogao dogoditi i ovaka scenariji, koji bi značio totalnu katastrofu za ministarstvo.
Zato mi se njihova promtna rekacija ovakva kakve jeste, čini očekivana.
Isto tako, ministar i ministarstvo bi išli s objedama i pritiskom na kolovođe, samo da su znali koji su. U prvom trenutku, kako sam rekla, nisu imali pojma što ih je snašlo, pa tako ni tko ih vodi. Tek poslije su se iskristarlizirala neka ime, ali je pitanje da lisu samo ni ili ih ima još, vođa mislim.
U raspravama oko JOT principa, u kojima sam i ja sudjelovala, smo se iscrpljivali formom, javno ili anonimno, a ne sadržajem, što napraviti. Iskreno mi je svejedno da li netko radi javno ili anonimno, dok radi ono što reba gdje treba, recimo u pravosuđu, kojeg smatram najbitnijim i odgovornijim za naše trenutno stanje.

Tko je glasao

AP me preduhtrio, ali da

AP me preduhtrio, ali da ponovim.
Raznorazne ozbiljne rasprave nisu nešto loše, ali takvih imamo napretek. Ali ozbiljnih akcija vrlo malo. Da bi razbili neprincipijelnu koaliciju mi trebamo ljude sa imenom i prezimenom. A takvih ima vrlo malo. I tu se slažem sa jotlobistima.
Ali ono što previđaju - da je kod takvih ljudi nešto još važnije - MUDA.
A toga, kao što i sam primjećuješ - imamo još manje.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Jesi li ti igrač s

Jesi li ti igrač s mudima...ili i tebe malo štrigne (kao i mene :)) pri pomisli da javno rokaš? Ne mora ih biti 5000...samo ako razumiju principe poluge - mediji, Europa, net, predizborno vrijeme i interesi. Zar su ti igrači toliko pametniji od nas da ih se toliko trebamo bojati?

Tko je glasao

Ne pobogu. Totalno si me

Ne pobogu. Totalno si me krivo shvatio. Nisu oni nimalo pametniji samo su bezobzirniji, pokvareniji, drskiji. Time ispada da su i sposobniji (što i jest trenutni rezultat na semaforu, mora se otvoreno priznati). A mi koji imamo kakva-takva muda trebali bi ih dalje jačati.
I dobro spominješ poluge. Ne znam na što si ti točno mislio, ali da, poluge su jako bitne. Jer hrabrih ljudi imam malo, pa bez odgovarajućih poluga nejde baš lako. Nešto više o tome u mom komentaru na novim frederikovim sitnozubanima (da se ne ponavljam).

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

Tko je glasao

Raznorazne ozbiljne

Raznorazne ozbiljne rasprave nisu nešto loše, ali takvih imamo napretek. Ali ozbiljnih akcija vrlo malo. Da bi razbili neprincipijelnu koaliciju mi trebamo ljude sa imenom i prezimenom. A takvih ima vrlo malo. I tu se slažem sa jotlobistima.
Ali ono što previđaju - da je kod takvih ljudi nešto još važnije - MUDA.
A toga, kao što i sam primjećuješ - imamo još manje.

Iako već zagađujem okolinu, dužan sam se očiati na ovo.

Mi nismo mi, niti smo ikada bili, iako imao zajedničkih poslova, i te kako. Poslovanja podosta ne sadrže samo dvije strane, nego i više, podjele rada, predmet poslovanja, cijene ... Ali, da ne bi ulazili u komplikacije, zbog prevelike nužnosti koja nije nužna i zbog malo pažnje na zagađenje okoline, dovoljno se se pozbaviti samo minimumom.

I minimum se može reducirati, dovoljno je baviti se mnimumom minimuma, zajedničkih poslova (naravno). Na toj razini bavljenja je jasno:
- neprincipjelna koalicija nije to što se prikazuje niti su borci protiv nje to što izgleda. Nije više važno koliko se radi o nužnosti nužnosti koja nije nužna, o volji pri zdravoj pameti, o inerciji, od domaćem duhu i stranim uticajima, o ovome i onome, važnije je to da je oko zajeničkog poslovanja prekomjerna i preharmonizirana sloga (ogromni suficit) a da minimalizma minimalizma značajno nedostaje (ogromni deficit), onoga šta igra igru;
- nadalje je važno i jasno da to nije ni najmanje slučajno, nego posve logično i u skladu sa tom izrazito prekomjerenim usmjerenjem ka neodoljivim predmetima žudnje i već zavidnom iritacijom na i onako predeficitarni minimalizam minimalizma;
- nadalje je važno da tako duga i sustavna napredovanja, s iznimnim iskustvima, ipak donose zrelost i sintezu, pa je time praktički već krenula ova druga nužnost (nužnost nužnosti koja nije bila nužna u tolikoj mjeri i na takav način), lađe minimalizma. Npr. u prašumi se već jasno nazire da nešto malo znanja, rada i cjelovitosti, a naročito minmimum minimuma toga, igra igru, pa i da se bez toga ne može baš tako impresivno dalje. To ne znači ni najmanje da divizije nisu i dalje snažno usmjerene, tolike dvizije i snaga se (često) ne adaptiraju bez bitki samih sa sobom, ali se i minimalno suočavaju same sa sobom, pa i sa malim esteskim nijansama uočavanja i viđenja da je sve to dio širih klimatskih promjena, gdje nužnost nužnosti koja nije toliko i tako bila nužna blago smjera u neku drugu nuždu, poznatu nuždu minimalizma minimalizma, prethodno spomenutu, koja je djelom i povratak (kući, zbilji) a i koračić ka budućem (onomo što samo što nije, npr. zbrajanju i oduzimaanju uz nešto humora).;
- u tehničkom smislu, u vezi prethodnoga, jasno je da isto nije isto. Iste kamate na kamate nisu iste kamate, isto oko smeća nije isto jer ne samo da raste nego se i fizički i kemijski preobražava, iste akademske reprodukcije nisu iste (npr. vidi se da glavnina sme manje zna o bilo čemu, iako je do jučer bila jako glasna i nadmetala se orkestralno o velikom znanju i takmičenju) ... pa je već sada za razno obrnuto, u samo nekoliko mjeseci ... tehnički nema ni minimuma minimuma znanja o raznom ... i tko tu onda protiv koga vodi bitke ... a tek kada minimalno uključimo minimume zajedničkog poslovanja, dah zastaje i ovom minimumu ... što već sada drži otvorenim mnoga vrata, vrata se i dalje otvaraju.

Dakle, htjeli ne htjeli, skoro 95 % toga više nije namjerno a jako puno nije odavno (nego posljedica nužnosti nužnosti koja nije bila nužna), s druge strane ogledala se otvaraju razna vrata i minimalizam minimalizma igra igru. Samo većinske snage još nisu bacile pogled (a i da su bacile pogled bilo bi slično zbog razlike u visinama i snažne inercije pogleda na maksimume nužnosti nužnosti koja nije nužna), pa za minimalizam minimalizma tržišne šanse dramatično rastu, puno više nego što je objektivno (nužno).

Novčani dio toga, koji jasnoćom i pažnjom koliko dobro izražava toliko i zasljepljuje poglede, u svojoj dramatici ponavlja zapravo jako poznate pjesme, ali također sa dramatično neobjektivnim rastom šansi minimalizma. Tako dramatičnim da najednom 1 više diktira igru nego 99. To ni pozdani matematičari ne mogu pratiti, iako i njihove šanse dramatično rastu. Logično, uz matematiku i razno, nije zgoreg i dvoljno je malo i drugih disciplina, čega za minimum minimalno ima i napretek, toliko i tako da je mnogima i sa 10-tak minuta bavljenja jasno kako to da veličina 1 diktira igru veličini 99. Ako se dalje, sa više takvih 10-tak minuta bavljenja, zahvati više toga, npr. 6 od 20 točki, to je više nego dovoljno da se dobro naziru cjeline, gdje se dešava slično, gdje većina toga gubi bitku sa samim sobom i gdje se dobrovoljne kapitulacije i predaje "oružja" naziru kao vjerojatniji i veći problem od problema prevelike snage i moći beskrajnih divizija.

Dakle, nazire se pitanje šta sa toliko bespomoćnih divizija, slabo uporabljivih oružja (krame) i toliko posla s time, obzirom da je izvjesno da je JOT kontrola prekomotna da bi se pozabavila i samom sobom, a i razni drugi umjetnički pravci isto. Također se nazire da se tu u većini toga radi prvenstveno o estetskim zavrzlama nijansi, dok je ono drugo umjetničko sve ostavljeno nekim drugim (umjetnicima), kojih je uvijek jako malo i koji nikad ne teže takvoj ekskluzivnosti, pa se težište estetsske igre već razlijeva na mase, na jake a time podosta zbunjene divizije, nepripremljene na minimum minimuma a još manje na minimum toga. Ali, šta se mora nije teško.

Dakle, sitno minimalistički prinosi igri igraju igru, ostale estetike je prekomjerno, pa se i ovi prinosi što igraju igru gube u tome kao u živom blatu.

Tko je glasao

Naime, i studenti i učenici

Naime, i studenti i učenici su riješili svoje probleme. Međutim, izostanak ozbiljne rasprave rezultirao jednim ključnim previdom: ti problemi su bili strukturni problemi, točnije prvenstveno posljedice dublje patologije koja je vezana uz hrvatsku obrazovnu politiku.
Nisi obratio pažnju na ono što piše sarli, da je sve oko tih ispita i mature bilo ipak pripremljeno, a o čemu se svi slažu da bi bilo korisno jer bi pomoglo boljem učenju matematike itd. te opuštanju od iscrtpljujuće utrke u kojoj svi pobjeđuju sa 5 a što im sve više šteti a manje korist, osim što se je ministar Primorac sforsao.

Ni izostanak ozbiljne rasprave nije slučajan, iscrpljujuće "ozbiljne rasprave" se vode zbilja desetljećima, "liberalizam" je sve veći, počelo je s liberalnijim Staljinovim ustavom i kampanjom za ljude, pod čijom smo znakom, tako da je dugo napredovanje zbilja donijelo impresivne rezultate. Sadašnji maturanti su proslavili kraj srednje škole, ne samo Bandić nego su i svi sada bili na usluzi po njihovoj želji. Iako se svijet odraslih razlikuje od njih, prvenstveno u tome što njihovi roditelji liberali ne bi dali njima ono što su priuštili sebi (npr. liberalni grupni seks u svim mogućim varijacijama), to nisu različiti nego isti svijetovi.

Nazire se da odavno nije nikakav problem postići razne slobode, to su već davno omogućili i Josif i Tito i razni a značajno nadogradili njihovi učenici, i nemoguće je moguće, a radi se ono što se inače ne radi ili nikada ne bi radilo da se nije radilo, i skoro svi mogu dobiti 5 a i da nisu ni malo obratili pažnju, pa su zanimljive obrnute nijanse stvari - šta su minimumi minimuma igre koja igra igru, šta mi stariji ostavljamo mlađima, ali pod mlađe uvijek gledati znatno mlađe od maturanata, koji su već odavno oblikovana estetika.

P.S. Evo malo "provokator" na slično (obratiti pažnju na čitanje Hegela)
http://www.vecernji.hr/newsroom/culture/3087690/index.do

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci