Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Sentimentalno putovanje - brodovi i ljudi!

U mome kraju brodovi su ljudi
Oni pla?u, smiju se i vole
U mome kraju brodovi su sve?anost
I najdraže igra?ke nestašnih dje?aka.

?iji je to grb na web stranicama Vlade?

Moram priznati da na web stranice Vlade RH idem jako rijetko. U zgradi Vlade pak nisam bio 4 ili 5 godina. No, jedan me je ?itatelj moga bloga natjerao da pažljivo pregledam web stranice naše vlade. Upozorio me je ?ovjek da s tim grbom nešto ne štima. Nakon pregledavanja stranica, tražio sam i fotografije snjimljene u uredima vlade Isti grba pojavljuje se i na web stranicama i na onom panou kojega koriste za press konferencije. Potom sam grb tražio i na web stranicama Hrvatskog sabora. I doista se razlikuju. Kako je mogu?e da Vlada i Sabor imaju razli?ite grbove?
Potražio sam i zakon o zastavi, grbu i himni. Evo kako naš zakon opisuje grb Republike Hrvatske:
II. GRB REPUBLIKE HRVATSKE
?lanak 7.

Izbori 2011

Promatrao sam prije nekoliko dana diskusiju koja se razvila ispod dnevnika Roberta Hirca, gdje je najjednostavnije rečeno bio izvrgnut poprilično žestokoj kritici a njegov dnevnik, od naslova pa na dalje proglašen je teškom demagogijom. Bacite pogled i provjerite sami.

Zanimljiva mi je ta situacija u kojoj se bilo što predloženo ne smatra dobrim ili točnim. Kako je to moguće da ima toliko toga što prepoznajemo da ne valjda a istovremeno nismo u stanju prepoznati i pohvaliti barem neke stvari koje valjaju i imaju smisla? Čisto statistički gledano, vjerojatnost je da u programu i Kukuriku-a i HDZ-a mora biti nešto što je dobro i originalno? U času kada su programi HDZa i Kukurikua izišli van, uzeo sam si truda i kaznio se čitanjem tog teksta. Ukratko, malo toga pametnoga ima unutra osim velikih i opširnih referenci na ono što je bilo i relativno neodređene reference na ono što bi trebali imati u budućnosti. Ja pak mislim da je situacija u biti vrlo jednostavna i da se može riješiti na poprilično jednostavan način i evo tu nekoliko temeljnih ideja koje mislim da bi trebalo provesti, neke od njih su kratkotrajne, neke dugotrajne, neke možda i utopijske:

In memoriam Bruno Bušić:U slobodnoj Hrvatskoj Bruna Bušića su izdali, zapravo, ponovno ubili njegovi najbolji prijatelji

Free Image Hosting at www.ImageShack.usBušić, Bruno (Donji Vinjani 6.X.1939. - Pariz 16.X.1978.)novinar, znanstveni radnik i političar. Već zarana organizira otpor protiv Jugoslavije; zatvaran zbog toga kao gimnazijalac 1955., a 1957. izbačen iz gimnazije. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu studirao gospodarske znanosti. God. 1965. počeo raditi u Institutu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, gdje dolazi u dodir s prohrvatskom skupinom komunista oko dr. F. Tuđmana. 1965. ponovno je zatvoren, 1966. osuđen na 10 mjeseci robije, a nakon toga odlazi u Austriju. Na nagovor dr. Tuđmana, ponovno se vratio u zemlju i 1968. (od 9. broja) postaje urednikom "Hrvatskog književnog lista", gdje objavljuje niz vrlo zapaženih članaka, od kojih "Žrtve rata" ulazi u povijest. Nakon prisilne obustave HKL – a, odlazi na studij u Pariz i vraća se u Hrvatsku 1971. na poziv Matice Hrvatske, te u lipnju počinje pisati u "Hrvatskom tjedniku" kao novinar unutarnjopolitičke rubrike.

Molba

Molba

Bezbroj puta je ovdje ponovljeno jedno te isto pitanje: Svi pišu, o svemu i sva?emu, ali što u?initi? Dajte rješenja… Ne znam je li ovo rješenje ali bi možda moglo pomo?i.

Moja se Molba sastoji u slijede?em:

Možemo li mi kao gra?ani, kao grupa pojedinaca stvoriti banku?
Naime, država je u o?itom dužni?kom ropstvu, gra?ani u još težem. Dižu se krediti, "prebijaju" stari, pokušava se i da nešto "preostane" od novog kredita za barem platiti zaostale ra?une i dugove, tonemo sve dublje i dublje u dužni?ko ropstvo. Tim kreditom za "prebijanje" starih se pla?a "kamata na kamatu" što je nevi?eno "zelenaštvo" ?ak i ve?e nego me?u mafijaškim "zelenašima". Ljudi, obi?ni gra?ani, prosje?ni, najmanje 50% njih su jednostavno prisiljeni dizati takve kredite da bi preživjeli. Doslovce. Kamate su stravi?ne.
Ako sam dobro upamtio, zarada banaka u RH samo na dozvoljenim i nedozvoljenim minusima je bila prošle godine više nego duplo ve?a u odnosu na redovitu zaradu od redovitih kredita.

Teško bolestan Todori?, bolesniji Agrokor i Hrvatska u komi

Teško bolestan Todori?, bolesniji Agrokor i Hrvatska u komi

Naša dnevno politi?ka stvarnost odvede nas daleko od realnog života i realnih problema, a jedna osobna tragedija prijeti gospodarstvu cijele države s puno ve?im posljedicama od ekonomske krize koja nas pritiš?e.

Ve? neko vrijeme vlasnik Agrokora gospodin Ivica Todori? kroz medije upoznaje i priprema javnost za novog gazdu. Ante Todori? je nasljednik carstva Agrokor, a s obzirom i na kontrolu politi?kih elita u Hrvatskoj možemo re?i i budu?i Hrvatski Car.
Još prošle godine kružile su pri?e po Zagrebu o bolesti sadašnjeg Cara Ivice Todori?, ali je dinastija Todori? to u Ve?ernjem listu demantirala i o tome se više u našim „nezavisnim medijima“ nije ni pisalo. Naš Car je bolestan, boluje od raka glasnica i zbog toga je malo u javnosti, a lije?i se u najboljim bolnicama u Evropi. Kao ?ovjeku koji je bolestan želim mu potpuni oporavak ako je mogu?, ali kao gra?ani ove države ili bolje re?eno neproglašene carevine trebali bismo znati što ?e se dogoditi ako ova bolest , ne daj Bože, krene putem bez povratka. Može li prijestolonasljednik Ante Todori? sa?uvati Agrokor i ne uništiti Carevinu Hrvatsku?

Metamorfoza Radija 101 - Zrinka u naletu

Daleko od javnosti, na Radiju 101 se spremaju promjene - dosadašnja uprava odlazi, a Skupština bi trebala postaviti novu upravu i razdijeliti uredni?ke i ine funkcije zaslužnim novinarkama i novinarima. Na mjesto glavne i odgovorne urednice pretendira jedina i vje?na Zrinka Vrabec-Mojzeš, prvoborac borbe za slobodu Radija 101 i junakinja masovnih prosvjeda u Zagrebu 1996.

Kao i svaki privatni medij, Radio 101 svakako ima pravo da izabere upravu i urednike kakve ho?e i od najboljeg kadra kojim raspolaže. Me?utim, slušaju?i otklizavanje Radija 101 od jedne urbane, slušljive radio-postaje sa mnogo dobrih emisija i voditelja do lokalne postaje izlizanih ideja i grintavih voditelja, nekako osobno sumnjam da je Zrinka pravi izbor. I kako se uop?e dogodio taj pad 101-ce i koliko u stvari s njime veze ima sama wannabe glavna i odgovorna Zrinka?

Deliberativna demokracija - demokratski iskorak ili mla?enje prazne slame?

Pojam deliberativna demokracija (u daljem tekstu DD):
To je sustav vlasti u kojem se o svim javnim stvarima odlu?uje zajedni?kom raspravom. Joshua Cohen

Za razliku od privilegiranja zakonske regulative i pravorijeka u slu?aju modela politi?kog liberalizma, deliberativna demokracija proširuje moralni/politi?ki dijalog u gra?ansku javnu sferu. Deliberativna demokracija vidi slobodnu javnu sferu gra?anskog društva kao glavnu arenu za artikulaciju, osporavanje i rješavanje normativnih diskursa. Seyla Benhabib

Iako DD naizgled djeluje vrlo moderno i revolucionarno, moj dojam je da se ipak radi o pustim tlapnjama, o totalno neefikasnom i nazadnom modelu (podesnom za vremena stare Gr?ke).
DD, ?lanak u magazinu Status (Mostar): Osim optužbi kriti?ara da postoje epistemi?ke i afektivne predrasude, oni tvrde da modeli deliberativne demokracije proizlaze iz unitaristi?kog politi?kog okvira i ne mogu pravedno djelovati na pluralisti?ko kulturalno ure?enje podjele mo?i niti na secesionisti?ke kulturalne i nacionalisti?ke zahtjeve.

Razlike između komunizma i kapitalizma

U komunizmu su radnicu dobivali viškove, u kapitalizmu radnici jesu višak

U komunizmu su lupeži iz tvornice krali salamu, krevet, vijak, u kapitalizmu lupeži kradu tvornicu salame, tvornicu kreveta, tvornicu vijaka.

U komunizmu je puno ljudi kralo malo, u kapitalizmu malo ljudi krade puno.

Kad su komunisti došli na vlast oni su se iz šuma spustili u gradove, kapitalisti su iz gradova otišli u šume (sljeme, marjan...).

U komunizmu smo po mišljenje morali ići u Beograd, u kapitalizmu po mišljenje moramo ići u Bruxelles.

U komunizmu se radilo malo i još su radnike zvali herojima rada, u kapitalizmu se radi puno i još te zovu neradnikom, lijenčinom, parazitom.

U komunizmu, ako si htio dobar posao ili stan nisi mogao reći da si Hrvat, u kapitalizmu možeš govoriti što god hoćeš, ionako nećeš dobiti ni dobar posao ni stan.

U komunizmu je bilo besplatno obrazovanje, zdravstvo, sigurno radno mjesto, ali isto tako i male plaće te loši i nekvalitetni proizvodi koji se brzo kvare. U kapitalizmu uz male plaće te loše i nekvalitetne proizvode koji se brzo kvare, nema ni besplatnog obrazovanja, zdravstva ni sigurnih radnih mjesta.

Slavko Goldstein - u blatu - kao nezgodan svjedok

Samo vi napadajte Goldsteina!
Toliko otrovnih i neutemeljenih stavova, ako je i od "Glasa Koncila", previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sli?noj razini. Tu i tamo na?e se koji nepristrani ?itatelj, poznavatelj teme i na?e pokoju rije? razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozani?u, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen podru?ju Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodo?aš?a samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozani? "došao do pola puta"!

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci