Tagovi

Nove snage na američki i hrvatski način

Postizborna situacija relativnih pobjeda, utrka za rukama, sastavljanje Vlada, trgovine, mijenjanje Timova... sve je to nakon izbora razumljivo stvorilo kakofoniju različitih mišljenja. Od samouvjerenih ali blago nervoznih HDZ-ovaca do SDP-ovaca koji su razočarani Milanovićevim prihvaćanjem GUP-a, šutiranjem Jurčića u Hercegovinu (kako prikladno :) ili su s druge strane oduševljeni njegovim fajterskim duhom i nalaze svako opravdanje pod suncem za čudne poteze koji će rezultirati vlašću. Analiziraju se predsjednikovi potezi i navijanje, analitičari rade i noćne smjene...

Paralelno sa svim ovim cirkusom ja čitam biografiju Billa Clintona "My life" i pokušavam naći sličnosti i razlike američkog političkog sustava i ovih naših igara. Baš sam došao do dijela prije nego je Clinton postao američki predsjednik i sve izborne borbe koje je do toga morao proći. Kakvo god mišljenje imali o njegova dva mandata, zanimljiv je njegov politički put do samog predsjednikovanja, pa čak i možemo povući neke usporedbe sa Zoranom Milanovićem.

Mnogi ne poznaju Clintonovu karijeru prije predsjedničkog mandata. On je postao guverner Arkansasa kad je imao samo 32 godine (kao ja sada, a nisam ni župan:( ) i na tom mjestu se zadržao čak 11 godina (5 mandata - s jednim prekidom od 2 godine zbog poraza). Zanimljivo je da je poraz na jednim guvernerskim izborima uslijedio zbog povećanja poreza na automobile, ali je nakon toga shvatio grešku i imao 4 uzastopna mandata kad je pobjeđivao s ogromnim razlikama u glasovima.

Knjiga je zanimljiva jer do u tančine opisuje izborni proces, načine pripreme, kampanje, odnos prema suparnicima i svaka usporedba s našim prilikama ispada jako zanimljiva. Recimo, kampanje - čak i za izbore nižeg ranga kao što su guvernerski - se pripremaju s količinom ozbiljnosti koja može samo posramiti ovdašnje "profesionalce". Timovi za kampanju obavezno imaju profesionalce za istraživanje javnog mišljenja (pollstere), marketing stručnjake (PR), prikupljače novca (fund-raisere) i hrpe volontera . Ono što je zanimljivo je i tzv. "rapid response team" ili tim za brze reakcije koji odmah sastavljaju javni odgovor na napade protivnika i tako minimiziraju štetu.
Baš ono što je SDP-u očajno falilo u ovim izborima, od samog tima stručnjaka za kampanju do tima koji odgovara na očite klevete HDZ-a.

Druga stvar je odnos prema suparnicima. Iako se kampanja zna jako spustiti u blato i padaju užasno teške riječi i optužbe, nerijetko je Clinton svoje suparnike uzimao poslije kao suradnike u vlasti, jedan mu je čak bio zamjenik guvernera. Specifično je za SAD da kandidat mora prvo proći skoro jednako teške izbore u svojoj stranci (tzv. primaries) gdje se bori protiv svojih kolega. Kad se borio za nominaciju Demokrata za predsjedničke izbore 1992. imao je jaku konkurenciju koji su ga razvlačili sa raznim skandalima, pogreškama, napadima. A kad je osvojio nominaciju, situacija se potpuno obrnula. Ljudi za koje je do jučer bio najgori politikant, propalica i gad, sada su ga gledali kao najboljeg kandidata, jedinu šansu Demokrata da nakon 12 godina Reagana i Busha dođu opet u Bijelu Kuću.
S druge strane, Clinton je s Bushom starijim kao guverener odlično surađivao i dan-danas su prijatelji. Ali u vrijeme izborne kampanje su se nemilo šamarali i koristili sve moguće slabosti.
Kad se pogleda odnose naših političara, ovo izgleda nestvarno i neostvarivo u Hrvatskoj - da se politička borba razdvoji od kasnije moguće suradnje i običnog ljudskog uvažavanja.

Još jedna zanimljiva stvar je potpora raznih osoba ili grupa. U SAD je sasvim normalno da različite kandidate podržavaju sindikati, poznate osobe, interesne grupe i svi kandidati se bore za njihov javnu podršku i onda je javno ističu. To uključuje i podršku raznih vjerskih grupa (crkava) koje odaberu kandidata koji je prema njima bolji i kvalitetniji. U Hrvatskoj se bilo koju grupaciju ili osobu koja se drzne javno podržati neku stranku ili kandidata javno blati i poziva na nemiješanje u izbore kao da je to nekakva demokratska stečevina.

Ostatak znate... Clinton je bio jedan od najmlađih predsjednika SAD-a, u dva mandata koji su većinom ocijenjeni kao jako dobro razdoblje za Ameriku. Predstavljao je neku mladu snagu, Treći put, ali je iz njegovog pristupa politici od 32. godine vidljiv ozbiljan pristup, promišljanje svakog koraka, program promjena koje je ponudio nakon 12 godina Republikanaca. Radio je vrlo malo glupih grešaka (uključujući Moniku) i stalno je pred sobom imao viziju onoga što želi napraviti s vlašću.

Svatko može iz ovog primjera mladog i uspješnog političara izvlačiti svoje zaključke. Usporedba SAD-a i Hrvatske oko političkog života možda i nije najpovoljnija, ali je svakako primjer kojeg bi se moglo promatrat kao uzor političke borbe koja ima smisla, bez toliko demagogije i amaterstva kao kod nas.
Nije dovoljno samo biti mlad, lud i beskompromisan. Ozbiljna politika zahtijeva i nešto puno više, nekakvu supstancu, viziju i puno dobrih suradnika kojih se nećete odreći prvom prilikom.

Komentari

ja dajem 12

ja dajem 12 (bodova).....samo kad bih znala kako :))

btw. još jednom apeliram na mraka - premda sumnjam u povoljan ishod - da se okane tih ocjena.

CC

Tko je glasao

Odličan post. Zbilja ima

Odličan post. Zbilja ima sličnosti između Milanovića i Clintona - naime oba su lagali. Ali Clintonova laž je laž gentlemana kojemu je jedna mlada dama u tamnim hodnicima Bijele kuće par puta popušila. Milanovićeva je laž pak puno težeg kalibra, sve je manje ljudi koji su je spremni progutati a na kraju će popušiti on sam. Druge sličnosti ne mogu prepoznati.

Tko je glasao

Bil Clinton, jedan od

Bil Clinton, jedan od NAJBOLJIH predsjednika SAD!!!! Kakvi su onda ostali. Da počnem:
1. veliki zagovornik smrtne kazne
2. odbio podpisati protokol iz Kyota
3. odbio pomagati programe kontrole rađanja u zemljama u razvoju koje imaju legalizirani abortus
4. u vrijeme seksualne afere, za skretanje pažnje javnosti, naredio bombandiranje tvornice lijekova u Sudanu (direktna posljedica: zbog pomankanja lijekova umrlo najmanje 25 000 ljudi). Poslije su američki stručnjaci priznali da je tvornica proizvodila SAMO lijekove. Čak i njihovi obaviještajci su je locirali samo kao tvornicu lijekova. Nikada se nisu čak niti ispričali, napr. sory griješka, 25 000 crnja manje.
5....
6....
Razlike Clinton - Bush? Clinton simpatično svira saksofon.
Staro je pravilo: američki liberal je po svjetonazoru veoma blizak evropskom fašitu.
S druge strane razumije se da uzimaju svoje političke protivnike u vlastitu administraciju: oni nemaju suštinske razlike. Ono što Ameri smatraju suštinskim razlikama za nas su neznatni pomaci. Prvo američke stranke nemaju programe koje bi trebali provoditi, već samo kandidate koji predlažu VLASTITU programsku platformu (nešto kao HDZ ekonomski program). Njihov zajdnički nazivnik: svijet kao stražnje dvorište SAD-a s američkim građanima kao poslušnoj i podređenoj masi sve bogatijih i sve osornijih oligarha. S građanima koji moraju raditi po dva ili tri posla da mogu prehraniti obitelj.

Tko je glasao

Posljednji američki

Posljednji američki predsjednik koji je unio nešto neindustrijsko u politiku jest kveker Nixon, koji se je uspeo sam. Nakon što je zaustavio rat u Vjetnamu, hladni rat i otvorio Kinu te ni u drugom mandatu nije uspio odanoj supruzi kao žrtvi toga nabaviti bundu, odjahao je u mrak sa najvećim gađenjem.

Kad je umro, ipak su se skupili svi. Predsjednik Clinton, bezlični jupi na kvadrat, je morao održati govor u zajedničko ime. Govorio je otprilike da je pripadnik onih koji su njega, Nixona, držali za gađenje samo, ali da mu moraju priznati da planduju na rezultatima njegove politike, da bi svijet bio mračan bez njegove igre.

Veoma bitno za nas. Umjesto malog poštovanja, za što je zaslužan i Nixon i šta su bile namjere, već tada sedamdesetih je krenula ista bahatost i gađenje bez pokrića. Industrijski klonovi glume američke klonove. Holivud to ne može pratiti. Naši predvode za evropske prilike. Sada ih pali i Hilary. Zato je došlo do filma Dogville i sličnih znakova za usijane glave.

Defetizam neće proći.

Tko je glasao

Šteta za ovako kvalitetan

Šteta za ovako kvalitetan post da nije došao do naslovnice :-(((

Pa evo, dajte ljudi taj još jedan bod ...

Tko je glasao

Stvarno, meni je Clinton bio

Stvarno, meni je Clinton bio kralj i onda a
pogotovo u usporedbi sa ovim sad...
Bio sam mu poslao mail neka ide za
gen. sek. UN ali začudo me nije posluša.

Tko je glasao

A tek Tony Blair! Politika

A tek Tony Blair! Politika je ozbiljan posao, a da bi se bilo uspješan političar/političarka neophodan je visok stupanj naobrazbe i/ili socijalne inteligencije. Inkubatori budućih političara su fakulteti društvenih znanosti (prije svega pravo i ekonomija). Veliki političari su rijetki kao i umjetnici ili vrhunski sportaši. Lijepo se uspoređivati i/ili tražiti uzore u razvijenim demokracijama, ali tu se uglavnom mora stati i realno sagledati svoju situaciju.

Hrvatska je zemlja kojoj njezin geostrateški položaj određuje sudbinu. Na našem tlu poniklo je vrlo malo političara koji su osobnom zaslugom igrali značajniju ulogu u europskim i svjetskim političkim zbivanjima, a oni koji su imali vizije razvoja i političkog uređenja domovine bili su nizom objektivnih čimbenika ograničavani u njihovoj realizaciji.

Priključenje Europskoj uniji i globalizacija pružaju nam novu šansu i za ravnopravnije sudjelovanje u oblikovanju svjetskog društva i za ingenioznije zahvate u uređivanju uvjeta života vlastite zajednice. Vjerojatno najveći hendikepi domaće politike jesu njezini tvrdokorni provincijalizam i parohijalizam. Čak i oni/one među političarima koji/e formalno imaju visoko obrazovanje (a takvih je većina) pate od manjka elementarnog znanja potrebnog za bavljenje politikom u suvremenim uvjetima i od viška osjećaja da su Bogom dani i da se cijeli svijet vrti oko njih i ove male zemljice. Oni/one koji uobičajenom demagogijom mogu vješto obrlatiti domaće birače i nametnuti im se kao vođe, nisu dorasli europskoj sceni. Oni/one koji se mogu suvereno kretati pozornicom međunarodnih odnosa i imaju viziju integriranja Hrvatske u tokove razvoja europskog i svjetskog društva, kod kuće nailaze na prezir i podsmijeh.

Da bi se Hrvatska iščupala iz svoje kronične marginaliziranosti potrebno je kreirati novu paradigmu vođenja i upravljanja društvom (odnosima u društvu) i sve što uz to ide. Za to su potrebni ljudi/suradnici koje spominješ u posljednjoj rečenici svog posta, a ja ih vidim potencijalno u društvenim znanstvenicima koje inteligentni politički lideri neće doživljavati kao prijetnju, nego će u tom outsourcing-u vidjeti nužan uvjet bilo kakvog smislenog bavljenja politikom.

grgo

grgo

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci