Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Jednake šanse za sve?

Kako je po?elo prolje?e i polako se približava i ljeto, a s njim i sezona upisa na fakultete, vrijeme je još jednom podsjetiti se nekih tužnih realnosti odnosa prema studentima u Hrvatskoj.

Na papiru je sve prekrasno, svi imaju pravo na visoko obrazovanje pod jednakim uvjetima, itd.

U stvarnosti, u Zagrebu studira oko 58000 studenata (sve podatke vadim iz Izvješ?a o radu Sveu?ilišta koji je dostupan na Internetu). Od toga su (sve ?u brojeve zaokružiti):

  • 31000 iz Zagreba i Zagreba?ke županije;
  • 26000 iz drugih krajeve Hrvatske;
  • 940 iz inozemstva.

Možemo pretpostaviti da je jedan broj studenata iz Zagorja, Karlovca, Siska, dakle da može svaki dan putovati na studij. Me?utim, sigurno je oko 20 tisu?a iz daljih krajeva; nije baš jednostavno svaki dan putovati iz Požege, s Bra?a ili iz Imotskog.

Kako je Luka Rajić od Dukata napravio dukate

Dukat, hrvatska mljekarska industrija

U srijedu kasno popodne posljednji dnevni sastanak prekinuo mi je email časopisa Banka koji je ukratko rekao da je Luka Rajić prodao Dukat francuskom Lactalisu (iako čini mi se ovo nije točan podatak, jer obzirom na značajni tržišni udio Dukata i Lactalisa, ova kupovina je vjerojatno predmet odobrenja agencije za zaštitu tržišnog natjecanja). Luka je Dukat prodao za impresivnih 2 milijarde kuna (i kusur). Impresivno.

(Usput, u nizu novinarskih izvješća čuo sam kako i dalje barataju imenom tvrtke LURA dok je u stvarnosti, Lura relativno nedavno promijenila ime u Dukat. Isto tako, Rajić je u nekoliko navrata radio javnu ponudu za dionice Dukata i nekako sumnjičim da nije prodao baš sve dionice i da mu je ostalo nekoliko postotaka, vjerojatno manje od 4%.)

U Hrvatskoj tajna koliko su „peglane“ poslovne kreditne kartice državnih dužnosnika i službenika?

Iako je za sročiti odgovor na moje zastupničko pitanje tko sve od državnih dužnosnika i ostalih službenika izvršne vlasti ima pravo na korištenje službenih poslovnih kartica te koliko novaca je za to utrošeno u 2007. godini ministru financija Ivanu Šukeru bilo potrebno gotovo mjesec dana, odgovor je u najmanju ruku manjkav. No, ako želimo biti u potpunosti iskreni, dobiveni odgovor je i protuposlovnički, a iz njega se može iščitati i da ministar Šuker ili ne zna koliko novaca su dužnosnici i službenici potrošili peglajući službene kartice ili pak, možda, te podatke, iz tko zna kojih razloga, taji.

Za Boga milog, drugovi!

Kada sam prije otprilike 6 mjeseci prestao pisati i sudjelovati u raspravama na pollitika.com, razloga je bilo nekoliko:

1. Nisam želio više raspravljati na teme o partizanima i ustašama
2. Osim par izuzetaka, svi smo pisali o toj temi ili su kasniji komentari vodili toj temi
3. Kada bi se povela rasprava o temama vezanim uz branitelje i Domovinski rat, uvijek se našao netko tko je na ovaj ili onaj na?in temu ponovo skrenuo na partizane i ustaše.

Tada sam rekao samom sebi, ne želim više sudjelovati, pa nema ni razloga da bilo što objavljujem ili komentiram.
Nakon te odluke, a to neki znaju, stvarno više nisam pisao na pollitika.com.
Vratio sam se uvidjevši da su neke stvari krenule na bolje. Nu, o?ito da sam se prevario. Ne samo to, ja sam jednako kao i prije po?eo ponavljati iste greške. Prihvatio sam provokacije, koje uglavnom, kao i prije 6 mjeseci, lansiraju isti ljudi.
Odjednom, nije više bitno što piše u dnevnicima, bitnije je, tko piše, sve se izokre?e, kako bi se moglo nesmiljeno pljuvati.

Zašto pišem na Pollitici

Naravno, da bi promijenio svijet!
Dakle, to je riješeno, no budući da dnevnici ne mogu biti tako kratki eto još malo teksta:

Evo, tu sam više ili manje aktivan 3 godine i nešto sitno preko i možda bi to mogao biti trenutak za slaganje nekakvog rezimea vlastitog prikazanja no to nije moja namjera, barem ne u ovom dnevniku. Namjera je ponešto drukčija i zato odmah na početku “disclaimer” kako bi barem pokušao uvjeriti sve one koji se mogu osjetiti prozvanima u nekom više-manje negativnm kontekstu da ovaj dnevnik nije tako usmjeren, odnosno nema namjeru nikoga vrijeđati i omalovažavati već isključivo dati sliku postojećeg stanja, što objektivniju sliku u, naravno, neizbježnoj subjektivnoj vizuri kakvu svatko neminovno ima.

Kome to i za što sudi njema?ki sud?

U ?lanku "Državni gangsteri" s podnaslovom "Njema?ki sud: još 22 ubojstva u režiji Udbe" Željka Petruši?a, objavljenom u današnjem (29. 03. 2009.) "Jutarnjem listu", povodom pravomo?ne presude K. Pratesu za sudioništvo u ubojstvu S. ?urekovi?a, navodi se kako njema?ki sudovi imaju saznanja o još 22 polti?ki motivirana ubojstva koje je navodno izvršila SDS bivše SFRJ.

Ne ulaze?i sada u to da je Prates osu?en bez ijednog materijanog dokaza, osim onoga da on nije ubio S. ?urekovi?a, ali vode?i ra?una o onome što je izjavljivao sudac, koji je Pratesa osudio, dolazimo do zaklju?ka da se tu zapravo radilo o su?enju SDS bivše nam države.

Stjepan ?urekovi?, niti izbliza tako zna?ajna ili obavještena osoba, kakvom je sam sebe prikazivao, nije pokrenuo nikakv postupak radi krriminalnih radnji u INI, ve? je on sam za svoj džep prodavao naftu na "otvorenom moru" (embargo izvoznica nafte) i tako "akumulirao" zna?ajna sredstva.

Broš za groš by Ševe Nacionale & Jaca Governale

Office Map

I stari Pjer
godinama je išao na svoj posao.
Sve super,
svaki dan bi istim putem prošao.

Pri?a je iz zemlje seljaka na brdovitom Balkanu,
gdje bez posla ostaje 500 radnika u jednom danu.*

Ni stari Pjer
više tuda na posao ne ide.
A to nije fer,
bez posla i on sad ostade.

Pri?a je iz zemlje radnika na brdovitom Balkanu,
gdje na ceste izlazi 500 traktora u jednom danu.*

Da nevolja bude ve?a,
Vlada nam je vrlo kompetentna.
Problema puna vre?a,
od bankrota opasnost je latentna.

Sad luta sam taj stari Pjer,
da svaki dan i svaku no?.
Sad luta sam taj stari Pjer,
da svaki dan i svaku no?.**

Sre?a nam prati Premjerku,
u ne?em je ona vrlo potentna.
Broši?e mijenja na reverku,
raja još i uživa, benevolentna.

Svaki dan novi broš,
tri za groš, tri za groš.*

Iz dana u dan,
broj nezaposlenih raste stalno.
Trend opasan,
da Vlada padne momentalno.

Kažu, da ih danas ima mnogo kao što je Pjer,

Jednom mora biti prvi put – HDZ i prosvjednici oči u oči (novinarski)

Današnji prosvjed počeo je... skoro pa bez ljudi. Možda sto, dvjesto ljudi, jedan s megafonom izvikuje rutu – nešto prilično uobičajeno. Kreće se, do Trga nas ima 500. Prilazi frend i priča kako je vidio da GO HDZ Trešnjevka slavi 21. godišnjicu u hotelu Panorama. Nitko nema mobitel za spajanje na net –zovu se frendovi uz kompjutere. Potvrđeno. Objašnjavamo to vođama s megafonima – ali da što manje govore rutu, da novinari ne prenesu prerano. Kreće se Praškom, Zelenim valom prema zapadu. Većina – iako malobrojni i iako nisu sigurni gdje točno idu – urla iz sve snage, jedan od bučnijih prosvjeda. Savska, Jukićeva, Žajina. Prilazi mi veseli stariji obrijani branitelj u crnom i upozorava me da će mi kičmu slomiti ako HDZ-ovci nisu u Panorami :) Sad već i ja u sebi bacam tihu molitvu da nisu odgodili skup. Dolazimo, stacioniramo se pred hotelom. Nema puno ljudi, moja procjena 300-400, ali se urla kao da nas je 5000. Najzad se shvatilo gdje je dvorana, HDZ-ovci se naviruju preko zastora. Preko prijatelja u dvorani netko dobiva podatke tko je sve od poznatijih unutra. Izvikuju se imena, tada se pojavljuje gosp. Sever (sindikalac) koji kupuje u DM-u, skandira mu se pogrdno, ne želi izaći van.

Prošlo je sedam zlatnih godina, čeka nas sedam gladnih

Ekonomija je oblast koja mi je prilično mutna, iako sam priličan broj knjiga pročitao. Ante Čičin-Šain zastupa tip ekonomske politike s kojom se ja u načelu ne slažem, ali njegovi napisi u subotnjem prilogu "Jutarnjega lista". Vrlo su zanimljivi. Teze iz posljednjeg napisa, naslovljenog Neodrživa "socijalna država" provokativne su, s obzirom na dominantni osjećaj u javnosti, a i na pollitika.com. Preporučam cijeli članak za čitanje, a ovdje prenosim neke osnovne teze.

Amazonija

Nedugo je do mene internetom doplivao jedan prelijepi tekst, koji me se toliko dojmio da ne mogu odoljeti želji da ga podijelim sa vama:

Internacionalizacija

Tijekom rasprave na jednom ameri?kom sveu?ilištu, brazilskog ministra prosvjete Cristovama Buarquea studenti su pitali što misli o internacionalizaciji Amazonije. Ameri?ki student je primijetio da o?ekuje odgovor humanista a ne Brazilca.

Evo što je odgovorio G. Cristovam Buarque:

-"Naravno, kao Brazilac se jednostavno protivim internacionalizaciji Amazonije. Kolika god bila nebriga naših vlada za to bogatstvo, ono je naše.

Kao humanist, svjestan opasnosti koja prijeti degradiranju okoliša u Amazoniji, mogao bih zamisliti da Amazonija bude internacionaizirana, kao uostalom i sve drugo važno za ?ovje?anstvo. Ako bismo, u ime humanisti?ke etike, trebali interncionalizirati Amazoniju, onda bismo trebali interncionalizirati i naftne zalihe cijeloga svijeta. Nafta je isto toliko važna za budu?nost ?ovje?anstva koliko i Amazonija. Ali usprkos tome, gospodari zaliha nafte smatraju da imaju pravo pove?ati ili sniziti njenu cijenu ili proizvodnju.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci