Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Savjetnik

Katastrofi?arom u našoj politici proglašavaju svakog onog tko se usudi upozoriti na negativnosti u društvu.
Tragi?arom nazivaju onog tko se usudi iznijeti lošu vijest u javnost.
Gubitnik ispadne svaki onaj tko pokuša napraviti nešto konkretno za društvo i Hrvatsku.
Najbolje u ovoj zemlji prolaze poslušnici, dodvorice, politi?ki trgovci, karijeristi bez pokri?a i naravno oni koji se nikada ne suprotstave politi?kim mo?ima. Kreativci i reformatori prolaze loše!
Zašto je to tako?
Zato što takvo stanje odgovara onima koji stoluju na Markovu trgu.
Tako se lakše vlada!
Tko je dobar?
Onaj koji hvali vladu, koji tvrdi da nam nije loše s obzirom kako je drugima, onaj koji kaže da inflacija nije strašna, da nismo previše zaduženi, da se sve razvija u granicama mogu?eg, a da su svi oni koji druga?ije misle ili se usude govoriti suprotno katastrofi?ari, tragi?ari i gubitnici.
Sve one koji su prije godinu dana upozoravali na rastu?u inflaciju, na vanjski dug, ljudi iz vlasti nazivali su ih katastrofi?arima i neznalicama.
Inflacija je danas najviša do sada s tendencijom daljnjeg rasta.
Što vlada poduzima?

Prodaja zemlje

"Land grabbing", ili utrka bogatih zemalja za obradivim površinama u siromašnim zemljama, zapo?eta 2008.g., u 2009. se ubrzava do alarmantne razine.
Cijela operacija, koju su lideri skupine G-8 - 8 najbogatijih zemalja svijeta - nazvali "land grabbing" (grabež zemlje - cini?no od njih, zar ne?), odvija se u konspiraciji i me?usobnim obra?unima koji podsje?aju na doba hladnog rata.

Samo u zadnjih 6 mjeseci kapital raznog porijekla - investicijske banke, fondovi i korporacije svih vrsta: ameri?ke, europske, kineske, japanske, ruske i naravno kapital bogatih zaljevskih zemalja - preuzeo je kontrolu nad obradivim površinama ?iju veli?inu UN procjenjuje na polovicu svih obradivih površina Europske unije (oko 20 milijuna hektara).

Prema izvještajima UN-a i ekonomskih stru?njaka od New Delhia, Washingtona do Londona, ukupno do sada zauzeta obradiva površina procjenjena je na 30 milijuna hektara.

...Hrvatska Realnost!...

Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a ne?ije djete ve? 18 godina vi?e: "Gdje mi je tata?"

Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana podru?ja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.

Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' o?ito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mla?e im žene hodaju u haljama od svile.

Ne pla?aju struju, ne pla?aju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u ?ep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.

Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemo? i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to an?eli lete?"

Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, ?uje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.

Počelo spašavanje Horvatinčića

Odmah nakon krvavog pohoda zagrebačkog “cvijetnog” tajkuna počela je akcija spašavanja višestrukog ubojice. Već su policajci koji su ga vodili na saslušanje pokazali tko im je gazda, pa Horvatinčić nije dobio lisice, kao neki “obični” “mali” čovjek, nego se komotno smjestio na prednje sjedalo. A onda su počele igre.
Zanimljivo – jedan list je donio cijeli ispis telefonskih razgovora koje je Horvatinčić vodio poslije krvavog pira. Sve koje je nazvao lijepo su predstavili imenom i prezimenom. No stali su kada je trebalo navesti ime još jedne osobe. Samo su napisati – jedna novinarka. Koja? Zašto je ona zaštićena? Pa zna se! Idućeg dana je popularni tjednik za slabiji spol donio na prvoj stranici veliku fotografiju Horvatinčića sa srcedrapatelnim naslovom po kojem maltene ispada da su grozni talijani sami naletili na gliser, a Horvatinčiću je “jako teško”. Talijanima, naime, više nije. A onda je neki genijalni odvjetnik izjavio da Horvatinčić boluje od karcinoma. Valjda to znači da smije i dalje ubijati.

Tehnomenadžeri - kako se upravlja(lo) državnim poduzećima ?

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

Nicolas, Srecko i Dijana- kako se boriti s drugim u sebi

Broj predaka u svakom od nas u zadnjih dvadeset generacija je dobro iznad milijuna. Sto bi nekako znacilo da je svako klicanje cistoci krvi i rase stvarno osudjeno na neuspjeh. Zadnja drzava gdje su se vodile evidencije o rasnoj cistoci je bila Juznoafricka Republika. Postojalo je ministarstvo s knjigama za svakog drzavljanina za nekoliko generacija unazad s nabrojanim predcima i njihovom bojom koze. Sluzbeno je bijelac mogao biti samo onaj koji u cetiri generacije predaka nije imao crnih gena. Nesto slicno rasnim zakonima u nacistickoj Njemackoj gdje se tocno znalo kad neka osoba prestaje ili postaje biti arijskog podrijetla.

Nicolas Sarkozy je sin madzarskog aristokrata koji je nakon drugog svjetskog rata morao napustiti Madzarsku i preko Njemacke dosao u Francusku gdje se vjencao s Francuskinjom zidovsko-grckog podrijetla.

Afera KIM - rezime

Nakon što je o aferi oko prodaje KIM-a puno izgovoreno i napisano, nakon što smo izbombardirani masom podataka i izjava kako aktera tako i promatrača, nakon što prijeti opasnost da se u masi izjava izgubi nit vodilja kojom se može doći do odgovornih, došlo je vrijeme da se napravi mali rezime.

Afera s KIM-om nije slučaj koji se stjecajem okolnosti dogodio baš sad, u izbornoj godini pa ga svi razvlače ne bi li skupili političke bodove. Afera KIM je zapravo prvi slučaj u kojem je, od svih dosadašnjih privatizacijskih afera, uključno Kutline koje su presuđene, najbrže i najviše toga izašlo na vidjelo.

Laž , Laž , Laž - Novi svjetski poredak ispire mozak preko medija koje drži

Iskreno krivo mi je da se nitko od blogovoca nije uhvatio u koštac sa ovom temom , pa ću ja bez puno pametovanja opisati stanje što ga danas oslikavaju nam mediji tipa RTL, HRT, NOVA , BBC , CNN , Al Jazzera... Razina laži me toliko zabrinjava da me podsjeća na stare dobre hollywoodske filmove kada politika još koliko toliko nije imala nadzor nad Hollywoodom ... (za razliku od danas...

http://www.youtube.com/watch?v=EnSauj2855M

http://www.youtube.com/watch?v=1v4ZLwevXAI

Još jučer je Gadafii bio gotov i spremao se avionom pobjeći u Južnu Afriku, sinovi uhićeni , Tripoli "oslobođen" da bi se ispostavilo da je sve jedna ogromna , bezobrazna laž ,

http://www.youtube.com/watch?v=4tghoRiZ3ek&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=RU7qnw4X-BA

Obilježavanje i "obilježavanje" Evropskog dana ...

... sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima

Novi nasrtaji na antifašizam

Jučer, 23. 08. 2011., (23. 08. 1939. u Moskvi je potpisan čuveni sporazum Molotov – Ribbentrop) je po prvi puta u Hrvatskoj obilježen Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Na očekivani način.

Nasrtajima na antifašizam.

Ne znam da li su Parlamentarna skupština Vijeća Evrope pa i samo Evropsko vijeće imali na umu da se taj dan obilježava kao dan nasrtaja na antifašizam, jer u Hrvatskoj je, izuzmemo li izjave najviših predstavnika službene hrvatske vlasti, premda iritira Josipovićevo stavljanje antifašizma i DR u istu ravninu, jer DR ništa zajedničkog s antifašizmom nema, a trabunjanje Jadranke Kosor je ionako u funkciji mobilizcije krajnje desnice kao dijela glasačkog tijela HDZ-a, upravo na taj način obilježen.

Zanimljivo je da taj dan u Hrvatskoj ne obilježavaju deklarirani antifašisti niti NVO koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih prava.

"Demokratizacija" Sirije I

Kako „agresija Sirije na Tursku“ od prije nešto manje od godine dana nije urodila plodom, jer se režim Bašara al Asada uspio održati, pa čak i zadati teške udarce od Zapada podržavanoj sirijskoj oporbi, a ustvari terorističkim skupinama poticanim i naoružavanim od tog „pravdoljubivog“ i „demokratskog“ Zapada silno „zabrinutog“ radi „nedemokratskih“ metoda vladavine Bašara al Asada.

Ta „briga“ je najprije dovela do razbucavanja Iraka, kojega Sadam Husein i nije vodio baš na demokratskim principima, ali je bio dobar kad je pristao biti toliko glup da se je dopustio nagovoriti da napadne Iran, jer su glupi Ameri očekivali brzi iranski slom, iransku vojsku „nije imao tko voditi, jer je Homeini dao pobiti sve generale“, zaboravljajući pritom da vojsku sasvim solidno mogu voditi i pukovnici.

Samo zahvaljujući tome što je i sam iranski režim zazirao od vojske, pa je ispočetka u ratu koristio gotovo isključivo vojnim vještinama nevješte pasdarane, je uvježbana i relativno dobo opremljena iračka vojska postizala uspjehe, prodrijevši u dubinu iranskog teritorija.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci