Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Znanost i politika klimatskih promjena

Nedavno se na pollitika.com pojavio članak Religija globalnoga zatopljenja. Autor se poziva na neke "klimatske skeptike" koji poriču realnost zaključaka do kojih je velika većina klimatologa u svijetu, okupljenih u Međunarodnoj poroti za klimatske promjene (IPCC), došla u tri svoja skupna izvješća objavljena tijekom posljednjeg desetljeća. U diskusiji o tome prepliću se neka ključna pitanja kako znanosti (ljudske aktivnosti koju smatram čudesnom, koju gotovo religijski poštujem i divim joj se - ali kao filozof sagledavam njene granice) tako i politike, odnosno demokracije.

Le Web

Negdje u petak navečer ili subotu, u vijestima sam vidio kratki prilog o predsjedničkoj kampanji u francuskoj, a koja je u jučerašnjem prvome krugu iznjedrila Nicolasa Sarkozy i Segolene Royal kao kandidate za drugi i finalni krug. Toliko sam se udubio u naše političke i predizborne igre da mi je francuska kampanja gotovo promakla, no stresao me Nicolas (kandidat konzervativne stranke desnog centra) i to zato jer se u kadru koji je bio snimljen ispred bijele pozadine vidjelo samo njegovo tijelo i web adresa njegove kampanje: sarkozy.fr. Uvijek padam na dobar vizualni identitet i ovo je jedan iznimno jednostavan ali totalno efektan način da u prvi plan stavite upravo internet, koji je inače i moja preokupaciju u okviru političke borbe (i ono što se trudim učiniti je prebaciti barem dio kampanje na internet prostor).

Nasa pomirba - nasa utopija

U Strosmayerovo vrijeme nasi su se preci dijelili na Horvate i Slavjane. Horvati su napredak Lijepe nase vidjeli u njenoj samostalnosti, a Slavjani u povezanosti sa drugim juznoslavenskim zemljama. Znaci, Horvati su bili suverenisti, a Slavjani integralisti. S vremenom ce se oni metamorfozirati u Jugoslavene. Ova nasa dioba je opstala i do danasnjih dana.

Poslije ugusenja Kvaternikove pobune, Bec ce nastojati oslabiti nacionalnu struju, pa ce u drzavne sluzbe, pretezito u policiju, novaciti hrvatske Vlahe i od njih poceti stvarati Srbe. Upravo od te 1871-ve datira njihova ljubav prema odori. Prvi svjetski rat ce pokazati da je odluka Beca bila pogubna i za nj i za Zagreb. Jer u poratnome vremenu pocimaju postajati velikosrbi, jer ce se sve cvrsce povezivati sa Srbijancima. Istini za volju, povremeno se priklanjaju i hrvatskim projugoslavenima.

Vrdoljakov "Tito": Blamaža uglednog redatelja

Bio sam okupiran raznim drugim stvarima, i hop, prošla tri tjedna a da ništa na blogu nisam objavio! Evo sad, da obnovim ovu svoju djelatnost, nešto na brzinu o povijesnoj temi.

Tj. barem ja tu problematiku i osobu tretiram kao povijesnu temu, kao nešto iz prošle a ne aktualne stvarnosti. To odre?uje druga?iji na?in diskusije, nego da ju/ga tretiramo kao da je aktualna. Kao da razgovaramo npr. o Aleksandru Velikom, Ivani Orleanskoj ili Georgu Washingtonu. Ili šahistu Bobiju Fischeru. Mislio o njima dobro ili loše, to je povijesni kontekst i nema veze s politi?kim uvjerenjima o tome što trebamo ?initi danas i u bliskoj budu?nosti. (No, ja se s Titom, za razliku od Vrdoljaka pa recimo i Pere Simi?a, nikad nisam slikavao. Jesam recimo s Franjom Tu?manom; što je jedan od razloga, zašto mi je o njemu teže pisati, i ne mogu mu još pristupati povjesni?arski. :nono:)

In memoriam Stjepanu Totu: Kukljici, Zrakomlatu itd

in memoriam | G.B. | 24.03.2015.

Virovitica.net

In memoriam Stjepanu Totu: Nedostajat će nam gospodine @fitilju

Neki ljudi dolaze u naše živote nepozvani, neki odlaze, a po neki ostaju. Nema pravila. Neki ljudi nam nedostaju, dok se drugih ni ne sjećamo. Nekako izblijede u našem sjećanju. Možda ovo ne bih ni pisala da nije bilo komentara gospodina Prpića i njegove posvete gospodinu Totu. Nekako je to izazvalo sjetu.

Danima razmišljam o tome kako smo smrtni i kako smo u jednom trenu tu, a u drugom nas više nema. Neki od nas ostave trag, dok drugi kao da nisu ni bili tu, kao da nisu postojali. Zanimljivo je kako ti neka osoba može nedostajati, iako ju nisi poznavao. Zašto? Ne znam odgovor, no znam da će gospodin Tot mnogima nedostajati. I ja sam među njima. Nekako je nastala praznina. Nedostaje.

Pet izgubljenih godina, a tek na početku

U svojstvu sindikalnog povjerenika davne 2003. godine Uprava Zračne luke Zagreb uručila mi je otkaz Ugovora o radu i nametnula mi drugi, nepovoljniji. Jednostranim aktom uprava me pomladila, nakon preko trideset godina radnog staža spustila me na nivo pripravnika u smislu materijalnih prava. Svoj naum uprava je postigla protivno odredbi Zakona o radu. Naime u vrijeme otkaza bio sam sindikalni povjerenik a sindikat nije dao suglasnost za otkaz koji je uprava od njega tražila u tri navrata.
Kada nije uspio otkaz u skladu sa zakonom on je proveden i bez zakona. Ponašajući se kao da su pali sa mjeseca uprava i njeni plaćenici uvalili su otkaz kao da nisam sindikalni povjereni, te duplirali povredu zakona. Naime, Zakon o radu traži opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu. Normalno, uprava koja pada s mjeseca a u zračnu luku zapošljava se s ulice, ne priznaje zakon i stvara svoj. Za njih je opravdan razlog za otkaz, promjena naziva radnog mjesta. Za razliku od uprave, zakon smatra opravdanim razlogom, ukidanje poslova.

Moj zakljucak

Poslije prilicno duge i predvidljivo besplodne rasprave o raznim temama koje su ovdje otvarane, odlucio sam prije odmora od ovog Foruma, izvesti svoje zakljucke o temama.
Svi bi se oni mogli vecinom podvesti pod zajednicki nazivnik: budimo realni, trazimo nemoguce! ( tu ukljucujem i sebe )
Ideje i nacini na koje bi trebalo doci do promjena su uglavnom nelogicni.Konkretno za sve sto ne valja uglavnom se krive politicari, a ne krive se oni koji su ih izabrali?!
Odnosno politicarima se pod nos gura neodgovornost, ali se zahtjeva istodobno amnestija onih koji su ih neodgovorno izabrali.Jer kao oni imaju pravo na vise, bolje, brze...Cime to zasluzuju?
E pa to nece ici!
Svatko ima ono sto zasluzuje, a u visestranacju uvijek trpi manjina koja je preglasena.Zato se na ovaj nacin sigurno nece nista promijeniti.A promijeniti ce se jednog dana samo na 2 nacina:
1. utjecajem iz krugova onih s kim bi se usporedjivali

Treba nam vođa?

Priča koliko vidim nije nova. Zadnji galetov dnevnik, na kojeg se u naslovu referiram tek je čini se najnoviji vapaj za iskorištavanjem političkog kapitala koji leži u glavama ljudi (nekih, rekao bih prvenstveno) koji pišu na ovom forumu. Unaprijed se ispričavam svim „starosjediocima“ što ću se u svom prvom dnevniku baviti budućnošću same pollitike. Sasvim opravdano mi se može prigovoriti da nemam neko posebno pravo na to. Međutim, u osnovi me nešto vuče da javno iznesem neke svoje pozicije i ideje, a dodatni faktor je i činjenica da neka znanja o upravljanju heterogenim i policentričnim organizacijama imam, kako s akademskog aspekta, tako i u praksi. Ono nije nešto super bogato, jer sam relativno mlad, ali vjerujem da mogu doprinijeti (ako ništa) usmjeravanju ove jako važne rasprave. Cilj dnevnika je upravo to: ne postavljanje nekih maksima djelovanja koje će poput Welchove knjige, nakon svog čitanja u tri dana napraviti revolucionarne promjene, već postavljanje konkretne, pomalo tehničke platforme za daljnju raspravu.

Negiranje holokausta i "miksanje kostiju"

Nakon što je 19. travnja živopisno društvo, predvo?eno alkoholom potpuno razorenim prvim žrtvoslovom (što god to bilo) u Hrvata, Zvonimirom Šeparovi?em i tajnikom PBV, osu?enim ubojicom, Božom Vukuši?em, posjetilo Spomen-podru?ju Jasenovac, izjavilo tamo što je izjavilo, postaje jasnija svojedobna iznenadna "povijesna" posjeta predsjednika HBK, nadbiskupa Marina Sraki?a, Jasenovcu.

Na poticaj Hrvatskog žrtvoslovnog društva Spomen-podru?je Jasenovac 19. travnja posjetili su predstavnici Po?asnoga bleiburškog voda, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Udruge ratnih veterana "Hrvatski domobran", Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Hrvatskoga katoli?kog dobrotvornog društva iz Sarajeva, Nacionalnog ureda za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH.

Rat za Nevinost

95. glavni cilj državne politike (deklarativni) bio je osloboditi područje SAO Krajine. Gotovina kao glavni zapovjednik vodi operaciju Oluja kojom se to područje oslobađa.

gotovina sprovodi ciljeve hrvatske politike. oslobadja se podrucje SAO krajine.

Postizanje tog cilia ratnim sredstvima je neupitno, kako je uostalom izricito navedeno i potvrdjeno u presudi:

...this case was not about crimes happening before the Indictment period. Nor was it about the lawfulness of resorting to and conducting war as such.

Gotovinina zadaća je završena onog trenutka kada je osigurana kontrola nad područjem, u njegovom slučaju tzv. sektor JUG.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci