Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Tražili ste, sada gledajte ?etiri godine

Bart Ehrman, ?ovjek koji vjerojatno zna nešto o tome, je napisao cijelu knjigu koja se bavi odnosom Biblije i ljudske patnje iz svoje posebne perspektive: što je više prou?avao religiju i biblijske zapise, to je od evangeli?kog fundamentalista polako postajao agnostik. Problem teodiceje — ukratko, ako je Bog dobar, zašto postoji toliko zlo i zašto ljudi toliko pate, pa ?ak i oni sigurno bez ikakvih grijeha npr. kao mala djeca — za njega je zna?io kraj vjere. Ja nikad nisam ni bio vjernik, pa me takva pitanja zašto? samo površno dodiruju, kao vrsta intelektualne znatiželje.

Me?utim shvatio sam da su povijesno, pa i danas, ljudi mnogo manje brinuli o tom problemu nego što se nama ?ini. Malo tko brine o uzrocima zla, malo tko brine o nesre?i... jer ljudi smatraju nesre?u osnovnim stanjem. Život je nesretan, sve je loše, a za rijetke trenutke sre?e — koji mogu biti i svakodnevni, kao ru?ak na stolu — treba zahvaliti kao nešto iznimno.

Istria - terra dolente

Kad je crkveno zvono odaslalo svoj posljednji njihaj u maglovitu zoru, kolone vozeva, žena i djece napuštali su Ližnjan i uputili se prema Puli, tog 18. svibnja 1915. Većina mladića i muškaraca bili su već prije godinu dana poslani u Galiciju ili Srbiju, a neki su, ulaskom Italije u rat na strani Antante, bili premješteni na talijansko bojište; među tim se samoubojicama našao i moj prapradjed koji je kasnije pričao o zaleđenim nosevima u Poljskoj, kukavnim Talijanima na rijeci Piave, nenaoružanim Rusima koji su bili izloženi pogibelji jer je jedna puška bila dodijeljena dvojici vojnika pa je zadaća onog koji bi prilikom okršaja preživio bila da uzme pušku svog palog kamarada i nastavi se boriti za Cara i Mater.

Tišina je, kako je govorio, bilo nešto za što bi bio dao pola svog života, ne znajući pritom da je upravo ona pratila njegovu obitelj i suseljane do pulske željezničke stanice gdje su bili ukrcani u vagone i otpremljeni u razne dijelove Austro-Ugarske, u nepoznato.

Miljenićev poučak: Trebaju li političari počet bježati od građana?

Najnoviji napadi na jednog od istaknutijih ministara u Kukuriku vladi, Orsata Miljenića, zbog razgovora o zapošljavanju kćeri građanina koji mu je prišao u Požegi otvorili su nekoliko zanimljivih pitanja. Prvo i najvažnije je, svakako, trebaju li političari, a posebice oni na utjecajnijim funkcijama uopće razgovarati s građanima kad se dogodi nekakav neformalni susret. Radi se, naime, o svojevrsnom paradoksu jer svi PR priručnici i veliki dio javnosti traže stalan i što izravniji kontakt, a opet, kad do takvih kontakata dođe, čini se, dio javnosti i politička konkurencija će učiniti sve da kompromitiraju političara koji se upustio u neformalni razgovor. Da se Miljenić na javnom mjestu okružio fizičkim osiguranjem kako bi izbjegao svaku mogućnost da mu građani priđu i nešto kažu, ili priupitaju kao u ovom slučaju, lako je zamisliti kako bi bilo ocijenjeno takvo postupanje. Otuđenje i strah od građana, trošenje novca poreznih obveznika na neposredno osiguranje i uskrata lokalnom stanovništvu ionako rijetkih prilika da oči u oči i potpuno slobodno porazgovaraju s onima koji obnašaju vlast, samo su neki od vrlo izvjesnih prigovora s kojima bi bio suočen.

oduzimanje prava raspolaganja vlasništvom,

VLASNIŠTVO je svetinja i NE oduzima se vlasništvo,
ali oduzima se pravo raspolaganja vlasništvom,
primjerice,

PRIJATELJ ME ZAMOLIO ZA SAVJET
evo što mu se dogodilo, što da uradi, do boli je konkretno,

KLIJENT je 2010-05-27, 09:22 ušao u poslovnicu HPB (hrvatska poštanska banka) u Zagrebu, Juriši?eva 4, uzeo broj i stao u red ?ekanja do poziva da pristupi HPB-u,

?ekao i do?ekao i pristupio ispred HPB zaštitnog stakla broj 3, predao osobnu iskaznicu i zamolio ispis uplata-isplata sa svoga teku?eg ra?una,

HPB, molim karticu teku?eg ra?una,
KLIJENT, sada je nemam,

HPB, molim ugovor o teku?em ra?unu,
KLIJENT, sada ga nemam,

HPB, NE mogu vam dati ispis uplata-isplata sa vašeg teku?eg ra?una,
KLIJENT, a zašto?
JA sam vlasnik svojih papirNov?anica koje sam pohranio kod vas,

HPB, svojim ugovorom s HPB-om vi ste izvlastili sebe od prava raspolaganja vlasništvom svojih papirNov?anica i s HPB-om poslujete samo preko HPB-dokumenata,
KLIJENT, molim objašnjenje šefa,

HPB-šef, ponavlja isto,
KLIJENT izlazi iz poslovnice i ulazi na susjedna vrata u HPB (hrvatska poštanska banka)

HPB-zaštitarka, izvolite...

Ususret MMF-u

Izglada da se lagano moramo pripremati za dolazak MMF-a. Poznato je što oni traže i sad je stvar u tome kako izigrati MMF, a da ispadne kao da smo ispoštovali njihove uvjete o smanjenju javne potrošnje itd.

Predlažem hajku na javne službe i zahtjeve za otkazima. Onda kad se dobro isprepadaju ljudi, vlada odlu?i pomo?i nama i prevariti MMF. Odlu?e da ?e na državnoj pla?i ostati samo osnovne djelatnosti po službama dok ?e drugi kao ?ista?ice, portiri, domari pa i dio ra?unovodstava( posebno u školama), prije?i u privatne firme koje ?e obavljati usluge ?iš?enja i održavanja javnih ustanova. Naravno, tako ?e se podijeliti javne službe, zaštiti ?e se oni na vrhu i obrazovaniji, a za ove dolje koga briga, što nisu u?ili.

Kad se to privatizira mo?i ?e se smanjiti i pla?e ?ista?icama, portirima...
Tako ?emo potaknuti poduzetni?ki duh koji ?e u konkurentskom okružju u želji da dobiju posao smanjivati pla?e i prava radnicima.

Rajkooo, javi see!!!

Na jednom stranom tv-programu kojega volim zvati programom za zaglupljivanje ide emisija pod nazivom Craft Wars u kojoj je poanta od ničega napraviti nešto i to nešto, uvjetno rečeno, uporabne vrijednosti. Pretpostavlja se da natjecatelji dolaze sa iskustvom, vještinama, znanjima. I iako je natjecateljima dano "nešto", to u pravilu nisu predmeti koji se uobičajeno koriste za izradu takvih stvari i sami bez drugih dodataka ne bi natjecateljima bili od pomoći. Ipak, zato je natjecateljima na raspolaganju i čitav set materijala, od drveta preko tkanine do boja i nekih kerefeka koje nikad u životu nisam vidjela, a koje mogu neograničeno koristiti da bi stvorili ono što žele. Tako je nekako i u političkim kampanjama. U pravilu ne utječeš na to tko će ti biti glavni politički konkurent na određenim izborima, ali u svakom slučaju znaš da u prostoriji do imaš više nego solidnu bazu materijala koju možeš primijeniti na bilo koji dani materijal i za postizanje bilo koje svrhe.

Post-europska unija ?

****************************************************************
Izvorno objavljeno na Otvorenom Blogu, Facebooku i Twitteru.
Jer je na Pollitici najbolja blog zajednica :)
*****************************************************************

LINK na novu kartu Europe

Kako sam promijenio web-site Ujedinjenih Naroda

Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.

Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:

"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."

Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.

Pa sam čak i mjesec dana kasnije dobio odgovor iz Ministarstva gdje su rekli da će se pobrinuti da se to ispravi.

Ja sam u ovih proteklih godinu dana par puta bio na stranicama visoke komisije, pa ništa.

Izmjene ZOR-a - put u antieuropsku avanturu

Nakon današnje sjednice Vlade, jasno je k’o dan da je putovanje u Ameriku, prvu kapitalisti?ku državu svijeta, na Jadranka Kosor ostavilo snažan dojam! Toliki, da je odlu?ila, avangardno iskora?iti iz uobi?ajene europske prakse i stoljetne tradicije pregovaranja radnika i poslodavaca, te stvari oko tzv. radni?kih prava prepustiti isklju?ivo na volju i milost poslodavcima. Snažan je to Jacin iskorak prema Hrvatskoj izvan Europe, u kojoj se tripartizam, socijalno partnerstvo, kolektivni ugovori i sijaset razli?itih instituta i institucija brinu da se o?uvaju ne samo dostignuta radni?ka prava, ve? i da se štiti dostojanstvo radnika pa i samog rada.

Današnji Vladin prijedlog izmjena triju ?lanaka Zakona o radu, koji je po hitnoj proceduri upu?en u Sabor, ozbiljan je udar na zaštitu i sigurnost radni?kih prava u Hrvatskoj i zna?i uvo?enje prakse permanentnoga, jednostranog poslodava?kog pritiska na zaposlenike.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci