Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Dim u lice 2: Kako hrvatski mediji izvještavaju o ratnim zločinima

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Sprave za mučenje

Dakle, danas sam u "Slobodnoj Dalmaciji" naišla na članak , a koji govori o uvozu - sprava za mučenje!?

Moram priznat da sam članak pročitala nekoliko puta i još uvijek se ne prestajem čuditi i pitati o čemu ovaj članak zapravo piše.

Koje sprave za mučenje???? Uvoz - za šta? Uvoz - za koga? Koje je to nadležno Ministarstvo koje se bavi uvozom sprava za mučenje? Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva!!!!

Zaista, zašto netko ne bi otvorio firmu za profesionalno - mučenje?! Jer to, očito, spada pod nadležno Ministarstvo (gore). A, možda i pod - crkvene vještine?! Pa da čovjek (poduzetnik), lijepo, zarađuje lovu na ljudskim mukama. Možda bi mu tu i crkva mogla pripomoć svojim savjetima i iskustvom?! I to da bude sve po zakonu. Bitno je samo da državi plaća porez. Muko moja!!!!!!!

Ljudi moji, nikako ne uspijevam naći neko objektivno i razumno objašnjenje koje bi mi pomoglo da shvatim svrhu uvoza ovih sprava.

Kolonijalizam

Kao uvod prenosim svoj komentar na jednom od blogova - buduci je nuzan uvod daljnjem izlaganju:

" Zvuci okrutno, ali razvijenom svijetu nije u interesu pomoci zemljama treceg svijeta - upravo je prirodni prirastaj problem. Ukoliko bi se u Africi i Aziji iskorijenilo siromastvo, bolestine koje su kadra u par godina desetkovati populaciju, gradanske ratove koji uklanjaju ono sto bolesti nisu pobile - dosli bismo do situacije da bi prirast stanovnistva u svijetu daleko nadmasio kapacitete planete i trosio ionako vec ogranicene resurse. Situacija svugdje u razvijenom svijetu je vec da imigrantsko stanovnistvo nebijelackih etnickih grupa prirastajem mijenja strukturu domicilne drzave ( najvise je to izrazeno u zemljama kao sto je Francuska, Njemacka, USA ) i dolazi do situacije da maticne zemlje ne mogu planirati natalitetnu politiku bez racunanja s tim kategorijama ljudi kao s ozbiljnim faktorom i domicilno bijelacko stanovnistvo postaje manjina. U takvoj situaciji se etnicke skupine s relativnom nelagodom TOLERIRA jer popunjavaju kategoriju toliko potrebnog radno aktivnog stanovnistva, a ujedno doprinose borbi protiv bijele kuge. Industrijski zamah koje razvijene drzave moraju odrzati da bi odrzale potrebnu stopu rasta uvelike doprinosi zagadenju, ali to ce se tesko moci reducirati. Nije uopce rijec da boljih inzinjerskih i razvojnih rjesenja u proizvodnji koja ne zagaduju okolinu i imaju daleko bolju iskoristivost nema - ima ih - ali njihova implementacije kosta i donijela bi profit samo u dugorocnim projekcijama od iducih tridesetak godina kad bi se pokrili troskovi potpune izmjene sustava, a toliko dalekovidna i spremna cekati na ekstra profit nije niti jedna uprava. Sadasnji sustav ekonomske moci u svjetu je uspostavljen na temelju raspodjele energenata i njihovog koristenja, lako i jeftino dostupnih prirodnih resursa - i sukladno tome - odgovarajuce baziranih svjetskih ekonomija. Ukoliko bi na trziste dosao novi izum ( primjerice jeftina dostupna energija koja ne zagaduje okolis, ali NIJE u rukama sadasnjih arbitara privredne moci u svijetu) koji bi fundamentalno izmijenio takav poredak, bila bi narusena osjetljiva ravnoteza i doslo bi vjerovatno do globalnog rata kojem bi bilo u cilju uspostaviti poredak po prethodnom obrascu. Zamislite situaciju da je izumljen primjerice ... trenutni transport ljudi i dobara - kao "beam me Scotty" u Zvjezdanim stazama - cijele grane privrede i cijele ekonomije bi odumrle- doduse isto tako bi se stvorile nove - a to je razoran proces koji bi itekako ostavio trag na ljudskoj civilizaciji. I cini mi se da je to osnovni razlog zasto patenti koji bi mogli postati poceci fundamentalnih otkrica na polju tehnologije i primjenjenog inzinjeringa came zapecaceni negdje duboko u trezorima velikih korporacija i multinacionalnih kompanija i zasto najbriljantniji umovi generacija i generacija rade za vojsku - netko je odlucio da promjene covjecanstvu ne trebaju - dok god se profit ionako jeftino slijeva na prava mjesta. Nezgodne destruktivne popratne pojave kao sto je devastacija planete, zagadenje svake vrste i ta cetiri becara s kapuljacama na vidiku - a to ce se ionako dogoditi svima, samo ne njima ...

Problematika stambenog zbrinjavanja povratnika i bivših nositelja stanarskog prava

Problematika stambenog zbrinjavanja povratnika i bivših nositelja stanarskog prava
Prvih 112 dana nove vlasti nije se dogodio nikakav pomak po pitanju stambene
problematike, iako su određeni dužnosnici nove vlasti priznali postojanje problema te
najavili određene akcije. Stambeno zbrinjavanje povratnika, bivših nosioca stanarskog
prava nije uređeno na jedinstven način, već partikularnim propisima te diskriminira
građane srpske nacionalnosti. Stambena problematika nosioca stanarskih prava je
eklatantan primjer neprimjenjivanja, odnosno kršenja hrvatskih zakona i međunarodnih
ugovora. S obzirom da se protiv nositelja stanarskih prava i nositelja stambenog
zbrinjavanja podižu tužbe za naknadu štete te se provode deložacije, nužna je hitna
reakcija vlasti kako bi se ova diskriminatorna praksa zaustavila.
Najnoviji i najurgentniji primjer diskriminacije je akcija Državnog odvjetništva RH i
policije kojom podižu tužbe protiv povratnika srpske nacionalnosti koji ne prebivaju
duže od 6 mjeseci u obnovljenim stambenim jedinicama, dok u isto vrijeme osobe
hrvatske nacionalnosti ‐ branitelji, zatim pripadnici Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i

Josipovi?eva bosanska Oda radosti

?itaju?i govor predsjednika Josipovi?a uistinu se ne mogu oteti dojmu altruizma kojim je isti protkan. Samo netko autisti?an ne bi prepoznao duh optimizma kojim je govor prožet. Zaista, kao da se radi o balkanskoj Odi radosti. A Josipovi? je postao i zapadnobalkanski Willy Brandt. Ivo je zbog toga sretan. Zajedno s njim, tom epitetu raduju se i drugi hrvatski gra?ani. Hrvati baš i ne. Jer ako je Josipovi? Brandt, onda je Hrvatska Njema?ka - Hrvatu dosta.

heroji

Bravo Predsjedniče!

Predsjednik Republike kao da je pročitao moj blog. Konačno je preuzeo inicijativu i napravio sastanak o gospodarskoj budućnosti Hrvatske. Ona je krajnje zabrinjavajuća. Potrebna su nova rješenja. Njih za sada nema. Nema ni jasne strategije razvoja Hrvatske. Mesićeva konkretna pitanja nisu dobila odgovore. Zašto? Nije bilo Vlade da na njih odgovori.
Građani su vrlo nisko ocijenili prvih sto dana Vlade. Vladi je ta ocjena dobra. Ona je prezadovoljna kako vodi zemlju, sve je pod kontrolom, nema problema, nikada nam nije bilo bolje. Zadovoljna je što je inflacija najviša do sada čak 6 posto, zadovoljna je što su sindikati nezadovoljni, zadovoljna je što se odustalo od ZERP-a, zadovoljna je što je kruh poskupio 10 posto. Zadovoljna je što ni sama ne zna koliko poglavlja treba otvoriti i zatvoriti.

„Trovanje“ Stepinca ili trovanje duše hrvatskog naroda

Treća epizode dokumentarno-igranog serijala “Jugoslavenske tajne službe”, pod naslovom “Obračun s narodnim neprijateljem”, gotovo se isključivo bavi slučajem zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Pisao sam ja već o Stepincu:
http://feniks.bloger.hr/post/alojzije-stepinac--svetac-odmah/2266037.aspx
ali ovaj serijal zahtijeva da se još ponešto napiše.

Autori se pozivaju na ekskluzivne materijale korištene u ovoj epizodi. A posebno „ekskluzivna“ su naklapanja potpuno nevjerosdostojnog konvertita Zdravka Tomca i Stepinčevog nadasve vjerodostojnog biografa mons Jurja Batelje, kojima pripomažu jednako vjerodostojni „eminentni“ povjesničari poput npr. Jurčevića i Akmadže.

Pa tako doznajemo da je sudski proces protiv Stepinca montiran i bez ikakve osnove, pa „ekskluzivno“ doznajemo kako su tajne službe (UDB) radile i ono za što same nisu znale, naime da su trovale Stepinca i da su to radile takvim „marom“ da im je da ga „dokrajče“ trebalo trinaestak godina.
Čudne službe, čudna trovanja i još čudniji svjedoci.

Balada o Narayami

Osamdesetih godina prošlog stolje?a do kosti me potresao japanski film 'Balada o 'Narayami'.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Ballad_of_Narayama_%281983_film%29

Radnja se doga?a u malom, siromašnom selu u vrijeme feudalnog Japana. Zbog izuzetno teških životnih uvjeta u selu se primjenjuje okrutna tradicija tzv. Obasuteyama koja se odnosi na obi?aj da se eliminira slabiji ili stariji ?lan obitelji kako ne bi predstavljao teret svojoj zajednici. Obi?aj se sastojao u tome da se doti?nog ?lana obitelji ostavi na nekom udaljenom, samotnom mjestu kako bi ondje umro.

U budisti?kim predanjima, najstariji sin obitelji bio je zadužen da odnese vlastitu majku (ili oca) na svojim le?ima na obližnju planinu i tamo je prepusti (ne)milosti sudbine i prirode. Tijekom tog jezivog putovanja, majka bi razmicala gran?ice na putu da im olakša uspon i ujedno ih trgaju?i ostavljala vidljivu prohodnu stazu kako bi joj sin poslije lakše našao put ku?i.

Završni pozdrav uz diskusiju o tezama Solarisa Pripametnog

Jopet ja u fajt ... jest da više stvarno nema smisla, ali još ovaj jedan post ćete pritrpiti :-)))

A ovaj put je „protivnik“ bloger Solaris koji se u svom postu „Diskusija o tezama Zvone Radikalnog" (btw. jedini koji je objavio na pollitika.com, usprkos „stažu“ od pola godine ;-) poprilično kritički osvrnuo na moj post „Zablude o grijesima Georga Busha“. Koliko kritički ? Paaa, poprilično kritički:

„Problem je u tome sto, unatoc cinjenici da se strastveno informira, u biti ne zna dovoljno“
„Njegove fraze su izraz tipicne povrsne informiranosti“

i slično ...

Trkeljarije? Nipošto! Jer, Solaris je pametan dečko! Čak i pripametan :-), rekao bih ja, ali, ipak idemo redom.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci