Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Šalabahter za zaboravne, neodlu?ne, neznalice i izdajice

Prije nego što krenemo:
1989.
15. lipnja - Srbi na Kosovu održali proslavu koja je zna?ila rat
17. lipnja - dr. Franjo Tu?man osniva HDZ
27. rujna - osnovano Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava
30. rujna – zahtjevi HDZ-a i HSLS-a za vra?anje spomenika bana Jela?i?a i promjenu imena tadašnjeg Trga Republike
10. prosinca – u povodu dana ljudskih prava demonstracije na tadašnjem Trgu Republike, nazvane „Revolucija svije?a“
1990.
24. i 25. velja?e - prvi op?i sabor HDZ-a održan je u Zagrebu
18.ožujka - pokušaj atentata u Benkovcu
21. ožujak – objavljena odluka o raspisivanju demokratskih izbora
22. i 23. travnja – prvi krug demokratskih izbora i vodstvo HDZ-a
25. travnja – JNA oduzima oružje teritorijalnoj obrani
6. i 7. svibnja – drugi krug demokratskih izbora i pobjeda HDZ-a
13. svibnja – sukobi na nogometnoj utakmici Dinamo-Crvena zvezda
30. svibnja - konstituiranje Sabora RH
25. srpnja – Sabor RH donio izmjene Ustava
25. srpnja – ?elnik teroristi?ke SDS proglašava „autonomiju“ u Kninu
17. kolovoza – kninski Srbi postavljaju balvane na prometnice i po?inju s napadima na policijske postaje

Licemjerje na Pollitika.com?

Čini se da je Vrag došao po svoje. Počelo je s povećanjem cijena komunalnih usluga u Zagrebu, nastavilo s povećanjem cijena kruha, mlijeka i ulja, kulminiralo s najavom povećanja cijena gnojiva od skoro 50% a dodatno potvrdilo drastičnim padom otkupnih cijena svinja. Privremeno miruju cijene plina i električne energije. Vlada ih za sada više dogovorima nego konkretnim mjerama uspješno drži pod kontrolom, ali je već najavljeno da će tijekom ljeta biti otpuštena i ta slabašno zategnuta kočnica.

Kosova - republika

Za razumijevanje kosovske nezavisnosti i odcjepljenja Kosova od Srbije, odnosno za razumijevanje prava koja daju legitimitet tome činu, prije svega je potrebno razumijeti što su i koja su to legitimna prava koja dozvoljavaju bilo kojoj zajednici na svijetu pravo na vlastitu državu. Prava na državu predstavljaju sve ono što čini vlastitu spoznaju odnosno samosvijest neke zajednice dovoljno jakom da istu učini održivom i opstojnom na određenom prirodnom jedinstvenom prostoru, uz pretpostavku postojanja izgrađenog identiteta na temelju povijesnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog nasljeđa na tome prostoru, ali uzimajući u obzir i danu realnost trenutne zbilje. Sve to čimbenici su koji govore u prilog kosovske nezavisnosti.

Unoccupy Croatia

Niz zanimljivih podudarnosti ponukao me napisati dnevnik.
Već nekoliko dana traje medijska hajka protiv braniteljskog prosvjeda, orkestiran od vladajućih dobio je potporu HRT, ljevih medija… I što me je zapravo najviše začudilo kao završni izvođač radova odabran je pokret Occupy Croatia. Koji se ovim nije pokazao kao protuvladin pokret već upravo suprotno.
Naime oni u kratkom priopćenju navode uz ostalo:
„Osim toga šator u Savskoj 66 je Ilegalan od prvog dana "prosvjeda" - skup bez prijave koji traje već preko sto dana.“
Ovim neću pokušati opravdati način organiziranja skupa branitelja koji nije kroz proceduru učinio što je potrebno za prosvjed, no da Occupy Croatia to zamjera, stvarno me zasmetalo i zbunilo.

Filip Lukas je već u studenom 1945. bio osuđen na smrt

Vjerujem da ima malo onih koji sa sigurnošću mogu reći tko je bio Filip Lukas. Hrvatski povjesničar Jere Jareb u Kolu Matice Hrvatske kratko je opisao neobičnu sudbinu tog čovjeka i način na koji su ga se "narodne" i balkanske inačice "antifašističke" vlasti 1945.god. kao političkog protivnika željele riješiti. No, on je, mudar i oprezan, napustio Hrvatsku prije nego što su partizani ušli u Zagreb.

Image Hosted by ImageShack.us
Filip Lukas kao predsjednik Matice hrvatske

Jere Jareb

Nedavno sam pronašao u Hrvatskome državnom arhivu presudu Okružnoga narodnog suda za grad Zagreb od 21. studenoga 1945, kojom se profesor Filip Lukas u odsutnosti osuđuje na smrt strijeljanjem. Dr. Nikša Škarica, Lukasov branitelj »postavljen ureda radi«, podnio je žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske protiv presude Okružnog suda. Vrhovni sud odbio je žalbu i potvrdio presudu Okružnog suda, »u nejavnoj sjednici održanoj 24. XII. 1945. nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate«.

Da li je Božidar Pankretić seljak ili seljak?

Ovo mi je totalno promaklo, nije nešto osobito važno u globalnoj shemi stvari no pokazuje karakternu osobinu novopečenog ministra:

Nisam još kupio novi službeni automobil, rekao je ministar poljoprivrede Božidar Pankretić (HSS), koji se, za razliku od ostalih ministara i članova Vlade, vozi u novome Mercedesu. Pojasnio je da je auto posudio od privatne autokuće, no ne zna o kojoj je kući riječ.
- O kupnji novih auta razmišljat ćemo nakon donošenja proračuna - kaže Pankretić.
Njegov prethodnik Petar Čobanković vozio se u službenom Audiju, a Ministarstvo poljoprivrede na raspolaganju je imalo i novi Passat. Pankretić kaže da su u Ministarstvu ostali Audi i Passat. No, dodaje, u nečemu se moraju voziti i državni tajnici.
- Morao sam posuditi auto, pa neću valjda na posao ići pješke ili biciklom. Službeni Audi prešao je 500.000 kilometara i nije baš za uporabu - tvrdi Pankretić...

Još jedan apsurd: Šeks u kišnoj šumi

Sinoć gledam na HTV-u samo dio Baginog "Otvorenog", i to baš u onom dijelu kad su se Milanka Opačić i Vesna Pusić razgovarali s njima dragim Vladimirom Šeksom, a negdašnja moja ljubimica Marijana Petir je manje više šutjela (ma, lažem, još je ljubimica - samo čekam kad će njena fina duša progovoriti kroz gnjilom politikom začepljena joj usta). Tema je bila uvod u zasjedanje Hrvatskog sabora u novom sastavu glede svih teških problema i uskih rokova, koji se pred sabornicima nalaze.

Sram ih bilo

Ma ne, ovaj put ne mislim na HDZ. Ovaj put mislim na SDP. Jučer su naime u Saboru izglasana 2 potpredsjednika Sabora iz redova oporbe i predsjednik (-ica) Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Republike Hrvatske s EU. SDP pod vodstvom Zorana Milanovića je zabio autogol. Zbog svog neiskustva, trvrdoglavosti, tvrdih stajališta i potpune političke nezrelosti on je SDP-u jučer osigurao status potpunog gubitnika, a Vesni Pusić time i posredno omogućio da postane vođa oporbe.
Nisam sigurna o čemu je razmišljao Zoran Milanović kada je tražio sva tri mjesta za SDP. Da li se radilo o njegovom osobnom stavu ili se radilo o stavu SDP-a? Prema informacijama koje imam očito se radilo o njegovom osobnom stavu. Čujem da su zadnjih dana mnogi SDP-ovci tražili kontakt s HNS-ovcima da se dogovore. Ali problem nije bio u HNS-u, pa čak ne i u, koliko čujem, u većini SDP-ovaca. Problem je bio u Zoranu Milanoviću. Zoran Milanović je otklanjao svaki razgovor s HNS-om. I to ga je na kraju skupo koštalo, ne samo njega nego i SDP.

Stavi pravu stvar na pravo mjesto

Nemam vas namjeru dodatno deprimirati siciranjem broja nezaposlenih osim da napomenem kako postoje kategorije sezoniziranih i desezoniziranih podataka o zaposlenosti i kako je realna brojka nezaposlenih ipak nešto manja od doista crnih 335.000 nezaposlenih. No dosta s dobrim vijestima.

Ekonomski prosperitet mjerimo tzv. bruto doma?im proizvodom po glavi stanovnika i do njegovog rasta možemo iz ove to?ke do?i s tri temeljne taktike. Prva taktika je vrlo jednostavna, moramo proizvoditi više i zapošljavanje je najlogi?niji izbor. U Hrvatskoj živi oko 4.5 milijuna ljudi, nekih 18-20% su maloljetni, dok je oko 1.2 milijuna ve? u mirovini. To nam ostavlja oko 2.4 milijuna potencijalnih zaposlenika od kojih je u ovome ?asu zaposleno njih oko 1.6 milijuna, što nam ostavlja potencijalni rast broja zaposlenih, ili kako bi Jadranka rekla "radno aktivnih" od 50% ili gotovo 800.000. Hrvatska je ina?e po broju radno sposobnih na samom dnu ljestvice. Ako pogledate strukturu tih naših zaposlenih, jasno je kako njih svega nešto oko 550.000 nešto stvarno proizvodi (u materijalnom smislu, dakle nešto što se može izbrojiti u komada na sat ili sli?noj mjeri), dok svi ostale rade u uslužnim djelatnostima. Uslužne djelatnosti su tipi?no radno intenzivne i vrlo ?esto su pojedina?no najve?i trošak poslodavca. Hrvatska je zemlja s najve?im davanjima na i iz pla?e na svijetu (samo za odre?ene kategorije, u nekim kategorijama nas ipak šišaju Danska i Švedska) što naš rad ?ini nekonkurentnim i to je dobrim dijelom razlog zašto nismo u stanju privu?i više stranih investitora ali ni nagovoriti ove poslodavce koji su zaglavili ovdje da više zapošljavaju (s o?iglednim izuzetkom države koja se multiplicira poput amebe).

I službeno: plaće u Hrvatskoj padaju

Dok se narod zabavlja zbivanjima na Kosovu (koje Hrvatska još nije priznala) i Srbiji, Državni zavod za statistiku u tišini je objavio da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2007. iznosila 4.958 kuna. To je 223 kune više nego u prosincu 2006. godine, ili 4,7%. Kako je inflacija na godišnjoj razini u prosincu iznosila 5,8%, plaća u prosincu 2007. godine tako je bila realno 1,1% NIŽA nego u istom mjesecu prošle godine.

Naravno, neki takvo stanje ne drže dramatičnim pa se zabavljaju problemom Kosova, referendumom za NATO, Pankretićevim autom, Milanovićem i Pusićkom. Nek se narod igra...

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci