Tagovi

O poduzetničkoj klimi

Imunologija, kao i pojedine metode treninga, temelje se na metodama "što te ne ubije, to te ojača". Ipak, ne trpe sve grane takav pristup. U posljednje se vrijeme puno govori o poboljšavanju investicijske klime, o poticanju poduzetništva i o jačanju postojećih gospodarskih subjekata. Koliko god za to nadu polažemo u europske fondove, srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi. Za razliku od pojedinih političkih lidera koji uzrok vide u nedostatku poduzetničkog duha i financijskog žrtvovanja građana-poduzetnika, mišljenja sam kako je ipak onaj koji predvodi u stvaranju loše atmosfere - država.

Naravno, država postavlja pravila igre i oko toga nema spora. Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.
Praktično, za poduzetnika postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.

Naravno, zakoni su osnova cijele priče; kamen temeljac (ne)funkcioniranja. I upravo u njima leži značajni dio problema. Naime, nije poznato koliko je točno zakona trenutno na snazi. (Da budem iskrena, razmišljala sam da o tome temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama postavim Saboru pitanje koliko je zakona trenutno na snazi u RH, ali sam se pobojala da bi to moglo biti shvaćeno kao podla provokacija ili u najboljem slučaju politički performans.) Prema neslužbenim podacima iz 2008. godine, tada je na snazi bilo preko 20 000 zakona. Koliko god to zastrašujuće zvučalo, treba uzeti da je taj broj mogao u ovih 5 godina samo porasti s obzirom na intenzivnu zakonodavnu djelatnost Sabora. Da ne ulazimo u tešku matematiku, primjera radi, zamislimo da ih je samo 2 000. Mnogo je to, prijatelju. Normativni optimizam iz '90-ih prerastao je u normativnu hiperaktivnost u 21. stoljeću; od donošenja stotina novih zakona zbog prelaska u novi politički i gospodarski sustav preko donošenja stotina novih zakona radi usklade sa EU došli smo do uvjerljive prereguliranosti i situacije u kojoj od stabala ne vidiš ni stablo, a kamoli šumu (eventualno iz helikoptera, a to je skupo i nedovoljno precizno). Da danas Sabor u jednom mandatu donese samo 500 novih zakona, pitali bismo se što ti ljudi uopće rade. Srećom, posljednjih su godina rezultati zadovoljavajući. Prema službenim podacima, u 5. sazivu uspješno je doneseno 568 zakona, a u 6. sazivu 814 zakon. Za razliku od našega gospodarstva, u zakonodavnoj aktivnosti bilježi se stalni i uvjerljivi rast te će, uz odražavanje postojećeg trenda, do završetka 7. saziva u istome biti doneseno cca 900 zakona. Ako je uopće još i potrebno iznijeti ijedan detalj više o efikasnosti, za reći je svakako da se tek 10-25 % zakona (kako u kojoj sezoni) donosi u redovnoj proceduri, dok prestali idu cap-cap! (po hitnoj proceduri).
O podzakonskim aktima javno poznatih podataka je još manje zbog velikoj broja i raspršenosti njihovih donositelja. Što to znači za praćenje donošenja novih podzakonskih akata suvišno je uopće napominjati. Ako uzmemo da svaki zakon u prosjeku podrazumijeva donošenje najmanje dvaju podzakonskih akta (što je manje od realnog), dolazimo do toga da imamo više važećih akata nego Slavonski Brod stanovnika.

Kao da to samo po sebi nije dovoljno, tu je i treći izvor prava - pravna i životna shvaćanja činovnika. Ona se odražavaju u provedbi ili odbijanju provedbe navedenih akata, a sve se strogo odvija po sljedećim načelima:
1. načelu FT1P (načelo Fali Ti 1 Papir),
2. common law načelu (hrv. "to se tako radi") i
3. načelu makovog zrna ("manji si od", inače dođi sutra).
Tko to nije doživio, nikada nije bio u odjelu državne uprave, u nekoj gradskim uredima za koješta ili u bilo kojoj instituciji koja istovremeno u ponudi ima 10+ obrazaca. Birokracija i njezino djelovanje posljednja je linija obrane. I da energija zakonodavca posustane, i da podzakonski akti postanu zanemarena kategorija, birokracija bi i dalje stajala na granici između naroda i slova zakona, tražeći istovremeno ime, prezime, ime i prezime oca i majke, JMBG i OIB te otisak prsta sina prvorođenca da vidi s kime točno ima posla.
S obzirom na te tri komponente sustava ustrojene da bi čovjek točno znao što kada može očekivati, što se smije, a što ne smije, čovjek u šumi svega nema pojma ni o čemu. Presumpcija poznavanja propisa objavljenih u Narodnim novinama služi prvenstveno tome da se građaninu ušteti 30 sati tjedno koliko bi mu trebalo da iščita njihov Službeni dio. Birkoracija je tu na usluzi građanima, da im svaki od 5 puta kada dođu nešto obaviti da adekvatni dio slagalice kako bi u konačnici ostvarili neko svoje pravo ili izvršili neku svoju dužnost.
Šti se tiče same raznolikosti i bujnosti izvora pod 3., treba se samo sjetiti stare narodne "100 ljudi, 100 ćudi", uz uzimanje u obzir da je ćud promjenjiva, a i da birokrata ima mnogo više od 100.

Ono što je problem običnog građanina, problem je i običnog poduzetnika. Poduzetnička klima bit će popravljena, a investicije izglednije onoga trenutka kada država sama bude u stanju čovjeku dati popis obveza je dužan izvršiti ukoliko se želi baviti određenom djelatnošću. Konkretno, predlažem sljedeće: Vladin ured u kojega će moći doći Pero s ceste, reći čime se želi baviti i od države dobiti točan popis svega što mu za to treba, od 20,00 kn biljega do rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima. Onoga trenutka kada sama država bude u stanju na jednome mjestu objediniti što je sve za što potrebno, poduzetništvo će vidjeti svjetlo na kraju tunela.
Onoga trenutka kada država učini da sve to stane na jednu stranicu A4 papira, ovo će biti država u kojoj će ljudi odabirati raditi.

Komentari

Porezi će se morati

Porezi će se morati resetirati jer smo nekonkurentni

Visoki porezi su tek jedan i ne najvažniji faktor nekonkurentnosti.

Danska, o kojoj smo već više puta diskutirali ima najveći javni sektor (odnosno najveće ukupno porezno opterećenje), pa svejedno ima značajan trgovinski suficit. I to usprkos tome što je "konkurentnost" danske privrede, mjerena kroz rast plaća, opala relativno u odnosu na susjedne Švedsku i Njemačku za najmanje 15% u posljednjih desetak godina. Porez na dobit je u Danskoj 25%, energija daleko najskuplja u Europi, plaće visoke uz radni tjedan 37 sati i 6 tjedana godišnjeg svima.

Uz to je Danska veliki robni uvoznik (npr. 170,000 novih automobila u 2012), pa usprkos svemu tome izvezu robe značajno više nego što uvezu.

To znači da je prvi uvjet uspjeha to što Danska ima što za prodati - proizvode s visokom dodatnom vrijednosti, a to su proizvodi specijalne industrije (farmaceutika, elektronika, specijalni strojevi, a u širokoj potrošnji skuplji kvalitetni segment) i velik poljoprivredni izvoz. dakle, roba koja se traži i gdje niska cijena nije glavni faktor za uspjeh na tržištu.

Drugi uvjet je visoka produktivnost koja kompenzira visoke troškove proizvodnje, a postignuta je visokim kapitalnim ulaganjima (na ulaganja s ne plaća porez). Sva proizvodnja s dominantnim manuelnim radom (osim specijalnih stvari) je izmještena u druge zemlje, a u zemlji su ostale visoko automatizirane tvornice i kreativni dio proizvodnje.

Tako, visoki porezi, tek sekundarno (što nikako nije beznačajno) utječu na ukupni rezultat. Jer, osim što opterećuju proizvodnju visokim troškovima, ti porezi omogućavaju društveni model koji stvara pretpostavke za ostvarenje ona prva dva uvjeta - visoko obrazovanu i stručnu radnu snagu, dobru infrastrukturu, fleksibilno tržište rada i društvenu efikasnost.

Naravno da je u Hrvatskoj situacija značajno drukčija. Hrvatska nema mnogo proizvoda za izvoz koje bi netko htio kupiti i dobro platiti. Nešto najbolje u tome smislu je turistički proizvod, ali je to, barem kako je sada organizirano, neakumulativno. Produktivnost industrije je na niskim granama, pa usprkos relativno niskim plaćama (u odnosu na Zapadni dio Europe), udio cijene rada u proizvodu je previsok.

U tim uvjetima,efekt od radikalnog smanjenja ukupnih poreza, koje bi dovelo do ozbiljnih socijalnih poremećaja jer podrazumjeva otpuštanja i/ili smanjenje plaća u javnom sektoru, smanjenja mirovina i socijalnih potpora, bi bio dvojben. Ali, trebalo bi poreze restrukturirati, tako da se rastereti radna sfera i sfera proizvodnih ulaganja)

Osnovno bi trebalo biti bilo osigurati uvjete za brzi priliv krupnih ulaganja u industrijsku proizvodnju eliminacijom birokratskih prepreka i selektivnim, vremenski ograničenim pogodnostima.

The Observer

Tko je glasao

Osnovno bi trebalo biti bilo

Osnovno bi trebalo biti bilo osigurati uvjete za brzi priliv krupnih ulaganja u industrijsku proizvodnju eliminacijom birokratskih prepreka i selektivnim, vremenski ograničenim pogodnostima.

Ja tebe stvarno ne razumijem. Odnosno, razumijem da gledaš stvar iz Danske kroz Danske oči ali ovjde situacija nije kao u Danskoj. Prije svega nema ama baš nikakvog razloga zašto bi strani kapital došao u Hrvatsku. Niski porezi bi trebali biti jedan od stimulansa. To radi jedna Švicarska koja je još više od Danske na području inovativnosti a zašto ne bi i mi.

Zašto govorim o visokim prorezima. U Danskoj radi oko 2.5 milijuna ljudi u državi koja je nešto veža od Hrvatske. U Hrvatskoj radi 1.4 miljuna od kojih je 350 000 direktno vezano uz državu i još toliko uz državne tvrtke. Nemoguće je da neka zemlja dobro živi od 700 tisuća ljudi koji rade u realnom sektoru. Po tome Hrvatska ima daleko veći javni sektor nego Danska. To ne možeš riješiti poreznim pretakanjem nego samo rezanjem poreza tj trošenja države bez obzira na nemire. Neznam ako znaš ali broj ljudi koji su u dugovima je strašan. Ili možeš reći da su ti ljudi krivi (što nekad i jest slučaj) ili može postaviti stvari tako da je kriv sustav. Ako tvrtke masovono propadaju ne možeš tvrditi da su baš sve krive. Ako mi gotovo nemamo proizvodnje onda nešto nije u redu sa sustavom.

Ja se slažem da jednom kada postigneš visoku produktivnost možeš tražiti više (kao u slučaju Danske) ali ne obratno. Ne možeš tražiti puno a očekivati visoku produktivnost samu od sebe. Danska ima skoro 100 milijardi Eura izvoza a Hrvatska je prošle godine imamla 72 milijarde kuna. Znači niti 10 milijardi Eura. Prvo trebaš osigurati da netko želi nešto raditi, tj konkurentno ozračje a onda ostalo. PDV od 25% nije primjeren u Hrvatskoj. Primjereniji je 15%. Srbija ima ovaj čas 50 spremnih greenfield investicija, mi nemamo niti jednu. Subvencioniraju zapošljavanje, imaju niže ili nikakve poreze na dobit. Ali su dobili neka radna mjesta.

Što se tiče turizma, to nemoj niti gledati. To ide samo od sebe (nažalost jer nam daje osjećaj lažne sigurnostt) ali to je niskoprofitna i nedovoljna djelatnost. Također, koliko smo loši svjedoči činjenica da jedna Austrija godišnje uprihodi čini mi se oko 20 milijardi Eura od turizma (znači skoro 3 puta više).

Ali ako stavimo na stranu priše o viokoj produktivnosti (jer u Hrvatskoj nažalost trenutno nema temelja za te priče) da bar netko počme uzgajati voće i povrće jer to uvozimo a njive zjape prazne. Mi smo u zadjnih 20tak godina uvezli oko 30 miliardi Eura poljoprivrednih proizvoda. Samo da to riješimo bilo bi puno

Tko je glasao

Prije svega nema ama baš

Prije svega nema ama baš nikakvog razloga zašto bi strani kapital došao u Hrvatsku.

Točno. Te uvjete treba stvoriti. Ali to je puno više od pukog smanjivanja poreza.

Niski porezi bi trebali biti jedan od stimulansa. To radi jedna Švicarska koja je još više od Danske na području inovativnosti a zašto ne bi i mi.

Jedan od stimulansa da , ali ne prvi i jedini, i sam za sebe objektivno vrlo ograničenog dometa. Uostalom, kao što sam gor napisao, najuspješnije europske ekonomije su uglavnom one s visokim poreznim opterećenjima. Tj. korelacija uspješnosti ekonomije s niskim porezima nije značajna.

Poreze ne možeš radikalno sniziti u kratko vrijeme jer to znači ozbiljno i široko rezanje javne potrošnje, daleko iznad potencijala koji ima racionalizacija uprave i eliminacija kriminala iz javne nabave. Osim toga, u nepovoljnim uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj, teško da će kapital (odnosno povećana dobit) oslobodjen smanjenjem poreza ići u proizvodna ulaganja i otvaranje radnih mjesta. Veći dio bi jednostavno bio izvučen za potrošnju ili ulaganja u nekretnine ili negdje vani.

Uostalom , dobit uložena u povećanje kapitala poduzeća se odbija od porezne osnovice. Nije li to upravo najveći stimulans za ulaganje i otvaranje novih radnih mjesta?

The Observer

Tko je glasao

Uostalom , dobit uložena u

Uostalom , dobit uložena u povećanje kapitala poduzeća se odbija od porezne osnovice. Nije li to upravo najveći stimulans za ulaganje i otvaranje novih radnih mjesta?

mogu ti reći iz prve ruke. Nije. Što ti to vrijedi kada prometi padaju 10-30% godišnje. Linić je ubio potrošnju kroz veći PDV, dizanje cijena struje, plina, općenito energenata (bez da je restrukturirao tvrtke, nego je jednostavno rekao nama treba više novaca i to je to) tako da rapidno pada kupovna moć. nitko ništa ne kupuje. Posljedica je spirala netrošenja i dodatnog pada zaposlenosti i porezne olakšice trenutno ne vrijede pišljivog centa jer nema potražnje za dobrima. Porez na nekretnine ako ga progura u ovom času, dodatno se se ubrzati pad kupovne moći i rast nezaposlenosti.

Također, iz prve ruke, mi radimo na jednom start up projektu na zigbe mrežama. radi se o visokim tehnologijama gdje radimo sve od PCB, kutija, softvera. Radimo i na proizvodima sa arm proceroima, high speed desigu PCBa, touch screen tehnologijama itd. Mi imamo dvije ocpije ili Hong Kong ili Njemačka. Honkg Kong je dobar jer ima izvrsnu proizvodnu bazu i relativno niske poreze. Njemačka je dobra jer ima veliko tržište i unatoč nešto višim porezima kupovna moć je velika i sama činjenica da imaš Njemački proizvod znači. U Hrvatskoj su porezi veliki, proizvodne mogućnosti nikakve, tržište minorno, ozračje užasno. Znači, ja ovdje živim, nikamo mi se ne ide, ali moram. Daj mi bar neki razlog da ostanem...

Tko je glasao

A4 je naš cilj ...

griotta

kaže
srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi

Misao dana

A4 je naš cilj,
nekima grijana kožna sjedala, nekima jasna ideja o poduzetništvu

šteta što je griotta na pollitici a vrdoljak u vladi

luka

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci