Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Internet - prona?ena metautopija politi?kog

Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kriti?ki govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim rije?ima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako po?inje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo druga?ija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograni?enog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni obi?aj da se za pojavljivanje pla?a odre?enim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sli?nost izme?u javne televizije i privatnih novina u kojima se tako?er pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo ?esto iste one govore?e glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje pla?a po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaklju?ku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograni?enog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i odre?ena doza kriti?kog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa mo?i u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotu?ivog gra?anskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igra?i putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj na?in rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasi?ni mediji) postaju još ja?i i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.

Dubravka Suica - teska korupcija

Dubrovacka gradonacelnica Dubravka Suica (HDZ) je od dubrovacke tvrtke „Ocinje Market“, specijalizirane za hidroizolaciju, narucila radove na svojoj kuci u Svetom Jakovu (elitni dio Dubrovnika) u vrijednosti od otprilike 100000 Kuna.
Radovi su izvrseni a faktura nije nikada izpostavljena jer je Suica obecala vlasniku tvrtke da ce mu u zamjenu za izvrsene radove namjestiti poslove iz nadleznosti grada. Nema nikakve sumnje da se ovo dogodilo, da su radovi izvrseni i da nisu nikada naplaceni.
Samo da ne dodje sada netko sa pricom da je to kuca njenog muza - mozda i jest ali nema nikakve veze. Ovo se dogodilo bas kako ovdje pisem. Jedan poznavalac stanja u Ocinje Market je rekao da mu se vlasnik u pripitom stanju jadao kako je on posao napravio a od obecanog posla za grad ni rijeci.

Moje prvo javljanje pa odmah optuzba. nadam se da cu dobiti par komentara, pogotovu od ljudi koji dole poznaju situaciju. Zao mi je sto ovo nisam znao prije 25.11 ali bolje ikada nego nikada. Doci ce i lokalni izbori.

Uzurpatori!

Uzurpator je riječ latinskog porijekla a (prema Klaiću) znači
„Osoba koja nezakonito prigrabi vlast, u svoje ruke, ili koja prisvoji tuđa prava, nametnik, otimač, nasilni prisvajač“
Na Wikipediji ćete naći taj pojam kao Usurper , a za one koji vole povijest na istoj stranici ćete naći i listu najpoznatijih uzurpatora u povijesti .

Sprema li se rat na Kosovu ( i šire)??

Kosovo je opasno

--nažalost da
-- ne poznam dobro problematiku, no moram priznati --- mislim da je Kosovo povijesno srpsko.
--neka me isprave oni koji znaju
--na predsjedničkim izborima u Srbiji pobjeđuje Toma Nikolić,deklarirani četnik,koji sanja granice velike Srbije i to čak ni ne krije.
--Amerima je cilj nezavisno Kosovo jer će tako destabilizirati Europu (opet uz pomoć Srba)
--Na Kosovu će izbiti čarke jer su ga se u načelu Srbi odrekli zbog republike srpske
--smirivanje tih čarki će Srbi iskoristiti za dobijanje svih povlastica pri ulasku u EU.
--republika srpska odmah raspisuje referendum (odmah je u politici relativan pojam)
--U Bosni također izbija rat sa nesagledivim posljedicama. --Srbija napada Hrvatsku želeći ostvariti Veliku Srbiju (ovaj dio plana je diskutabilan i ovisi o razvoju događaja u Bosni)
--Muslimani sa Srbima napadaju bosanske Hrvate.
--Hrvatsku opet spašavaju dečki velikog srca kod kojih se DOMOVINA piše velikim slovom, i tiha al ustrajna molitva.

Bankrot države je široko prihva?en nacionalni projekt

Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. Naravno, radi se o prozirnom alibiju za sveukupni nerad i nacionalnu neuspješnost. Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja politi?ara u gospodarstvo i zbog posljedi?noga stvaranje države nerada.
Od te strašne privatizacije je prošlo 15-18 godina, što odgovara razdoblju od 1945. do 1960.-63. U toliko dugom periodu cijela se Europa digla iz ruševina do solidnoga standarda, a mi još kukamo kako nam je sada loše jer je prije toliko godina propala Prvomajska, ili kako su se ve? zvale te firme...

Narod i trošenje novaca
U 2009-oj godini bilo je panike ho?e li se država izvu?i, ho?e li mo?i ispla?ivati penzije ili ?e se sve prepustiti MMF-u. Panika je popustila i nastavlja se po starom: prora?un je sli?an lanjskome. Mogao je biti malo ve?i ili malo manji, ali samo simboli?no. Malo manji zna?io bi poruku “štedimo barem malo”, ali odabrana je poruka “trošimo uvijek više, barem malo više”.

Smiješno i benasto

Političar, kao i svaki građanin, može biti ovakav i onakav. Može biti lijep ili ružan, visok ili nizak, pokvaren ili pošten, genijalac ili glup, sve može biti osim dvije stvari. Političar ne smije biti smiješan i ne smije biti benast. Što je smiješan svima je jasno, a razlika između glupog i benastog suptilna je, ali je isto tako svima jasna.

Što se dogodilo Đurđici? Đurđica je lagala besmisleno, da udovolji svojoj (opet besmislenoj) taštini, da napuše svoj bezgranični ego i ispala je smiješna i benasta. Zašto je Đurđa Adlešić smiješna i benasta?

Đurđa Adlešić smiješna je jer je lagala o nečem što ju nitko nije pitao i o čemu nema smisla lagati. Da je u svojoj biografiji napisala da je kuharica, gdje je problem? Bila bi predsjednica HSLS-a koja je kuharica. A još je Lenjin rekao da se svaka kuharica može baviti politikom. Pa se tako mogla i Đurđa Adlešić. Da je napisala da je završila Pedagošku akademiju u Banjoj Luci, opet dobro. Ni prva ni zadnja koja se školovala na pomalo opskurnim mjestima. Uostalom, po čemu je to čovjek koji je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu automatski genijalac, a onaj koji je diplomu dobiuo u Banjoj Luci automatski idiot? Svašta! Valjda postoje i drugi kriteriji. No, Đurđica hoće biti ono što nije, to ju opterećuje i Đurđica je jedna smiješna osobica.

Oproštajno pismo predsjedniku Josipoviću

Naš bivši predsjedniče Josipoviću.
Ovim putem bih vam se htio obratiti kao vaš bivši birač.
Vi ste i meni slali pisma pa smatram dužnim odgovoriti.
Apsolutno sam tužan što ste izgubili izbore, taj festival demokracije i izražavam vam duboko, ma, najdublje žaljenje.

Postoji mogućnost da ćete biti ljuti na birače poput mene koji ovaj put nisu glasali.
Radi se o velikom broju glasova a znamo kako vam je to važno.
Ali i ja sam pomalo ljut na neka vaša neispunjena obećanja.
Vidim ovo ne-glasanje kao da smo sada kvit.
Eto, da ne bude ljutnje kao nezaposlen novo-nezaposlenom dao bih vam nekoliko korisnih savjeta.
Dogodi li se teška situacija poput nezaposlenosti, korisno je slušati savjete drugih koji su se našli u istoj situaciji.
Najvažnije, nemojte biti tužni, pasti u depresiju.
Odvažno krenite dalje, gledajte ovo kao novi izazov.
Slično su meni govorili na zavodu.
Tražite pomoć prijatelja, znate što kažu: u nevolji se poznaje prijatelj.

Vladina internetizacija Hrvatske je politička manipulacija

Vlast je zamislila Hrvatsku kao zemlju u kojoj svaka kuća i svaki građanin mora imati dostupan najmoderniji i najbrži internet, naravno i jeftiniji.

U tu svrhu pokreće projekt izgradnje optičke mreže širom zemlje, pri čemu bi se postojeća optička infrastruktura javnih tvrtki trebala usput integrirati u cjelovitu mrežu. Vlasništvo nad tom novom mrežom političkom odlukom prenosi se na tvrtku “Odašiljači i veze” – koja je u državnom vlasništvu. Toliko o neshvaćanju konkurencije i na koji način ona djeluje na tržište, očito je bolje stvarati državni monopol. Ne znam zašto se u tom pogledu ne čuje ni glasa iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Politička manipulacija?

Lijepa, pametna i glupa

Samo su svemir i bespuća hrvatske zbiljnosti beskonočni, ali za ovo prvo nisam siguran.

Albert

Imamo novu predsjednicu, i imamo umne izjave iz njenog novog intervjua.

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/366003/Grabar-Kitarovic-Svi-u-Hrvat...

'Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovjesti i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina'

Lijepo sročeno. Pa je li i onaj koji je katolik u Bosni, Bosanac? Je li Bosanac onaj pravoslavne vjeroispovjesti, a živi u Bosni?
Ovim smo riješili i pitanje povratka Hrvata u BiH. Čim se nastane u BiH oni su postali Bosanci.
Isto tako nema u Srbiji i Vojvodini Hrvata, eventualno pokoji Srbin katoličke vjeroispovjesti. Kolindo, Šešeljevko!

Ovo može biti i rješenje za problem glasovanja u dijaspori, pošto vani ne žive Hrvati onda neće ni glasovati.

Sad je pitanje i što je s onima koji žive u Hrvatskoj a do sada su mislili da su Srbi a ne Hrvati, ali uz to što su mislili da su Srbi još su i ateisti.

Brzi vlak

Streloviti rast koji je krenuo tamo negdje krajem devedesetih, a u biti uzletio nakon ulaska u novo tisu?lje?e omogu?io je godine relativno solidnog rasta gdje je svašta bilo mogu?e. No sada, kada je došla kriza, grijesi prethodnih razdoblja dolaze na naplatu. Tu negdje dolazimo do diskusije koja se ovih dana razbuktala oko procjene koju je prvo na svome blogu napisao Nenad Baki?, a da bi sli?nu tezu kasnije ponovio i Danijel Nesti?, a koja kaže kako se vrlo uskoro može o?ekivati 350.000 nezaposlenih.

Ministar koji je zadužen za stvaranje radnih mjesta, no koji u vrijeme svog mandata nije uspio stvoriti niti jedno jedino (?uro Popija?, op. a.) kao i obi?no ponovno je totalno profulao poantu te je naivno poput djeteta samo rekao da bi "rado ?uo mišljenje i prijedloge stru?njaka kako smanjiti broj nezaposlenih", iako je upravo on na tom radnom mjestu zato što je netko (jednako naivno) vjerovao da bi on to mogao znati. Koja greška!

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci