Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

NATO 007 - dozvola za ubijanje

Hrvatska je ponosna ?lanica NATO-a. Ju?er smo imali priliku ?uti da smo možda deficitarni u zraku i na moru, ali da su naši vojnici sposobni, a ta sposobnost je apostrofirana našim sudjelovanjem u mirovnim misijama NATO-a diljem svijeta. Jedna od naših prvih misija je ona u Afganistanu, gdje naše vojne snage rade ve? godinama. Svi imaju za naše vojnike samo rije?i hvale.

Danas se dogodio jedan - incident. Talibani su napali vojni kamp, a NATO je odgovorio helikopterskim napadom koji je imao strašan u?inak - ubijeno je jedanaestero djece i dvije žene. Kad je to samo napisano ne dira previše nas zapadnjake, ?lanice NATO-a, kandidate za EU, korisnike socijalnih prava, ?iste vode i prava na prosvjede. Ali tko god da je gledao podnevni dnevnik i vidio snimke te djece koja imaju oko 5 godina, ne može ostati ravnodušan.

Carica Umirovljenica i Car Penzioner

Državni je proračun, da olakšam priču, kolač, preciznije torta. Prilično velika torta, od oko 108.000.000.000,00 kuna ili, ako niste ulovili, 108 milijardi kuna. Unaprijed se zna da je najveći dio te torte zadan, odnosno da su kriške podijeljene. Prije svega na zdravstvo, zatim plaće državnih i javnih službenika i namještenika te za mirovine. Ne smijemo zaboraviti socijalu i ostaje nam nešto malo za znanost, obrazovanje, razvoj i infarstrukturu.

Kolač, odnosno torta, sastoji se, prije svega, od poreznih prihoda, znači ono što se skupi s leđa nas koji crnčimo i vučemo, a zatim od PDVa kao najizdašnijeg poreza te još nekih prihoda u koje spadaju sredstva od privatizacije i to bi, uglavnom, bilo to. Jedan od najeksponiranijih predstavnika Hrvatske stranke umirovljenika, Silvano Hrelja, uporabio je nešto drugačiju sliku da bi ocrtao proračun. Hrelja reče: Dokle god mi cijedimo limun, a iz limuna kaplje sok, mi ćemo to činiti i dalje.

Dosadašnji sustav upravljanja se raspada - drugi krug izbora za velike gradove je zadnja šansa za proboj iz obru?a

Dosadašnji sustav samo upravljanja / samoposluživanja na zajedni?ki a zapravo tu?i ra?un vlada 40 godina.

Taj sustav se raspada jer ništa ne može biti funkcionalno i održivo ako se ne vodi stru?no, ako uop?e nije važno koliko se troši te ako je sve otvoreno i snažno opredjeljeno za sve ve?i nered, trošenje, nepla?anje, plja?ku i da ništa nije važno. U upravljanju se ne može svime jednako upravljati, jer tada upravlja krdo sustava i nitko. Demokracija je jedno a u okviru toga složeni projekt može voditi najviše nekoliko osoba a ne tisu?e i sav sustav, baš sav sustav ne može rješavati 99 % toga.

Novinari (opet)

Čudi me da nitko nije komentirao, pa ću par riječi:
-dvije naizgled nepovezane vijesti koje pokazuju svo blato hrvatskog novinarstva iz iste kuće:
-prva:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/suspendirani-cico-senjanovic-otkriva-...

Ćićo, kolumnist Slobodne, koji je doduše sa svojim kolumnama na tragu Smoje, no daleko daleko od ironije i duhovitosti starog mačka. Premda su i jedan i drugi povremeno znali pljucnuti iz kotla iz kojeg kusaju. Ćićo je pljunuo izgleda malo više (možda je pronašao angažman u konkurencije...)
"
malo higlighta iz indeksovog članka:

Za?arani krug duga

Zašto cijelo vrijeme spominjem veliki problem vanjskog duga Hrvatske? Sada ?u u nekoliko koraka obrazložiti ove teze na znanstveno utemeljenim tvrdnjama... Trenuta?no ukupni vanjski dug RH iznosi oko 40 milijardi eura! Tko je to sve dužan? Dužan je privatni sektor, a najviše je dužna država. Kasnije ?emo vidjeti zašto je to bitno.

Postavlja se pitanje koji je dugoro?ni utjecaj velikog javnog duga kao što je ovaj? Inozemni dug sprije?ava gospodarski rast Hrvatske jer smanjuje rast potencijalne proizvodnje. Smanjuje rast potencijalne proizvodnje zbog toga što premješta privatni kapital, pove?ava neu?inkovitost uzrokovanu oporezivanjem i prisiljava državu da smanji potrošnju kako bi održala svoje inozemno posu?ivanje.

Kraj Republike Srpske? Ili, koliko se isplati genocid?!

Kada je Peter Galbraith ( kao gost kod Stankovića u „Nedjeljom u dva“ povodom izlaska njegove knjige „Kraj Iraka!“ ) pričao o stanju u Iraku iznenadila me spoznaja da je formiranje Kurdske države na sjeveru Iraka već gotova činjenica, što predstavlja kraj Iraka kakvog smo donedavno poznavali. Činjenica da Amerikanci (barem oni koji su organizirali svrgavanje Sadama) nisu poznavali temelje na kojima je povijesno bila zasnovana i realno se održavala ta država, nije neki bitan podatak. Uostalom, pitanje je, da li je američko neznanje doista presuđivalo u slijedu događaja, ili jednostavno američki politički pragmatizam (poslije kolapsa Sadamove vlasti, Amerika tj. Busha juniora i saveznike je interesirala samo naftu, koju su jedinu stavili pod kontrolu, dok su sve drugo prepustili stihiji, u kojoj je definitivno izgorio nama poznati Irak).

Lukavo, nema što ...

Svojedobno, kad je Evropa po?ela pritiskati onoga što je besmisleno bauljao bespu?ima, radi njegove bosanske avanture, kad je Kinkel govorio da se "Tu?mana na vrata istjera iz Bosne, a on se kroz prozor u nju vra?a", on se ozbiljno naljutio na Evropu i odlu?io "presaviti tabak" približavaju?i se SAD.
Bar je on tako mislio.
Mislio je on i da je nenadmašan u "umjetnosti mogu?ega", pa je tako bio uvjeren da mu nitko nije dorastao, a istina je da je on politiku shva?ao kao "moma?ko nadjebavanje" i priliku da se onoga s kojim se pregovara ustvari pokuša prevariti ?esto na vrlo prizemne na?ine.
Mislim da ne trebam posebno naglašavati da je i u nadmudrivanju uglavnom izvla?io deblji kraj.
Sporazum iz Daytona to najbolje pokazuje.
Tu?am je bio uvjeren da ?e on svojim "umije?em" uspjeti, ako ne baš posvaditi Evropu i SAD, a ono bar suprostaviti ih, pri ?emu ?e Ameri zauzeti njegovu stranu, pa ?e on tako profitirati.

Priručnik za pravilno neslaganje (idemo dalje :-))

Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.

Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.

Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.

Umjesto krvarine i zločinarine- iskrena isprika, umjesto zadovoljarine pljuvačinom- argumenti

Nakon besprizornoga @lignjina napada, vulgarnostima, rječnikom nedostojnim ne poluintelektualca, nego nedostojnim "teške sirovine" eksplodirale od nakupljenih mu plinova mržnje, slijedio je komentar:

* * *
Milan Babić- kajanje za "sekunde najniže zadovoljštine"
http://pollitika.com/poslije-institucija-potop#comment-461635

Braća ti,su si davala zadovoljštine po RH i nakon ww2, i devedesetih- od Vukovara, preko Škabrnje, do Srebrenice, pa u logorima po Srbiji!

Ta iskonska mržnja razdire te toliko da si otkrio svoju ćud zamotavajuću mržnju , a u što nego, kao i oni, u takozvani "antifašizam".

Drečite okolo kao "aveti" iz prošlosti o nekakvome antifašizmu, toleranciji, ksenofiliji, a obični ste sljedbenici Dobrice Ćosića- koji vam je pred svijetom razotkrio vlastitu pokvarenost do granice koju normalan svijet ni ne vidi u vama- jer se njome još ponosite-: samo takva spadala i mogu tražiti nagrade za svoje zločine, i tražiti uživanje u krvarini koju bi im priskrbili zločinci, svojim zločinima, a srbizirana vlast u RH svojim poštivanjem tih zločina i pretvaranjem istoga u "demokratska prava" stečena teškim minulim radom na Ovčari, po logorima u Srbiji, na putu od Vukovara do Srbije.

A to te boli- istina!?

I umjesto da prosipaš svoje floskule o mome "fašizmu", "šovinizmu" i "ksenofobnosti", i napadaš mene, a ne izrečeno, opravdaj, primjerice- ako možeš "pravo Srba" u Vukovaru na krvarinu i zločinarinu stečenu za teški rad na Ovčari, ili pobij činjenicu, navodeći bilo koji primjer na svijetu, da je Hrvatska vojska bila vojska koja je imala najmanje "kolaterale" u osobađanju svoje države od ubojica i masovnih zločinaca "koji su si dali trenutke zadovoljštine" na "osobođenom od ustaša" teritoriju, te da je pollitika bilo mjesto upornoga, kreativnoga, teškoga, masovnoga- rada na ZZP-u, te da upravo ti "neimari" zagovaraju nagrađivanje zločina na uvjetima stečenim ubijanjima i zločinima, te podmuklošću onoga kojemu po grobu pišu "izdajica", ili pobij sumnje da se to sve događa zbog ,višestruko od postotka u stanovništvu, srbizirane vlasti u RH koja pokušava iskoristiti svoju povijesnu priliku ostvariti u miru ono što neki nisu mogli u ratu- ostvariti snove četničkome vojvodi i srpskome Predsjedniku- poznatome u Srbiji (B-92) da je vjerojatni ubojica 15-tak ljudi iz hrvatskoga Antina, da je "Vukovar srpski grad"!
Nitko s pollitike nije osporio ništa od ovoga, jer je to jednostavno-istina, koja neke boli, ali to je njihov problem- jer dosta je pollitika grcala od njihovih laži i vrijeđanja onih koji su pobijali njihov ZZP.

Analiziraj ovo:Izbori u Opuzenu 2009.

Živim u Opuzenu. To je jedan zaista lijepi gradi? na lijevoj obali Neretve, okružen rije?nom deltom jedinstvenom u ovom dijelu svijeta, u kojem se osje?a dalmatinski štih iako nije uz sami Jadran – nema puno borova, galeba ni ko?arica, a opet je Mediteran na svoj na?in. Opuzen je po mnogo ?emu jedinstven i tu ?emo se svi mi Opuzenci složiti, da je lijep, na jedinstvenom geoprometnom položaju, da je bogat duhom, kvalitetnom klimom i plodnom zemljom. Ne?emo se nažalost složiti oko još više toga; ne iz razloga koji su proizvod vlastitog razmišljanja i tuma?enja ve? odre?ene doktrine. Da, poga?ate – rije? je o politici.

U Opuzenu se u posljednje dvije godine mnogo toga napravilo. Aktualna politi?ka garnitura odlu?ila se othrvati osje?aju samodostatnosti nakon što je bila izložena žestokoj kritici putem lokalnog bloga, u kojem se po školskom primjeru argumentirano i ciljano naglašavala potpuna nezainteresiranost i nesposobnost gradskih otaca da riješe egzistencijalne probleme vlastitih gra?ana odnosno glasa?a.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci