Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Kolektivni individualizam

Evo, za predah od silnog jotovanja i od dnevno-političkih tema, jedan dnevnik malo generalnijeg zahvata. Radi se o odnosu individulanog i kolektivnog u društvenom razvoju.

Mantra koju ponavljaju zagovornici neokrnjenog liberalizma – pa i oni u Hrvatskoj - podrazumijeva minimalizaciju uloge države u svakodnevnom životu pojedinaca i čitavog društva. Logika koja stoji iza toga jest shvaćanje da se samo u takvim uvjetima potencijali svakoga pojedinca, pa i društva u cjelini, mogu slobodno razvijati nesputani kolektivizmom kojega neminovno donosi razgranata država. To u praksi znači ukidanje uplitanja države i njene direktne angažiranosti u širokom spektru aktivnosti - obrazovanje, zdravstvo, briga o ostarjelima i djeci, nezaposlenost, mirovine, itd. - i njihovo prebacivanje u sferu privatnog. Jer, reći će liberali, jedino što proizlazi iz prisutnosti države u tim sferama jest lijenost, ovisnost i stvaranje mentaliteta stada.

Nažalost, zaboravljeni vlč.Vilim Cecelja

Vlč. Vilim Cecelja sigurno je najzaslužniji što se kroz desetljeća emigracije održala tradicija održavanja misa na Bleiburškom polju na današnju, drugu nedjelju u svibnju. Već kao mladi svećenik i župnik u Kustošiji postao je poznat po tome što je pred njim ustaška vlada položila zakletvu. Nakon rata, dugo godina je bio hrvatski župnik u Salzburgu, svećenik emigrant. Osvajao je ljude svojom jednostavnošću, blagošću i dobrotom, a nastojao je pomoći svakome tko je zakucao na njegova vrata. Negdje koncem osamdesetih posjetili smo ga moja supruga i ja u njegovom domu u samostanu (i poznatom hodočasnićkom mjestu) Maria Plain kraj Salzburga. Bio je već teško bolestan, neznam baš od čega sve, ali posljedice Parkinsove bolesti su bile jasno vidljive. Znajući to moja supruga mi je strogo zabranila da samo i spomenem ispijanje kave kod vlč. Cecelje. On je naime u svojoj samostanskoj sobi imao jedno jednostavno električno kuhalo (mi Zagrebčani smo ga zvali koher) koje je bilo smješteno na podu uz prozor. Pa je dakle trebalo kleknuti i na njemu kuhati kavu. No, čim smo stigli i sjeli, vlč. Cecelja je sam, bez pitanje rekao:"A ja znam, gospodine Cerovac, da bi vi kavu". Htjeli smo mu pomoći. No nije dopustio. I dok me je moja supruga streljala očima, nastavili smo razgovor o prošlosti emigracije. Naime, vlč. Cecelja je bio pravi leksikon znanja o ljudima i događajima. I onda, dok je rukama koje su se dobrano tresle kuhao kavu, a dobro se vidjelo kako mu se trese i glava, odlučio sam postaviti odlučno pitanje:"Vlč. Cecelja, piše se i priča o vama da ste bili ispovjednik Anti Paveliću. Dali je to istina?" Ne dižući glavu, ne prekidajući kuhanje kave odgovorio je protupotanjem:"A da li vi, gospodine Cerovac, doista mislite da se Ante Pavelić ispovjedao". Ništa na tu temu nismo više rekli.

Bleiburg - mitovi i stvarnost

U subotu sam bio na komemoraciji u Bleiburgu.
Nikad do sada nisam bio tamo, ali već godinama mi je bila želja posjetiti to mjesto. Moj djed je bio tamo zarobljen, odatle je krenuo na Križni put. Pješke, bez hrane i vode, do Beograda. Nakon toga, nekoliko mjeseci u logoru u Beogradu, kao robovska radna snaga, a nakon toga - sloboda. Vratio se kući kao kostur, ali živ.

Ali sad ne želim pisati o svojem djedu. Meni je prvenstveno bila želja vidjeti mjesto na kojem je započela jedna od većih tragedija u povijesti hrvatskog naroda i pokušati se staviti u kožu svojeg djeda. Naravno, to je nemoguće i ne treba ni pokušavati. Ali može se pokušati suosjećati sa svim tim ljudima koje je igra sudbine, slučaj, očaj i strah natjerao na to polje. I nada, naravno. Nju ne smijemo zaboraviti. Nada da ih Englezi neće predati komunistima.

Hrvatska u kakvoj želimo živjeti

Prateći već više od pola godine diksusije na pollitici.com shvatio sam kakvu Hrvatsku državu većina priželjkuje... Možda nisam sve pobrojao ali većina zahtjeva je tu....

Na tekst niže ne tražim autorska prava, dakle možete ga iskoristiti kao članke u Ustavu priželjkivane Hrvatske (ako naravno već niste sročili svoj Ustav :)

Preaumbula

Svi znaju sve o svemu.
Najviše znaju upravo o tematici s kojom nemaju nikakva iskustva.
Svi poduzetnici su sumljivi (većinom kriminalci) osim ako ne dokažu da nisu.

T+j=?

Dosta se postova(i komentara) napisalo na temu JOT-a. JOT se predstavlja kao nešto što ?e nas izvu?i iz gliba svakodnevnog preživljavanja, predstavlja se i kao nešto što je neumitna budu?nost politi?kog djelovanja u Hrvatskoj(a onda valjda i šire), predstavlja se kao neka konkretna akcija koja bi mogla proizi?i iz ?lanstva na pollitici.

Dva autora prednja?e u forsiranju JOT-a.
Oba pokušavaju re?i da je preduvjet za JOT-ovanje predstavljanje punim imenom i prezimenom u virtualnom svijetu. Jedan se toga i drži, a drugi piše pod pseudonimom.
Nije to jedina razlika, a ne. Jedan kaže da je JOT-Javno-Otvoreno-Transparentno, a drugi kaže da je JOT-Javno-Otvoreno-To?no. Koji je u pravu? A vrag bi ga znao.

Kuštrak: „Ja ne znam kako radnici hoće raditi bez plaće?“

Hrvatska udruga poslodavaca radi isključivo o svom interesu, sindikati im pomažu. Još jedna zona sumraka. Ovakvom Kuštrakovom izjavom 30.000-40.000 radnika proglašeni su idiotima jer hoće raditi bez plaće.
Da, stvarno, svi se pitamo u kakvoj to državi živimo kada najveća Udruga poslodavaca zastupa takav stav a ništa ne poduzima da ukroti poduzetnike koji ne isplaćuju plaće radnicima. Kad bi Kuštrak bio socijalno osjetljiv i imao osjećaja solidarnosti stao bi uz sindikate a protiv ovakvog gospodarenja države. Zna se dobro da upravo najveći poduzetnici sudjeluju u kreiranju donošenja Vladinih zakona, pa onda po formuli ti meni-ja tebi dijele namete i dobiti. Država zadovoljno trlja ruke jer osigurava plaću svojoj administraciji a poslodavci osiguravaju daljnje ne proporcionalno bogaćenje na štetu radnika jer im zakoni to omogućuju. Tako dugo dok se sprega kapitala i države ne prekine tržište ne može biti slobodno i otvoreno.
U konkretnom slučaju ovih nesretnih radnika, zakon bi bio trebao biti jasan, onaj tko ne može podmiriti plaće i obveze u roku tri mjeseca, treba proglasiti bankrot, a ne mu omogućiti da radi u stečaju.

Najve?i neprijatelj hrvatskog naroda i države

Neprijeporna je ?injenica da se hrvatski narod žurno primi?e izumiranju, jer ga sve više i više kosi "bijela kuga", stopa mortalitet ve?a je od stope nataliteta, s tendencijom daljnjg pove?anja stope mortaliteta i smanjenjem stope nataliteta.
Svojedobno u ratno vrijeme upozoravani smo da je zboga rata opadao broj sklopljenih brakova po stopi od oko 15 %, ali eto rat ?e završiti, a onda ?e Hrvati u svojoj državi "prionuti poslu" i pove?ati stopu nataliteta.
Ali ne lezi vraže, u današnjem "Jutarnjem" ?itam da je broj sklopljenih brakova ove godine u RH manji za oko 36 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, uz "cubok" da i od onih sklopljenih brakova svaki drugi završava razvodom.
Razloge takvom stanju treba tražiti u onima koji vode hvatsku državu, a ?ine to nakaradno ve? od trenutka preuzimanja vlasti 1990.

SDP, gdje si?

Studentski štrajk se lagano razvodni i prestaje biti zanimljiv medijima. Mnogi gra?ani odobravaju štrajk, no ne podržavaju ga. Rije? odobravaju sam sa pravom odabrao jer je jedno govoriti a drugo do?i i zaista podržati nekoga. Studenti traže (me?u ostalom, g. Ivo) besplatno školovanje. Iako sam ja osobno za to da postoji neki model pla?anja studiranja, kako bi se poboljšali uvjeti zaposlenih u prosvjeti, podržavam i odobravam da je školovanje besplatno.

Neka se dr. Ivo zapita gdje bi danas bio i da li bi uop?e mogao sa kamenjara u "beli svet" da je njegova obitelj morala platiti, primjerice, 5 tisu?a maraka za njegov studij. Neka se to i ostali politi?ari zapitaju gdje bi danas bili da tada školovanje nije bilo besplatno. Mnogi bi ostali ?uvat ovce da onaj sistem nije bio socijalno orijentiran. Danas su svi to zaboravili.

Hrvatski turizam i moderne alternative

Zadnjih se godina razvojem tehnologije pojavio i sve žeš?e name?e poseban vid turizma – takozvani mega- kruzeri (engleski cruiseri ili po hrvatski - putni?ki mega krstaši). To su pravi mali ali savršeno opremljeni i potpuno funkcionalni putuju?i gradovi, koji osim s mega-hotelom (s mnoštvom soba) raspolažu s restoranima, barovima, varijeteima pa ?ak i golemom koncertnom dvoranom.

Ju?er su u Dubrovniku bila dva takva broda (koje možete vidjeti na gornjoj maloj film-prezentaciji). Zajedno su imali oko 5.500 ležajeva. Kad se tome pribroji personal, onda je ju?er optimalno moglo biti oko 7.500 potencijalnih potroša?a, što je više od polovina onih s kojima raspolaže grad Dubrovnik (taj svjetski turisti?ki biser). ?esto se doga?a da kruzera u jednom danu bude toliko, da zajedno imaju više postelja nego svi hoteli u Dubrovniku.

Pa dobro Nadane, jesi li ti normalan?

Znam ja s kim imam posla. Prvo se zaklinju kako imamo pravo na slobodu mišljenja, a onda kad im svoje mišljenje saspemo u lice, razbiju te k'o beba zve?ku. Stoga ?u ja u narednim re?enicama izre?i svoje mišljenje skrivaju?i se, kako i dolikuje stupnju osvojene slobode u mojoj Domovini – iza anonimnosti koju mi pružaju Proxy, Anonymouse.org, Steganos, Hide My IP Platinum itd. itd. Jebite se što ?ete me uhvatit.

Uz to, za svaki slu?aj citiram još i ?lanak 38. Ustava RH:
St. 1: Jam?i se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
St. 2: Sloboda izražavanja misli obuhva?a osobito slobodu tiska i drugih sredstava priop?avanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priop?avanja.
St. 3: Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
St 4: Jam?i se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješ?u povrije?eno Ustavom i zakonom utvr?eno pravo.

te ?lanak 40. istog tog nare?enog Ustava RH:
Jam?i se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno o?itovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci