Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Revolucija

U svakom dosadašnjem društvenom sistemu postoje ljudi koji su nezadovoljni s raznim aspektima vlastitog života i sa društvom u cjelini.Postoje tri grupe nezadovoljnika i ovdje sam se u to uvjerila kroz višemjese?no kumuniciranje te smatram da je autor ovog teksta dobro analizirao te skupine...

1. „Prvu i najve?u grupu ?ine TIHI NEZADOVOLJNICI.Oni su obi?no nezadovoljni svojim osobnim položajem u postoje?em društvenom sistemu,ali su ponekad nezadovoljni i sa sistemom u cjelini.Ipak,njihova najbitnija psihosocijalna karakteristika jest društvena i politi?ka pasivnost,tj.oni se ne bore da svoj položaj izmjene.
Glavni emocionalni doživljaj u njih jest strah i bojazan da ne bi upali u aktivno društveno-politi?ku borbu i tako izgubili svoj „mir“ i „koru kruha“ što ju, premda nezadovoljni,grickaju. To su,drugim rije?ima,oni što drže „figu u džepu“,ali se ni za živu glavu ne usude pokazati je protivniku,to su plašljivci i sebi?njaci,zbog kojih ni jedan režim baš mnogo glava ne boli.

Pet razloga zašto mi se sviđa Zoki Milanović

Unaprijed svjesna da ću na sebe navući gnjev i desnih i lijevih, no kako mi se po dobrom starom običaju za to fućka, podijelit ću sa vama svoje impresije u vezi (ne "u svezi" ili "glede"!) aktualnog premijera.
Kako se na dotičnog osula paljba nezadovoljnika različitih političkih uvjerenja, ja ću probati sažeto i jasno napisati što je ono što me se dojmilo kod njega i zbog čega mi je narastao u očima možda čak više kao čovjek nego kao političar (iako je teško vjerovati da su i političari ljudi).

Prvo - inzistiranje na primjeni hrvatskih zakona na hrvatskom teritoriju. Mislim prvenstveno na uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru. Bez obzira da li se to uvodi po međunarodnoj direktivi ili ne Milanović je pokazao čvrstinu i odlučnost kako u srazu sa pomahnitalim braniteljskim parazitima koje je angažirao HDZ za prljavu rabotu rušenja vlasti, tako i prema bezličnom Ivi Josipoviću koji je otvoren čak i za promjenu tog zakona, ukoliko će mu to jamčiti ostanak na vlasti.

Zašto Milanović želi Milanku Opačić za potpredsjednicu?

Nakon vijesti da Milanović neće imati protukandidata na narednoj SDP-ovoj konvenciji, bit će poveća lista kandidata za potpredsjedničko mjesto. Uz mnoga istaknuta imena starih i zaslužnih SDP-ovaca, Milanović ne taji svoje favorite.

Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat!

Iako među mojim fb prijateljima ima puno SDP-povaca (jer ih ima puno na fb-u, a meni su ipak svjetonazorski bliži), milsim da velika većina pokazuje antipatije prema dvije dominantne stranke.

Ja sam glasao za SDP, odnosno njihovog kandidata, samo jednom: u drugom krugu predsjedničkih izbora 2010.. Isto tako i drugi, desničari s kojima polemiziram na forum.hr, pollitika.org i drugdje.

Sad imamo situaciju, na izborima za Europski parlament, da uz dvije vodeće koalicije, četiri snage imaju šansu osvojiti mandat. Mislim da bi bilo dobro za Hrvatsku da sve četiri uspiju! A sve četiri su u nesigurnom graničnom području, vjerojatno će imati oko 5 do 10% glasova, nisu sigurne. Zato trebaju podršku! Samo po sebi nije to fundamentalno, naravno, ali bi bio dobar signal vladajućima da se zabrinu pred izbore za Sabor.

Valjda on to najbolje zna?

Pišu?i dosad o živom zlu i zatiratelju hrvatske industrije, Borislavu Škegri, napisao sam neprijepornu ?injenicu da njegovo poimanje gospodarske politike, 1993.-2000., nije podržao niti jedan hrvatski ekonomist od imena, a ipak je bio suveren jer je imao Tu?manovu bezrezervne podršku, a Tu?man je na podru?ju ekonomije bio izuzetno "jak", kao i na drugim podru?jima uostalom.
Sve su to za njega bila bespu?a po kojima je besciljno tumarao, što je omogu?avalo živopisnim likovima poput Škegre, Šuška, Canjuge, Pašali?a ... da prigrabe silnu mo?, koju su uglavnom zloupotrebljavali.

Borislav Škegro je glavni mozak gospodarstva koje svih ovih godina imamo, a time i svega onoga što danas u RH imamo:
Zahvaljuju?i ekonomskom geniju B. Škegre, mi danas gotovo više i nemamo industrije.
Zahvaljuju?i ekonomskom geniju B. Škegre mi danas imamo brojne trgovinske lance, uglavnom strane.
Zahvaljuju?i ekonomskom geniju B. Škegre sve smo rasprodali i "privatizirali". I dok svi, oni od imena i oni bezimeni, znaju da je pretvorba vlasništva i privatizacija imala sve elemente plja?ke, ekonomski genije B. Škegre raspoznaje je kao nešto "što nas je spasilo".

Sretan Uskrs svima

Veliki Tjedan je pri kraju. Muka Isusova bliži se kraju i očekuje se njegovo uskrsnuće. Uskrsnuće koje je temelj svih kršćanskih vjernika. Da nije bilo uskrsnuća Isusov nauk ostao bi samo puka predaja. Iako spadam u paušalne vjernike, (to jest idem u crkvu samo kad moram) i kako nisam pristalica dogmi to ne znači da ne poštujem tradiciju. Ne sjećam se da je u mom životu bilo dovoljno razloga da se prekine tradicija. Za vrijeme socijalizma ili kako to neki vole reći komunizma, uživali smo pjevati Bana Jelačića i Vilu Velebita. U Velikom tjednu u školu donosili pisanice. (tada je Uskrsni ponedjeljak bio radni). Kao djeca i mladi ljudi kopirali smo Američke filmove i običaje. Nismo bili James Dean ali smo bili buntovnici na način kako nam je bilo „dozvoljeno“. Tada se mi u Zagrebu nismo dijelili na bogate i siromašne, već na one ispod Ilice, i one iznad Ilice. Mnogima će biti jasno i zašto. Dijeli smo se na one koji su dobili „ boračke stanove“ i mi koji smo imali radničke kučice. Morali smo poštivati „drugove koji su prolijevali krv za našu slobodu.“

Rat kao predatorsko ostvarenje države Gospodnje

„Kako može nešto loše (rat) biti u ime nečeg dobrog? Ili, da li možemo na nemoralan način postizati moralne ciljeve i stvarati pravedna društva...?“

"Dečki iz stare Vlaške" malo su se "zekali"

Sve počelo prije šest dana kada je u Jutarnjem listu bilo objavljeno da je Milan Bandić zaradio 150.000 kuna u kovanicama kladeći se s Darkom Turopoljcem na utakmicu Liverpool – Arsenal. Tada su svi bili dobro raspoloženi i spremno pozirali fotoreporterima pred sanducima punim kovanica. Bandić je čak i najavio novu okladu za još veći iznos te ako dobije okladu, novac ide dinamovoj generaciji iz 82.

No onda je počelo… sile nečiste, ti zli novinari počeli su kopati i ispitivati otkud Bandiću uopće novac za klađenje kad prema imovinskoj kartici ispada da bi trebao prodati stan da bi mogao sakupiti toliko novaca. Zatim su se počela i postavljati pitanja radi li se tu o ilegalnoj kladionici, da li bi se javna osoba kao što je gradonačelnik uopće smjela kladiti te kako takva osoba može biti dobar gospodar ako je sklona takvom riziku.

Ispunjena obe?anja

Gospo?a Jadranka Kosor i njen tim izradili su plan mjera kojima bi oni ovu državu odnekuda izvukli i nekamo odvukli. Kao da je država šleper, a mi svi krumpiri na prikolici. Ili gotovo svi. Ljudi svakojako reagiraju. Neki su oduševljeni jer su u pravilu oduševljeni svim ?ime nas po?asti predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a. Pa i ovakvim mjerama. Tim ?udacima ne treba se ?uditi jer oni od toga žive, a ne od našeg ?u?enja. Drugi kažu da je to „udar na zdravi razum“ ili „popis dobrih želja“ ili tako nešto nedore?eno, što jedva da zaslužuje da se uporabi na toaletu. Pod uvjetom da se otisne na odgovaraju?em papiru. Niti jedno niti drugo nije istina. A nije istina ni naslov dokumenta. Trebao bi se zvati „Završno ispunjenje obe?anja danog uvaženim obiteljima od strane prvog hrvatskog Predsjednika“.

Rat je završen

Rat za nekretnine i teritorije, koji je po?eo davno, upravo je završio, zajedno sa produžecima drugim sredstvima i suda?kim nadoknadama te sustavnim inertnim i organiziranim mrežnim napadima što su trajali puno desetlje?a, vje?nost.

Nije nastupila gandijevska epoha, nego epoha obrnutog poslovanja - kulturna revolucija i beskrajne napada?ke divizije su snage prepuštene same sebi što trebaju pomo?, nitko više nije u sukobu s njima, ni zainteresiran ni u stanju, pa se s tim posluje po normalnim na?elima minimalnih uvjeta i pravila poslovanja, sada u biti ništa a na dalje obrnuto nego do sada i ozbiljnije.

Prije ove ozbiljne objave sam još jednom izvršio konzultacije sa inženjersko-financijsko-humanisti?ko-matemati?kim i drugim vode?im profesionalnim stru?njacima, Zdravkom Gracinom kao autorom programa "Zagreba?ki tre?i put", raznovrsnim živim ljudim i u živo, po terenu. Iako su znakovi i procjene naoko veoma razli?iti, ima ?ak i suprotnih pa i kontradiktornih, ipak se iz svega nedovojbeno može zaklju?iti da je sve zrelo za ovu objavu završetka rata, pa objavljujem da ne bi nepotrebno kasnilo.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci