Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Empatija for Dummies

Mala škola empatije

Dakle, riječ je naravno o kreditima s deviznom klauzolom vezanom na švicarski franak, “švicarcima” od milja. Vjerojatno svatko od nas zna neki primjer, nerijetko i osobni, gdje je netko ušao u takav kreditni aranžman i gdje danas ti imaju nemale probleme vraćati taj kredit. Priče su različite, od onog koji je na taj način htio doći do svog sanjanog stana od 60m2, onog koji je na taj način kanio pokrenuti nekakvu proizvodnju do onih, posebno omraženih, kojima je to bio način da sjednu u terenac snova, za ovu priču gotovo svejedno.

U svim slučajevima je zajedničko to da su ti ljudi imali nekakvu želju, nekakav san ili nekakav plan, pametni ili blesavi, i taj plan kanili ostvariti uzimanjem kredita, dakle potpuno legalno koristeći ono što ime se nudilo. Ono što je također svima zajedničko je uvjerenje da će taj kredit moći vratiti kao i uvjerenje da su u toj priči dobro prošli jer su dobili izuzetno povoljan kredit, to su im u banci tvrdili, a to oni najbolje znaju, jelte?

Za što su se borili?

Gledam malo emisiju "Drugi format" na HTV-u prije spavanja, a tema studentska pasivnost u društvenim i političkim zbivanjima, odnosno odsutnost bilo kakvih demonstracija i prosvjeda studenata, makar i zbog svojih partikularnih interesa, ako već ne zbog onih općih, društvenih, svjetskih i nacionalnih. Povod emisiji bila je 40. obljetnica raznolikih studentskih demonstracija 1968. u svijetu i tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Međutim, kako se zagrebački studenti u tim zbivanjima baš i nisu proslavili, jer su ih u tome vješto zaustavili komunisti na čelu s Markom Veselicom i Šimom Đodanom, za razliku od beogradskih koji su svoje demonstracije šaljivo na hrvatskom zvali "lipanjska gibanja", kao usporedba s današnjom jadnom studentskom neaktivnošću, ponovno je uzeto Hrvatsko proljeće 1971. i poznati studentski štrajk krajem te godine.

Bez posebnog naslova

Kad je prije nekog vremena otišao ministar Ivica Kirin zvani Kiro upitao sam se zašto nije otišao i njegov nasljednik Berislav Rončević, tadašnji ministar obrane. Napravili su istu glupost, pa bi valjda i posljedice trebale biti iste. Iako nekoliko puta u javnom sukobu s njim, u obranu Rončevića stao je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić zvani Stipe.
Jedan od prvih poteza novog ministra unutrašnjih poslova Rončevića bilo je prisustvovanje spaljivanju zaplijenjene droge u Našicecementu d.d.
Nego, čija je ono ta cementara?

Famozno povjerenstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena koje je formirao premijer doktor Ivo Sanader II počelo je s radom. Pa su utvrdili da preskupo je voće i povrće i da je to glavni krivac za inflaciju. Pa je premijer doktor Ivo Sanader II pozvao trgovce da se odreknu svoje zarade, a u korist kupaca.
Eto, Jadranka Puž nema ni nakon kampanje mira. Digla je cijenu mrkve i izazvala val poskupljenja u Hrvatskoj.

Volite kad vas netko drži kretenom?

Upravo tako danas započinje Jasmin Klarić svoju kolumnu Debelo zaleđe u Novom listu (nažalost morate imati pretplatu da bi vidjeli cijelu kolumnu, pa ću je stoga ipak većim dijelom ovdje prenijeti) - Novi list iako prlično uređivački slobodan, dnevno čita tek nešto više od 50.000 čitatelja širom Hrvatske, no uglavnom u Primorsko-goranskoj županiji.

Volite kad vas netko drži kretenom? Kad vam se, onako nadmoćno, smješka u lice i kao apsolutne istine sipa laži za koje i vi i on znate da su baš to – prijesne laži? Kad, pritom, još i troši vaš novac, loše radeći posao za koji je plaćen? O Vladi Ive Sanadera, dakako, je riječ. Vladi koja je u predizbornoj godini, izgleda, odlučila ubiti bilo kakvu draž neizvjesnosti u predstojećem izbornom natjecanju, na način da sama sebe, sad već u serijama, potkopava dosad nezapamćenom kanonadom pogrešnih odluka i još gorih opravdanja.

Pa zar se negdje poštuju zakoni?

Tako već dugo živim u Hrvatskoj (od 1990) da sam pomalo zaboravio kako ima država gdje se poštuju zakoni. Gdje, kad zakon stupi na snagu onda se i primjenjuje. A ne ona floskula "zakon je na snazi ali se ne primjenjuje"

U Njemačkoj je od početka ove godine stupio na snagu Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Nisam siguran da se baš tako zove ali svakako to je srž zakona. I taj zakon se provodi. Na tu činjenicu podsjetila me današnja vijest u jednom teletextu njemačke TV. Zbog pušenja na javnom mjestu zaradio je prijavu Helmut Schmidt i njegova supruga Loki.

E sad to ne bi baš bila neka vijest da se ne radi o bivšem predsjedniku njemačke vlade iz 70-tih godina i njegovoj supruzi.

Helmut Schmidt je gotovo legendarna i vrlo štovana osoba u Njemačkoj, vrlo uspješan političar u mnogim kriznim situacijama.. Veliki stručnjak za gospodarstvo. Drži predavanja i rado je viđen gost u mnogim TV raspravama.

Treba tome još nadodati da su oboje Schmita dobro preko 80 godina.

RASTUĆE SIROMAŠTVO - ekonomski razlog povećanja cijene kruha

U svakom boljem ekonomskom rječniku može se pronaći objašnjenje ekonomskog pojma GIFFIN GOODS.
Termin se temelji na Giffinovoj teoriji koja je potvrđena u drugoj polovini 19. stoljeća i sastavni je dio temeljnih ekonomskih načela.
Dokazao ju je Sir Robert Giffin (1837-1910) britanski ekonomist i predsjednik Kraljevskog statističkog društva.

U kratko što kaže Giffinova teorija?

Ekonomski je opravdano podići cijenu kruha i osnovnih živežnih namirnica kada su građani siromašni i bivaju sve siromašniji te nemaju novaca za kupovinu «luksuznih» prehrambenih proizvoda kao što je na primjer teletina.
U slučaju da građani ne zapadaju u sve veće siromaštvo oni bi umjesto skupljeg kruha kupovali više mesa, manje kruha.
Kako siromašni građani i tako nemaju novaca za meso prisiljeni su kupovati kruh bez obzira na cijenu.
Drugim riječima pekari će prodavati istu ili veću količinu kruha bez obzira što će cijena biti veća, dakle ekonomski je opravdano podići cijenu kruha.
Ovo je jedna od nekoliko terija koje tumače izuzetke kod teorije tržišta koja kaže da potražnja opada kada raste cijena.

Hrvatski krug kredom

VULGARNE ELITE

Neugodno mi je bio slušati proteklih tjedana ove svađe oko zdravstvenog odgoja. Toliko vulgarnosti, netrpeljivosti, mržnje, provociranja, izrugivanja, izvrtanja, jeftinih dosjetki, uvreda odavno nisam čuo. I to su obje strane iste, obje su jednako vulgarne, isključive, netolerantne; i crkvena konzervativna strana i vladina, liberalna strana.

Sramota je tim veća što su to glavni predstavnici naših elita, obrazovani ljudi, ljudi s fakultetima i nekakvim ugledom u društvu. Nisu to nepismene neobrazovane mase, već sve neki biskupi, ministri, profesori, razni drugi angažirani intelektualci.

Jesu li te rasprave proteklih tjedana razina na kojoj bi naše intelektualne elite trebale raspravljati? Premalo je tu bilo onih koji su zadržali neku razinu pristojnosti i objektivnosti.

A za sve što ne valja kod nas se optužuju neobrazovane mase građana, oni su krivi za sve probleme. Oni se zamaraju trivijalnim stvarima dok zemlja tone u sve veću krizu. Oni, neobrazovani, su ti zbog kojih naše elite ne mogu zemlju dovest u blagostanje. Ili nam se barem tako govori.

U boj!

Naziv dokumenta je „Hrvatska izvozna ofenziva“. Predstavili su ga danas glavom i bradom dr. Ivo i njegovi uznici sa standardnim floskulama; ovo je novo poglavlje, mi znamo, mi možemo, vidjeti ćete rezultate vrlo uskoro! Valjda su zaboravili da je vremensko trajanje projekta definirano od 2007. do 2010.
Do samog dokumenta je relativno lako doći (našao ga na Izvoz.hr), što je samo po sebi već veliki plus. Ne znam zašto, ali na stranicama Ministarstva gospodarstva koje je inicijator strategije, dokumenta nije bilo. Bi'će, opet nema mjesta na disku.

Sanader i dalje ignorira slučaj kapetena Laptala

Ukoliko ste kojim slučajem zaboravili, kapetan Kristo Laptalo još uvijek se nalazi u pritvoru u nekom od grčkih zatvora pod optužbom da je kao kapetan broda švercao kokain. U čitav slučaj uključio se predsjednik Mesić koji je izdao garancije za Kristu Laptala, atenski profesor prava Nikolaus Androulakis , pa čak i nogometni golman Tomislav Butina koji se stavio na raspolaganje obitelji Laptalo. No Ivo Sanader, koji se javno hvalio u predizbornoj kampanji kako je grčki premijer njegov dobar prijatelj, još uvijek nije ništa poduzeo kako bi pomogao kapetanu Laptalu.

O tome kako Sanader vodi državu

Kako voditi državu i na koji naćin pitanje je opstanka. Može li sadašnja vlada poduzeti neke korake koji bi bili nešto više od kozmetike?

Moj prijatelj Tomica poslao mi je slijedeće tri anegdote koje pokazuju različite mentalitete ljudi koji su vladali ili još vladaju na ovim prostorima.

Slika prva.

vozi se Tito u vlaku
odjednom vlak stane
Tito izađe i pita zašto je vlak stao
druže Tito, nema više pruge
Tito: brzo zovite omladince neka izgrade prugu !

Slika druga,

vozi se Ante Marković u vlaku
odjednom vlak stane
izađje Marković i pita zašto je vlak stao
druže Marković, nema više pruge
Marković: brzo, skidajte prugu kojom smo prošli i postavljajte je naprijed !

Slika treća,

vozi se Ivo Sanader u vlaku
odjednom vlak stane
izađje Sanader i pita zašto smo stali
gospodine predsjedniče nema više pruge
Sanader: Ljuljajte vlak, neka izgleda kao da se vozimo !!!

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci