Tagovi

Novi društveni ugovor umjesto nove tehnike vladanja

Slušajući danas dvojicu lidera opozicijskih stranaka koje kroz koaliciju namjeravaju osvojiti izbore i upravljati javnim poslovima u sljedećem mandatu, ne mogu se oteti dojmu da od promjene pristupa politici ni ovaj put neće biti ništa. Jasno mi je da se njih dvojica ne bave studiranjem političkih sustava, a još manje ih zanimaju spoznaje srodnih znanstvenih disciplina. Osim toga, zemlja se nalazi u teškim problemima koji se moraju nekako početi rješavati i svako skretanje s tih gorućih pitanja na nekakve "apstraktne" diskusije o stanju demokracije, dočekalo bi se na nož. Ali ipak očekivala sam makar minimalni osvrt na krizu legitimiteta političkih stranka (preko 70 posto građanki i građana im ne vjeruje) i problema koji su s tim povezani - erozija političke kulture, apolitičnost i društvena apatija, nevjerodostojnost medija, demokratski deficiti u svim fazama političkog odlučivanja itd.

Umjesto toga, serviran nam je tehnokratski pristup politici, preuzet iz sfere korporativnog upravljanja. Kod takvog pristupa politika se ne razumije kao zajedničko nastojanje slobodnih i jednakih ljudi na uvećanju javnog dobra (vođenje dobrog života u zajednici), nego kao puka tehnika upravljanja/vladanja. Tehnokratski pristup dominirao je političkim sustavom krajem prošlog stoljeća, da bi se krajem prvog desetljeća ovog stoljeća, s pojavom financijske krize, pokazao potpuno disfunkcionalnim. Vođenje države kao korporacije razbilo se o glavu političarima, zato jer su, omađijani vještinama korporativnog upravljanja, marketinga, PRom, upravljanjem "ljudskim resursima" i tsl., dopustili da im korporacije počnu voditi javne poslove i kreirati javne politike. Javna sfera je masmedijski preoblikovana u društvo spektakla, a ideju općeg dobra potisnulo je tržišno natjecanje privatnih interesa. Ne znati to ili ne željeti vidjeti ili ne razumjeti da se u ovom trenutku u društvima na periferiji EU odvija borba za ponovno preuzimanje javne sfere (političkog) iz ruku njezinih grobara tj. sprege korporativnih interesa i anti-političkih elita, znači ili biti slijep (dakle, kognitivno hendikepiran) za činjenice ili zaslijepljen (dakle, afektivno ograničen) od činjenica.

I još bi se nekako moglo prihvatiti da je nešto daleko od očiju daleko i od srca/glave, ali građanske prosvjede imali smo i u vlastitom dvorištu. Zar liderima dviju značajnih opozicijskih stranaka i pretendentima na vodeće javne funkcije u državi nije jasno da se u XXI stoljeću politika ne može voditi patronizirajući biračko tijelo, ma kako pametne ideje ili genijalne projekte smislili u svojim glavama, nego jedino komunicirajući otvoreno, javno i transparentno s njim? Kako misle građanke i građane dobiti za bilo koju svoju politiku, ako ih ne uključe u njezino oblikovanje? To što društvo treba dovesti u stanje da njegovi pod-sustavi mogu normalno funkcionirati, nakon osam godina hadezeovske devastacije, ne može biti izgovor za suspenziju javne komunikativne prakse. Upravo suprotno, to je situacija koja traži sklapanje svojevrsnog novog društvenog ugovora. Ugovora koji će u sebi sadržavati najbolje od principa liberalne demokracije, ali će prije svega uvažavati nove uvjete mogućnosti proširenja slobode i jednakosti građanki i građana.

Komentari

haha znam.. i slazem se s

haha znam.. i slazem se s tobom.. nema tu nis od participativne demokracije.. samo vojska koja slusa sredisnjicu

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@gale Naravno da može, samo u

@gale

Naravno da može, samo u tom slučaju ne možemo govoriti o politici, nego anti-politici. Politika podrazumijeva slobodne i jednake sudionike komunikativnog djelovanja, a patroniziranje biračkog tijela je negacija toga.

nemesis

Tko je glasao

Politika/antipolitika, stvar

Politika/antipolitika, stvar je definiranja pojmova.

Tko je glasao

Ako je

"javna sfera masmedijski preoblikovana u društvo spektakla" (a jest!), i ako je "ideju općeg dobra potisnulo tržišno natjecanje privatnih interesa" (a jest!) - što je još uopće ostalo "najbolje od principa liberalne demokracije"?

Što je ovo prvo dvoje, ako nije krajnja konzekvenca ovog trećega, tj. "najboljega od principa liberalne demokracije"?

Tko nam je dao ovakakv svijet kakav jest - ako ne liberalna demokracija?

To je samo pitanje. Ne nadam se da ćeš se spuštati na moj vulgarni nivo, pa pokušati naći odgovor.... :)

Tko je glasao

Zahvaljujući liberalnog

Zahvaljujući liberalnog demokraciji danas možemo govoriti i o ljudskim pravima i o slobodi govora i o odvojenosti države i religije i o autonomiji privatne sfere i o provjeri i ravnoteži vlasti itd. Stoga je pogrešno optuživati liberalnu demokraciju za nedaće suvremenih društava, ali ju, naravno, ne možemo i potpuno ekskulpirati (prije svega u onom njezinom aspektu gdje se interes individue stavlja iznad zajednice). Potiskivanje političkog od strane privatno-interesnog počelo se događati sa stvaranjem masovnog društva uz pomoć masovnih medija. Proces je trasiran kolapsom klasne države i imperijalizma XX st, a kriza demokracije kao tipa vladavine počinje slomom socijalne države ili države blagostanja koja se temeljila na sporazumu klasnih interesa. Čini mi se da danas sve više dolazi do izražaja uvjerenje da interesi (bilo pojedinačni bilo kolektivni) nisu dobra podloga za opstanak demokracije. Ona, međutim, ne može funkcionirati bez svojih sastavnih komponenata - dobrobiti pojedinca/pojedinke i zajednice.

nemesis

Tko je glasao

definirati sreću

za početak bi bilo dobro definirati sreću pojedinca
i dobrobit zajednice

slomom socijalne države ili države blagostanja koja se temeljila na sporazumu klasnih interesa.

neuspjeh države da svima omogući sreću, ako se sreća definira kao biti bogat i ne raditi
ili raditi malo

inače je država blagostanja dobro funkcionirala
i u zemljama, kulturama gdje ideal sreće nije bogatstvo - renta
nego rad - stvaranje funkcionira i dan danas

za mnoge je kulture, narode, društva, države
temelj sreće sloboda

luka

Tko je glasao

inače je država blagostanja

inače je država blagostanja dobro funkcionirala

Kao što je gore ukazao @indian, bio je to odgovor zapadnog bloka na real-socijalizam istočnog bloka. S globalizacijom (seljenjem industrijske proizvodnje, finacijalizmom, autsorsingom itd.) je postalo jasno da se temelji države blagostanja tresu i da će ona teško preživjeti u istom obliku. Drugi razlog je, naravno, neoliberalni stampedo privatizacije, neoporezivanja kapitalne dobiti i deregulacije financijskog sektora, koji je opustošio javni sektor. Ja mislim da je ona također bila dio kapitalističke igre nultog zbroja, odnosno da ne bi bila moguća da izvlačenje extra profita u drugim dijelovima svijeta nije ogroman broj ljudi doveo na razinu apsolutnog siromaštva. Budući da su prirodni resursi ipak ograničeni i da njihova nasilna eksploatacija više ne može ekonomiju dovesti u stanje kakvo je bilo prije 50 godina, jedni način da se obnovi socijalna komponenta države je društveni dogovor o redistribuciji. Takav dogovor, po mojem mišljenju, više ne bi mogao biti utemeljen na klasnom sporazumu, nego na novom društvenom ugovoru u kojem bi socijalna jednakost (u različitostima) bila prepoznata i priznata kao uvjet dobrog života svih.

nemesis

Tko je glasao

pitanje je

pitanje je koliko bi kapitalista koji se je uspio obogatit bio spreman na novi društveni ugovor u kojem bi socijalna jednakost bila uvjet dobrog života svih.Razlog je jednostavan- manja njegova osobna dobit. Primjer toga imamo ne smao u našem dvorištu nego i u susjednima.

w. ;)

Tko je glasao

mislis li na USA i kongres?

mislis li na USA i kongres? .. cini mi se ociti primjer toga sto govoris

no mislim kako je kod nas ipak moguce postici dogovor.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

puno bliže

ne moramo ni ići preko bare ... imamo u ne tako dalekom susjedstvu - Grčka, Italija. A ni naši novopečeni kapitalisti nisu skloni da se odreknu onoga što se lako stiče.

w. ;)

Tko je glasao

Nikada

se i nigdje, ni novopečeni, ni staropečeni kapitalist nije odrekao, niti će se odreći.... To su besmislice.

Ova zemlja se u radosnom klicanju i mahanju zastavama 90-ih godina 20. stoljeća odrekla sna o socijalizmu i samoupravljanju. Dvadeset godina poslije se brblja o "participativnoj" demokraciji (to smo nekoć zvali "participacijom radnika u upravljanju" iliti "samoupravljanjem"), o nekakvom novom "društvenom ugovoru", "odricanju kapitalista" itd....

Ispričavam se, ali i JOT vidim kao besmislicu, tj. stvaranje neke svete ideologije od toga... Jer načelno, nikada nikakav režim ne može efikasno i definitivno spriječiti pojedinca da se izražava "javno, otvoreno i transparentno" - ukoliko on to želi, ukoliko ima hrabrosti za to, i ukoliko ima sadržaja.... Nikada ni jedan režim, ma kako mračan i represivan bio, nije uspio pobiti baš sve članove društva, nastojeći ih spriječiti da budu JOT...

Pitanje je s kakvim sadržajem, s kakvim idejama se dolazi u taj JOT prostor... Tko kaže da hrvatska sabornica, tamo na Gornjem Gradu, nije JOT? Oni su toliko JOT da je to svako malo upravo ružno i sramotno gledati! Kao što je Z. Vitez davno rekao, oni su pravi kokošinjac od JOT-a!.... Trajni tv-prijenos JOT-a!

Mi smo u inflaciji bezvrijednog "javnog, otvorenog i transparentnog" brbljanja, a istovremeno, kako je jedan kolega ovdje rekao, u dramatičnom nedostatku smisla.

Vjernici JOT-a, sudjelujete li u lokalnoj samoupravi u svojim kvartovima? Dolazite li na zborove građana gdje se od 5 tisuća ljudi u jednom mjesnom odboru odazove njih desetak? I gdje svih njih deset traži da im autobusna stanica bude bliže, ali nitko od njih deset ne želi da im autobus ronda pod prozorom jer oni zbog toga ne mogu spavati?...

Kao što je dramatično zakasnila sa prvobitnom akumulacijom kapitala, tako je Hrvatska dramatično zakasnila sa stvaranjem političkog društva i političke kulture....

Tko je glasao

Bez jot-a ukratko nema

Bez jot-a ukratko nema buducnosti dostojne covjeka. Razloga je podosta, a sustina se svodi na to da je informacija moc. Preciznije, bez informacije ne postojis. Pa tako bez jota ne postoji javnost, a bez javnosti postoji samo totalitarizam klike. No, ne treba cuditi to sto traje neko vrijeme da ljudi nauce koristiti informaciju. Pobogu, treba prvo naucit citat da bi knjiznica imala smisao, no stvar je ignorancije zato tvrditi da knjiznica nema smisao.

Tko je glasao

Gle,

uvijek ću glasati za "lijevo", "demokratsko", "slobodno", "jot"... - kako god to nazvao. Takva mi je narav, takav odgoj, takve predrasude....

Ali me to ne sprječava da postavljam provokativna pitanja, dapače, mislim da me to obavezuje na provokativna pitanja... I na pažljivo slušanje onoga što imaju za reći oni koji su protiv...

... Pitanje je u kojem univerzumu vrijedi teza da "bez informacije ne postojiš".... Jer, mogu zamisliti i univerzum u kojem doista "postojim" tek kada se uspijem osloboditi nasilničkog nasrtaja informacija... Na primjer, ugasim kompjutor, televizor, otkačim novine, i odem na neki jadranski otočić gdje mjesec dana samo gledam izlaske i zalaske sunca.... I postojim tako dobro da kažem: "Mogla bih ovdje ostati jako, jako dugo!"...

Nije li za zamisliti se nad pitanjem: kako to da zatucanost, neobrazovanost, funkcionalna nepismenost... rastu u istoj mjeri u kojoj napreduju tehnologije brzog i demokratičnog širenja informacija u svim smjerovima?

Tko je glasao

Čitanje nije dovoljno

Naime, da bi čitanje imalo smisla, potrebno je razumijevanje materije, sposobnost razlučivanja smislenog od besmislenog, primjena smislenog... Kod primjene vidim problem - ili nema volje, ili nema hrabrosti, ili se ne smije, ili nemaš s kim...

Cijeli svijet je postao JOT - posve jalovi JOT...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Kod primjene vidim problem -

Kod primjene vidim problem - ili nema volje, ili nema hrabrosti, ili se ne smije, ili nemaš s kim...

Ne mozes kriviti knjigu zbog cega su svi nepismeni. U biti ne mozes kriviti nikoga, s obzirom da sve ide svojim tokom. Do jucer knjige nije niti bilo, pa niko nije mogao niti znati citati, a sada kada se knjiga pojavila, potrajati ce neko vrijeme dok se ne pojave prvi dovoljno orni da iskoriste tu mogucnost.

Tko je glasao

Dobro onda da imamo avatara

Dobro onda da imamo avatara koji nam (jedini) može protumačiti što u knjizi piše.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Upravo tako!

Zato se duboko slažem s kolegom koji je napisao da mi nećemo riješiti nikakvu političku, ni ekonomsku krizu, dok ne riješimo "krizu smisla".... A ta kriza mi se čini potpuno zastrašujućom...

Tko je glasao
Tko je glasao

Pa, nema smisla!

Kao što nema smisla da se u istom visokom društvu nalazio čovjek kojega je jedna muslimanka iz Bosne optužila za silovanje....

Kao što štošta nema smisla...

Kad bismo u jednom potezu metle očistili sve što u Hrvatskoj nema smisla, pitam se bi li nas ostalo tri časna čovjeka koja bi bila dostojna toga da časno zarade svoj kruh u gradskoj čistoći...

Osobno sam čitala jednu lažiranu biografiju koja je bila priložena u natječaju za upravljačko radno mjesto... Osoba je dobila to željeno mjesto... A ja se ne mogu načuditi kako je moguće, zaista - kako je uopće moguće??? - da netko dobije četverogodišnji mandat od Skupštine Grada Zagreba na temelju nadrobljenih izmišljotina u biografiji!?!

Kakvi smo mi to uopće ljudi, ako smo spremni falsificirati vlastite biografije?

Da, kolega je to nazvao pravim imenom: kriza smisla! Nije to problem političke elite, nego problem društva. Naš problem. Političku elitu, takvu kakvu imamo - proizvodimo mi!

Tko je glasao

Evo jedne pričice

koja ima smisla:

Tri gospođe, oboružane plastičnim pištoljima, opljačkale su banku. Uhvaćene su i privedene na sud. Suđenje je trajalo samo jedan dan: gospođe su priznale krivnju. Opravdavale su se financijskim poteškoćama u koje su upale zahvaljujući kamatarima.

Izricanje presude su slušale sa suzama u očima. Sudac im je održao moralnu bukvicu: kada se sljedeći puta nađu u financijskim problemima, neka nastoje to riješiti na neki drugi način, a ne pljačkom banke...

Gospođe zasluženo odlaze u zatvor, ali u hrvatskim uvjetima to je priča sa prekrasnim happy-and-om: jer ima "katarzu", ima "moralku"... Ima sve što treba imati prava ljudska drama: zločin, kaznu, kajanje, moralnu poruku....

U isto vrijeme, na drugom kraju (moralnog) univerzuma, pajdaš Glavaš iz jednog zatvora piše pismo pajdašu Sanaderu u drugi zatvor... Zlikovac se naslađuje što je zlikovac dolijao.... Javno se naslađuje....

U 20 godina hrvatske države pamtim samo jednu ministricu, jednu damu, i jednu savjesnu osobu, koja je dala ostavku iz visoko kultivirane svijesti o svojoj OBJEKTIVNOJ odgovornosti, premda nije ni za što bila SUBJEKTIVNO KRIVA. To je bila jedna ministrica zdravstva... Ne iz HDZ-ove vlade...

Koristim ovu priliku da joj iskažem duboko poštovanje - ma gdje bila....

Tko je glasao

Smisleni besmisao

Kao što nema smisla da se u istom visokom društvu nalazio čovjek kojega je jedna muslimanka iz Bosne optužila za silovanje....
Ne za silovanje već za namjeru - naime, Vici je zakazala muškost!:)
A glede ova tri "časnika" - to zaista nema smisla...

Tko je glasao

Glede Vicine muškosti

se ne bih miješala - nisam upućena. Premda sumnjam da se nedignuti pimpek može u takvim slučajevima uzeti kao olakotna okolnost...

A ova tri "časnika" (ako misliš na jadne tri gospođe) - to itekako ima smisla!

... Jebote, vi Hrvati ne samo da ništa niste naučili iz antičke tragedije, Šekspira, itd., nego niste sposobni ništa naučiti ni iz holivudskih "klasičnih" filmova....!

Ali, nema veze. Ja ću usprkos tome ostati sa Hrvatima u dobrim odnosima... :) (Tak vele Zagorci: "Mi smo s Hrvatima uvek bili vu dobrim odnosima!") :)

Tko je glasao

Dokle buš bila nova

Svaki komentar ima datum i vrijeme objave. Kak bih ja mogao komentirati tvoje tri žemske koje si ti naknadno ubacila komentarom. Daklem, slijedom vremena moraš se malo popeti i vidjeti da je u pitanju prethodni tvoj komentar u kojem sam ja locirao tri časnika. I zagorci se onak ne spominaju. Ti sigurno nosiš bele štunfe...

Tko je glasao

Ne nosim,

ali je istina da nisam gledala datum i vrijeme objave... Mea culpa... Idem sad pogledati gdje si to locirao tri časnika... Prije toga idem uzeti bele štunfe.

Tko je glasao

Aha,

našla sam tri časnika. Pomogle su bele štunfe.

Tri časnika spadaju u one turobne uvide kada pada tlak, raste postotak vlage u zraku, a temperature su i dalje gnjusno visoke... Ali, kako nisam meteopat, mislim da usprkos malom pretjerivanju ipak nisam promašila poentu....

Uzmi, na primjer, propise o komunalnom redu - banalna stvar! Prebroji vlasnike kućnih ljubimaca koji poštuju propise o komunalnom redu i odvode svoje kućne ljubimce u šetnju na za to propisana mjesta. Zatim prebroji vlasnike kućnih ljubimaca koji svoje kućne ljubimce vode na piškenje i kakanje na javne površine gdje je to zabranjeno.

Prebroji kuće na kojima nema uredne tablice sa vidljivim kućnim brojem.

Te, i mnoge druge banalnosti spadaju u građanske dužnosti. Neispunjavanje tih dužnosti podliježe sankcioniranju prema propisima o komunalnom redu.

Kada bi komunalna redarstva naplaćivala propisane kazne za nepoštivanje komunalnog reda, Hrvati bi ostali bez gaća.

Prepisivanje doktorskih disertacija, kupovanje diploma, podmićivanje liječnika, zapošljavanje "prek žnore"... prodavanje Ine.... - to su samo viši stupnjevi ovoga osnovnog problema: našeg (ne)osjećaja za poštivanje komunalnog reda.

Mi smo tako duboko na dnu da bismo morali početi od vrlo malih i jednostavnih stvari, banalnih do bola, ali koje nam tragično nedostaju.

"Neka onaj koji nije kriv prvi baci kamen!"

To sam htjela reći sa "tri časnika".

Tko je glasao

Neka institucije rade svoj posao :)

Na on-line izdanju sam popodne pročitao ovaj Pavelićev tekst i odmah popio domaći kefir za prevenciju tegoba. Ej, stručnjak je napisao dva-tri članka u tvorničkim novinama, studirao uz rad i doktorirao u Bihaću. Kako da ti on odgovori na tvoje mantre?

p.s. navodno su dionice NL ponuđene na prodaju ( Ježićev udio ) a riječke "lijevo" orijentirane snage mudro šute kao i kod prethodnog preuzimanja.

Tko je glasao

A kako se to rješava "kriza

A kako se to rješava "kriza smisla"? Kako bi ju ti riješila (ako patiš od nje, naravno)?

nemesis

Tko je glasao

Tako što bih

tebe zamolila da mi je riješiš (ako od nje ne patiš, naravno)!

Tko je glasao

Ne patim niti sam ikad patila

Ne patim niti sam ikad patila od nedostatka smisla. To ne znači da cijeli svoj život nisam u potrazi za njime. Ali to je za mene uvijek istovremeno bilo i kreiranje smisla. Štoviše, u tomu i vidim pravi smisao svog života :-)

nemesis

Tko je glasao

Ispričavam se, ali i JOT

Ispričavam se, ali i JOT vidim kao besmislicu, tj. stvaranje neke svete ideologije od toga... Jer načelno, nikada nikakav režim ne može efikasno i definitivno spriječiti pojedinca da se izražava "javno, otvoreno i transparentno" - ukoliko on to želi, ukoliko ima hrabrosti za to, i ukoliko ima sadržaja.... Nikada ni jedan režim, ma kako mračan i represivan bio, nije uspio pobiti baš sve članove društva, nastojeći ih spriječiti da budu JOT...

Kad bi javno, otvoreno i transparentno djelovanje bilo "besmislica", zašto bi se režimi trudili da ga spriječe? JOT je pogrešno smatrati samo slobodom govora. JOT je ono što politiku razlikuje od anti-politike. JOT je princip (komunikativnog) djelovanja slobodnih i jednakih ljudi koji zajedno djelujući generiraju moć stvaranja uvjeta mogućnosti dobrog života u zajednici. "Brbljanje", kako si ga ti postulirala, ne generira moć, nego je izraz nemoći. A tamo gdje je prisutna nemoć, nema niti prostora političkog, dakle javnosti. O razlozima destrukcije javnog prostora političkog djelovanja, dosta sam pisala i u dnevnicima i u komentarima (s tim gledištem sam se prvi put upoznala čitajući djela Hannah Arendt, čija je politička filozofija formativno utjecala na moje razumijevanje politike i političkog). Naravno, razloge možemo tražiti i u psihologiji, ali mi se čini da je takav pristup redukcionistički i da zamagljuje pravi problem. Znamo, naime, da društvena svijest utječe na svijest pojedinca, a ne obrnuto. Ma kako neki pojedinac ili neka pojedinka imao/imala visoku svijest, bez zajedničkog djelovanja u javnom prostoru, društvena svijest se neće promijeniti.

nemesis

Tko je glasao

Autor kojeg sam

spomenula izrijekom naglašava ovo što si napisala: da društvo utječe na svijest pojedinca. Njegove analize sam doživjela daleko od redukcionističkih i zamagljujućih. Konačno, knjiga mu nosi naslov "Narcistička kultura", a ne "Narcistički karakter"... On upravo u obrascu "narcisa", za kojega tvrdi da je dominirajući patološki tip današnjice, vidi prelamanje temeljnih problema suvremenog svijeta.

Između ostaloga, on vrlo dojmljivo razvija tezu da baš liberalni svjetonazor generira one pojave i probleme koje pokušava kritizirati....

Vrlo zanimljiva knjiga.

Tko je glasao

Moj prigovor je išao na tvoju

Moj prigovor je išao na tvoju tvrdnju koju sam citirala, a ne na teze autora čiju knjigu nisam čitala niti o njemu išta znam..

nemesis

Tko je glasao

Ugoda iza fasade

Bravo na promišljanju Foma, sve mi se više dopadaš!

Tko je glasao

sudjelovanje...

Slažem se s upisanim - jedino mi je žao što onda kada građani i odluče djelovati (možda nemušto, možda neorganizirano - ali želja postoji) - ti vidiš dvije prevrnute kante za smeće.

Tko je glasao

@nemesis Tehno-strukture kao otuđeni centri moći?!

Da, krajem prošlog stoljeća te upravljačke strukture u Jugoslaviji smo zvali "otuđeni centri moći", a nakon ove faze u Hrvatskoj kada je politika bila totalno otuđena od naroda, nudi nam se vrlo sličan koncept gdje o čovjeku i građaninu, jedva koja riječ. Postoje "veliki regionalni projekti" i potpredsjednik vlade koji bi Hrvatskom upravljao kao s - Coningom! Zapravo, bila bi to kasa iz koje bi potpredsjedsnik vlade dio udijelio Varaždinskoj regiji, a ostalo još pokojoj, otprilike kako je to radio Kalmeta, ali umjesto varaždinskoj regiji dijelio šakom i kapom - Zadarskoj. Taj gospodin u sat vremena, ne sjećam se da je uopće izustio riječi - demokracija, životni stnadard, prava i slobode građana...Čak ni kao fraze!
I k tome, zamrznuo bi gospodin tajkun mirovine koje ionako drastično zaostaju za prosječnom hrvatskom plaćom, zamrznuo bi u biti male plaće... Da, jedan novi društveni ugovor u kojem će rad i marljiv radnik, a ne tehnički i ini marifetluci, biti na prvom mjestu. Mogao bi se dogoditi apsurd - da stranke koje dođu na vlast (i među njima ključna bude socijal-demokratska) budu još manje socijalno osjetljive od ove sadašnej vlasti! A tada - jao si ga nama!
Zato je dnevnik dobar, pogotovo stoga što smo do sada lamentirala ipak o perifernom vezano za parlamentarne izbore (datum i sl.).

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Ljubo Ruben Weiss Hvala na

@Ljubo Ruben Weiss

Hvala na komentaru. Čačiću se mora priznati da suvereno vlada materijom. Vjerujem i da je sposoban menadžer (to su potvrdili mnogi, iako ima i onih koji mu vide samo pogreške). Mislim da nisi u pravu kad kažeš da bi on svoju poziciju u eventualnoj budućoj vladi koristio za pogodovanje Županiji varaždinskoj. Ja čak mislim da provođenje gospodarske politike zahtijeva takve ljude. Ali uz dva uvjeta: mora ih se držati unutar okvira političkog i ne im dopustiti da njime počnu upravljati ne obazirući se na demokratske standarde donošenja odluka i to pod firmom efikasnosti i ne smije im se dopustiti da svojim odlukama favoriziraju neke segmente privrednog sustava na račun drugih (bilo privrednu granu ili neku kategoriju privrednih subjekata).

Što se tiče ovog drugog na što upozoravaš, a radi se o tzv. bolnim rezovima ili mjerama štednje ili kresanju javne potrošnje, očekujem da se na tom polju iskaže SDP. Ne samo zbog svog naziva, nego i zbog činjenice da se upravo od te stranke očekuje najviše i u smislu iznalaženja načina da se teret krize pravedno raspodijeli i u smislu afirmacije brige za javno dobro. Za HNS se zna da zastupa interese poduzetnika i neuplitanje države u privatnu sferu poslovanja, ali SDP se predstavlja kao zastupnik svih koji žive od svog rada i zalaže se za društvenu jednakost - što su obilježja općeg dobra. No ni ta stranka ne smatra potrebnim provesti sveobuhvatnu javnu raspravu o tome kako ostvariti opće dobro u uvjetima krize, tako da njezine politike više odražavaju osobne preferencije svojih autora, nego koherentni politički program.

nemesis

Tko je glasao

hm

Čak i vrlo površnom kvantitativnom analizom politika i djelovanja može se doći do zaključka da SDP nema ništa sa socijaldemokratskom tradicijiom, kao što HNS nema ništa sa onom narodnjačkom. Obje stranke su oportunističke i politike prilagođavaju oportuno trenutku ili skupinama kojima se obraćaju. U njihovom djelovanju ne može se iščitati niti jedna stožerna, nepromjenjiva politika ili cilj, osim dolaska na vlast, što samo po sebi jest nužno, ali ne i jedino bitno.

Svaka stranka koja se ponaša od izbora do izbora u skladu sa onim što birači očekuju nije politička stranka, jer je takvima, umjesto provođenja "povijesno jasnih" i "suvremeno artikuliranih" politika, jedini je cilj sudjelovanja u ovoj domaćoj insceniranoj kvazi-političkoj borbi, zapravo sudjelovanje u upravljačkim strukturama - strukturama vlasti. S tog aspekta gledano pluralizam u RH ne postoji.

Evo dva primjera koji to potvrđuju, primjera katastrofalne političke komunikacije (HDZ ne spominjem jer je van konkurencije, a ovi su kao alternativa):

Prvi: Sama Milanovićeva rečenica "...nadamo se da će nas građani shvatiti.." tragična je potvrda onoga o čemu pišem. Naime, to je pozicija koja implicira da smo "mi" jedno a "građani" drugo, a još strašnije implicira to da smo "mi" pametni a "građani" glupi kakvi jesu, možda eventualno nešto i shvate.

Drugi: Na jučerašnju provokaciju Stankovića u samoj uvodnoj rečenici kako će Čačić i ekipa uskoro - ".... vladati ovom zemljom", čovjek se uopće nije ogradio od te konstrukcije, jer je to dio njegove prirode, njegovog mentalnog sklopa, i "vladanje zemljom " jest njegov motiv. On će biti vladar, a ne kretaor promjena - inicijator novog društvenog ugovora kojeg će ostaviti generacijama koje dolaze da ga usavršavaju.

Kad su u pitanju najveće hrvatske stranke njihov fokus je mandat, njihov fokus nisu politike,a nije novi hrvatski društveni ugovor (doduše on ni ne postoji). Hrvatske elite taj koncept opće ne razumiju. Ovo što mi danas imamo, to je prešutni međusobni dogovor (ugovor) starih elita i mediokriteta o okupiranju (preuzimanju) novonastale države, svih njenih institucija i svih njenih resursa - po svaku cijenu, za sva vremena - (vidi slučaj sudjelovanja u vlasti u SFRJ - to je isti model).

Suvremeni hrvatski društveni ugovor (ovdje se ne referiram na nacionalni već na društveni aspekt) nije nikada zapravo postojao, osim na nekoj romantično-ideološkoj individualnoj razini, i to pretežno u glavama "običnih" ljudi (za razliku od ovih neobičnih) ugovor kojega nikada nisu uspjeli artikulirati preko "predstavnika" u formalni dokument, odnosno opće poželjni i prihvatljivi oblik društvene zajenice.

Uskoro evropski društevni ugovor postaje hrvatski, tako da onog izvorno hrvatskog - teško da ćemo uskoro vidjeti. U svakom slučaju, ovaj evropski već i danas u hrvatskim okvirima predstavlja značajan društveni napredak u odnsou na postojeće stanje (vidi metaforu Remetinec). Tako da možemo reći da zapravo stupanjem u EU hrvatska i u praksi napokon napušta socijalistički koncept države, i (jugo)komunistički mentalitet kad je obnašanje državni(čki)h poslova u pitanju.

Ali ne kao posljedica novog društvanog ugovora, nego kao posljedica izvanjiskih utjecaja na kontinuirano i besramno prijevarno dvolično ponašanje domaćih "političkih" elita - perpetuirajućih Vladajućih interesnih skupina. Možemo reći da Hrvatska tek sad (napokon) ulazi u doba liberalne demokracije.

Tko je glasao

Uskoro evropski društevni

Uskoro evropski društevni ugovor postaje hrvatski, tako da onog izvorno hrvatskog - teško da ćemo uskoro vidjeti.

Ne mora nužno biti tako. Štoviše, prateći što se događa na periferiji EU, uočila sam da se zahtjevi građanskih demokratskih pokreta (u komentaru niže dala sam poveznicu na popis zahtjeva prosvjednika iz Barcelone) mogu razumijeti kao izrasla potreba novog društvenog ugovora. Radi se o potrebi oživljavanja političkog kao sfere zajednice/zajedničkog/javnog koje je dokrajčeno spregom privatnih interesa i političkih institucija. Demokracija je reducirana na zaokruživanje brojeva izbornih lista, a građani su isključeni iz donošenja odluka čije negativne posljedice se samo njima obijaju o glavu. Država sve manje isporučuje ono na što su ju građani prvobitnim ugovorom obvezali, a zauzvrat se odrekli upotrebe sile u rješavanju svojih odnosa. EU nije država, ali ugovori na kojima je ona nastala zapravo stvaraju povoljnu klimu da se na nacionalnim/lokalnim razinama povede dijalog o stvaranju uvjeta mogućnosti da se živi zajedno - dakle o novom društvenom ugovoru. Jer, što drugo zahtijevaju demonstranti u Grčkoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Francuskoj, nego oživotvorenje europskih vrijednosti - solidarnosti, jednakosti i slobode?

ps
Bilo bi lijepo da se registriraš, jer ovako je tvoj komentar, s kojim se uvelike slažem, objavljen s odgodom pa tek sam mogu na njega odgovoriti.

nemesis

Tko je glasao

Država sve manje isporučuje

Država sve manje isporučuje ono na što su ju građani prvobitnim ugovorom obvezali, a zauzvrat se odrekli upotrebe sile u rješavanju svojih odnosa.

Sad jedno vrlo ozbiljno pitanje. Jel ti stvarno vjerujes to sto pises iliti da su građani ikada bili bitan faktor kod kreiranja politike, a napose pri definiranju drustvenoga ugovora? Pobogu, Jakobinci su trajali jedva 10 godina dok iskusni lisci nisu docekali dovoljno velike polticke greske da ih maknu s lica zemlje za sva vremena.

Kada su to i kako građani kreirali drustvene ugovore? I kada su i kako osiguravali da oni budu suvereni? Ovo te pitam, s obzirom da iz moje perspektive svaka prica o suverenitetu građanskoga drustva nema veze sa stvarnoscu, dok klasicna igra odnosa moci diktira tempo promjene od pamtivjeka. Bez ikakvoga drustvenoga ugovora, bez ikakve suvisne farse.

Tko je glasao

Naravno da je društveni

Naravno da je društveni ugovor o kakvom su govorili Hobbes, Lock, Rousseau i drugi, fikcija. Međutim, konstituiranje republika (ili, ako hoćeš, konstituiranje gradova država u antičkoj Grčkoj ili Rimske Republike) je uvijek bio čin sklapanja ugovora među slobodnim i jednakim građanima.

nemesis

Tko je glasao

Ajmo primjer Rimske

Ajmo primjer Rimske Republike. Citam Wikipediju i pise, da je Rimska republika bila aristokratska tvorevina podjeljena na plebejce i patricije. Neki plebejci su jacali zbog trgovine i znanja koja su im bila dostupna i tada su naravno trazili novu preraspodjelu prava utemeljenu na novim odnosima moci.

Dakle, Rimsku Republiku NISU utemeljeli JEDNAKI, vec NEJEDNAKI. Jasno, oni koji su postajali mocniji su forsirali na pridobivanju prava, ali to je kao sto vec rekoh ranije, samo borba odnosa moci, nikakav ugovor, nikakva jednakost, nikakva hipoteza, niti nacela, vec najobicnija potreba zajednice da se politicki stabilizira kroz priznavanje novonastale pozicije moci odredjenih GRUPA.

E sad. Jel opet pricamo o fikciji ili?

Tko je glasao

A jesi znao da su imali i

A jesi znao da su imali i robove?

nemesis

Tko je glasao

Pardoncek, cini mi se da sam

Pardoncek, cini mi se da sam krivo iscitao tvoj komentar. Dakle, tebi je zamisliva zajednica jednakih koja je istovremeno i robovlasnicko ilti kastinko drustvo. OK. Takva zajednica jednakih mozda je i moguca.

Tko je glasao

Jesam, Problem ove price je

Jesam, Problem ove price je sto se stvari utemeljuju na razini jednakih, a nisu svi jednaki. Tako teza o opcoj jednakosti i slicno nema povijesno, niti politicko utemeljenje. S druge strane, borba izmedju interesnih grupacija ostaje na snazi i u RR i u FR i svuda naokolo. Jedino su eto Jakobinci brijali na uvodjenje radikalne jednakosti, ali koncept nije predugo potrajao.

Pa tako, ako gledamo stvari u kontekstu cinjenice da nikada nije bilo opce jednakosti, da je drustveni ugovor fikcija, koja su nam onda uopce uporista, osim dobrih zelja?

Tko je glasao

Suvremeni hrvatski društveni

Suvremeni hrvatski društveni ugovor (ovdje se ne referiram na nacionalni već na društveni aspekt) nije nikada zapravo postojao, osim na nekoj romantično-ideološkoj individualnoj razini, i to pretežno u glavama "običnih" ljudi (za razliku od ovih neobičnih) ugovor kojega nikada nisu uspjeli artikulirati preko "predstavnika" u formalni dokument, odnosno opće poželjni i prihvatljivi oblik društvene zajenice.

Praksa nam govori da drustveni ugovor u biti ne postoji, s obzirom da je politika i dalje prica o pravu jacega, dok je medjunarodna politika kao globalni okidac trendova svedena na babinjak gdje najnize strasti prevladavaju. U takvom kontekstu govoriti o vazacem drustvenom ugovoru cini mi se bespredmetnim.

Tko je glasao

U kontekstu onoga o čemu sam

U kontekstu onoga o čemu sam pisao smatram da je u suvremenoj državi ustav ono što otprilike predstavlja svojevrsni oblik društvenog ugovora. Nadalje smatram da je društveni ugovor set normi unutar bilo koje politički organizirane zajednice - države, federacije, saveza.... sve dok na njega doborovoljno pristaju, ili pristaju da ga "trpe" radi nekog ili nekih vlastitih interesa, članovi te iste zajednice. Naravno takav ugovor može biti i nametnut, podešen prema potrebama elita, "nepravedan", on je uvijek zapravo delikatni balans između različitih (u pravilu suprotstavljanih) silnica, to uopće nije sporno. Nitko nije rekao da društveni ugovor uvijek donosi nešto pozitivno i da je formiranje istoga uvijek neki spontani dogovor iznikao iz javne sfere, što bi u kontekstu nekih teoretičara liberalne demokracije zapravo bio idealan model. Ali onoga časa kada članovi neke zajednice prestanu pristajati na oblike postojećih normi (pozitivih ili negativnih) iz ugovora, taj ugovor prestaje važiti, do te mjere da i države nestaju "ako treba" - takvo društvo zapravo prestaje postojati, jer je ugovor nepostojeći. Milom ili silom, stvar je okolnosti, i mnogih utjecaja.

Dakle, smatram da je društveni ugovor najviši (pisani ili nepisani) popis ili propis normi nekog (bilo kojeg) oblika politički organiziranog društva. Pa i onog trgovačkog :-). Dakle on u suvremenom društvu itekeko postoji, čak i u biti.

Također smatram da je politika oblik društvenih interakcija unutar neke zajednice, tako da mislim da same interakcije ne mogu biti opisivane kao "pravo jačega", dok prevladavajuće stanje odnosa između različitih politika u nekome društvu - društveni ugovor pak može biti opisan tako, iako je to poprilična simplifikacija.

Sa nemesis se slažem. Novi oblik ugovora je "u zraku" i kod nas i diljem Evrope. Na elitama je da to prepoznaju, jer ako se pristanak ne bude prepetuirao dobro balansiranim poltikama već političkim nasiljem elita što postaje praksa, nažalost i rasplet će se dogoditi nasiljem. To je ono što je povijest nedvosmisleno dokazala.

Tko je glasao

OK. Ono sto htjedoh

OK. Ono sto htjedoh primijetiti jeste da Ustav ne donose građani, vec elite i to iz svojih interesa (stabilizacija odnosa moci). Od industrijske revolucije u igri je birokratska mimikrija dvoklasnoga drustva (vladara i vladanih) koja se zbog slobode informacije raskrinkava i uzrokuje znatan nered u politickome procesu. Iliti, nista se nije promijenilo od despotskih vremena, samo je pitanje koliko je moc dispergirana, s time da je u zadnje vrijeme medijska kontrola (pokazala se jacom od religije) poprilicno uspjesno pasivizirala vladane i pripremila ih za razanj.

U cijeloj prici sklon sam pokusati realno (bez utjecaja zelja i sanjarenja) sagledati politicku povijest, a u tom aspektu ne mogu primijetiti nikakvu jednakost osim one na papiru. Vec primjetih kako su Jakobinci sa svojim radikalnim teznjama za jednakoscu trajali jedva 10 godina, dok je kultura utemeljena na nejednakosti nastavila jacati, te se dodatno nabrijava zadnih desetljeca.

Pa tako, kako uocavam mozda i najveci sukob svih vremena s obzirom na ulog (IT osigurava kontrolu neusporedivu sa bilo cime ranije, pa je samo pitanje prema gdje ce kamere biti okrenute, prema vladajucima ili prema vladnima), nisam sklon ufuravati zelje u racunicu, vec sto je moguce objektivnije sagledati situaciju i vidjeti sto se moze uciniti da kamere budu okrenute na pravu stranu.

Tko je glasao

Smisao političkog je u

Smisao političkog je u ozbiljenju slobode. I to ne bilo kakve slobode, nego slobode djelovanja zajedno (generiranje moći). Problem liberalizma je u njegovoj slijepoj pjegi za društvene nejednakosti koje nikakva formalno-pravna jednakost nije mogla "neutralizirati" u mjeri da se one ne bi pojavljivale u političkom. Problem socijalizma (ili komunizma) je u njegovoj slijepoj pjegi za slobodu pojedinca/pojedinke, koju nikakva nametnuta socijalna "jednakost" nije mogla nadomjestiti, što onda dovodi do izostanka zbiljskog političkog djelovanja. Promatrajući tako, vidimo da je 1989. došlo do sloma sustava nametnute jednakosti, a danas svjedočimo urušavanju sustava formalno-pravne jednakosti. I u jednom i u drugom slučaju ljudi svojim političkim akcijama potražuju više slobode i jednakosti, a to je ujedno i sadržaj svake revolucije. Da li će ona biti uspješna ili ne, je stvar kontingencije, ali rezultat može biti samo konstituiranje slobode (novi "ustav" ili "društveni ugovor") ili pad u "prirodno stanje".

nemesis

Tko je glasao

Mozda je kontingencija, a

Mozda je kontingencija, a mozda samo ne baratamo potrebnim znanjem.

Tko je glasao

@nemesis Ranjivi Čačić!?

@nemesis
Upravo ovo će biti sporno kod Čačića:
.....ne smije im se dopustiti da svojim odlukama favoriziraju neke segmente privrednog sustava na račun drugih (bilo privrednu granu ili neku kategoriju privrednih subjekata)...
--------------------
Kako dolazi iz građevinske branše, od njega se može očekivati, kao i ranije, favoriziranje cestogradnje, građevinarstva općenito, što samo po sebi nije loše. Loše je to što čim se nešto favorizira, mora biti na račun nekoga - to bi moglo b iti na račun - socijale, obrazovanja, zdravstva..
Inače, u ranijem razdoblju vladanja ne samo da je pogodovao svojoj Županiji,pogodovao je svojoj firmi. Mada je bilo sporenja oko sukoba interesa, i nije mu dokazano, oni koji ga bolje poznaju kažu da je to odlično kamuflirao. I u Nu2 onaj koji govori 10 minuta o tome kako će riješiti nelikvidnost a ne spomene konkretne EKONOMSKE MJERE, baš i nije kompetentan. Odgovori su mu prividno kompetentni, jer se često služi statistikom i elokventan je. On govori kao tajkun iz prakse, njega zanima tehnički aspekt gospodarstva, ne socijalni i kao takav sukobljavat će se sa SDP-evcima. On je inače priučeni ekonomist, izvorno je ing. arhitekture, sklon demagogiji, a ne novim paradigmama upravljanja društvom.
Osim toga, upitan je njegov moralni kredibilitet jer nakon prometne nesreće s dvoje mrtvih ispred svog auta, ne zamrzava svoju stranačku dužnost (što je uobičajeno u demokratskim sustavima) nego ide u kampanju, lako ranjiv. Kada god danas vidim Čačića sjetim se senatora Edwarda Kennedyja koji se nakon auto-nesreće u kojoj je poginula njegova tajnica, nikada nije politički oporavio da bi mogao kandidirati se za predsjednika SAD! U rujnu će se Čačić pojaviti na mađarskom sudu ne samo kao privatno lice, nego kao predsjednik treće po jakosti stranke u RH i koristit će politički štit da bi ishodio što blažu kaznu. U slučaju da bude proglašen krivim i kažnjen, izvlačit će se na prvostupanjsku presudu, uslijedit će žalbe i pred birače u 3. izbornoj jedinici doći će hendikepiran...Tip je "nezamjenljivog političara".Teoretski sutra može sudjelovati kao potpredsjednik hrvatske vlade u razgovorima s mađarskim MOL-om oko INE, gdje bi njegova privatna situacija mogla biti uključena, neizravno, u pregovore... Narodne stranke bi u osnovi trebale biti daleko masovnije nego što je HNS danas itd., bliže narodu, a ne krupnom kapitalu!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci