Tagovi

O prirodi profita i kapitalizma

Miskoncepcija pojma “kapitalizam” (profit)

Pogrešno je smatrati kapitalizam političkim ili ideološkim sinonimom. Nažalost upravo se kao takav kapitalizam nalazi u središtu sukoba kolektivistički i liberalno orijentiranih pojedinaca i dok ga kolektivisti napadaju, polazivši od teza kako je on uzrok neimaštine, eksploatacije ljudi s jedne strane – zbog pohlepe ljudi s druge strane koji se kapitalizmom “koriste” kao alatom ili ga se apstrahira kao sustav kojega pohlepni instaliraju u društvo, liberali često i sami nespretno opravdavaju ili brane te jalove teze.

Kako bismo razumijeli pogrešku potrebno je prije toga razumijeti osnovni uvjet vezan uz kapitalizam, ključan uvjet – profit. Vrijedi napomenuti da i o njemu kolektivisti govore kritično ali ta kritika proizlazi više iz osobnih frustracija nego iz razmatranja prirode stvari.

Profit

Svaka aktivnost čovjeka, već u kontekstu održavanja života, fokusirana je na rad za osobnu korist koja će umanjiti rizik od nepreživljavanja, a ta korist jest profit. Kako bi profit uopće mogao umanjiti navedeni rizik prema njemu se čovjek po inerciji mora odnositi racionalno i u interesu mu je da on posluži kao slijedeća stepenica u smanjenju tog rizika. Česta kritika profitu jest ekstraprofit, pa čak i onaj profit koji se stvori tek kao neznatan višak iznad hipotetske bazične namire egzistencijalnih potreba, a bazičnost namire možemo definirati kao nulti profit, ili poželjno stanje (prema tumačenju kolektivista). Imaju li te kritike kolektivista kao i njihove opservacije smisla?

Nulti profit

Razmislimo o jednom povrtlaru, čovjeku koji živi od obrade zemlje i uzgoja povrća. Pri tome je potrebno zanemariti da on negdje mora i stanovati kao i da mora imati nekakav alat da bi zemlju obradio. Zašto zanemariti? Pa ukoliko teza stoji, a ona jest da nikakav profit iznad bazične namire egzistencijalnih potreba nije nužan, onda sasvim sigurno nije imao ikakav višak proizvoda (povrća, što jest njegov kapital) kojega bi mogao zamijeniti s nekime za alat, ali niti višak vremena u kojem bi mogao alat izraditi samostalno. Da ne govorimo o tome od kuda mu kuća, ali i bezbroj drugih stvari koje se zanemaruje tom tezom.

Znači njegov cilj jest uzgojiti idealnu količinu povrća kako bi mogao preživjeti, niti više niti manje od toga. Već ovdje vidimo da je očito riječ o vegetarijancu, što i nije toliko nebitno, dapače nevjerojatno je bitno. Može li vegetarijanac preživjeti samo od konzumacije paprike? Ili samo od rajčice? Ili samo od jedne vrste povrća bez obzira koje da odaberemo za primjer? Kada već zanemarujemo, zanemarimo onda i činjenicu da je ljudskom organizmu za preživljavanje nužan unos raznolikih tvari, u optimalnim količinama, i neka čovjek jede samo papriku. Nazovimo tog čovjeka papričar.

Paprika je jednogodišnja biljka, dakle svake godine papričar je mora zasaditi iznova, i da bi iz sjemena izrastao plod koji se može konzumirati potrebna je umjerena klima. Papričar iz primjera dakle ne može živjeti baš gdje hoće već tamo gdje paprika uspijeva. Poput njega, čovjek koji se bavi uzgojem banana i konzumira isključivo njih, također mora živjeti u specifičnom podneblju, klimatološki drugačijem od ovoga, pa se sasvim sigurno njih dvojica nisu nikad niti sreli, a u to smo sigurni s obzirom da nemaju vremena za ništa drugo osim za proizvodnju paprike (u drugom slučaju – banana) i razmišljanje o tome kako da prežive i pri tome ne stvore nikakav višak.

Ova priča je već sada poprilično glupa, no ništa manje glupa od ideje kako je moguće ostvariti idealan nulti profit i zadržati se bez rizika uspješno na egzistencijalnom nivou. Poglupimo priču još malo, a zajedno s njom i osnovnu tezu.

Ideja ostvarivanja nultog profita već u startu podrazumijeva da je papričar (ali i bilo koji drugi čovjek nevezano uz primjer) sposoban predvidjeti mnoge buduće događaje i zahvaljujući toj sposobnosti optimizirati proizvodnju paprike. Budući događaji podrazumijevaju da papričar zna koliko zemlje mora pripremiti za sadnju paprike, koliko će sjemenja posijati, koliko će od tog sjemena proklijati, koliko će proklijanih sadnica izrasti u biljku koja će uroditi plodom ali i znati koliko će kiše tijekom tog razdoblja pasti da bi biljka dobila optimalnu količinu vode te da li će na urod utjecati neki ekstremi poput vremenskih nepogoda (oluje, tuča, suša itd.) ili će na korijen, biljku ili u konačnici plod ucjecati neki nametnik pa ga uništiti u bilo kojoj fazi rasta.

Smatrati da papričar (ali i bilo koji drugi čovjek nevezano uz primjer) ima navedene sposobnosti također je glupo i dalje od ovoga ne bih. Zanemario sam ovdje još jedan problem koji se kosi sa egzistencijalizmom, a taj je da paprika raste samo određen dio godine. Što će dakle jesti u periodu kada ona ne raste? Jednostavno je nemoguće ostvariti nulti profit. Ne radi se ovdje o iznalaženju ekonomske kalkulacije kojom bi se taj ideal kolektivista mogao ostvariti jer očito je da na događaje utječu apstraktne i nepredvidive pojave te je jedino moguće ili ostvarivati profit ili ne ostvarivati ga – ovo nije problem koji bismo mogli vezati samo za liberalni kapitalizam, a ne za socijalizam. Priroda profita nema nikakve veze s političkom ideologijom ali se tako prezentira, što je naravno potpuno krivo.

Papričar se dakle nužno mora ponašati drugačije. Samo kako? Ili mora saditi više različitih kultura koje će koristiti za vlastitu prehranu, ili proširiti prehranu i na životinje kojima se može hraniti tijekom zime. Samoodrživost je očito vrlo problematična, ponajviše zbog činjenice da čovjek jednostavno nema vremena baviti se bezbrojnim stvarima i osigurati si na taj način izbalansiran i optimalan život, a da ne govorim o tome da bude uz sve to, zadovoljan i ispunjen životnom radošću.

Od samoodržanja je vrlo vjerojatno bolja varijanta suradnja s drugim ljudima koji očito imaju iste egzistencijalne probleme. No ako nemamo vremena ni za što osim za bavljenje vlastitim egzistencijalnim problemima kako ćemo uopće ostvariti suradnju s drugima? Kad kažem “suradnja” mislim na aktivnosti koje donose dobrobit svim uključenim stranama. Neću razmatrati volatilne aktivnosti jer one ne podrazumijevaju dobrovoljnost.

Kako bismo ostvarili suradnju s drugima nužno je da vlastitim radom proizvedemo bilo kakav, pa i neznatan višak – jednu papriku ili jednu rajčicu ili jedno jaje od kokoši koju uzgajamo itd.. Ukoliko nemamo viška proizvoda, niti znamo samostalno proizvesti, možemo suradnju ostvariti i na način da evidentan višak osobnog vremena stavimo na raspolaganje drugome, koji želi ili zna proizvesti višak specifičnog proizvoda, te kroz tu suradnju za svoj rad budemo plaćeni. Načelno, to većina ljudi danas i prakticira.

Neznatan višak

Jedan od mogućih ishoda nemogućnosti optimalnog uloga rada tj. ostvarivanja nultog profita, u očekivanju namire isključivo egzistencijalnih potreba, jest neznatan višak. Uz njega ishod može biti i ekstra profit ali i neostvarivanje profita, o čemu ću napisati nešto više dalje u tekstu. Taj višak može se odnositi isključivo na višak proizvoda koje smo stvorili radom ili višak vremena kojim raspolažemo.

Naš protagonist – papričar – svojim radom na proizvodnji paprike u ovom slučaju proizvodi dovoljno iste kako bi zadovoljio vlastite ezgistencijalne potrebe ali, zbog nesavršenosti ideje nultog profita ostaje mu, nakon dvomjesečnog rada, n paprika viška.

Pretpostavimo da je nakon berbe zadovoljio svoju dugo neutaženu glad i napunio zalihe energije u svojem organizmu zahvaljujući kojima će preživjeti do naredne berbe paprika. Što može učiniti s onih n paprika viška? Može zadržati paprike za sebe, još nekoliko dana – jer nakon toga paprika će uvenuti i propasti, može dio zadržati i dio pokloniti nekome, ili jednostavno sve paprike mijenjati za neku drugu robu koju nema, koju proizvodi njemu sličan čovjek, i koju sam želi iz nekog razloga. Ta roba može biti i motika s kojom će obrađivati zemlju brže i bolje nego golim rukama, što smo u slučaju nultog profita namjerno zanemarili, a sada se vidi zbog čega je to ujedno i jalov pristup.

Razmjena prije svega podrazumijeva dobrovoljnost obje strane. Tek nakon toga dolazi eventualna korist. Zašto eventualna korist dolazi tek nakon dobrovoljnosti? Papričar je mogao suradnju s drugim čovjekom ostvariti na način da svoju papriku ne mijenja za ništa (!). Možda je samo želio pomoći nekom čovjeku ovisno o situaciji u kojoj se nalazi, a koja mora biti neusporedivo lošija od njegove kako bi se na taj potez odlučio.

Kada situacija, u kojoj se nalazi drugi čovjek, ne bi bila neusporedivo lošija od papričareve, sasvim sigurno papričar bi za svoju papriku od tog čovjeka zatražio višak njegovog rada – ukoliko ovaj nema viška nečega drugoga što bi papričaru izjednačilo korist u razmjeni, a neusporedivo lošija situacija u kojoj se ovaj nalazi to implicira. Papričar u dobrovoljnoj suradnji ima pravo tražiti od drugoga rad u zamjenu za svoju papriku, a drugi ima pravo odbiti razmjenu ukoliko svoj rad želi zadržati za sebe. Možda se drugome ne isplati mijenjati svoj rad za papriku jer zna da ga može u tom trenutku s bananašem mijenjati za bananu, pa će se odlučiti na tu razmjenu, ali ukoliko papričar ponudi dvije paprike možda se i predomisli. Ovo je ujedno trivijalna ilustracija tržišta rada. Da bi isto funkcioniralo potrebna je slobodna i neometana ponuda poslova na tržištu (papričari, bananaši…), pojedinci koji imaju višak vremena i nedostatak viška vlastitih proizvoda (kapitala), a o uvjetima te vrste razmjene da pregovaraju isključivo radnik i poslodavac, bez arbitra.

Arbitar je u dobrovoljnoj suradnji točka potencijalnog hazarda za obje strane jer sasvim sigurno ne raspolaže subjektivnim informacijama temeljem kojih strane ulaze u suradnju, a sama činjenica da arbitar postoji govori da suradnja nije dobrovoljna već nečime uvjetovana. Najpoznatiji arbitar danas svakako je država (vlast, zakonodavstvo), a najpoznatiji uvjet ograničenja jest minimalna plaća koja sprječava da se strane slobodno i dobrovoljno dogovore o uvjetima suradnje.

Pitanje za razmatranje jest kako se riješiti arbitra iz dobrovoljne suradnje te za što bi arbitar uopće mogao koristiti osim eventualno vezano za pravne sporove koji proizlaze iz nepoštivanja dogovora između dviju strana.

Bilo kako bilo, da bi suradnja s drugima bila moguća nužan je neznatan višak – proizvoda ili vremena. U ovom momentu ujedno nastaje slobodno tržište rada i kapitala, u idealnom obliku (iako prikazano krajnje trivijalno).

Ekstra profit

Ekstra profit je apstraktna kategorija kojom se opisuje velika ostvarena dobit u odnosu na uloženi kapital. Koliku težinu ista ima danas govori i apsurdno postavljen prag od samo 8%. Dakle ukoliko ulogom od 100 ostvarite dobit od 8, vi ste ostvarili ekstra profit. Kategoriju je iz nekog razloga definirao neki arbitar u želji da postigne nešto. Iako se o tome nigdje izričito ne govori, osobno smatram da ta ograničenja proizlaze upravo iz težnje kolektivistički nastrojenih ljudi da čovjek treba ostvarivati nulti profit jer ništa više od toga nije mu potrebno. Nikako drugačije to ne mogu protumačiti jer očito je da ukoliko slučajno ostvarite profit 0%, arbitar vas neće kažnjavati, a ukoliko je profit 8% pružit će vam specifičnu torturu nastavno na to ograničenje (ovo ovisi općenito o odnosu države prema građanskim slobodama tj. o tipu političke vladavine).

Zadržimo se i dalje kod papričara i osigurajmo mu za primjer ekstra profit kao drugi od tri moguća ishoda nemogućnosti ostvarivanja nultog profita. Pretpostavimo da jedno sjeme paprike vrijedi jednako kao i jedan ubrani plod paprike. Od 100 sjemenki izraslo je 100 paprika, od kojih je 80 papričar iskoristio za vlastite potrebe odnosno namirio troškove proizvodnje iste i stvorio mu se višak od 20 paprika. One su profit. Ovih 80 moram opravdati kao trošak njegovog rada jer se i ekstra profit, kako je definiran danas, odnosi na neto profit nakon podmirivanja svih troškova (prije svega poreza, naravno ).

20 paprika su papričarev ekstra profit. Već u ovom trenutku kolektivisti negoduju pa razmislite sami, kada idućom prilikom u medijima čujete frazu “ekstra profit” i način na koji se prezentira kao loš atribut nekome, koliko uopće o prirodi problema znate, a i uzmite u obzir do sada navedeno kao temelj za razmatranje.

Ima li papričar računicu taj kapital, ekstra profit, tih 20 paprika zadržati samo za sebe? Postavljam ovo pitanje jer upravo će kritika javnosti u pravilu biti usmjerena na to kako je poduzetnik zadržao sav profit za sebe zbog svoje neutažene pohlepe i kako je time iskoristio radnike ili koga već. Ova ideja je već u ovom koraku promašena, naime ekstra profit se razmatra tek nakon što su sve obaveze poduzetnika podmirene, dakle radnici su dobili svoju plaću, država svoje pravo da novac poduzetniku ukrade oporezuje i govorimo o zaista njegovom vlastitom višku.

Kao prvo, neka za primjer papričar utažuje svoju pohlepu u tom višku paprika. Može ih sve pojesti! To bi bio najslikovitiji opis njegove pohlepe! Požderuh! Nek se udavi u tih 20 paprika, to će mu biti i pravedna kazna! U 20 paprika možda se ne bi ni udavio no 20 paprika realno ne može biti nekakav ekstra profit pa možemo taj broj multiplicirati sa 1.000 – znači posadio je 100.000 sjemenki paprike, 80.000 paprika je iskoristio za pokrivanje troškova, a 20.000 je ekstra profitirao (20%). Toliko paprika baš i ne može pojesti, mislim da će se svi složiti s time. Ostaje mu dakle jedino da utaži tu pohlepu u zadržavanju paprika za sebe.

Koliko dugo će to moći? 7 dana, 10 dana? U svakom slučaju vrlo kratko, jer već sam rekao, a znamo to i svi, da paprika uvene i propadne. Što je dobio s time što mu je paprika propala? Je li 10 dana koprcanja u paprikama opravdalo trud koji je papričar morao uložiti prije toga da bi proizveo tih 20.000 paprika?

Papričar dakle mora taj višak paprike na tržištu mijenjati za nešto drugo, vrlo brzo, kako vrijednost tih paprika ne bi istrulila zajedno s njima, doslovno. Dakle veliki višak pred papričara stavlja veliki problem koji zahtjeva vrlo racionalno postupanje te u što kraćem vremenu ta paprika mora naći svojeg vlasnika čime i njen potencijalni novi vlasnik dolazi u priliku da na specifičan način ostvari korist i profitira razmjenom.

Osim što je pronalaženje strana koje su spremne na razmjenu veliki problem potencijalna korist za papričara je i sasvim očekivano velika, i veća od ekstra profita kojeg je ostvario. Naime, papričar ne samo da želi prodati svojih 20.000 paprika prije nego li one istrunu, već za njih želi dobiti nešto što mu vrijedi i više od tih paprika – nešto čega trenutno nema i što želi. U ovom slučaju papričar će možda zamijeniti paprike za motokultivator baš kao što je zamijenio paprike za motiku kada mu je profit bio manji. Iduće sezone, zahvaljujući motokultivatoru proizvest će 5x više paprika nego ove sezone, a onda će kupiti još motokultivatora, zaposliti još ljudi itd. Nadam se da je efekt razumljiv.

Da ne bi tko zamjerio što kroz primjere provlačim papričara, on mi je jednostavno prvi pao na pamet (mogao sam bilo kakvog poduzetnika razmatrati), naročito zbog činjenice kako je paprika kratkotrajan proizvod, mogu na isti način u ovoj ekstra profitnoj kategoriji razmotriti i graditelja.

Neka je graditelj velika građevinska tvrtka koja gradi velike stambene zgrade i kojoj je cilj prodaja stanova. Hmm… ova slika nekako nam je svima bliska, naročito ovih dana kada svjedočimo uvođenju poreza na nekretnine. Za primjer, izgradit ćemo jednu zgradu sa 100 identičnih stanova, kvadrature 50m2. Cijena izgradnje po kvadratu je 500 EUR, vrijeme izgradnje 8 mjeseci, broj zaposlenih građevinara 50. U cijenu kvadrada uključene su plaće radnika i svi ostali troškovi vezani uz materijal i dozvole. Cijena izgradnje ove zgrade, koja proizlazi iz danih parametara, je 2.500.000 EUR.

Već sama činjenica kako je tvrtka uložila 2.500.000 EUR i zaposlila 50 ljudi govori o tome kako graditelj u pravilu prije nastoji racionalizirati kapital nego ga potrošiti na nešto gdje će njegova vrijednost s vremenom nestati. Očito graditelj nije kupio paprike za navedeni iznos, niti n automobila u kojima će utažiti svoju pohlepu, već je taj novac uložio u novi projekt. Zahvaljujući takvom ponašanju korist od njegovog uloga i racionalizacije ima velik broj ljudi, počevši od njega kao graditelja, do radnika i u konačnici kupaca tih 100 stanova zajedno sa dobrobitima koje će time steći članovi njihovih obitelji samim time što će imati krov nad glavom, i to kakav u usporedbi sa čovjekom koji teži nultom profitu.

Od trenutka kada je zgrada izgrađena graditelj očekuje profit od prodaje stanova. U 8 mjeseci, tijekom kojih je trajala izgradnja, imao je pokrivene troškove, a da bi zadržao svojih 50 radnika mora i dalje razmišljati o tome od kuda će isplatiti njihove plaće. Kada bi momentalno prodao stanove, odmah nakon izgradnje, mogli bismo također momentalno izračunati graditeljev profit. Za prodajnu cijenu od 1000 EUR/m2 to bi bilo 5.000.000 EUR. Umanjeno za ulog za izgradnju dobijemo profit jednak iznosu uloga, odnosno 100%. Wow, ovo je ekstra profit, i to kakav. Hoće li graditelj kupiti paprike? Vjerojatno ne. Mercedes vjerojatno i da, i sebi, ali i nekim svojim zaposlenicima. No najveći dio kapitala neće biti potrošen na paprike i mercedese već će biti ulog za neku novu zgradu ili nešto potpuno nevezano za graditeljski posao ali što će sasvim sigurno donijeti još profita njemu i svima koji se usput nađu u doticaju s graditeljevim alociranim kapitalom.

Ulaganjem viška u različite investicije, čak i visokorizične, graditelj će smanjiti vjerojatnost od gubitka ukupnog kapitala kojeg je stvorio. Negdje će napraviti krivi potez ali negdje će i dobiti, uz visoki rizik veže se i veća vjerojatnost većeg prihoda, dakle tako se investira i oplemenjuje novac. Ali pri svemu tome, svatko tko dođe u kontakt s graditeljevim kapitalom ima korist od toga čime i sam dolazi u priliku da stvori višak i njime na isti način pokrene novu priču.

Nažalost, priča o momentalnoj prodaji stanova je puka fantazija. Graditelj će stanove prodavati dugo, za to vrijeme balansirati će profit ostvaren pojedinačnom prodajom istih sa idejama za nove investicije, u koje mora ići ako želi da mu novac ne propadne, a tu su i ljudi koje želi zadržati kako bi mogao graditi nove zgrade i koje mora plaćati – ali ne da sjede već da rade, dakle posao se mora negdje naći, a to u konačnici znači zadovoljiti potražnju tržišta za njegovim uslugama.

Osim ovih problema danas graditelji imaju problema i sa otplatom investicijskih kredita, jer malo tko raspolaže sa 2.500.000 EUR kapitala da bi njima gradio i još k tome se odlučuje ući u rizičan posao izgradnje stambene zgrade. Kada biste eventualno i raspolagali tim iznosom vjerojatno ne biste riskirali u građevinarstvu tj. u jednom projektu s tolikim novcem. Već samim deponiranjem tolikog novca u banku godišnje biste mogli profitirati 75.000 EUR uz 5% kamate i 2% inflacije, a da ne činite ništa i prepustite banci da investira taj novac.

Ne zaboravimo da se država prema profitu trenutno odnosi neprijateljski. Počevši od suludih poreza, koji su općenito ništa drugo nego pravo države da vam oduzme imovinu, bez obzira na što je želi koristiti – u svakom slučaju će je koristiti ne kako vi želite nego kako vlast želi, dakle iz vaše i svačije percepcije neracionalno, zatim nebrojeni propisi koji proizlaze iz uloge države kao arbitra nametljivca. U primjerima nigdje nisam provlačio računicu poreza. Trebao sam, ali ionako je tekst već poduži pa ću to ostaviti za neku drugu priliku.

Neostvarivanje profita

Neostvarivanjem profita nemamo mogućnost preživljavanja niti ičega iznad toga. Pitanje je u ovom slučaju tko nas ima pravo sprječiti u tome da ostvarimo profit, a naročito ako imamo slobodu da to činimo?

Dakle gdje je pogreška

Bitno je u ovom smislu razumijeti kako je svaki profit dobar, i prema 1 EUR profita treba se odnositi na isti način kao i prema 1.000.000 EUR. Profit je vaš kapital i nužan uvjet za poboljšanje životnih uvjeta (zdravlja, obrazovanja i općeg standarda), da ne govorimo o rješavanju elementarnih egzistencijalnih problema – dakle već i na toj razini svjedočimo profitu kojeg koristite za sebe.

Eventualni veliki kapital s kojim raspolažete i kojeg investirate u kakav posao poboljšat će životne ne samo vama već i mnogim drugim ljudima u nizu. Zbog te dinamike često znam reći kako je kapitalizam socijalniji od socijalizma koji se fokusira na nasilno oduzimanje vašeg profita i davanje onima koji s njime ne znaju raspolagati racionalno pa taj novac, tj. potencijalna vrijednost koja leži u njemu, ostaje neiskorištena i u pravilu nepovratno istrune.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Komentari

glat bih preskočio ovaj post

glat bih preskočio ovaj post da mi nekako u oko ne upade papričar, pa eto...

malo sam iznenađen negativnim kritikama na ovaj post gdje je autor (po mojem shvaćanju) školski prikazao temelje evolucije rada i ljudske djelatnosti

zgodno je sugerirano da profit nije kapitalistička dekadencija što je očito izazvalo negativne reakcije dežurnih kolektivista (poželjna sljednica kapitalizma, odnosno neuspješnog komunizma) jer jasno je da diferencijacija u tom smislu kreće čak iz prvobitnog društva pa dalje redom...

no istini za volju, termin extra profit ipak zaslužuje kritiku i daljnju pažnju...civilizacija svojim dugotrajnim i evolutuvnim nizom biva sve više iznivelirana pa bi bilo (grubo rečeno) sve manje češto za očekivati da se ekstra profit ostvaruje prirodnim slučajnošću (jedan paprikar je nabasao na extra plodnu zemlju, superinteligentan primjerak...)...no u stvarnosti tih inflatornih slučajnosti je sve više i jasno j da su one počesto plod društvene nepravde ili nesavršenosti - izrabljivanje nesposobih, siromašnih ,neprilagođenih, slabijih itd...vidi svijet oko sebe

dakako, nesavršenost i nepravdu ne možemo izbjeći, no ne treba ju zanemarivati i ne težiti boljem

Tko je glasao

dobro dosli u raspravu

ima mnogo istine u Vasem komentaru.

malo sam iznenađen negativnim kritikama na ovaj post gdje je autor (po mojem shvaćanju) školski prikazao temelje evolucije rada i ljudske djelatnosti.

S tog aspekta bi se moglo stvarno i tako argumentirati. Medjutim, ja sam razumio tekst manje kao opis darvinistickog procesa nego vise kao ilustrativni prikaz teze o neopravdanosti zadiranja u privatno vlasnistvo i ogranicavanja/reguliranja bilateralnih odnosa u ekonomskim procesima.
Ukoliko i jesam krivo procjenio osnovnu namjeru, u sto ne vjerujem, se razvila izuzetno zanimljiva i ugodna rasprava sa autorom dnevnika i nadam se da i Vi mozete pridonijeti istoj na tom nivou.

I zato kratak osvrt na Vas komentar kojeg mozda i @kapitalac moze uvrstiti u dio svog razmatranja unutar nase diskusije.

zgodno je sugerirano da profit nije kapitalistička dekadencija što je očito izazvalo negativne reakcije dežurnih kolektivista (poželjna sljednica kapitalizma, odnosno neuspješnog komunizma) jer jasno je da diferencijacija u tom smislu kreće čak iz prvobitnog društva pa dalje redom...

Ja sam pred dosta vremena, u jednom poduzem tekstu, koji ne bi stao u okvir ovog portala zbog svoje duzine i jer je pisan na stranom jeziku pa bi trazio i prijevod, napisao i obrazlozio zasto je nas danasnji ekonomski sustav blizi ljudskoj prirodi od komunizma/socijalizma i zasto se zbog te bliskosti nakon svakog, nizgled totalnog, kolapsa vraca ponovno u istom obliku sa izmjenjenim akterima. Dok, kao sto smo vidjeli i dozivjeli, se sa drugom opcijom ne desava isto. Istovremeno, je zbog ljudske naravi komunizam/socijalizam bio samo deklarativno - strukturno postavljen na tim nacelima, dok je provedbeno u praksi djelovao kroz citavu vertikalu na bazi onog cega su se javno odricali. Medjutim, to ne znaci ujedno da je postojeci oblik ekonomske interakcije istovremeno i kvalitetniji ili pozeljniji za nasu vrstu u cijelini nego nam je samo blizi, mada i drugi, iz nekih konceptualnih razloga, takodjer nije obecavajuci. Inace sam sklon vjerovati da bi jedan hibrid od istih predstavljao veliki evolucijski korak ukoliko bi se odredjene komponente s obje strane povezale. Sto nije nemoguce jer nisu posve kontradiktorne. I to pokusavam komunicirati.

Treba svakako razluciti neke pojmove u takvoj raspravi koji se rado opcenito stavljaju u isti kos, odnosno fiksno vezu uz jednu paradigmu pa time izazivaju potpuno nepotrebne svadje.
Primjerice, ja sam duboko uvjeren da metodologija koja se koristi za strukturiranje/reguliranje ekonomskog sustava ne utjece masivno na poticaj ili gusenje tehnoloskog razvoja ukoliko nije deterministicka poput planske privrede. Ali, ako se dobro sjecam, ista nije ni bila glavna okosnica marksizma vec samo izvedenica istog, proistekla iz interpretacije. Obje strane su imale cilj ostvarenja, da ne kazem profita, plodova svog nauma. Jedna od osnovnih razlika je bila u upravljackim pravima istim. Ali pored toga ima i podosta dodirnih tocaka tih sistema koje po zelji mozemo raspraviti.
Ja u pogledu tehnoloskog razvoja u potpunosti zastupam stajaliste P.K. Feyerabend-a kojeg sam nize citirao i smatram da to nije zasluga ekonomskog okruzenja vec ljudske maste i inventivnosti.
Pored toga ih ima jos koji su takodjer esencijalni ali trenutno iz vremenskih razloga ne mogu nastaviti.

Samo ovo jos.

dakako, nesavršenost i nepravdu ne možemo izbjeći, no ne treba ju zanemarivati i ne težiti boljem

Ja mislim da je to baza svih kulturnih i argumentiranih rasprava. Bez obzira na stranu na kojoj se nalazi govornik, vjerujem da u takvom okruzenju svi sudionici teze boljem samo sa drugih polazista. Zato mi je drago da povremeno nalazim takve sugovornike bez obzira da li se slazemo oko neceg ili ne.

Pozdrav.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Mogo si stavit i naslov

o prirodi fašizma

nebi ničime promijenilo na stvari

Provinciopolis

Tko je glasao

ma o čemu pričaš ti?

ma o čemu pričaš ti?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

o ekonomskoj doktrini koju

svetkuješ

Provinciopolis

Tko je glasao

i dalje ne razumijem, što je

i dalje ne razumijem,
što je ekonomska doktrina koju svetkujem?

Raditi da bih jeo, a ono što mi ostane od rada da slobodno poklonim drugome ili mijenjam s drugime za neko drugo jelo ili što već, kao i braniti svoj rad od drugoga koji mi ga želi na silu uzeti kako on sam ne bi morao biti kreativan? Što?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Milsot ne tražim

nit bih vam je dao !

Provinciopolis

Tko je glasao

Kapitalac

Učinili bi ste mi čast ako bi pročitali moj tekst, Politika, pravo, država, jer govori upravo o ovim stvarima o kojima vi raspravljate

Tko je glasao

No

Hoću li konačno čuti koju pametnu riječ?

Tko je glasao

def.

Dobar naputak za razumijevanje toga dao vam je Kapitalac u zadnjem odlomku svog dnevnika.

Tko je glasao

Definicija

Ma kad ste već toliko pametni i sve znate, ne bi li netko od vas definirao profit i višak vrijednosti. Jako mi je stalo do toga da imam kristalno jasne pojmove.

Tko je glasao

kako si nekom ovdje vec napisao,

suti i uci.

Profit :

Po eng. definiciji porijeklom od latinskog od profectus/fproficere.
U germanistici od proficuum.

Znacajnu tezinu kao terminus je dobio kroz J. D. Steuart i A. Smith i vazi do danas kao sinonim za dobit.

Iako je za Smith-a imao daleko uzu definiciju od danas uobicajene, on je prvi sustinski determinirao izvore prihoda kao prihode iz "labor, land and capital" i analogno tome "wages, rents and profit" i time pojam profit vezao iskljucivo uz prihode iz kapitala, danas se koristi sire.

U marksizmu je taj pojam ponesto drugacije definiran, ali vjerujem da to ovdje nitko ne zeli cuti niti je u stvari ni pitano.

Visak vrijednosti se pak vise eksplicitno koristi upravo u marksizmu. "Theories of surplus-value " K. Marx.
Ali lagao bi kad bi tvrdio da i samo tamo.

U ranoj politickoj ekonomiji (17./18. st) su i pripadnici "physiocracy" poznavali termin viska vrijednosti samo su pod takvim podrazumijevali iskljucivo naturalije.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Dean G

kako si nekom ovdje vec napisao,

suti i uci.

Profit :

Po eng. definiciji porijeklom od latinskog od profectus/fproficere.
U germanistici od proficuum.

Znacajnu tezinu kao terminus je dobio kroz J. D. Steuart i A. Smith i vazi do danas kao sinonim za dobit.

Iako je za Smith-a imao daleko uzu definiciju od danas uobicajene, on je prvi sustinski determinirao izvore prihoda kao prihode iz "labor, land and capital" i analogno tome "wages, rents and profit" i time pojam profit vezao iskljucivo uz prihode iz kapitala, danas se koristi sire.

U marksizmu je taj pojam ponesto drugacije definiran, ali vjerujem da to ovdje nitko ne zeli cuti niti je u stvari ni pitano.

Visak vrijednosti se pak vise eksplicitno koristi upravo u marksizmu. "Theories of surplus-value " K. Marx.
Ali lagao bi kad bi tvrdio da i samo tamo.

U ranoj politickoj ekonomiji (17./18. st) su i pripadnici "physiocracy" poznavali termin viska vrijednosti samo su pod takvim podrazumijevali iskljucivo naturalije.

Nitko nije tražio ni etimologiju ni historijat pojmova :profit i višak vrijednosti, nego njihove definicije.

Ono:"šuti i uči" ne odnosi se na vas. Vidi se da ste nešto čitali, ali ništa razumjeli. Vama bih preporučio da ne učite, jer se tako uzalud mučite. Pogotovo bih vam preporučio da ne učite druge, jer budete li to radili vaši bi učenici mogli početi revati.

Ima jedna ilustracija u Erazmovoj Pohvali ludosti. Magarac za katedrom, a u školskim klupama mladi pripadnici ljudske vrste.

Tko je glasao

sorry petre, krivo

sorry petre, krivo citirano.

Citaj i uci.

Moja isprika

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Dean G

sorry petre, krivo

sorry petre, krivo citirano.

Citaj i uci.

Moja isprika

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Sve krivo

izvorno sam napisao

!Uči i šuti!

Ali vi, eto ne možete naučiti ni to, ili pak imate neke zadnje jako pametne primisli. Vaše je mišljenje ko kineska roba - izvana gladac iznutra jadac.

Tko je glasao

Daj mi reci Kapitalac, jesi

Daj mi reci Kapitalac, jesi li placen za promociju neoliberalizma ili se samo jako puno druzis sa ekipom koja placena za promociju neoliberalizma?

Naime, primijetio sam ovu opskurnu pojavu preko Natase Srdoc da americke agencije i dalje aktivno ideoloski promoviraju ovaj propali model, odnosno da je kontraobavjestajni odsjek izgleda pretrom da bi skuzio kako mada Hrvatska nije prosla kroz ovu pricu, zbog intenreta, slobode informacije i opce zainteresiranosti politicki relevantnog dijela javnosti nije u stanju pusiti nesto sto je neupitno na samrti.

Tromost americke administracije kada je vec iskesirala lovu na sljedeci korak tranzicije (citaj orkestrirane megapljacke), nece stornirati vec propale projekte, vec se nada da ce tu biti kruha.

Nu, vidim da se ekipa koja fura neoliberalizam opcenito na netu poznaje, pa me eto interesira jel vi to imate zajednicke kruzoke ili neke druge sustave medjuindoktrinacije.

Bio bih ti izrazito zahvalan kada bi ogolio pozadinu svoje agitacije, s obzirom da mi je ona jedina interesantna u tvojim upisima.

Tko je glasao

Ozna sve dozna...

Gale, jesi li ti jedan od onih koji ljude drugačijih političkih pogleda proglašava stranim plaćenicima, provokatorima i narodnim neprijateljima?

Unutarnjim neprijateljima.

Ništa, morat ćeš osnovati neku novu OZNA-u i riještiti problem okušanim metodama. Na kraju krajeva, ne možeš dozvoliti da ti se tu sa svojom buržoaskom propagandom javljaju kojekakvi prijatelji krupnog kapitala...

}:-)=

Tko je glasao

Ma gle. Primijetih da jabuka

Ma gle. Primijetih da jabuka ne pada daleko od stabla. Iliti, kruzoci su fakat zarazni, samoindoktrinirajuci. Ono, ekipa ulozi dane i dane u neki osboni hermetizam i onda se medjusobno rajca kako je pametna i sve kuzi. Pa onda, kada su ulozili toliki kapital, vrijeme, trud, na stjecanje tih velikih znanja i vjestina, onda odu u otvoren prostor foruma i onda izgledaju tipicno.

Nekoliko njih citiraju iste knjige, iste misli, misaonu sprancu, bili to marxisti s ffzg-a, liberarijanci s ekonomskog instituta, hare krishna iz susedgrada, klerofasisti iz lokalne zupe, nebitno.

No, obrazac je uvijek isti. Nesposobnost odricanja od pseudoznjanja izgrađenom u hermetici jednoumlja, odnosno religijska zatucanost.

Kako sam primjetio taj obrazac masu puta, prirodno se postavlja pitanje iz kojeg ste kruzoka ispali, jer iz nekog ste ispali, to upitno meni nije. Pa onda, ako ste voljni pricati o procesu osobne indoktrinacije ovom hermetikom, bilo bi mi drago cuti pokoju o tom djelu.

To me posobno interesira, jer moram pokrenuti sektu JOTa, pa da cujem kako to rade znalci .-)

Tko je glasao

Daj mi reci koju drogu

Daj mi reci koju drogu konzumiraš?
Zaista, volio bih probati istu i okrenuti realnost naglavačke jer očito je tako lakše.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Na temelju cega zakljucujes

Na temelju cega zakljucujes da je forsiranje apsurdnih ideologija stvarnost?

Tko je glasao

Gale

Nije žvaka za seljaka!

Tko je glasao

Besmislice

Teško mi je shvatiti da netko uloži toliki trud u pisanje o tematici o kojoj baš ništa ne zna, čak ni značenje osnovnih pojmova (npr. "profit") koje se može naći u rječniku.

Tko je glasao

Oštrić

Besmislice

Teško mi je shvatiti da netko uloži toliki trud u pisanje o tematici o kojoj baš ništa ne zna, čak ni značenje osnovnih pojmova (npr. "profit") koje se može naći u rječniku.

Na čiji se tekst odnosi ovaj komentar, koji bi te mogao dezavuirati.

Poštujem riječnike, enciklopedije, pa čak i marksisitičko shvaćanje profita, ali se prema njima ne odnosim žmirećki ili naivnistički (naivno).

Tko je glasao

Možeš li argumentirati nešto

Možeš li argumentirati nešto od izrečenog?

Samo pazi, time možeš i sam ispasti neznalica.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Kapitalac

Ne zna se na koda se odnosi ono "možeš li argumentirati nešto od izrečenog?

Drugo, Čemu se uopće osvrćete na komentar Dejana G. Ako bolje pogledate njegov tekst vidjet ćete da on zapravo nije rekao ništ osim što je ponavljao otrcane fraze koje se odnose na ovu temu. Osvrćući se na njegov "komentar" padate u klopku da se i sami motate po polju gluposti i da time gubite dragocjeno vrijeme, što je zapravo i bio pravi cilj vašeg komentatora ili kritičara - sve i svakoga svesti na razinu vlastite gluposti.
Što se tiče vašeg teksta, iako mi se ne sviđa, jer po stilu dosta podsjeća na tekst Piera Sraffe - Proizvodnja roba pomoću roba, Dakle, iako mi se ne sviđa, tekst je dobar, jer pogađa bit stvari i prema njoj se odnosi onako kako to sama stvar zahtjeva. Vaš stav je ontogeničan (moj termin za kreativne stavove ili stavove koji su svrsishodni za ostvarivanje ciljeva vrste) - ispravni. Vaši pojmovi profita kapitala etc su ne samo ispravni nego i izvrsni. Ali čemu tolike simplifikacije. Mislim da biste trebali imati na umu da ne pišete samo za korisnike Politika coma, nego i za pripadnike budućih generacija. Samo nastavite.

Ne znam na koga se odnosi Oštrićev komentar. Ali ako se odnosi na Vas i vaše stavove, onda on otkriva da sam nema pojma o tome što je profit, kapitalizam i druge stvari o kojima govorite.

Tko je glasao

Svaka cast Kapitalac

i hvala na trudu ulozenom u tako opsiran tekst. Vjerujem da zavrijedjuje ozbiljan osvrt i dobronamjernu kritiku.

Prvo bih ponudio subjektivni ispravak sa gledista lingvisticke filozofije prije nego se upustim u sadrzajnu kritiku.

Izraz kapitalizam se, napominjem subjetivno iako i potvrdjeno sa znanstvene strane, svrstava u paradigme u smislu definicije iste od kraja 18. st. nadalje. U pomenutom razdoblju paradigma predstavlja, smisaono u opcoj uporabi, znanstveno prihvacen sustav ili misljenje, nacina razmisljanja ili svjetonazor. Time on po opcoj definiciji ne bi bio sinonim. To u ovom kontekstu mozda i nije od tolike vaznosti, no u svrhu iznalazenja odgovora na druga pitanja jest.

Nadalje smatram da, ukoliko se ne radi o sadrzajnoj pogresci u razmisljanju, definiranje profita kao uvijeta za kapitalizam, moze biti samo lapsus linguae. Profit je svrha ili cilj participanta u kapitalistickim sustavima. Pod uvijete bih ja svrstao ulog i spremnost na preuzimanje rizika mada sa filozofskog aspekta vise odgovara uvijetu socioloska komponenta u obliku prihvacanja paradigme kroz siru zajednicu. Ukoliko iste ne bi bilo nema mogucnosti da se sustav razvije.

Trece, pojam nultog profita. Ukoliko sam kroz sadrzaj pravilno iscitao definiciju radi se o tzv. "crnoj nuli" ili "break-even". Kod fizickih osoba namirenje osobnih potreba (iako to takodjer ne bi bilo u potpunosti ispravno kao definicija), a kod pravnih osoba ugrubo receno omjer ulozeno-vraceno (zancajne razlike po tom pitanju izmedju ROC i ROI, kao i ostale bitne faktore za definiranje mozemo takodjer za sada izostaviti).

I cetvrto i zadnje, u tom kontekstu pretpostavljam da pojam "ekstraprofit" predstavlja cistu dobit ili rentabilnost (gdje se opet otvara pitanje diferenciranja da li se radi o EBIT ili ako se gleda korektnije i tocnije EBITDA) kod pravnih osoba. Ali i kod fizickih to nije nebitno. Gledajuci povrtlara iz teksta posto se jednom nabavljeni alat i trosi.

Jedino nisam razumio sto se smatra pod "volatilnim aktivnostima". Pojam volatilnosti se u ekonomskim znanostima inace koristi u, primjerice financijskoj matematici gdje u sirem smislu predstavlja mjerilo ili jedinicu za oscilaciju. I to u smislu jedinice za standardnu devijaciju u promjeni parametra i cesto sama predstavlja parametar pri kvantifikaciji rizika. Posto se u ovom kontekstu odnosi na sociolosko okruzenje ne mogu dokuciti znacaj.

Sada na sadrzajni - ekonomski dio.

Da preskocim citiranje slikovitog papricara sumirao bih clanak "Nulti profit" pod nekoliko kljucnih rijeci:

Slojevitost danas priznatih potreba u okviru egzistecijalnog minimuma iskljucuju da papricar mora biti vegetarijanac.
"minimalne pricuve/rezerve" i "diversifikacija" su poznati i koristeni u svim ekonomskim sustavima.

Nakon tih "jednostavnih" stvari dolazimo do malo zanimljivijih pa da koristim citate.

Priroda profita nema nikakve veze s političkom ideologijom

Ideologija nema direktne veze sa profitom ali ima izuzetnu vaznost za nacin stjecanja istog. Odnosno na mogucu izravnu stetu jednog od aktera u tim bilateralnim odnosima.

Ovo je ujedno trivijalna ilustracija tržišta rada. Da bi isto funkcioniralo potrebna je slobodna i neometana ponuda poslova na tržištu (papričari, bananaši…), pojedinci koji imaju višak vremena i nedostatak viška vlastitih proizvoda (kapitala), a o uvjetima te vrste razmjene da pregovaraju isključivo radnik i poslodavac, bez arbitra.

Da se oslonim na primjer iz teksta, valja razmisliti je li potrebna instanca (arbitar) koja bi sprijecila papricara da od nekog tko je gladan, a ima samo svoje vrijeme (radnu snagu) za ponuditi, oduzme 3 dana rada za jednu papriku. Po isteku tog perioda bi doticni bio gladniji nego prije tog odnosa. Arbitar je u tom, a i u drugim pogledima na koje se mogu osvrnuti kasnije, neizbjezan.

Problem je da su profit i moral inkompatibilni.

Sjetimo se samo razdoblja srednjeg vijeka ili blize, pocetka industrijalizacije. Bez arbitra su i djeca u dobi od 6 ili 7 godina imala po 12-satni radni dan jer roditelji ni sa vecim penzumom nisu mogli prehraniti obitelj. Uslijed toga je dolazilo cesce do raznih pobuna putem kojih su bili visestruko osteceni i vlasnici "paprika" time sto su im se protekli profiti u obliku vlasnistva/rezervi spalili ili unistili kao i tekuci kroz zaustavljanje proizvodnje. U tom pogledu arbitar cini izmedju ostalog dobro i papricaru.
Dobroboljnost je u primjeru teksta predstavljena iskljucivo populisticki kao "naivna dobrovoljnost". Medjutim, u najvecem djelu u praksi davno kao i danas dobrovoljnost postoji samo u obliku "prisilne dobrovoljnosti". Naime, jedna saljiva definicija kompromisa kaze, da se kompromis postize kad su obje strane podjednako nezadovoljne. To je sustinski indikator na to kako u svrhu ostvarenja profita jedna strana drugu tjera na ustupke dok ne uvide obje da druga strana ne moze dalje. Ta granica nije uvjetovana voljom nego potrebom ili nuzdom. Ujedno, sto je jedna strana pod vecim pritiskom potreba, a najveci su egzistencijalni, to druga strana ima vecu polugu za pritisak.
Dakle, odnos naseg papricar sa nekim drugim akterom je idealiziran i nikako ne odgovara stvarnosti.

U ovom momentu ujedno nastaje slobodno tržište rada i kapitala, u idealnom obliku (iako prikazano krajnje trivijalno).

Po tom, moj gornji primjer iz pocetaka industrijalizacije predsavljaju taj idealni oblik.

No da se malo maknemo od papricara i postanemo ozbiljni.

Arbitar/drzava nije iskljucivo potreban za gornji primjer zastite niti mora poznavati sve subjektivne razloge interakcije u bilateralnim odnosima ugovornih strana. Ona zastupa interese pojedinca unutar zajednice po moralnoj osnovi kao protuteg pravu svakog pojedinca za ostvarenjem profita. Pored toga postavlja uvjete/okvire kojima se reguliraju, ostvaruju i stite ostale potrebe drustva u cijelini. Koliko je ona u tim zadacama uspjesna ili ne, ne mijenja nista na potrebi postojanja iste. Ukoliko nije, ne znaci da je treba raspustiti, vec je treba unaprijediti i ispraviti pogreske u funkcioniranju.
Za ekonomiju je covjek (njegova radna snaga) materijal unutar proizvodnog procesa, kalkulatorna stavka. Kao kod svakog drugog materijala se valorizira iskljucivo dok po kvaliteti ispunjava njemu namjenjenu funkciju. U trenutku kada to vise nije tako (zamor materijala) se u "proizvodno idealnom" obliku jednostavno zamjeni za drugi. Bez dugorocnih ucinaka arbitra takav covjek vise nema uvjeta za zivot. U danasnjem sustavu se svi troskovi koji nisu direktno vezani za proizvodne procese ili "externality costs" ne uzimaju u obzir i time se neminovno financiraju preko "arbitra" koji je neopravdano prihvatio tu ulogu.
Svi troskovi za sanaciju dugorocnih steta na okolinu, za zdravstvene sustave (koji odrzavaju - ili da zadrzim neo-zargon - servisiraju alate unutar proizvodnog procesa), za rashodovanu radnu snagu, za skolovanje (priprema i oblikovanje alata za proizvodne procese) itd, itd, leze na drzavi i time uglavnom na onima koji rade 3 dana za jednu papriku.

U odlomku Ekstra profit se doticni definira na drugi nacin. Naime, ovdje se definira kvantifikacijom koja je meni u tom obliku nepoznata. Svaka privredna grana ima svoje specificne prosjeke oko ostvarive ili ostvarene dobiti a navedenih 8% ne predstavljaju neku visoku stopu. Da se priklonim vaznosti clana "ekstra" mogao bih je jedino definirati kao van-kalkulacijski prihod uslijed kojeg se ostvaruje neocekivana dobit. Obrazlozenja sa "neki" i "nesto" su nedostatna. Nadalje ne razumijem "specificnu torturu" koja indicira nesto konkretno ali ostaje nedorecena. Malo zvuci demagoski, ali posto je ovo dobronamjerna kritika to ne uzimam u obzir.

Kako god. Dalje u tekstu. Imamo onih famoznih 20 paprika viska kako je navedeno. Ako je u onih 80 stavio bar jednu sa strane za novu motiku imamo neto dobit ili "net-income". U kojoj nema ni govora da se radi prije svega o porezu. Porez je nakon svih troskova i amortizacije zadnja stavka obracuna kod dobiti. Ali citajuci dalje, se gubi smisao price.

Već u ovom trenutku kolektivisti negoduju pa razmislite sami, kada idućom prilikom u medijima čujete frazu “ekstra profit” i način na koji se prezentira kao loš atribut...

Ovdje se bez najave otvara se novo ratiste. Vise nije drzava na meti vec kolektivna osuda drustva kao opijeni zaviscu cije misljenje je predstavljeno kroz medije. Vrlo upitno....
Ali kao dobronamjerni kriticar ne zelim gledati negativno. Slijedi slikoviti opis koliko se paprika moze ili pak ne moze pojesti.

Kasnije, kad nakon mogucnosti robnih razmjena i njenih izracuna dodjemo do gradjevinara stvar ponovno postaje zanimljiva.

No prije toga jos jedna mala terminoloska ispravka. Vjerujem da je autor pojmom "racionalizacije kapitala" imao namjeru prikazati i iskazati "racionalno ponasanje" poduzetnika u naslonu na J.K. Ingram, V. Pareto ili J.S. Mill o covjeku kao "homo oeconomicus". Pretpostavimo da je tako.

Nakon daljnjih izracuna, usputna zanimljivost.

....Hoće li graditelj kupiti paprike? Vjerojatno ne. Mercedes vjerojatno i da, i sebi, ali i nekim svojim zaposlenicima.

Pored svih nacela maksimiranja profita ce eto ovaj posebni graditelj i nekim svojim radnicima kupiti mercedesa. Cisto usput. Naravno samo ako ih bar dva puta moze provuci kroz porez pa dati radniku na otplatu, naravno na crno ali "jeftino".

Slijedi slikoviti prikaz diverzifikacije. Da bi nakon toga postalo ekonomski vazno. Krenuli smo sa "leverage-om".

Nažalost, priča o momentalnoj prodaji stanova je puka fantazija. Graditelj će stanove prodavati dugo, za to vrijeme balansirati će profit ostvaren pojedinačnom prodajom istih sa idejama za nove investicije, u koje mora ići ako želi da mu novac ne propadne.......

Zasto bi graditelj ovdje izgubio novac? Iz konstrukcije recenice taj gubitak se smisaono ne odnosi na placanje radnika vec na druge razloge koji nisu navedeni.

..., a tu su i ljudi koje želi zadržati kako bi mogao graditi nove zgrade i koje mora plaćati...

Dakle sto radi famozni graditelj ? Puse baloncic. Kako ? Tako da od prve zgrade proda dva stana. S tim novcem kupi novu malu parcelicu. Dok je trziste uzlazno ili pri vrhuncu, odlazi u banku ( koje usput receno sve odreda djeluju prociklicno), na osnovu te parcele i investicijskog elaborata dize kredit za novu zgradu jer u toj fazi banka ne gleda ocima nego guzicom kao i nas graditelj pa mu odobrava kredit po procijeni "mark to market" i sa bonusom - jos - dobrog poslovnog partnera. I tako ukrug.

Dok su cijene stabilne ili rastu i leverage raste. Samo kad tad nas baloncic ne trpi daljnje napuhavanje..... BUUUUUMMMM. Onda nas velikodusni gradjevinar pita nazad mercedese svojih "baustelaca" koji ovako ili onako ostaju na cesti pa im ne treba mercedes.
Uostalom toliko oko samoregulaciji trzista. Da naravno da postoji. Samo neznam sto se onda svi koji je zagovaraju sada bune oko krize. Ta "prirodna" samoregulacija se odvija kroz "boom and bust" faze. Ja sam tu u potpunosti na strani jednog od najciscih konzervativnih liberala J.A. Schumpeter-a oko njegovog kreativnog razaranja. Samo sto su od toga napravili danasnji neo-liberali je farsa.

Ne zaboravimo da se država prema profitu trenutno odnosi neprijateljski. Počevši od suludih poreza, koji su općenito ništa drugo nego pravo države da vam oduzme imovinu, bez obzira na što je želi koristiti – u svakom slučaju će je koristiti ne kako vi želite nego kako vlast želi, dakle iz vaše i svačije percepcije neracionalno, zatim nebrojeni propisi koji proizlaze iz uloge države kao arbitra nametljivca.

Nista od ovog nije ispravno. Nazalost drzava stiti najvise krupni kapital iako joj to nije duznost vec suprotno. Porezi nisu nikako suludi. Kako sam ranije naveo, drzava i time drustvo u cijelini je preuzelo skoro u potpunosti troskove svih steta koje proistjecu iz neo-liberalnog kapitalizma kao i potrebe naroda koje nisu direktno vezane za proizvodni proces, pa cak i one troskove za uvjete koji se izravno eksploatiraju od strane ekonomije poput komunalne i prometne infrastrukture i sl. Osim toga sira zajednica treba snositi troskove za one koje proizvodna/ekonomska masinerija ispljune kao visak zbog racionalizacije uslijed tehnoloskog napretka. Kroz tehnoloski napredak je output po jedinici rada uvecan a da nije u istoj mjeri narasla populacija koja participira na trzistu. Time se ostvaruju viskovi koje trziste ne moze apsorbirati i dolazi do daljnje racionalizacije radnih mjesta. To je osnovni razlog zasto je izvoz glavna mantra danasnjeg zapada u korist ocuvanja socijalnog mira.
Drustvo treba osigurati prezivljavanje onih koji su racionalizirani. Drustvo treba osigurati sredstva za one koji su potroseni (umirovljenici) putem medjugeneracijske solidarnosti. Drustvo treba osigurati zdravstvenu njegu svih - pa i onih koji su jos uvijek alat unutar proizvodnog procesa. Drustvo treba osigurati naobrazbu onih za koje ce se "head hunter-i" iz industrije zainteresirati na zadnjoj godini studija (a ostale nek mutna voda nosi). Drustvo ce i osigurati infrastrukturu i placati one koji ce cuvati paprike naseg papricara ako previse gladnih navali na njih.

Drustvo ce.......

A tko je drustvo?? A tko je drzava ???

Da u provedbi toga ima nebrojenih i ogromnih deficita ne poricem. Nikako. Samo to nije razlog da se dozvoli demontaza drzave. Treba optimirati procese. Treba mijenjati i kaznjavati one nepostene (da ne kazem lopove). Sve to stoji. Ali demontazom "arbitra" - drzave, vracamo se u pocetno doba industrijalizacije.

Zakljucno da se vratim na uvodni postulat da je kapitalizam paradigma a ne sinonim za nesto.

Citat jednog od mojih omiljenih filozofa je Samuel T. Kuhn koji je ujedno i priznati teoreticar znanosti o obiljezjima paradigme, pa prosudite sami:

"Problemi ili zagonetke jedne paradigme su ili teoretske ili instrumentalne prirode dakle svode se cisto na izracune ili promatranja.
Neuspjeh u iznalazenju rijesenja za probleme paradigme se a priori smatraju neuspjehom znanstvenika a nikad neuspjehom paradigme !!!
Obrazovanje znanstvenika unutar jedne znanstvene paradigme se odnosi na rijesavanje standardnih problema koji ga upoznavaju sa tehnikama i metodama paradigme.

Problemi koji se suprostave rijesavanju smatraju se generalno kao anomalija a ne kao falsifikacija paradigme !!!

Sad sami uvrstite kapitalizam u pojam gore navedene paradigme i zakljucite prema vlastitim iskustvima i saznanjima.

Pozdrav svima....

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Hvala na iscrpnom

Hvala na iscrpnom komentaru,

prije svega moram reći kako arbitar nikako ne može znati što to točno zna ili ne zna pojedinac, za kojeg će se u nekom outcomeu trgovinske razmjene ustanoviti da je oštećen istom. Zbog toga je on u pravilu štetan kada govorimo o ekonomiji. To je vezano za prvi dio teksta u kojem komentiraš do dijela dobrovoljnosti suradnje, ali i dio teksta u kojem nastavljaš ozbiljno razmatrati arbitra. Dakle on ne zna što netko drugi ne zna i zbog toga ne može ništa dobro učiniti između dvije strane osim pukim slučajem.

Na primjeru djece koja su bila primorana raditi pa nastavno na pobune koje su iz toga proizlazile i tijekom kojih je nastala šteta arbitar je potreban, pravni arbitar, ne ekonomski. Valja razmisliti, ako moraliziramo, što su ta djeca i koliko radila prije vremena industrijalizacije te da li je ista u nekom smislu poboljšala njihove ionako teške uvjete života. Ja mislim da jest i očito je da je to bio 200-godišnji put do toga da današnja djeca umjesto da rade mogu pohađati školu, igrati se po vani ali i uživati u egzotičnim plodovima kapitalističkog načina razmišljanja poput primjerice računala. Kada sam govorio o idealnom obliku nisam mislio na specifične povijesne epizode u kojima se dešavalo nešto teško, iz naše perspektive gledajući, već na moment kada nastaje nužna dinamičnost zahvaljujući kojoj se dešava opći napredak. I to nikako nije bilo u 18.st., to je bilo davno prije toga, u momentu kada je prvi čovjek razmijenio nešto za nešto s drugim čovjekom. Diskutirati možemo samo o tome na koje načine se do danas ljudima sloboda razmjene ograničavala ili u potpunosti oduzimala od nekog drugog - a to je danas u pravilu država (vlast).

Što se tiče ekstra profita mislim da sam naveo sve što treba, to je prije svega kategorija koju kao lošu danas definira država (arbitar). Kako se danas država odnosi prema ekstra-profiterima? Primerice kod J.D.O.O. već u startu za svaki profit zakonski se određuje da 25% mora biti reinvestirano u tvrtku. To je tortura. O profitu i korištenju istog trebao bi odlučivati isključivo vlasnik tog profita, a ne država. I to je ukratko tortura, a nakaradnih pravila koje postavlja arbitar pred tvrtke i građane koji u njima rade ima bezbroj i sve redom sprječavaju dinamiku tržišta i usporavaju rast - do te mjere da je danas i negativan.

Glede društvene osude, evo kopiram komentar vezan za porez na nekretnine jedne svoje frendice s facebooka:
"taj porez je sranje nad sranjem. neg počnu oporezivat kuće i stanove skuplje od 200 000 ojra pa će biti pravednije..."

Dakle vrlo je raširen jaz prema onima koji imaju viška nečega, po meni to je sasvim neopravdano. Svatko tko se zagleda u nešto tuđe i osjeti potrebu da iskoristi državu da se na neki način približi tome je nemoralan. Isto se može desiti i njemu samome jer uvijek postoji netko kome je gore od nas samo je pitanje vremena kada će se ljestvica za redistribuciju spustiti na našu razinu.

Glede mercedesa, paprike i poreza. U cijelom tekstu sam izbjegavao ikakvu detaljnu računicu pa ni u ovom momentu ona nije bila potrebna. Naravno, kada bih sve izračunao kako treba, a rekao sam i da ću to jednom napraviti uzimajući u obzir uvjete države, vidjet ćemo kako je vrlo teško jednom poduzetniku razmišljati o profitu općenito. Teška muka je do trenutka profita, ako nakon namirivanja državnih nameta uopće što i ostane.

Zasto bi graditelj ovdje izgubio novac? Iz konstrukcije recenice taj gubitak se smisaono ne odnosi na placanje radnika vec na druge razloge koji nisu navedeni.
vjerojatno sam i trebao ići u detalje iako bi tekst u tom slučaju bio najmanje 3x dulji. Mislio sam na propadanje novca u duljem roku u kojem se graditelj bori s prodajom stanova ne bi li vratio ulog koji bi mogao investirati u novi projekt, ali i od prodaje u tom periodu namirivati tekuće troškove i obveze prema državi.
Glede balona, slažem se, to je ono što se desilo kod nas. Iako efekt nije bio toliko izražen kao u Americi jer banke i graditelji još uvijek drže stanove, dokle god će moći, a porez na nekretnine će tu priču rasturiti - u krajnje negativnom smislu - mnogi građevinari će propasti, a banke zbog gubitka vlastitog novca će postati konzervativnije te pomalo povlačiti svoj kapital u zemlje gdje je rizik manji (ovo drugo se već dešava). No vidjet ćemo kada investicijskog novca nestane u kojoj mjeri će građani povezati vlastiti pad standarda s "pokvarenim bankama" - kako često vole reći. No ima i jedna dobra stvar u tome, građani će konačno shvatiti što znači teško raditi, kunu-po-kunu štediti i koliko onda tako sakupljene kune realno vrijede te će ih sasvim sigurno investirati pametnije od ulupavanja u krajnje rizičnu investiciju poput kupnje stana u CHF. Ovo zadnje je dokaz financijske nepismenosti građana, a na tome možemo zahvaliti prije svega državi hraniteljici koja omogućava građanima da se ne moraju brinuti o sebi.
Schumpeter je fenomenalan mislilac, a ovo što se danas naziva "neoliberalizmom" mogli bismo nazvati i "neosocijalizmom". :)

Nista od ovog nije ispravno. Nazalost drzava stiti najvise krupni kapital iako joj to nije duznost vec suprotno. Porezi nisu nikako suludi. Kako sam ranije naveo, drzava i time drustvo u cijelini je preuzelo skoro u potpunosti troskove svih steta koje proistjecu iz neo-liberalnog kapitalizma
Kapitalizam se potpuno nepotrebno podmeće u kontekst današnjih negativnih događaja. Kronizam i kleptokracija su bolji pojmovi. Nažalost nitko o njima ne govori, jer i ne razumije značenje, ali govore o neoliberalizmu - za kojeg također ne poznaju značenje ali zvući moćno pa se takvoj frazi kako pripisuje negativni prizvuk i šire objede kroz propagandnu mašineriju.

Glede tehnološkog napretka i viška, nemoj zaboraviti da tehnološki napredak omogućuje da se čovjek koristi tako stvorenim proizvodom za neusporedivo nižu cijenu od one koju je plaćao za isti proizvod prije nego li je tehnološki unaprijeđen. Ne radi se ovdje o klišeju zamjene čovjeka sa strojem, to je plitko razmatranje. Preporučam Misesov "Antikapitalistički mentalitet" u kojem odlično argumentira ovaj pogled na problem. Ta mantra je današnja najveća bolest društva - jer društvo očito više ne shvaća da su ljudi sami ti koji će kroz slobodnu razmjenu stvoriti dovoljno kapitala da umanje rizike od bolesti, starosti... Država (vlast) ne stvara nikakvu sigurnost. Od kuda bi vlast to trebala moći? (ovo je vrlo konkretno pitanje za sve statiste i kolektiviste). Mogu im pomoći u razmatranju, država uzima novac građanima, dakle ionako to plaćaju ali zbog državnih monopola gube vrijednost novca jer od monopolista dobivaju manje nego što bi mogli da se samoorganiziraju i ustanove i zdravstveni sustav na načelu konkurentnosti - gdje bi bilo bitno da za svoj novac, koji ionako plaćaju, dobiju bolju, bržu i jeftiniju uslugu istovremeno.

A tko je drustvo?? A tko je drzava ???

Da u provedbi toga ima nebrojenih i ogromnih deficita ne poricem. Nikako. Samo to nije razlog da se dozvoli demontaza drzave. Treba optimirati procese. Treba mijenjati i kaznjavati one nepostene (da ne kazem lopove). Sve to stoji. Ali demontazom "arbitra" - drzave, vracamo se u pocetno doba industrijalizacije.
Ni u kojem smislu ne zagovaram demontažu države. Ono što zagovaram jest minimalizacija dosega ovlasti vlasti države. Vlast je preeksponirala svoje dosege, postala moćna poput kakvog apsolutista i bavi se na štetu građana pitanjima van svojih sposobnosti i van racionalnosti. Arbitar jedino ako govorimo o pravosudnim pitanjima te pitanjima unutarnje i vanjske sigurnosti države. Sve ostalo građani mogu organizirati bez petljanja pojedinaca postavljenih na vlast. U tom smislu ne možemo govoriti ni o kakvoj degradaciji na razinu 18.st. već upravo suprotno. Takav okvir može nam omogućiti strelovit društveni uspon, visok standard, život bez duga i mogućnost da na različite načine sakupljamo kapital i sigurniji čekamo bolest i starost (s krovom nad glavom - što će, opet za primjer spominjem, porez na nekretnine mnogima onemogućiti).

Imam i ja jedan citat za kraj :)
"f one rejects laissez faire on account of man's fallibility and moral weakness, one must for the same reason also reject every kind of government action" L.v.Mises

Pozdrav i hvala ti na odličnom komentaru

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Drago mi je,

da ova rasprava ne zavrsava na nekom pausalnom prepucavanju poput nize objavljenog komentarara.

Nadam se da cu ovaj puta biti kraci i sazetiji sa komentarom.

Krecem obrnutim pravcem, dakle od kraja tvog odgovora prema pocetku.

Mises je pod vrlo uskim uvjetima potpuno u pravu. Iako argumentira sa jednom kardinalnom greskom u pristupu i definiciji pa zato napominjem uske uvijete. "laissez faire" se bazira na nereglementiranim postupcima pojedinca u svrhu ostvarenja dobiti. Tu savjesti i moralu nema mjesta. Sto ja uostalom apsolutno ne napadam vec samo navodim kao cinjenicu. Samo on u jednoj recenici poistovjecuje dvije razlicite kategorije. Pojedinca i zajednicu ili grupu. Narocito u sociologiji je cesto 2 + 2 vise od 4. Samim koristenjem termina "moral" referira na grupu, dok drzavi pridodaje osobine pojedinca. Sorry, malo komplicirano ali mi je tesko sloziti kratko objasnjenje pa zato mozda zvuci "malo" nerazumno. Prvo trebamo definirati moral. Po mojoj slobodnoj i jednostavnoj definiciji su to nepisana pravila oko kojih je postignut konsenzus unutar drustva (cesto puta i presutno ali prihvaceno). Sto je drzava/demokracija ? Uglavnom su to predstavnici zajednice koji su birani da zastupaju iste i njihova nacela koja su sumirana u najsirem smislu pod pojmom morala. Pod pritiskom grupe (borba za vecinu) se za "agenta" - predstavnika (ovdje uvodim novi termin da uputim ujedno i na rasirenu problematiku u politici, a koja je u ekonomskoj teoriji obradjena, mada ne i rijesena, pod pojmom "principal - agent problem") stvara neminovna potreba da zastupa nacela vecine u svrhu vlastite promidzbe i time ujedno predstavlja ono sto je iznad 2+2=4 makar na stetu dijela pojedinaca (manjine).
Nadam se da sam donekle suvislo uspio prikazati razlike subjekata koje uvazeni Mises tretira kao istovjetne u naravi.
Ukoliko bi se radilo o vrsti predstavnika/vladavine koja nije birana putem vecine, poput diktatura, vlasti po krvi (monarhije), vojne diktature i sl. bi Mises bio savrseno u pravu jer iste ne predstavljaju i zastupaju nacela vecine i time mogu djelovati poput pojednica bez da su pod pritiskom gubitka vlasti. U takvim sustavima su vladari uvijek pripadnici "laissez faire-a" kako je praksa pokazala. Problem je u tome da nisu ista nacela pojedinca i prosjecna nacela grupe pojedinaca. Tu lezi greska u citatu. Probleme unutar parlamentarne demokracije time ne zelim prikriti, umanjiti ili omalovazavati. Vjerujem da i tom sustavu ima mnogo potecijala za optimiranje, pogotovo zbog gore navedenog "principle - agent" problema.
Zao mi je. Puno sam pisao na kratak citat.

Nedostatke minimiranja drzavnih ovlasti ne zelim teoretski obrzalagati zbog duljine teksta. U svrhu kracenja mogu navesti primjer iz prakse kroz komparaciju.
Struktura drzavnih ovlasti i njeni ucinci po zajednicu USA - Svedska. Uspjesnost ekonomije u odnosu na porezna opterecenja, socijalnu strukturu, nezaposlenost itd.
Upravo prema mom prvom komentaru i citatu Kuhn-a, ekonomski znanstvenici taj slucaj ili ignoriraju ili ga smatraju "anomalijom" opravdavajuci istu raznim neargumentiranim navodima. Da je takav sustav, sa tim rezultatima izradjen u teoretskom okruzenju a ne vidljiv u praksi smatrao bi se, kao u citatu, problemom strucnjaka koji ga je projektirao a ne greskom paradigme.
Kako je Karl Popper savrseno ispravno zakljucio u svojoj teoriji o "falsifikacionizmu",

"........Niti jedna teorija/paradigma se ne moze putem potvrde bilo koje vrste smatrati ispravnom, samo potencijalno ispravnom Dok samo jednom potvrdom neispravnosti teorija definitivno vise nije vazeca."

No unatoc ovom zakljucku su narocito znanstvenici - koji se smatraju skoro nepogresivim - u potpunosti na liniji Kuhn-a, skloniji prihvatiti nerijesiv problem ili nedostatak u verifikaciji unutar teorije/paradigme kao anomaliju nego prihvatiti paradigmu kao neispravnu.

Tehnoloski napredak i povecanje blagostanja stoje iskljucivo ako se gleda statisticki. Da ne idem u daleku proslost. Povecanje BDP-a jedne drzave ili zajednice se prodaje kao povecanje opceg blagostanja. Ali ako pogledamo zadnjih 10 i vise godina na ovamo i udjemo malo ispod povrsine BDP-a, onda vidimo da to nikako nije ispravno. Neto prihodi radne populacije su prociscene od inflacije sustavno isli na nize. Bez obzira da li se nalazili u pozitivnom ekonomskom okruzenju ili negativnom. Dok su prihodi ostatka rasli eksplozivno.
Za konkretne brojke upucujem na www.shadowstats.com pod naslovima CPI-U, CPI-RS, Inflationindex, net-income, etc.

Dakle raspodjela je problem, koja u svrhu opceg napretka mora biti kontrolirana. To nije isto sto i privredni sustav koji je vladao u komunizmu/socijalizmu. Ono je bila planska privreda koja je onemogucila razvoj kreativnosti pojedinca.

P. K. Feyerabend, koji se bavio teorijom znanosti i spoznaje (poput Kanta), kao i posljedicama znanosti je povodom tehnoloskog napretka utvrdio sljedece:

".. Pomisao da znanost moze i treba djelovati prema cvrstim i opcim pravilima je, kako nestvarna, tako i stetna. Nestvarna jer si ljudske sposobnosti i umijeca covjeka, kao i uvjete njihovog razvoja predstavlja previse pojednostvaljeno. Stetna je jer pokusaj provodjenja tih pravila u korist povecanja strucnih sposobnosti neminovno ide na teret nase ljudskosti. Stetna je i za samu znanost jer zanemaruje komplicirane fizikalne i povijesne uvjete napretka.........
Sve metodologije imaju svoje granice, a jedino 'pravilo' koje ostaje glasi 'Anything goes'.
Najveci uspjesi znanosti proizasli su iz zabuna, iracionalnosti i neprihvacenih teorija. "

Time su i planski ekonomski sustavi upecatljivo propali.

Takav zakljucak nije proizasao iz cistog teoretiziranja vec iz promatranja proslosti. Potvrda tome su primjerice "Kondratjev-ciklusi" koji to upecatljivo podcrtavaju.

Zakljucak svega gore navedeno jest, da nije vladajuca paradigma zasluzna za pozitivan razvoj tehnologije i drustva, vec sloboda pojedinca da prati i razvija svoju mastu i inventivnost. Ta cinjenica je bila pogubna za planske ekonomije jer je odbacivala sve sto nije bilo u korist i svrhu plana i time se je kocila inventivnost i razvoj. To nije bilo vezano uz raspodjelu plodova. Osim toga, ukoliko bi to bilo tako, kako bi se objasnile razlike u razvoju clanova (drustava) unutar iste paradigme? Prednost USA po razvoju i tehnoloskom unaprijedjenju pred drugim zapadnjackim drustvima se ne temelji nacelno na principima raspodjele plodova, vec na socioloskim i psiholoskim parametrima. Tamosnje drustvo u cijelini ima drugaciji stav prema neuspjehu i slijedno prema riziku. Suprotno drugim drustvima tamo nije sramotno propasti kroz razvoj jedne ideje ili inovacije koja ne poluci pozitivnim rezultatima, vec je prije sramotno ne ustati nakon toga ponovno, pokriti se usima i pasti u letargiju. Na taj nacin se strahovito pospjesuje "trail and error" metoda koja je garant napretka. To sve nema veze sa raspodjelom finalnih ucinaka.
Ja smatram raspodjelu u njenom obimu sekundarnim faktorom.

Da se osvrnem na vec cesto izrazavanu kritiku oko raspodjele u svrhu poticaja najprije na jednom banalnom primjeru. Jos nikad nisam cuo za nekog tko je odustao od neke ideje ili izuma zbog toga sto nece zaraditi milion necega koliko bi bruto mogao, nego samo 600 tisuca necega neto, pa radije ide dalje raditi za 20 necega. Ovo je vrlo banalno, ali ilustrira da covjek gleda dobit prvo kvalitativno (zanci prvenstveno da je vise neceg) a manje ili nikako kvantitativno. Od trenutka kada su egzistencijalne potrebe zadovoljene, koje determiniraju kvantitativnu komponentu, dobit postaje apstraktna i svodi se na pojam vise, koji je kvalitativan. Time razlika u dobiti izmedju milion i 600 tisuca se osjeca kao bolna kroz komparaciju tih iznosa, medjutim je manje bolna od komparacije izmedju 20 i 600 tisuca koja predstavlja unaprijedjenje. Zato i dalje svi kukaju i placu ali ipak realiziraju svoj naum. A to ponovno ilustrira istovjetnost poduzetnickog uspjeha u Svedskoj sa onim u USA iako su fiskalni uvijeti za poduzetnike, i pored toga socijalni uvijeti za stanovnistvo vrlo razliciti.

Par rijeci o konkretnim navodima iz tvog komentara.

Strane banke u HR.

Kod nas se desava isto sto i svugdje u svijetu. Tzv. "de-leveraging". Domaca privreda i domacinstva se uslijed nesigurnosti koja vlada masivno razduzuju (ukoliko to mogu) i ne uzimaju nove kredite. To je smrt za bankarstvo, ali suprotno raznim misljenjima da je to djelom ili u potpunosti krivnja HNB-a nije tocno. To je psiholoski aspekt realne privrede i naroda. Vidljivo kroz sve napore FED da preuzme te rizike sa ekonomije na svoju bilanzu ne polucuju rezultatima kojima su se nadali. Koliko god povecavaju likviditet to se konterkarira smanjenjem opticaja. Koliko god federalna bilanca raste nema pozitivnih cimbenika na podrucju investicija i trzistu rada. Dakle nije kolicina novca bitna nego pozitivni ili negativni sentiment u realnoj privredi i narodu. Vecina se zeli razduziti umjesto zaduziti. Zato stagniraju investicije i konzum, a oni koji bi se zeljeli mozda zaduziti njima banke nerado daju kredite jer takodjer djeluju pro-ciklicno. Jedino gdje ta ogromna likvidnost se kotrlja je na apstraktnom financijskom trzistu, vidljivo kroz povecanje API (asset price inflation).
Kod nas banke pak koriste slobodna sredstva da se takodjer razduze kod maticnih kuca. To nije a priori bijeg kapitala vec vise jacanje vlastite situacije.

J.D.O.O. i "reinvestiranje" (obveza uvecanja temeljnog kapitala).

Taj konstrukt nije ni zamisljen, niti bi to bilo ispravno, kao suplja firma koja za svoje odluke odgovara sa 100 kuna. To treba biti kompromisno rijesenje da oni koji nemaju - za moj pojam ionako mali iznos - za temeljni kapital klasicnog d.o.o., dobiju priliku to kroz poslovanje sakupiti. Dakle nikakva tortura osim za one koji rade po principu drpi pa bjezi. Zasto obrtnik odgovara ukupnom imovinom a J.D.o.o. treba odgovarati samo sa 100 kuna. To pogoduje samo kriminalcima. Radi se o kakvoj takvoj sigurnosti vjerovnika, u pravilu dobavljaca roba i usluga. Iako je i ta samo fiktivna. Ukoliko ti samo zelis lakirati tudje nokte u vlastiom prostoru to jos moze biti i opravdano ali inace ne bas. Tu treba i jako paziti kojim djelatnostima se odobrava takva registracija. Ja primjerice za trgovinu takvo sto ne bih dozvolio ni u snu.

Porez na nekretnine i trziste istih.

Trziste nekretnina je postalo "zombi trziste" . Od njega je ionako zbog raznih razloga ostalo samo ime i to ne zbog predstojeceg poreza.
Socijalna komponenta je ocuvana kroz nestanak komunalne naknade i popusta do 95% na fiskalnu osnovicu koja iznosi 70% procijene, za koristenje nekretnine u vlastite svrhe. Ostale se proporcionalno lupa po dzepu na nacin da se umanjuju prava na popust. Oni koji imaju 2 ili vise stanova/kuca i imaju toliko novaca da im nije potrebno iznajmljivati iste mogu slobodno platiti porez. Ili ako ipak slucajno iznajmljuju a da su "zaboravili" to prijaviti mogu to uciniti pa ostvariti pravo na istovjetan popust. Oni jadnici kojima je djed u dobi od 90 godina jos sagradio pred kojih 4-5 godina kucicu na moru u vrijednosti od par sto tisuca eura, pa time to s pravom nazivaju djedovinom i iz nostalgije ne iznajmljuju takodjer nek plate jer oni koji imaju pravu djedovinu staru 50 ili sto godina na podrucjima gdje su si vuk i medo rekli laku noc, nemaju straha jer je procijena odgovarajuca. A pak ovi koji imaju noviju "djedovinu" a ipak iznajmljuju nek prijave pa imaju popust.
Cijelo to krijestanje i kukanje je ili od onih koji ne znaju citati ni racunati, ili od onih koji ne vide vise prilike za crnjake. Ako imas bilo kakav konkretan primjer/izracun gdje se stvara signifikantno dodatno opterecenje (osim onog da je svaki porez nepotreban i signifikantno opterecenje), plz napisi pa cemo izracunati.
Sto se tice "trzista nekretnina", mozda ce se napokon nesto i pokrenuti u pravom kapitalistickom smislu. Da napokon akteri stupe u interakciju pa jedan gubi drugi dobiva. Jedan ostvari profit a drugi ne. Sto nije to bit kapitalizma a ne blokada?

Schumpeter: "Die kreative Zerstörung" !!

Pozdrav

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Mises je pod vrlo uskim

Mises je pod vrlo uskim uvjetima potpuno u pravu. Iako argumentira sa jednom kardinalnom greskom u pristupu i definiciji pa zato napominjem uske uvijete. "laissez faire" se bazira na nereglementiranim postupcima pojedinca u svrhu ostvarenja dobiti. Tu savjesti i moralu nema mjesta. Sto ja uostalom apsolutno ne napadam vec samo navodim kao cinjenicu. Samo on u jednoj recenici poistovjecuje dvije razlicite kategorije. Pojedinca i zajednicu ili grupu. Narocito u sociologiji je cesto 2 + 2 vise od 4. Samim koristenjem termina "moral" referira na grupu, dok drzavi pridodaje osobine pojedinca. Sorry, malo komplicirano ali mi je tesko sloziti kratko objasnjenje pa zato mozda zvuci "malo" nerazumno. Prvo trebamo definirati moral. Po mojoj slobodnoj i jednostavnoj definiciji su to nepisana pravila oko kojih je postignut konsenzus unutar drustva (cesto puta i presutno ali prihvaceno). Sto je drzava/demokracija ? Uglavnom su to predstavnici zajednice koji su birani da zastupaju iste i njihova nacela koja su sumirana u najsirem smislu pod pojmom morala. Pod pritiskom grupe (borba za vecinu) se za "agenta" - predstavnika (ovdje uvodim novi termin da uputim ujedno i na rasirenu problematiku u politici, a koja je u ekonomskoj teoriji obradjena, mada ne i rijesena, pod pojmom "principal - agent problem") stvara neminovna potreba da zastupa nacela vecine u svrhu vlastite promidzbe i time ujedno predstavlja ono sto je iznad 2+2=4 makar na stetu dijela pojedinaca (manjine).
Nadam se da sam donekle suvislo uspio prikazati razlike subjekata koje uvazeni Mises tretira kao istovjetne u naravi.

Shvaćam ja što govoriš, ali to nije kritika Misesovog zagovaranja slobodnog tržišta već upravo potvrda da je problem morala jednako značajan i za prepuštanje odluka vlastima na rješavanje, a u tom smislu se isti načelno ne razmatra. Kao što kažeš, postavljanjem nekoga na vrh društvenog poretka u očekivanju da on služi većini, a možebitno i na štetu manjine je čak i potencijalno stimuliranje nemorala. O tome bismo mi, kao građani ove sirote zemlje, mogli štošta reći. Dovoljno je pogledati kriminalne dosege političkih akcija unatrag 20 godina.

Ukoliko bi se radilo o vrsti predstavnika/vladavine koja nije birana putem vecine, poput diktatura, vlasti po krvi (monarhije), vojne diktature i sl. bi Mises bio savrseno u pravu jer iste ne predstavljaju i zastupaju nacela vecine i time mogu djelovati poput pojednica bez da su pod pritiskom gubitka vlasti. U takvim sustavima su vladari uvijek pripadnici "laissez faire-a" kako je praksa pokazala. Problem je u tome da nisu ista nacela pojedinca i prosjecna nacela grupe pojedinaca. Tu lezi greska u citatu. Probleme unutar parlamentarne demokracije time ne zelim prikriti, umanjiti ili omalovazavati. Vjerujem da i tom sustavu ima mnogo potecijala za optimiranje, pogotovo zbog gore navedenog "principle - agent" problema.
Zao mi je. Puno sam pisao na kratak citat.

mislim da u Misesovom citatu greške nema. On ne podmeće laissez faire kao zamjenu vladavini prava, a vladavina prava jest ono što čini slobodno društvo slobodnim i stabilnim, a ujedno se ne razmatra u etatističkom društvu niti u demokraciji. U demokraciji je sasvim svejedno hoće li manjina trpiti posljedice većine sve dok većina tako odlučuje. U vladavini prava, i liberalnom društvu, ta pitanja su iznad mogućnosti terora većina. No liberalno društvo je vrlo vrlo kompleksan sustav, iako ga neki neznajući to vole nazivati i infantilnim. :)

Dakle raspodjela je problem, koja u svrhu opceg napretka mora biti kontrolirana. To nije isto sto i privredni sustav koji je vladao u komunizmu/socijalizmu. Ono je bila planska privreda koja je onemogucila razvoj kreativnosti pojedinca.
Ali raspodjela i jest kontrolirana, i to previše, upravo od strane vlasti država. O tome je pisao Friedman još 50-ih godina. Unatoč ekspanziji slobode građana širom svijeta (iznimke naravno uvijek postoje) težnja kontrole raspodjele još uvijek dominira ekonomijama, i taj sustav kontrole se unatrag 10 godina jako zakomplicirao, naročito ako govorimo o EU, a komplicira ga i Obama u SAD - retultate ćemo vidjeti u naredne 4 godine pa ćemo se možda prisjetiti ove diskusije.

Planska privreda je podbacila, kontrolirana privreda podbacuje trenutno. Bio bih krajnje nekorektan da izvlačim trend iz ove dvije točke ali nekako mi se čini da je tu već vidljivo da je manje regulacije načelno bolje, a čitajući austrijance shvatio sam da je napredak ljudi obrnuto propordionalan volumenu regulacija koje ljude ograničuju. To vrijedi razmatrati za ozbiljno.

Zakljucak svega gore navedeno jest, da nije vladajuca paradigma zasluzna za pozitivan razvoj tehnologije i drustva, vec sloboda pojedinca da prati i razvija svoju mastu i inventivnost. Ta cinjenica je bila pogubna za planske ekonomije jer je odbacivala sve sto nije bilo u korist i svrhu plana i time se je kocila inventivnost i razvoj. To nije bilo vezano uz raspodjelu plodova. Osim toga, ukoliko bi to bilo tako, kako bi se objasnile razlike u razvoju clanova (drustava) unutar iste paradigme? Prednost USA po razvoju i tehnoloskom unaprijedjenju pred drugim zapadnjackim drustvima se ne temelji nacelno na principima raspodjele plodova, vec na socioloskim i psiholoskim parametrima. Tamosnje drustvo u cijelini ima drugaciji stav prema neuspjehu i slijedno prema riziku. Suprotno drugim drustvima tamo nije sramotno propasti kroz razvoj jedne ideje ili inovacije koja ne poluci pozitivnim rezultatima, vec je prije sramotno ne ustati nakon toga ponovno, pokriti se usima i pasti u letargiju.
greška planskih ekonomista, keynezijanaca i samuelsonovaca, jest što od ekonomije na sve načine pokušavaju načiniti prirodnu tj. tehničku znanost. Ekonomija je humanistička znanost i ne može se nikakvom računicom ustanoviti njena dinamika, uzročnost i posljedičnost pojava i postupaka. Ćak je i Samuelson to shvatio, a austrijanci davno prije njega što i jest osnovna razlikovna točka između njih i "nas" (sebe smatram austrijancem kada o ekonomiji govorimo, a intervencioniste i ekonomiju poznajem u dušu, sve škole). SAD je prosperirao nad ostatkom svijeta upravo zbog činjenice da je prakticirao više slobode od ostatka svijeta. "Samo" se o tom malom detalju radi, ali njihov Ustav je najbolji pokazatelj koliko oni slobodu cijene. Za razliku od hrvatskog Ustava, koji se bavi izgradnjom idealne prosperitetne države i daje zadatak vlastodršcima da čine sve što misle da treba po tom pitanju (pri čemu konstantno kiksaju, na štetu građana), Ustav SAD je bavi zaštitom građanskih sloboda prije svega, bave se dosegom i obuzdavanjem države nad interesima građana. Građani su tamo prije svega, oni definiraju smisao države, a ne obrnuto - što je slučaj kod nas. No Obama mijenja politiku ali i Ustav. Naravno, i to je na neki način posljedica slobodnog društva. Ono ima pravo ako to želi i ograničiti te slobode no sve u tom smjeru ide njima samima na štetu, što će vidjeti u budućnosti, ali pitanje je da li će razumijeti kada je nastala greška. Za razliku od njih mi slobodu nismo doživjeli nikad i ne znamo je tražiti, čak štoviše upravo ovih dana kako se generali (koje izuzetno cijenim) naslikavaju po novinama, možemo čuti ideje kako nam umjesto postojeće vlasti treba "čvrsta ruka" koja će nas izvesti na pravi put. O ovome je pisao Hayek u The Road to Serfdom.

Kod nas se desava isto sto i svugdje u svijetu. Tzv. "de-leveraging". Domaca privreda i domacinstva se uslijed nesigurnosti koja vlada masivno razduzuju (ukoliko to mogu) i ne uzimaju nove kredite. To je smrt za bankarstvo, ali suprotno raznim misljenjima da je to djelom ili u potpunosti krivnja HNB-a nije tocno. To je psiholoski aspekt realne privrede i naroda. Vidljivo kroz sve napore FED da preuzme te rizike sa ekonomije na svoju bilanzu ne polucuju rezultatima kojima su se nadali. Koliko god povecavaju likviditet to se konterkarira smanjenjem opticaja. Koliko god federalna bilanca raste nema pozitivnih cimbenika na podrucju investicija i trzistu rada. Dakle nije kolicina novca bitna nego pozitivni ili negativni sentiment u realnoj privredi i narodu. Vecina se zeli razduziti umjesto zaduziti. Zato stagniraju investicije i konzum, a oni koji bi se zeljeli mozda zaduziti njima banke nerado daju kredite jer takodjer djeluju pro-ciklicno. Jedino gdje ta ogromna likvidnost se kotrlja je na apstraktnom financijskom trzistu, vidljivo kroz povecanje API (asset price inflation).
Kod nas banke pak koriste slobodna sredstva da se takodjer razduze kod maticnih kuca. To nije a priori bijeg kapitala vec vise jacanje vlastite situacije.

Pazi ovo, FED je svojom lošom monetarnom politikom stimulirao rizik wall streeta i građevinskog sektora u SAD. Naravno, ne možemo reći da privatni sektor nije dio problema ali činjenica jest da je FED vlasnik novca i da je lošim postupcima naveo ove da rade stvari koje inače ne bi nikada radili. Osim debakla FED je iste subjekte još i izvukao iz propasti, novcem poreznih obveznika koji sasvim dobro zapažaš sada reagiraju povlačenjem i odbijanjem rizika. Politika bi sada opet trebala osmisliti neku strategiju za aktiviranje novca, naša to već čini, porez na nekretnine je jedan od takvih plantavih pokušaja da se nešto pokrene, a sve na štetu građana, a zbog traljave monetarne politike te iste vlasti koja je problem kreirala na početku priče. Meni su uzroci i posljedice vrlo očiti, nekima teže, a neki ovo uopće ne vide, dapače negiraju i zazivaju vlast i politiku na još gore represivne postupke.

O J.D.O.O. sam pisao ranije jedan kraći tekst.

Trziste nekretnina je postalo "zombi trziste" . Od njega je ionako zbog raznih razloga ostalo samo ime i to ne zbog predstojeceg poreza.
Socijalna komponenta je ocuvana kroz nestanak komunalne naknade i popusta do 95% na fiskalnu osnovicu koja iznosi 70% procijene, za koristenje nekretnine u vlastite svrhe. Ostale se proporcionalno lupa po dzepu na nacin da se umanjuju prava na popust. Oni koji imaju 2 ili vise stanova/kuca i imaju toliko novaca da im nije potrebno iznajmljivati iste mogu slobodno platiti porez. Ili ako ipak slucajno iznajmljuju a da su "zaboravili" to prijaviti mogu to uciniti pa ostvariti pravo na istovjetan popust.

Porez na nekretnine je progresivan, dakle što više nekretnina imaš porezna olakšica je manja. Nespretno su tu ubacili taj fiksni postotak od 1,5% koji služi samo za propagandne svrhe. Treba gledati i "popust" na porez koji se gubi i korektno izračunati porezno opterećenje. Socijalna komponenta dakle nije očuvana. Možemo li zaista pretpostaviti da oni koji imaju 2 ili više nekretnina ne oskudijevaju? Čak i da možemo, opet treba postaviti moralno pitanje: tko ima pravo u ime zakona polagati pravo na imovinu drugog čovjeka i što je pravedno, moralno i socijalno u tom ataku?

Oni jadnici kojima je djed u dobi od 90 godina jos sagradio pred kojih 4-5 godina kucicu na moru u vrijednosti od par sto tisuca eura, pa time to s pravom nazivaju djedovinom i iz nostalgije ne iznajmljuju takodjer nek plate jer oni koji imaju pravu djedovinu staru 50 ili sto godina na podrucjima gdje su si vuk i medo rekli laku noc, nemaju straha jer je procijena odgovarajuca. A pak ovi koji imaju noviju "djedovinu" a ipak iznajmljuju nek prijave pa imaju popust.

"nek plate, nek plate". A kome bi oni trebali plaćati za to što imaju kuću ili kućicu? Daj razmotri taj poklič "nek plate, nek plate". Mislim ja nemam kućicu na moru, imam jedan stan u kojem živim, zaista ne vidim ništa od toga da netko tko ima 2 stana išta plaća državi. Zašto? Kome je on što više dužan? Pa mislim ovo je dokaz zašto je SAD uspješniji od ostalih. Tamo su imovinska prava svetinja i nepovrediva su. Kod nas ministar izjednačava posjedovanje imovine, koju pazi po nekoj njegovoj logici nisi dao drugome da je koristi, sa zločinom! Pa koji mozak može tako nešto izreći pitam se ja? On je zločinac jer polaže pravo na nešto na što nikako ne može imati pravo.

Cijelo to krijestanje i kukanje je ili od onih koji ne znaju citati ni racunati, ili od onih koji ne vide vise prilike za crnjake. Ako imas bilo kakav konkretan primjer/izracun gdje se stvara signifikantno dodatno opterecenje (osim onog da je svaki porez nepotreban i signifikantno opterecenje), plz napisi pa cemo izracunati.
Ovo je pitanje za Vladu. Jesi li vidio osim primjera izračuna na pojedinoj nekretnini o kojem broju nekretnina u Hrvatskoj se radi? Jesu li razradili strukturu vlasništva po broju nekretnina i prikazali koliko ljudi ima jednu, dvije, tri ili više nekretnina da bismo mogli diskutirati o efektu? Nisu!

Sto se tice "trzista nekretnina", mozda ce se napokon nesto i pokrenuti u pravom kapitalistickom smislu. Da napokon akteri stupe u interakciju pa jedan gubi drugi dobiva. Jedan ostvari profit a drugi ne. Sto nije to bit kapitalizma a ne blokada?
Porez na nekretnine je antikapitalistički, dakle potpuno je kriva pretpostavka da će porez koji ti oduzima ili novac ili imovinu doprinjeti tome da stvaraš imovinu. Ovo je jasno ko dan. A zadnje dvije rečenice koje si napisao govore da ne shvaćaš baš što kapitalizam jest, bez zamjerke na toj kritici.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

PRVENSTVENO HVALA

Bez obzira na cinjenicu da vjerovatno necemo nikada ubijediti jedan drugog u suprotno misljenje, posto to ni daleko pametnijima od nas desetljecima nije uspijelo, izuzetno uzivam u ovoj raspravi koja bi se trebala pretvoriti cak u podijumsku diskusiju.
Vjerujem da oboje imamo vise za reci nego sto smo u stanju, u okviru ovakvog foruma, napisati. Obozavam takve pristojne i argumentirane rasprave !!!

Sada imam samo malo vremena i zato komentiram na brzinu samo neke jednostavnije postove. Tako da ne mislis da napustam temu. Posvetit cu se ovom postu s duznim postovanjem ovih dana kad budem imao malo vise vremena jer ga zavrijedjuje.

Hvala jos jednom i do skora.

Pozdrav.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

i meni je izuzetno drago na

i meni je izuzetno drago na ovome :)

Čujemo se

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

pa evo nastavka..........

Pocnimo citatom:

Shvaćam ja što govoriš, ali to nije kritika Misesovog zagovaranja slobodnog tržišta već upravo potvrda da je problem morala jednako značajan i za prepuštanje odluka vlastima na rješavanje, a u tom smislu se isti načelno ne razmatra. Kao što kažeš, postavljanjem nekoga na vrh društvenog poretka u očekivanju da on služi većini, a možebitno i na štetu manjine je čak i potencijalno stimuliranje nemorala. O tome bismo mi, kao građani ove sirote zemlje, mogli štošta reći. Dovoljno je pogledati kriminalne dosege političkih akcija unatrag 20 godina.

Da pojasnim malo svoje vidjenje. Ja nisam ovim ni namjeravao kritizirati njegovo zagovaranje slobodnog trzista vec samo moje skromno misljenje o gresci u polaznim parametrima hipoteze. Dakle u vrlo uskom pogledu. Potpuno neutralno i bez kvalifikacije samog stava kojeg zastupa.

U nastavku ti dajem potpuno za pravo. S jedne strane je potencijalni rizik kod deligiranja ogroman. I potpuno si u pravu sa zadnjom recenicom citata. Ali to su problemi parlamentarnih sustava u kojima nema mogucnosti brzo i ucinkovito "kazniti" one koji lazu, kradu, zavaravaju i rade kojekakve gadosti. Dakle s te strane tehnicki problem.
S druge strane ja te gadove u neku ruku i razumijem iako NIKAKO ne opravdavam. Tu priroda igra najvecu ulogu. Kako sam u jednom od zadnjih komentara, dosta nedoreceno napisao @paor, a sada mozda mogu malo poduze obrazloziti, zasto nam je ovakav sustav, najcesce opcenito zvan kapitalizam, "genetski" blizi.

Naime, instinkt samoodrzanja je duboko utkan u nas genetski kod. Time je i sebicnost jedan od osnovnih emocionalnih poriva koje imamo. Ne razmisljamo o njima, ne analiziramo ih, samo brzo i efikasno postupamo odgovarajuce jer su dio fizioloskih procesa a ne procesa svjesti. Upravljani su, kao potreba za bijegom od opasnosti ili odrzavanjem vrste, hormonalno. Bez razmisljanja i time kao primarna reakcija, dok je misaoni proces i zakljucci sekundarni proces. Sekundarni procesi su izmedju ostalog i cesto samo tehnicka obrada, nazovimo, izrada provedbenog plana primarnog procesa po kojem smo u djelicu sekunde vec donijeli glavnu odluku potpuno nesvjesno. Takodjer su "nagradni kolacici", sto je namjerno formulirano blisko "psecim kolacicima" jer se u tom pogledu nismo daleko makli od tog nivoa, koje nam organizam daje kada ostvarimo takav naum, daleko intezivniji od nagrada iz sekundarnih procesa kada samo pomislimo "kako sam to dobro napravio" a poriv nije dosao sa nize razine. Nasi "pseci kolacici" su dopamin, serotonin, oxytocin, endorphin.... Ali njih dobijemo samo ako slusamo nizu razinu a ko za vraga smo totalni ovisnici o njima. Socijalizacija i socijalno ponasanje je nazalost cisto misaoni proces. Proces svijesti i time sekundaran. Ne izaziva tako izrazito snazne osjecaje i time stoji u neravnopravnoj borbi sa onim primarnim. Prema njihovom redosljedu i intenzitetu cesto i najcesce gubi. Ako ne kratkorocno, dugorocno sigurno. Pokusaje da vaznost, ili redosljed, tih procesa okrenemo su hvale vrijedni ali do sada u siroj populaciji potpuno neuspjesni jer, nazalost, covjecanstvo nije ni svjesno problema i sto pokusava uciniti. I zato nema vece istine od sljedece:

„lupus est homo homini, non homo, quom qualis sit non novit“

Covjek jest vuk covjeku a ne covjek, ukoliko ne poznaje samog sebe. (u slobodnom prijevodu). To je sustina problema naseg evolucijskog statusa. Da ne poznajemo sami sebe ni priblizno onoliko koliko mislimo.

Sve ovo ima i veze sa dusevnim stanjem nasih politicara a i stranih, samo su druge drzave, koje su se razvijale duze od nase, razvile i jace sustave kontrole i sankcioniranja, kao i - jos jedna stvar prirode - navike. To sve ublazuje ali nikako ne sprijecava postupke pojedinaca da prvenstveno cine dobro sebi a ne zajednici, sto im je primarni zadatak. To sve je i primarni razlog zasto stalno iznova vidimo ljude koji idu u politiku sa postenim namjerama i cistim obrazom da bi se vec na najnizim razinama preobrazili i postali koruptni, pa cak i cisti kriminalci. Bili bi to mozda i prije samo nije bilo prilike. Njemci kazu:

"Gelegenheit macht den Dieb." (prilika cini lopova).

Dakle da konacno napustimo podrucje evolucije i biologije, zakljucno, da nije taj raspored instinkt - svjest bio takav, danas nas vjerovatno ne bi ni bilo. Da su nasi preci stali i razmisljali o tome hoce ih zvijer progutati za rucak ili ne, umjesto kao sto jesu, bez razmisljanja uzeli noge pod ruku i zbrisali sto prije, mi se sigurno ne bi sada dopisivali ovdje. :-))
Sve ima svoje opravdanje u svoje vrijeme.

Vratimo se na politiku i ekonomiju, ili obrnuto, po zelji. Jedna konstantacija s moje strane. Komunizam/socijalizam/marksizam je politicki sustav na kojem bazira ekonomski. Kapitalizam je ekonomski sustav na kojem bazira politicki. Zato ja cesto imam velikih problema oko komparacije istih u smislu da sugovornicima priblizim svoja razmisljanja posto strogo pokusavam odvojiti socioloske komponente od ekonomskih.
Da se vratimo moralu i tvojoj kritici mog navoda o steti manjine. Ovisno od polazista u razmisljanju, jer ja pokusavam sagledati sliku i sa tvog stajalista, mozes biti u pravu. Ali u tom slucaju bi se radilo o subjektivnoj nepravdi a ne nemoralu. Prema mojoj, vec ranije navedenoj definiciji morala, je moral skup pravila koja su se s vremenom ustalila i bivala prihvacena od sire zajednice i time vecine odredjenog drustva. Da takva pravila a priori ne moraju biti i ponekad nisu pravedna, nije upitno (vidi stoljetno obespravljene zene ili homoseksualce). No problem je i u tome da li ta nepravda, sa socioloskog aspekta postize odredjenu kriticnu masu ili ne (kvantifikacija iste je nemoguca). To cini razliku da li ju se smatra subjektivnom nepravdom - i time je drustvenim nacelima podrijedjena, ili objektivnom nepravdom, pa drustvo, u cesto dugorocnom procesu, adaptira svoja nacela uvrstavajuci kritiku.
Time je i od mene navedeni pojam manjine vise vezan uz sociolosku kvalifikaciju nego cistu kvantifikaciju. S tog stajalista smatram da odluke u korist vecine na eventualnu "stetu" (ukoliko ne ugrozava zdravlje ili zivot), nazovimo sad pojednostavljeno, pojedinca, nije nemoralno. Taj pojam "stete" se u danasnje doba pokusava prosiriti po mogucnosti i na materijalnu ili ekonomsko-financijsku stetu pojedinca a ne samo zdravlje i zivot ali uvijek samo u tolikoj mjeri da se ne kosi sa drustvenim nacelima. S toga se primjerice u njemackom zakonodavstvu, kao crvena nit, provlaci pojam "unbillige Härte" (neopravdana ostrina/posljedica). Ne znam da li postoji nesto slicno u nasem zakonodavstvu. Na taj nacin osteceni ima pravo na izuzece ili umanjenje posljedica iako je prekrsio odredjeni zakon ukoliko prema njegovoj osobnoj situaciji ista predstavlja veci kvalitativni teret od zakonom namjenjenog.

Dakle, osobno smatram moralom, pravila koja ne moraju za pojedinca biti pravedna ali su prihvacena od vecine i predstavljaju kodeks interakcije posto bi drugacije bila potpuno nemoguca. Pravo i zakon su pokusaji pisanog oslikavanja pravde (dakle ne pravda ili pravednost kao takvi) i time su stalno podlozni preispitivanju i nuznim promjenama kad se ustanovi da ne odgovaraju nacelnim kriterijima. A na kraju pravda je ono cemu tezimo ali zbog nase pojedinacne razlicitosti nikada necemo postici jer je subjektivna. Tim povodom, da bi se zatvorio krug, se na kraju oslanjamo na ono sto vecina subjektivno smatra pravednim, a to nazivamo moralom.

Zakljucno, vezano uz tvoj prvi navod retrospektiva i zakljucak:

Da preformuliram svoju kritiku na Misesovu tezu.

U pravu jest, ukoliko aludira na cinjenicu da se vlada podjednako sastoji od ljudi iste naravi kao i participanti u ekonomiji i time su vodjeni istim ili skoro istim pobudama. Ali u sustini su te pobude suprotne karakteru i smislu njihovoj funkciji. Time predstavljaju gresku u sistemu a ne gresku samog sistema. Mi trebamo raditi na tome da odgovarajucim strukturama eliminiramo greske u sistemu a ne sam sistem.

Da bi se u potpunosti slozio sa tezom Mises-a trebao bih je preformulirati na sljedeci nacin, mada to ne bi islo na ruku njegovoj argumentaciji.

If one rejects laissez faire on account of man's fallibility and moral weakness, one must for the same reason question every kind of government action due the fact they are all man of the same kind.

Mnogo sam pisao samo na jedan tvoj kratak odlomak. Pomalo me strah da ce me izbaciti odavde zbog ovolikih tekstova iako sam ispustio jos nekoliko bitnih faktora.

Na ostale odlomke cu odgovoriti vjerovatno sutra ako mi administratori budu to jos dopustili :-)

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

ma neće te nitko izbaciti,

ma neće te nitko izbaciti, budi siguran u to, ovo je razina diskusije na koju bi se mogli ugledati i pojedini paušal-provokatori koji su se pretplatili na moje dnevnike. :)

Bit ću kratak glede ovog komentara,
mislim da je pogrešno smatrati kapitalizam suprotnošću kolektivizmu (bio to socijalizam, komunizam, nacionalizam...). Suprotnost kolektivizmu je libertarijanizam, a kapitalizam uopće nije sustav usporediv s njima. Kapitalistička načela primijenjuju se u bilo kojem ideološkom sustavu, jer kao što si i sam konstatirao radi se o primarnim nagonima čovjeka. Nagonima koji tjeraju čovjeka da stvara i stvaranjem stvori eventualnu prednost ali isključivo zbog umanjenja rizika koje život stavlja pred čovjeka. Da dan završimo s nulom vjerojatno tu noć ne bismo mirno spavali jer se ne bi mogli oduprijeti mislima što nas sutra čeka i da li ćemo sutra priskrbiti dovoljno da preživimo taj dan.
Dakle ono što čini razliku u primjeni kapitalizma u kolektivističkom i libertarijanskom društvu jest količina slobode u kojoj članovi društva imaju dozvolu djelovati jedan u usporedbi s drugim. Pravila mogu definirati i okvir slobode, dakle vladavina prava sagrađenih na moralnim pretpostavkama je dovoljna za zaštitu tog cilja. Ali kada govorimo o tom okviru vrlo je diskutabilno da li je išta osim slobode, očuvanja života i sigurnosti imovine svakog čovjeka, stvarno pitanje morala koji povlači potrebu za kreiranjem zakonskog pravila. Ponovit ću opet na primjeru poreza na nekretnine gdje ministar, koji kreira zakon iz neke vlastite (ovo je ključno) moralne pretpostavke, konstatira da je posjedovanje više nekretnina zločin ukoliko one samo stoje. Sasvim sam siguran da svatko tko ima 2 nekretnine nikako ne može pristati na tu pretpostavku koja ujedno postaje motiv za ozakonjenje financijskog kažnjavanja od strane kolektiva.

U pravu jest, ukoliko aludira na cinjenicu da se vlada podjednako sastoji od ljudi iste naravi kao i participanti u ekonomiji i time su vodjeni istim ili skoro istim pobudama. Ali u sustini su te pobude suprotne karakteru i smislu njihovoj funkciji. Time predstavljaju gresku u sistemu a ne gresku samog sistema. Mi trebamo raditi na tome da odgovarajucim strukturama eliminiramo greske u sistemu a ne sam sistem.
Da bi se u potpunosti slozio sa tezom Mises-a trebao bih je preformulirati na sljedeci nacin, mada to ne bi islo na ruku njegovoj argumentaciji.
If one rejects laissez faire on account of man's fallibility and moral weakness, one must for the same reason question every kind of government action due the fact they are all man of the same kind.

Mislim da je Mises govorio više filozofski, ali vrlo konkretno. Dakle radi se o očitim karakteristikama čovjeka, slabostima (uvjetno rečeno), za koje jedan čovjek proziva drugoga, ali kada govorimo o vlasti onda se pretpostavlja da je ona u stanju biti imuna na to pa se iste osobine ignoriraju (na našu štetu u konačnici).
Tvoja preformulacija je također ok, ona već implicira da je vlast postavljena i da su građani kritični. No koliko vidim u hrvatskom primjeru mi dajemo površne kritike vladi, na razini davanja kritike kakvom čovjeku poput nas samih, a ignoriramo činjenicu da je vlast, u odnosu na nas, u neusporedivo boljem položaju. Bez obzira što mi govorimo i koliko ih kritiziramo oni i dalje rade što žele, a ako su kritike žešće onda sazivaju novinske konferencije gdje obmanjuju javnost. I ta pozicija ne mijenja na stvari.

E sad, ako govorimo da su to greške u sistemu, a ne greške sistema, onda moramo vidjeti što je to točno trenutni sistem. Opet na primjeru poreza na imovinu, to je dio sistema, koji je izgrađen kroz pogrešne pretpostavke i ima direktne implikacije na živote ljudi, a u svakom slučaju nadilazi moralne pretpostavke tj. iskrivljuje ih prema tumačenju nekritičnog birokrata. IMHO, cijeli sistem pravila i postupaka u ovoj zemlji je negativno preeksponiran. Pokušava se i provodi praksa kontrole i formalizacije bezbrojnih ljudskih postupaka, do bizarnih razina gdje štetnost koja se želi eliminirati uopće nije dokaziva. Stoga ipak mislim da cijeli sustav nije dobar, on počiva na kolektivističkim premisama, vode ga kolektivisti, i nevjerojatno je inertan. Naša zemlja stoji zbog bezbrojnih ograničenja i stupica koje su postavljene pred građane i njihovu slobodu. Mislim da bi sve zakone i postupke trebalo simplificirati do krajnjih granica i očuvati samo one koji se odnose na sigurnost građana, sve postupke nakon toga uopće nije potrebno formalizirati već prepustiti ljudima na slobodu.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

evo oprosti sto je toliko trebalo za odgovor....

....ali zivot je ponekad vazniji od pollitike :-)

Prvo, ako sam te dobro razumio, mogu ti dati potpuno za pravo. Ja takodjer uvijek tvrdim i pokusavam u mogucim prilikama objasniti da je kapitalizam ekonomski poredak a kolektivizam (komunizam, socijalizam, etc.) drustveni poredak.

Kapitalizam je eto u zapadnom svijetu stvorio drustveni poredak (ili ga oblikovao), dok je kolektivizam stvorio ekonomski poredak (plansku privredu). Time se svakako ta dva ne mogu usporedjivati kao ekvivalenti.

S tog stajalista je i opravdana tvoja teza o slobodama djelovanja pojedinaca unutar ekonomskog ustroja. Medjutim, ne bih bas toliko tvrdo koristio rijec "sloboda", posto ni u planskoj privredi pojedincu nije bilo strogo zabranjeno baviti se icim van plana, vec je razlika bila u tome da se ono djelovanje, koje je bilo na bilo koji nacin obuhvaceno planom masivno podrzavalo (bilo materijalno, bilo resursima ili osobljem), dok sve drugo nije. Time se naravno postiglo da s jedne strane, mozda obecavajuce ideje i projekti, nisu imali sansu u konkurenciji sa drugima, a s druge strane su naravno gurani projekti koji su eto bili unutar plana (bez obzira na razloge) a da nisu imali izgleda za uspjesnost na trzistu.
Utoliko ne mozemo bas striktno koristiti termin "ogranicavanja slobode", vec vise "nezdravi protekcionizam". Prema rezultatu je to ustvari isto, no po definiciji i u korist boljeg razumijevanja nije.

Dakle ono što čini razliku u primjeni kapitalizma u kolektivističkom i libertarijanskom društvu jest količina slobode u kojoj članovi društva imaju dozvolu djelovati jedan u usporedbi s drugim. Pravila mogu definirati i okvir slobode, dakle vladavina prava sagrađenih na moralnim pretpostavkama je dovoljna za zaštitu tog cilja. Ali kada govorimo o tom okviru vrlo je diskutabilno da li je išta osim slobode, očuvanja života i sigurnosti imovine svakog čovjeka, stvarno pitanje morala koji povlači potrebu za kreiranjem zakonskog pravila. Ponovit ću opet na primjeru poreza na nekretnine gdje ministar, koji kreira zakon iz neke vlastite (ovo je ključno) moralne pretpostavke, konstatira da je posjedovanje više nekretnina zločin ukoliko one samo stoje. Sasvim sam siguran da svatko tko ima 2 nekretnine nikako ne može pristati na tu pretpostavku koja ujedno postaje motiv za ozakonjenje financijskog kažnjavanja od strane kolektiva.

Misljenje o slobodi sam dao iznad. Ali sada je zanimljivo sljedece.

Upravo navedena diskutabilnost o tome koliko je zastite, a naravno i kakve, potrebno provesti u okviru zakona. To je ono o cemu sam se raspisao povodom stvaranja moralnih nacela. S individualnog stajalista jest svaka restrikcija diskutabilna posto se radi o subjektivnim gledistima. Tu i nas dva imamo sigurno razlicita polazista i obrazlozenja. Medjutim, u drustvenim, a time moralnim, nacelima se uvijek radi o konsenzusu vecine. Tko god zeli, ili osjeca pripadnost, odredjenoj zajednici se neminovno podvrgava tom konsenzusu jer smatra glavninu tih konsenzusa i svojim "pozitivnim vrijednostima". Ukoliko to ne bi bilo tako, ne bi ni zelio pripadnost doticnoj zajednici. Za onaj dio koji mu ne odgovara, se bori za usvajanje od strane misljenja "kriticne mase" koja potom uvjetuje promjenu u drustvenim nacelima. Malo tko je toliki sretnik da su njegova vidjenja toliko prosjecna da su u stvari u cijelini vec istovjetno oblikovana unutar sire zajednice. Problem u subjektivizmu je upravo u nasem drustvu strahovito ocit. Svima je jasno da drzava trosi previse. Svi su za da se rezu troskovi. Ali kada dodje do toga da se tice vlastitih dzepova je buka strasna. Sto se tice poreza na nekretnine imamo takodjer klasicni primjer. Bez neke uvrede, ti smatras da je neposteno, ja smatram da je posteno. Rijesenja oko tog tko je u pravu objektivno nema jer su nasi pristupi, a narocito argumentacija, subjektivni i cak emotivni. Dakle jedino nam moze "arbitar" (u tom slucaju vecina - koju opet, bi trebala predstavljati vlada) razrijesiti situaciju oko koje se nas dva mozda nikad ne bi slozili.
Ja sada, objektivno, ne mogu, a subjektivno ne zelim reci tko je u pravu jer bi u stvari (da sam osobno na vlasti) bio diktator, a to mi po karakteru nije blisko. Samo takve osobe smatraju da su sa svojim stavom i odlukama nepogresivi.

Da se vratim na Misesa. Apsolutno je ispravno da je vidjenje i izjava sa filozofskog aspekta. Samo ja to vidim vise kao pozitivnu provokaciju koja aludira na slabost ljudske prirode. Kazem pozitivno jer ja mnoga njegova razmisljanja izuzetno uvazavam i dijelim. On sam u mnogim svojim tekstovima zagovara potrebne regulacije od strane drzave (zajednice). Dakle nije nikad bio za totalnu liberalizaciju svega i svaceg. Uostalom kao ni Hayek primjerice. A sto je kasnije napravljeno od tih razmisljanja je vidljivo na primjeru GB i M. Thacher. Isto se dogodilo i sa Marxovim tezama koje je Staljin pervertirao do neprepoznatljivosti.

Osnovni problem je, kao sto sam vec ranije pisao, da je ljudska priroda ne-socijalna. Spoznaja toga nam nalaze da stvorimo i organiziramo strukture koje bi nas zastitile samih od sebe. Unutar tih struktura takodjer djeluju ljudi, podjednako nesavrsene prirode, nad kojima treba djelovati nadzor strukture. Da taj nadzor nije savrsen je jasno zbog dva osnovna faktora. Prvo i objektivno, sto nitko ne moze zamisliti sve opcije bezobrazluka na koje su ljudi sposobni, i time nadzor uvijek djeluje kao reakcija a ne kao akcija (a posteriori). Drugo, subjektivizam pojedinca moze stvarati osjecaj nepravednosti iako mozda po pitanju vecine to i nije nepravedno.
Sa tehnicke strane imamo objektivno stalan "prinicipal-agent" problem. koji je po prirodi svog postojanja nerijesiv. Jedina mogucnost koju drustvo ima jest da kroz stalna poboljsanja sustava i sve vecoj suradnji populacije tezi poboljsanju.

Stoga ipak mislim da cijeli sustav nije dobar, on počiva na kolektivističkim premisama, vode ga kolektivisti, i nevjerojatno je inertan. Naša zemlja stoji zbog bezbrojnih ograničenja i stupica koje su postavljene pred građane i njihovu slobodu.

Vidis, ja se tu slazem s tobom. Sustav nije dobar. Medjutim, vjerujem da imamo razlicita polazista i ciljeve a ipak se slazemo oko zakljucka. Tu ne postoji solomonsko rijesenje i time se radi, cisto hipoteticki na ovom primjeru, o tome cijem vidjenju ce se prikloniti vecina. A mozda i nekom ipak srednjem rijesenju. I tome se moramo oboje prikloniti bar za vrijeme dok ne uspijemo prisvojiti kriticnu masu koja bi to pretvorila u drustveno nacelo. Zato je od kljucne vaznosti, bez obzira na ciju stranu, aktivna participacija sto veceg djela populacije.

Kako kazu: " Kompromis je stanje kada su sve strane podjednako nezadovoljne."

A sto se tice Misesa, vidjet ces sigurno kroz moj sljedeci dnevnik, iako sam socijalno orijentiran, koliko ga postujem kao mislioca i visionara.

Pozdrav

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

Dean G

Drago mi je

što sam pročitao još jedan tvoj tekst. Treba čovjek čitati i takve stvari da bi znao cijeniti ono što je dobro.
Takav tekst mogao bi napisati i običan seljak koji bi uzeo riječnik stranih riječi i naštrebao ih zajedno sa njihovim objašnjenjima pa onda na ostnovu toga pisao nekakvo štivo, onako, bez razmišljanja.

Nažalost ovakvi tekstovi nisu izuzetak. O tog smeća uglavnom se sastoje znanstveni časopisi kod nas i u svijetu, i oni su uglavnom uzrokom opće mizologije i toga što ljudi radije čitaju horoskope i vjeruju u numerologiju i slične stvari.
Zgoda:
0samdesetih godina jedan je cjenjeni fizičar namjerno napisao potpuno besmislen članak sa besmislenim jednadžbama i objavio ga u najprestižnijem časopisu za fiziku. Članak je dobio nebrojeno mnogo komplimenata, a pravo na objavljivanje otkupili su i brojni drugi časopisi i objavili ga. Nakon nekoliko godina onaj Fizičar je obznanio da je taj članak besmislen i da ga je napisao samo zato da vidi koliko su glupi oni koji ga čitaju i vjeruju u sve što je napisao.

Ponavljam

Nije žvaka za seljaka

Tko je glasao

Konstruktivnog li komentara !!

Moja uvjerenja i razmisljanja su ocito razlicita od primjerice tvojih ili kapitalca. Razlika je u tome sto s njim mogu voditi argumentiranu i sadrzajnu raspravu o nasim razlikam i time ga izuzetno cijenim kao covjeka (usput, zao mi je da nije odgovorio na moj drugi komentar jer je rasprava bila obecavajuca).

Kod tvojih komentara nema sadrzajnih primjedbi vec samo omalovazavanja i uvrede. Time nema mjesta pristojnoj i sadrzajnoj raspravi.

Pa zato jednstavno,

mani me se covjece !!

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

porezni bič božiji

u dnevniku koji podsjeća na anijev papirus gospon kapitalac je iznio solidni digest kapitalizma, u kojem ima poprilično spornih tvrdnji, no trenutno nemam vremena razglabati; isto se odnosi na deanovo raščlanjivanje teme, u kojem također ima zanimljivih dijelova; klasična priča koja je krenula od lockea i baza je američke revolucije, pokretne linije, ford t, liberty brodovi, štancanje, pa kriza, i unedogled. u naizgled demokratskom društvu na papiru otkrivaju se svemoć pojedinca ( digresija-kako se obogatio rockefeller, vlasnik standard oila - u razdoblju naftnih početaka ucjenama i damping cijenama je uništio konkurenciju-manje rafinerije, i kada je ostao sam enormno se počeo bogatiti pa se netko sjetio da je malo prešao granicu pa ga je država "kaznila" tako da je od standard oila shermanovim antitrustnim zakonom standard oil rascijepio na 33 manje kompanije, u stvari esencijalno nastalo je legendarnih "7 sisters", on je lijepo uložio potom lovu u dionice sedam sestrica i obrnuo još veću lovu. sve po zakonu, koji uvijek igrom slučaja štiti "slabe" od nasilja "bogatih".)

danas je ta demokracija bazirana na kongresnim lobbyijima, predsjedničkim donatorima, elementarno društvom ( kao i uvijek ) vladaju najbogatiji koji koncentriraju u svojim rukama poluge vlasti. demokrati i republikanci razlikuju se samo bo boji badgeva na konvencijama. glede zombie tržišta nekretnina treba se samo sjetiti tko je zakotrljao bankrot lehman brothersa i kako je započeo kolaps španjolske i irske.

dio radi kojega sam se uključio u filozofiranje je prilično lakonski odrapljen;

"
Socijalna komponenta je ocuvana kroz nestanak komunalne naknade i popusta do 95% na fiskalnu osnovicu koja iznosi 70% procijene, za koristenje nekretnine u vlastite svrhe. Ostale se proporcionalno lupa po dzepu na nacin da se umanjuju prava na popust. Oni koji imaju 2 ili vise stanova/kuca i imaju toliko novaca da im nije potrebno iznajmljivati iste mogu slobodno platiti porez. Ili ako ipak slucajno iznajmljuju a da su "zaboravili" to prijaviti mogu to uciniti pa ostvariti pravo na istovjetan popust. Oni jadnici kojima je djed u dobi od 90 godina jos sagradio pred kojih 4-5 godina kucicu na moru u vrijednosti od par sto tisuca eura, pa time to s pravom nazivaju djedovinom i iz nostalgije ne iznajmljuju takodjer nek plate jer oni koji imaju pravu djedovinu staru 50 ili sto godina na podrucjima gdje su si vuk i medo rekli laku noc, nemaju straha jer je procijena odgovarajuca. A pak ovi koji imaju noviju "djedovinu" a ipak iznajmljuju nek prijave pa imaju popust.
Cijelo to krijestanje i kukanje je ili od onih koji ne znaju citati ni racunati, ili od onih koji ne vide vise prilike za crnjake. Ako imas bilo kakav konkretan primjer/izracun gdje se stvara signifikantno dodatno opterecenje (osim onog da je svaki porez nepotreban i signifikantno opterecenje), plz napisi pa cemo izracunati.
Sto se tice "trzista nekretnina", mozda ce se napokon nesto i pokrenuti u pravom kapitalistickom smislu. Da napokon akteri stupe u interakciju pa jedan gubi drugi dobiva. Jedan ostvari profit a drugi ne. Sto nije to bit kapitalizma a ne blokada?
"
praktički kao da je rad glasnogovornika linića, koji je u skladu sa prethodnim sustavom iz kojega je iznjedrio voluntaritstičku logiku koja je došla glave bivšu zemlju, a i za ovu baš nema pretjerano nade.
dakle umjesto da stvari po logici rješavamo od glave, rješavamo je od guzice; umjesto duboke fiskalne i upravne reforme, najlakše je podignuti poreze, pa onda razmišljati o posljedicama.
u ovom slučaju, umjesto dubinskog snimanja terena i pripreme porezne reforme, smanjivanje i reduciranje lokalnih jedinica ( ako otpiliš desetke gradova, općina, a gdje ćeš onda uhljebiti partijske hoplite? konjica i velmože su uhljebljene u vladi i agencijama ), udara se tamo gdje je otpor najmanji- a to je srednja klasa.
ne može se financirati lokalna samouprava-pa pajdo smanji je, a ne da svaka selendra ima općinu, i čopor jazavaca koji treba financirati.
lakonsko spominjanje vrijednosti nekretnina na moru, i lakonsko spominjanje fiskalnih olakšica, zaboravlja se na ključni dio "nekretnine koje nisu u funkciji koje zadržavaju 1,5-2%".
u praksi, veliki broj ljudi koji su se odricali svojih života, nisu odlazili na ljetovanja, rasteretili su državu potraživanjem sa državnim stanom, uz pomoć kredita i mukotrpnih krpljenja tijekom desetljeća socijalizma su si priuštili kuće čija je vrijednost zbog povoljnog položaja i klime stostruko porasla. puno ljudi je gradilo za djecu, nisu kao zapadnjaci živjeli kao podstanari i lovu trošili na ljetovanja, zimovanja, a djeco kad postanete punoljetni jebite se. ovdje su ljudi ulagali u nekretnine, tako da postoje stotine kuća u kojima postoje slobodni katovi namijenjeni djeci koji će biti zahvaćeni linićevim kamikaze napadom, koji mora riješiti kako napuniti kasu nakon što ulaskom u eu nestane carina i pdva na robu iz eu.
dakle, konkretan primjer, neizgrađena kuća u blizini splita, recimo 3 etaže, svi žive zajedno u prvoj jer nemaju novca za urediti gornje etaže, dođu haračlije i opandrče ( dvije nedovršene etaže, vrijednost cca 70.000€ po etaži, minus neka je pola zbog roh baua, dakle opet osnovica 70.000 €. na to pljusneš 2%. obitelj se bavi poljoprivredom uzgred, imaju masline, vrtove, pola je u penziji, ono malo što radi jedva sastavlja kraj sa krajem. tko ne bude imao, kuće idu na bubanj i laku noć. ( linić ne želi da zna da je njegov ćaća čekao u 4 ujutro kod bloketare, jer nije bilo blokova, čekao je željezo mjesecima, cement, pločice, "dricavao" brokve jer ih nije bilo kupiti. umro je stari pape miran jer je mislio da je djecu barem prištedio muke gradnje kuće. ) dodajte dome energetske klase prema kojima će većina kuća još manje vrijediti...
potom vlast lakonski šalje signal - prodajte nekretnine koje su višak ( u ovo vrijeme, a posebno kada nastupi groznica nekretnine će biti bagatela ). dakle kao da ste rekli nekome tko drži 100.000 eura na banci da to pokloni državi. druga stvar koja će se desiti, a to je da će kombinacije tih poreza ( neobrađeno zemljište ) dovesti do toga da će masu napuštenih kuća, zemljišta i šuma koji imaju svojeg vlasnika nakon opandrćenog poreza, potom neplaćanja pasti u ruke države. u dalmaciji je preko kompleksnih obiteljskih veza svaki član obitelji vlasnik barem 1/8 neke kuće ili zemlje, ribarske kućice u nekoj kristalnoj vali, koje su roditelji čuvali za djecu za "crne" dane, a igrom slučaja su postale vrijedne. a oni koji imaju love, apartmane i vrte lovu godinama, jebe ih se, malo će podignuti cijenu najma, malo će razvodnit vino turistima. banke, dionice, luksuzna roba i pravi lovatori će ostati neokrznuti.
da skratim, ovo, uz sve ostale pripreme je topnička priprema za mirno i jeftino osvajanje hrvatskih nekretnina, rađeno prema diktatu brisela i bankarskih kartela koji vladaju svijetom.

Tko je glasao

Ispričavam se,

nemam više koncentracije da pomno čitam cijeli upis.....

Tek: "Umjesto da se krene od glave, ide se od guzice....." - Uvijek se ide od guzice, a da bismo se više svidjeli samima sebi, uvjeravamo sebe i sve oko sebe da "idemo od glave. :)))

Od guzice idemo uvijek, i neumitno!

Također, kroz cijelu ovu raspravu, kao nevješti laik, budala, i glupa žena, stalno mislim: kako bi izgledao ovaj svijet da luđak Nikola Tesla, protivno svim pozitivnim zakonima profita nije svoj izum izmjenične struje dao svijetu za nula dolara?

Ili, uopćeno do gorkoga kraja: što je to "privatno vlasništvo" ukoliko je zrak koji udišemo zajednički?

Odnosno, ne vodi li ideja privatnog vlasništva u krajnjoj konzekvenci do ideje privatnog vlasništva nad zrakom koji udišemo?

Mislim da vodi, i upravo zato živimo "kraj povijesti" i jedan nemogući, morbidni, suicidalni apsurd.

Kapitalizam je logičan i racionalan. Jedini je problem što je ta logika, i ta racionalnost - suicidalna.

Tko je glasao

Tesla je očito svoj izum,

Tesla je očito svoj izum, svoje vlasništvo nad njime, dao čovječanstvu dobrovoljno, sasvim sigurno ga nitko na to nije prisilio.
Glede ostaloga, misliti je drek znati, ispričavam se na izrazu, ali očito je da je Tesla svoj izum poklonio iz pozicije onoga tko je na njega imao pravo i vlasništvo.
Kapitalizam sam po sebi uopće ne treba razmatrati negativno, njime se koristi svaki čovjek bez obzira na ideološku tj. političku osnovu. Reći kako je težnja za izdizanjem iznad egzistencijalnog nivoa suicidalna je nonsens. Niti Tesla očito nije smišljao revolucionarne izume iz pozicije čovjeka koji cijele dane radi na polju da bi preživio - za to što je činio očito je morao imati dovoljno vremena i kapitala da o egzistencijalizmu ne razmišlja.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Kroz cijelu ljudsku povijest...

koja nit' je počela s kapitalizmom, pa se nadam da neće niti završiti, veliki ljudi, izumitelji, inovatori, umjetnici, kreativci bili su pokretani stvaranjem i spoznajom, eventualno društvenim priznanjem, a ne bogatstvom i materijalnim. Oni su svoja djela poklanjali svijetu, a najveća im je nagrada bila afirmacija njihovih djela. Nerijetko su imali i mecene, koji su im davali novac iz raznoraznih, što sebičnih, što nesebičnih motiva.

Kapitalizam je nakaradno društvo koje profit stavlja iznad općih ciljeva i koje je upreglo znanost i kreativnost samo u tu svrhu.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Kapitalizam je fenomenoloska

Kapitalizam je fenomenoloska slika opce korupcije parlamentarne demokracije u ovome obliku. Nista vise od toga.

Tko je glasao
Tko je glasao

Bigulice, moja topla

Bigulice, moja topla preporuka je da ne trosis ljekove koje ti farma industrija daje. Tako ce biti svi sretni.

Tko je glasao

Nisam niti očekivala...

da o ovome imaš išta više za reći :P

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao
Tko je glasao

Biraš pogrešnu terapiju..

za pranje vlastite savjesti...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

biguličica

Ne znam na koga niti na što se odnosi to, ali i dalje ostajem kod one proporuke - učitii šutiti. A ako ne ide, pilule za povećavanje inteligencije. Bale bi trebao i nekliko lekcija iz logike i pismenosti "Fenomenološka slika"?Što li mu je to??? Pojavna slika??? Kao da slika može biti nešto nepojavno???
Možda on samo hoće ispasti učen i pametan. A jadan uopće ne zna smisao termina fenomen ili fenomenološki.
O sirotinjo i Sogu si teška!

Tko je glasao

Vidi komentar dolje...

Vjeruj mi, baš ništa pametnije od toga ne možeš učiniti...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Bigulica

kroz cijelu ljudsku povijest

Čini se da su se najviše javljali za riječ oni koji su najmanje znali. Za takve ljude je dobro nešto nakaradno i obrnuto, nakaradnost je nešto dobro.
Zar ti ne bi bilo bolje da učiš i šutiš?

Tko je glasao

petrebosni4u

Nakon što su te se još osamdesetih napokon riješili i umirovili, po političkoj liniji dakako, odvoji malo vremena i žrtvuj svoju genijalnost, pa se zahvali ženi koja te hrani i pere, uzaludno traćeći svoj život, pokušavajući dokučiti suštinu tvoje genijalnosti...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci