Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

0

Dana 15.06.2010. godine objavio sam na Pollitika.com završni tekst koji je glasio: „Premda sam Pollitika.com. temeljno napustio zbog drugih razloga, sigurno je da sada više nikada ne ?u pristupiti ovom portalu. Dapa?e, narednih dana namjeravam povu?i sve svoje objave s Pollitika.com.“

U me?uvremenu do danas nisam primio nijedan prijedlog ili sugestiju da ne brišem objavljene ?lanke i radove. To nisam primio ?ak ni od strane onih ?itatelja kojima su pojedine objave (možebitno) mogle poslužiti u njihovom radu definiranja politi?kog i stru?nog iskoraka iz postoje?e hrvatske latifundisti?ke stvarnosti Druge Republike, a za razliku od prevalentnih postupaka opisivanja i „upozoravanja“. Zato držim da je takav moj postupak ispravan, neovisno i unato? ?injenici što osobno smatram da potpisano i objavljeno valja ostaviti na mjestu na kojemu je to u?injeno.

Zasebno skre?em pozornost i na ?injenicu da je Pollitika.com. privatan portal, i da njegovu vrijednost ?ini vrijednost koju odre?uje vlasnik, ili skupina vlasnika (primjerice) vlastitim investicijskim ulaganjima. Kao što je poznato, moje objave proistekle su iz osobnog rada i osobnih financijskih ulaganja u traženju definicija Hrvatskog tre?eg puta i Tre?e Republike. To je po?etno u?injeno definicijom politi?ke doktrine Zagreba?kog tre?eg puta, te politi?kom i stru?nom definicijom Zagreba kao metropole hrvatstva, metropole hrvatskog gra?anstva i metropole hrvatskog gospodarstva. A ho?e li sve to biti i dalje razvijano, s razlogom nikada nije ovisilo o pojedincu.

Svim autorima koji objavljuju na Pollitika.com. želim da se i nadalje trude u svojim objavama pove?ati kvalitetu izri?aja i sadržaja. Dijelu komentatora želim da ulože iskorak u samosvladavanju, jer se i više nego li o?evidno u nedostatku argumenta rabe „argumenti“ nasilja prema drugoj osobi. Držim kako time najviše gube oni sami, ?ak i neovisno o zna?ajnoj šteti koju namjerno ili nesvjesno nanose drugima.
Svaka objava je nova objava.

Zdravko Gracin, kolovoz 2010.

Naš izlaz iz krize

Moj odgovor na dnevnik Zorana Oštrića o Demokraciji, partitokraciji, plebiscitarnoj demokraciji itd.

Prije svega, htio bih reći da je dnevnik iznimno dobro napisan. On se međutim kreće na terenu poznatih znanja ili spoznaja o demokraciji, a to ne rješava njene ni naše probleme. Čini se da je njegovo promišljanje demokracije, partitokracije i ostalih srodnih oblika vladavine i izbora vlasti utemeljeno na shvaćanju politike koje kaže da je politika "umjetnost mogućeg". Takav temelj ne dopušta da uočimo pravi problem, odnosno korijen ostalih društvenih i ekonomskih problema današnjih društava.

Htio bih biti što je moguće kraći.

Ključni problem demokracije možda bi se mogao svesti na iskaz: da nije toliko teško izabrati dobru vlast, nego je teško riješiti se loše.

Izbor dobre vlast u velikoj je mjeri stvar sretnog sticaja okolnosti, a detroniranje loše je stvar dugotrajne i često uzaludne muke, popraćene društvenom i ekonomskom stagnacijom ili nazadovanjem, osiromašivanjem.

Ključno bi pitanje, dakle, kako sam upravo rekao, moglo i trebalo biti: kako se riješiti ili osloboditi loše vlasti.

LIVE from HNS Headquaters - Over and out !

Evo, Zvone Radikalni se javlja LIVE from Hotel Esplanade :-)

A ovdje iz press rooma klisnuše svi novinari u dvoranu na objavu exit poll-ova ;-)

A idem i ja ;-)

Uf, evo pristižu i rezultati. Je li već sedam uri ? Još dvi minute. Taman da napišem i dostignem 100 riječi ;-)

Čujem nešto kao 34,9 za SDP, 33,5 za HDZ, HNS 6,9, dalje nisam zapamtio.

Evo ga - ZADNJA MINUTA !!!!

Kog ce vraga zenama pravo glasa?

Pitanje iz naslova ima smisla.I to usprkos cinjenici da je pravo glasa zena zajamceno.Uostalom kao i ravnopravnost spolova.Ali...
U praksi je situacija sasvim drugacija!
Teorija govori da su zene sa 51% udjela u postotku stanovnistva, zapravo vecina.Statistika govori da zene postizu barem jednake rezultate u svim podrucjima djelatnosti.No praksa govori da su zene na ovim izborima usprkos svojih 51% udjela u populaciji, na listama zastupljene tek sa 27%.Sto je jos gore kod velikih stranaka i manje.A SDP je napravio "pomak" pa ih je ove godine samo 21% tj. jos manje nego ranije.
Istodobno su "bolje" zastupljene na uredima za zaposljavanje...Zene-dekoracija i one koje "misle kako sef stranke kaze" ne predstavljaju realnu sliku usprkos tome sto i takve cine znatan udio u tih sramotnih 27%.
Stoga je krajnje vrijeme da zene ucine nesto same za sebe.Sto ce im u suprotnom pravo glasa?
Zar je doista istina da drugi znaju bolje od njih samih sto je za njih najbolje?

Biraj a ne glasaj!

Dugo se nisam javljao. No sada osijećam potrebu.
Ovaj diskusioni portal glede izbora (pazi mene) ima svoju težinu. Čak ni uvećana konzumacija neće izazvati jači "mozgovni proljev" iako bi to ponekad bilo poželjno.
Zašto?
Prosječna inteligencija ,razine kipuće vode, teško pokreće viziju, ali je dostatna da primi čuvstveni prijenos. U konačnici stvori se podloga za asocijativnu povezanost : ako mi je netko simpatičan odnosno antipatičan i ono što govori i piše postaje mi simpatično odnosno antipatično.
A kad kvaka blokira i vrata se teško ili nikako ne otvaraju.

Biskupi su 18. studenog pozvali vjernike da izađu na izbore uz upustvo da slijede kršćanske vrijednosti.
E, sad tražim kvaku.
Moje skromno saznanje govori u prilog univerzalnosti kršćanskih vrijednosti.
No ovdje se vrijednosti(!?) bitno umnažaju.
I što proizvode?
Dvoličnost kao stil življenja i laž koja se nametnula kao vrlina.
Sve djeluje jadno. A još kad ti za argumentaciju podastru da se to tako radi i u "Europskim državama", onda oni koji su imali sreće da budu slobodno misleći a za to treba "background", otkriju svu bijedu okruženja.

Zašto re?i "NE" Sanaderu

Bolje upu?eni u politi?ka zbivanja mogli su pretpostaviti upravo ovakav scenarij i davno prije izbora. Bilo je samo pitanje vremena kada ?e kola doslovno krenuti, "kliznuti" nizbrdo., svjetska gospodarska recesija samo je ubrzala propadanje ionako posrnule države. Bolesnik u termalnoj fazi preživljavao je posljednjih godina na ra?un rasprodaje još preostalih nacionalnih dobara, novih zaduživanja, uvoza i nekakvog nazovimo "turizma". Vode?i državu bez znanja i vizije, tj. misle?i da je s dobivenim izborima dobio mandat da radi što ho?e, Sanader je plutao na površini, neprekidno balansiraju?i izme?u "ove " i "one" strane ogledala, guraju?i nagomilane probleme pod tepih. Ne samo da problemi nisu rješavani, oni su se po?eli generirati, kriminal i korupcija postali su "normalna" pojava. Ministri, pa i sam Sanader, kroz fiktivne ugovore, "dogovore ispod stola", fingirane javne natje?aje i sli?ne "igre" godinama rade na podebljavanju svojih bankovnih ra?una. Kako vjerovati predsjedniku vlade koji recimo "nemože" objasniti porijeklo svojih skupocjenih satova., kako vjerovati ministru koji nezna ništa, a trebao bi upravljati. Svi segmenti drušva, od npr.

hrvastko prav(iln)osudje!

Dakle braco! Ponosni smo na svoje politicare koji ispravljaju „iskrivljeno“ kojekakvim diplomatskim govorima u UN-u, gnjevni smo zbog nevidjene prevare Haaskih sudaca, gnjevni smo zbog Europskog pravosudja i htjeli bi Vukovarsku trojku na nacionalnim sudovima. Ipak, nema prosvjeda nakon ovakvih brutalnih vijesti i nema javnog pitanja: „kakvu pravdu to mi mislimo iznjedriti na nasim cijenjenim sudovima?“
Željko H. (40) je divljački pretukao suprugu i jednomjesečnu Katarinu, ali se ne želi odreći djeteta. Skrb mu nije oduzeta ni za drugu djecu. Ocu trinaestomjesečne Katarine H., koji joj je prije godinu dana, kad je djevojčica imala tek mjesec dana, razbio lubanju te je nakon toga pet dana nije odveo liječniku, sud još uvijek nije oduzeo roditeljsku skrb. Stoga dijete, koje trpi trajne posljedice, od tada boravi u dječjem domu bez mogućnosti da bude posvojeno i konačno pronađe obitelj. Roditeljska skrb nije mu oduzeta ni za njezinog trogodišnjeg brata Stjepana, koji je prvi put stigao u dom kao 20-mjesečna beba 2005. Došao je pothranjen, s neliječenim bronhitisom, opekotinama od cigareta po rukama i izbijenog zubića.

Poštenje na anoniman način

Od početka kampanje broj e-mail poruka koje dnevno primam udeseterostručio se. Ništa neočekivano. Broj telefonskih poziva ne znam jer sam rijetko doma a moja supruga strpljiva je i obzirna osoba pa mi nerijetko prepričava sve pozive. Ali sve one koji ostave svoj broj telefona obavezno zovem.
Ono što me ipak iznenadilo je broj pisama koja mi dolaze na kućnu adresu.
One koji mi pišu a nisu iz Međimurja lako prepoznajem jer umjesto pošte 40000 Čakovec kao po nepisanom pravilu napišu 10292 Šenkovec. Koristim ovu priliku da savjesne službenike u toj meni nepoznatoj pošti 10292 Šenkovec javno pohvalim jer su toliko savjesni da sve kuverte koje glase na moje ime a dođu njima uredno isprave broj pošte, udare svoj žig i prosljede u poštu 40000 Čakovec. Imao sam ovih dana zbog toga i problema. Ozbiljnih. Udruge koje vode akciju „Za sabor čistih ruku“ također su progriješile u broju pošte pa sam njov obrazac o imovinskom stanju dobio dan prije isteka roka za predaju.
No zahvaljujuću internetu i njihovoj susretljivosti problem smo riješili.

Sanader zastrašivao, podmićivao, bacao u zatvor

Evo jednog zanimljivog istraživanja (http://www.ifimes.org/default.cfm?Jezik=Ba&Kat=09&ID=326). Tekst je na hrvatskom, pa prenosim neke dijelove objavljene na index.hr:

O Crkvi

"HDZ nije na dobitku zbog potpore Crkve i nogometaša. Vjeronauk u školama, raspela u uredima, blagoslivljanja javnih ulaganja itd., legitimno izazivaju sumnje u separaciji Crkve i države. Sekularizam moderne Hrvatske ugrožen je dominantnim položajem Rimokatoličke crkve nad drugim vjerskim zajednicama", spominje se u analizi, uz dodatak da je kardinal Josip Bozanić uputio građane kako da glasuju na nadolazećim izborima, savjetujući da ne glasuju za ljevicu.

O HDZ-ovim listama

Spominje se i kako Sanaderovom izbornom listom dominiraju neka "stara imena" poput Šeksa, Jarnjaka, Hebranga, Kosorice, Kalmete, Marine Matulović - Dropulić i tako dalje, "koji su očito dosadili hrvatskoj javnosti".

O strategiji SDP-a

Hrvatski mit

Mitovi su bijeg od stvarnosti, ali i pokretačka energija koja homogenizira razne socijalne skupine u ostvarivanju ciljeva i zato će mitovi uvijek biti prisutni, jer stvarnost prikazuju ljepšom nego što jest
Svaki narod ima svoje mitove, a jedan od kriterija zrelosti nacije je koliko je spreman suočiti se s njima.
Hrvati dugo nisu imali svoju državu, izborili su je vrlo teško uz ogromne žrtve, što je pogodovalo dodatnom napuhavanju naših mitova.
Upravo je ratno vrijeme pogodan period za napuhivanje mitova, jer su propagandne aktivnosti važan dio ukupnog rata.
U to ratno vrijeme, iz svih zvukovnih medija mogle su se čuti samo budnice, pjesme koje podižu moral i selektivne vijesti koje govore samo o hrvatskim uspjesima, a o padovima naših gradova (koje smo objektivno morali predati radi slabije naoružanosti i/ili vlastitih subjektivnih slabosti) gotovo da se moglo saznati i između redaka.
Maković je 1992. pisao o tome kako su hrvatski vojnici prikazivani kao „lijepi, dobro građeni momci maštovitih frizura, s brojnim dodacima na moderno dizajniranoj uniformi, s obaveznom krunicom oko vrata“.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci