Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Prošla je prva godina, hvala svima

Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na blogu Šibenska konoba je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.

U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće Šibenik. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.

Šumski požar u hrvatskim medijima

Istog trenutka kad se u Jutarnjem pojavio tekst zaredali su komentari čitalaca – idioti, neznalice... Medjutim, drugi su portali mirne duše prenosili potpuno krive informacije, a dio je čitalaca i raspravljao na osnovi tih nebuloznih podataka i usporedbi.

U toj ludosti vise nema ni sistema, sta god ap našao u tome. Jutarnji je list u petak ujutro na internetu objavio potpunu nebulozu, naslovljenu Ivica Todorić sedmi najbogatiji Zemljanin. Nebulozu je potpisao Viktor Vresnik, koji – sudeci prema slikama – izgleda prilicno ozbiljan covjek, u godinama. Navodno je podatke, ili samo ideju, tko će ga znati, prenio iz slovenskih Financi. Na stranicama Financi taj tekst nisam našao. Finance su slovenski orgininal hrvatkog business.hr. isti im je izvorni vlasnik, švedski nakladnik poslovnih novina Bonnier press, jedan od najvećih u Europi, ako ne i najveći.

Parole, parole, parole! (Jedan tuđi post!)

Priča je ovo o tranziciji, a zametnula se u prvomajsko vrijeme kad sam "impostao" dva posta Jedna mala šala 29.04. i Jedna mala šala(2)!? Kreativno čitanje Marxa!, našalivši se malo kroz citiranje Marxa u osuvremnjenim uvjetima.

Na te postove se javio izvjesni "Anonimni korisnik" s vrlo zdravorazumskim komentarima, kojeg sam nagovarao da se uključi na Pollitika.com, što nije prihvatio preferirajuči promatraćki status, na što ima pravo. No spomenuvši pojam tranzicije dao mi je svoj komentar o tome pojmu kojeg smatram previše vrijednim da bi ga se ostavilo da čući na već više slabo posjećivanom postu, a tema je više nego aktualna, pogoovo u predizborno vrijeme.

Korupcija razara pravosuđe i zdravstvo

Danas ja TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA izdao priopćenje povodom objave Globalnog korupcijskog izvještaja 2007 – pravosuđe. O problemu korupcije puno se govori i piše a gotovo ništa protiv nje ne poduzima. Metastaze korupcije najviše razaraju pravosuđe i zdravstvo. Pa pogledajmo.

Što se dogodilo u Dubrovniku?

Završio je prvi krug lokalnih izbora i dogodilo se, ustvari, očekivano. Prema dvije relevantne ankete, rezultati odgovaraju upravo njima. Što je bitno za naglasiti? Bitne su (naravno, govorim za sada o razini grada Dubrovnika) razlike u broju glasova pojedinaca i stranačkih listâ.

Proljetno čišćenje se ne/mora nastaviti

Ono što je u nekoj drugoj županiji nekima uzeto kao krimen se u slučaju predsjednika skupštine Zagrebačke županije Damira Mikuljana (HDZ) iz nekih ne/poznatih razloga nije primijenilo mada za istog možda ima daleko više razloga od nekih koji su već „otišli“, posebno jer će oko niza događaja vezanih uz navedenog svoj pravni sud dati i za to mjerodavne institucije pravne države.
Damir Mikuljan je inače pravnik po struci koji ima i svoj odvjetnički ured, i koji uredno radi i više no unosne pravne poslove za jednu (a možda i više) tvrtki kojima je Zagrebačka županija osnivač. Uz to kao predsjednik Županijske skupštine koji tu dužnost obavlja kako on i sam često voli naglasiti samo kao volonter, preskačući činjenicu da za to časno „volontiranje“ prima svaki mjesec novčanu naknadu od cca 7.000,00 kuna, koristi službenu karticu i dakako, službeno vozilo.

Što dalje radi Smail aga

Otvorite stranicu Vlade Republike Hrvatske. Na stranici je 58. sjednica, od 28. svibnja (koja bi, da ima pravde na ovom ili nekom drugom svijetu, bila i posljednja sjednica te vlade) i pod to?kom dnevnog reda 1.1. Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o radu s tekstom kona?nog prijedloga zakona. Obrazloženje nemojte ni ?itati – u njemu Vlada govori kako ?e onima kojih se zakon ti?e (a ti?e se svih radnika u Hrvatskoj, fizi?kih, umnih, bezumnih i maloumnih, pa i onih koji podržavaju ovu vladu) biti mnogo bolje kad im se uzme i ovo što imaju, kad im se skinu ga?e, kad ih se siluje i kad se oko toga ne?e imati kome ni požaliti. To obrazloženje cinizmom se približava upozorenju Udruge poslodavaca koja jadnog malog Kosora (ne Jadranku, onog drugog) upozorava da se ne šali s oporezovanjem visokih pla?a jer se na taj na?in destimulira obrazovanje. A asistenti (s doktoratom) na fakultetima imaju pla?u šest do sedam tisu?a kuna. No, dobro, obrazloženje nemojte ?itati. ?itajte Zakon.

Za po?etak, u prvom ?lanku Vlada kaže: U Zakonu o radu (''Narodne novine'' broj 149/09), u ?lanku 79., stavak 3., mijenja se i glasi:

Presvetli hoće dati ali i primiti, onako balkanski, muški

Hrvatska je zemlja koja je zahvaćena korupcijom. Ta činjenica poznata je hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Politika pritisnuta uvjetima koje treba ispuniti za pristup Europskoj uniji, glumata borbu protiv korupcije. Svako malo pojave se hrvatski “autoriteti” i odlučno objavljuju velike akcije i mizerne rezultate u borbi protiv korupcije. Tako smo već zaboravili na: maestre, hardvere, softvere, hamere, gruntovčane, vikinge i još hrpu drugih akcija glupih naziva. Nesposobno odvjetništvo, nespretna i po građane i svoje djelatnike, opasna policija samo evidentiraju kriminal. Oni po narudžbi pokrenu istragu nakon otkrivanja nekih od kriminalnih radnji, a krivac za kriminal, umjesto da završi u zatvoru, bahato javnosti na upit o kriminalu poručuje “pustimo pravnu državu da učini svoje”.

Ono što je trebalo biti pravna država i učini svoje: mlitavi, mulja, laže, prikriva i čeka da se zaboravi. Model je isproban i zahvaljujući njemu u hrvatskom cirkusu i dalje nastupaju zvijezde predvođene: premijerom, ministrima, gradonačelnicima, zastupnicima, stranačkim vođama i inim mutnim tipovima.

Alpsko-Balkanska banana republika

Alpsko-Balkanska banana republika

Prošlog ljeta mi je perilica rublja „Gorenje“ napokon pustila dušu pa sam išao kupiti novu. Gdje sam god došao prvo što mi je prodava? ponudio bilo je ponovo „Gorenje“. E kazao sam mu sve samo ne to. Bilo koju ?ak i neku koja teoretski ne radi na struju pa treba kurblati radije nego Gorenje. Napokon sam kupio novu perilicu i to na struju bez kurble, pere isto kao i Gorenje ili kao Bosch koji imam u Njema?koj. Zbog takvog ponašanja me je i moja vlastita žena s kojom ove godine slavim 25-godišnjicu braka gledala iznena?eno i ?ini mi se, ne bez doze prezira.

Srce, a ne država

Nema u ovom sranju koje je pogodilo Hrvatsku, Srbiju i Bosnu, ništa "zanimljivo", otići iz kuće sa dvije vrećice i gledati kako ti čitav dotadašnji život nestaje pred očima, je sve samo ne "zanimljivo". Ipak, jednu stvar valja primjetiti  - Država, ta tvorevina bez koje "ne možemo", u šta se ona pretvara u ovakvim situacijama?

Nijemog i tromog promatrača, čije vladajuće strukture i nomenklature vode brigu o utjecaju katastrofe i njihovog ponašanja tokom iste na njihov sljedeći mandat. A ljudi? Što čine ljudi? Obični, lijevi, desni, dobrostojeći, siromašni, klempavi, debeli, mršavi, vjernici, nevjernici, obrazovani, neobrazovani, što čine?

Samoorganiziraju se! Oh, kako to gordo i "anarhistički" zvuči. Solidarnost i udruživanje bazirano na potrebitosti postaje sasvim prirodni poredak čiju srž čini - osjećaj i razum.

Zašto nam kataklizma treba pokazati tko smo i što smo zapravo? Sami sebi se čudimo, odakle sada takvo jedinstvo, konsenzus, dobra volja da se pomogne? 

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci