Tagovi

O jeziku rode… a i suverenitetu ponešto

Gužva je ovih dana na sve strane. Politički narod priprema se za izbore. Programi su na cesti, projekti su nacrtani i sada samo treba odlučiti “ki če kega”. I to provesti u predatorsku praksu. Uglavnom neukusno i uglavnom nikome na korist. Na štetu mnogima. I onima koji gađaju i onima koji su pogođeni. A što radi bijeli svijet?

Čitam, primjerice, neki dan jednu sitnu vijest u Večernjaku – britanski parlament donio odluku (zakon, valjda, što li) po kojem ubuduće svi koji dolaze raditi u Veliku Britaniju moraju prethodno položiti ispit iz engleskog jezika. Na ovlaštenoj ustanovi. Dakle, u nekoj školi, za pretpostaviti je. Dekadentni Englezi, posjednici lingue france, općeprihvaćenog jezika za sporazumijevanje današnjeg doba, dosjetili su se da im ide na jetra da u britanskim gradovima postoje kvartovi u kojima se ne govori engleskim jezikom, a valjda i to da na raznim mjestima (kod njih, ipak, najčešće slabo plaćenim i onima na kojima Britanci uglavnom ne žele raditi) rade ljudi s kojima se ne mogu sporazumijevati na jeziku zemlje čiji su ponosni građani. Ima tu, vjerojatno, još i drugih socioloških, kulturoloških i inih razloga, ali ovo su, za pretpostaviti je, temeljni i zbog njih je britanski parlament donio takav propis. Naravno, nikom zdrave pameti ne pada na pamet da ustanovi kako Britanci i nisu baš neka demokratska nacija, kako su zaostali otočni rasisti i kako takav način postavljanja vlastitog jezika u povlašteni položaj znači gadan otklon od liberalne demokracije. To ne pada na pamet EU, a ne pada na pamet ni nama. Svi klimnu glavom i utvrde da Englezi u Engleskoj žele govoriti engleski. To je normalna stvar.

Ali nije svugdje. Pred izvjesno vrijeme sam (u dva pokušaja, zapravo, s razmakmom od šest mjeseci) dao u saborsku proceduru prijedlog izmjena Zakona o strancima gdje sam predložio da stranci nakon prvih godinu dana boravka i rada u Hrvatskoj moraju položiti ispit iz hrvatskog jezika da bi mogli dobiti radnu ili poslovnu dozvolu za sljedeću godinu. Obrazloženje godine pomaka bilo je da treba omogućiti vrhunskim menađerima da dođu i srede stvari u firmi u Hrvatskoj, nogometašima da odigraju jedno prvenstvo ili profesorima da održe nastavu jednu godinu na hrvatskim fakultetima. Sve na svom jeziku. E, a ako žele ovdje na dulje vrijeme služiti kruh svoj svagdašnji, onda moraju govoriti jezikom kojim se ovdje govori na koji smo svi mi do boli ponosni.
Na prijedlog zakona potakli su me prije svega menađeri tvrtki u stranom vlasništvu koji su uveli praksu da se u njihovim tvrtkama komunicira engleskim, njemačkim, talijanskim i kojim već jezikom. Pa se onda događa da u zagrebačkim hotelima samo konobari i sobarice govore hrvatski, a u tvrtkama kao što je Karlovačka pivovara članovi uprave međusobno govore isključivo engleski.
Hrvatski jezik je mali jezik. Malo nas ima, a to što jesmo jesmo po jeziku. Ako jezika nemamo nemamo ni sebe. I to nema veze s liberalizmom stavova. Ima veze s opstankom. Htjeli mi to ili ne, naši rezoni za uvođenje ovakvog propisa drugačiji su od engleskih. I jači.

No, što se događa? Vlada i vladajuća večina odbijaju zakonski prijedlog jer bi on ugrozio poslovne interese Hrvatske. Ma čije poslovne interese, molim vas lijepo? Ali, dobro, od ove vlade drugo nisam ni očekivao. Ono što me je ozlojedilo bio je moj liberalni prijatelj Kramarić (jezikoslovac po struci, a i ja sam taj i engleskim se služim gotovo isto kao i hrvatskim) koji je ustvrdio da se takav prijedlog protivi njegovim liberalnim stavovima i znači ograničenje ljudskih prava stranaca u Hrvatskoj. Englezi misle drugačije, ali Kramarić je čvrsto liberalan. Uvijek i u principu. Liberalna načela u takvom tumačenju znače da će nam gazda (a gazda sad već gotovo po definiciji dolazi izvana) govoriti kojim jezikom da govorimo u svojoj zemlji.

Ja tako ne shvaćam liberalizam, a ni internacionalizam. Ako nisam to što jesam, ako ne govorim svojim jezikom u svojoj zemlji onda nisam ništa. Ni liberal ni internacionalac. Ništa.
A suverenitet onda ostaje na razini zastave na Romaniji (Šime Đodan) i prvokupa kod kupovine otoka (Ivo Sanader). Što je zgodno ali nije bog zna što.

Komentari

Hvale vrijedna inicijativa,

Hvale vrijedna inicijativa, barem što se tiče Hrvatske, ali bih se založio i da hrvatska država, preko svoje diplomacije, uvjetuje "članstvo" u korpusu hrvatskih institucija (kulturnih , političkih,...)samo onim udrugama koje njeguju hrvatski jezik.

Taurunum

Tko je glasao

Jezik je identitet naroda, a

Jezik je identitet naroda, a narod je nositelj suvereniteta stoga mislim da je ovaj prijedlog iznimno kvalitetan i vrijedan pažnje, jer jedno bez drugoga ne ide.

Tko je glasao

BRAVO! Zahtijevati od

BRAVO!
Zahtijevati od stranaca koji žele emigrirati ili raditi u Hrvatskoj da znaju hrvatski jezik je potpuno razumno, ako ne i nužno. Nije to nikakva mržnja, već održavanje samostalnosti i suverenosti jedne države. Ovo bi trebalo biti jedno od vitalnih pitanja države u budućim godinama kad će nam početi dolaziti još više emigranata radi našeg ulaska u EU.

Tko je glasao

Baš ovih dana sam sve na

Baš ovih dana sam sve na veliko pripremao tekstove za moj blog o borbi Hrvata za neovisnost. Borili smo se protiv Madžara i Austrijanaca, izgledalo je da smo pobijedili, ali oni kad nas već nisu mogli pobijediti, onda su nas pokupovali. U INI za divno čudo, gdje Madžari i nemaju većinu, oni gospodare kao da ju imaju. I govore Madžarski. A ne hrvatski, engleski ili njemački. T-com je njemački, pa nam banke, sve u stranom vlasništvu, daju kredite kojima mi kupujemo dionice T-coma. I tu punimo džepove stranaca. Takvih primjera imade toliko da uopće ne vjerujem da je to slučajno.

Tko je glasao

O ovome sam prije par

O ovome sam prije par mjeseci već napisao jedan komentar na tekst na istu temu:
Jedan moj prijatelj radi u jednoj "našoj" banci. Šokirao me kad mi je ispričao da službene mailove kolegi, koji je također Hrvat, u susjedni ured šalje na engleskom jer je takvo pravilo banke. Ono što me je još više iznenadilo je kad mi je ispričao da svi ugovori banke moraju biti na engleskom. Onda imaju situaciju da neki ugovor naprave na hrvatskom pa ga prevode na engleski, pa kad ga trebaju dati klijentu opet ga prevode na hrvatski. Vjerovao netko ili ne.
Bio sam šokiran onim što sam čuo, a on je samo slegnuo ramenima kako je takvo pravilo banke.

Kako je pravilnik neke tvrtke postao jači od hrvatskog Ustava? A Ustav kaže:
...
Članak 12.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
...

Nigdje se ne spominje pravo neke tvrtke da uvede jezik koji želi.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Bojim se da bi ovakav zakon

Bojim se da bi ovakav zakon vazio samo za fizicke radnike iz istocnih zemalja.Ovim "prdonjama"koji kupuju banke i najbolje kompanije ne bih dozvolio da udju u Hrvatsku,a kamoli da upravljaju tvrtkama ako neznaju Hrvatski.I svaku komunikaciju u tvrtkama na nekom drugom jeziku strogo kaznjavati.Ima u Hrvatskoj dovoljno strucnjaka da upravljaju bankama i tvrtkama u stranom vlasnistvu.Problem je sto bi stranci nase ljude htjeli za sitne novce.E pa vrijeme je da se to zaustavi i da vec jednom pocnemo cijeniti nas rad i nase strucnjake.Zar trazenje da dva Hrvata u svojoj zemlji komuniciraju na nekom drugom jeziku nije mobbing najgore vrste.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci