Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Srce, a ne država

Nema u ovom sranju koje je pogodilo Hrvatsku, Srbiju i Bosnu, ništa "zanimljivo", otići iz kuće sa dvije vrećice i gledati kako ti čitav dotadašnji život nestaje pred očima, je sve samo ne "zanimljivo". Ipak, jednu stvar valja primjetiti  - Država, ta tvorevina bez koje "ne možemo", u šta se ona pretvara u ovakvim situacijama?

Nijemog i tromog promatrača, čije vladajuće strukture i nomenklature vode brigu o utjecaju katastrofe i njihovog ponašanja tokom iste na njihov sljedeći mandat. A ljudi? Što čine ljudi? Obični, lijevi, desni, dobrostojeći, siromašni, klempavi, debeli, mršavi, vjernici, nevjernici, obrazovani, neobrazovani, što čine?

Samoorganiziraju se! Oh, kako to gordo i "anarhistički" zvuči. Solidarnost i udruživanje bazirano na potrebitosti postaje sasvim prirodni poredak čiju srž čini - osjećaj i razum.

Zašto nam kataklizma treba pokazati tko smo i što smo zapravo? Sami sebi se čudimo, odakle sada takvo jedinstvo, konsenzus, dobra volja da se pomogne? 

Mladić iz ulice Garibaldi

Ne znam da li je Adolf Eichmann (1906—1962.) prije svog uhićenja bio na svadbi nekoga bivšeg naciste u Buenos Airesu, ali Ratko Mladić ušao je u moju memoriju preko snimaka gdje raspojasano pleše na nekoj svadbi. Ušao mi je potpuno u svijest kao ratni zločinac koji je u ratu zapovijedao i jedinicama smrti, kao osoba koju traže policije više država.
Drugi svjetski završio je 9. svibnja 1945., jedan od najvećih ratnih zločinaca IIWW Adolf Eichmann otkriveno je da živi u Buenos Airesu pod imenom Ricardo Klement (Clement), stanovao je u ulici Garibaldi. Petnaest godina kasnije, u svibnju 1960. grupa dobrovoljaca Mossada kidnapirala ga je i posebnim avionom prebacila u Izrael, gdje mu je suđeno 1961. godine.Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen. Kremiran je, ali mu je pepel prosut po Sredozemlju daleko od obala kako niti jedna država ne bi mogla biti počivalište ovom zločincu. Prije vješanja, popio je pola boce Carmela, vrste suhog izraelskog vina. Nije pojeo zadnji obrok.

HTJELI IH PROGLASITI MRTVIMA

Gromobrani

Kirino sviranje po internetu i oko njega najnoviji je (ali, naravno, ne i posljednji) skandal ministara ove vlade. Rijetki su ministri (pa i drugi visoki dužnosnici vlasti) oko kojih se skandal nije zavrtio. Žužulu se zavrtilo oko Imostroja i Bechtela, a bilo je i drugih skandala u pratnji. Vukelić je bio središnja ličnost Brodosplita (sjećate se onog “Di su šoldi?”) i brojnih nedorečenih i nemuštih zakona koji su dolazili u Sabor i odlazili iz njega na višestruki popravak i uz grube riječi predsjednika Sabora. Čobankoviću (simpatičnoj osobi, inače) stalno se vrte poljoprivredne zavrzlame i nepodopštine, na koje on reagira na simpatičan ili manje simpatičan način. Ljubičić je jadna osoba koja se u svom poslu ne snalazi i gotovo neprekidno dobiva šamare sa svih strana. Palarić (šef središnjeg državnog ureda za upravu) u stalnim je skandalima oko kupoprodaje vjećničkim namdata na lokalnoj razini. Gospođa Lovrin brani se nemušto od napada na korumpirano pravosuđe i ne čini ništa. I tako mjeseci prolaze. A i godine, kad ih se zbroji. I ode mandat.

Decentralizacija samouprave po naški

Ovih je dana u toku edukacijska rasprava po zagreba?kim gradskim ?etvrtima na temu mjesna samouprava. Tu se vije?nici vije?a gradskih ?etvrti i mjesnih odbora informiraju o stanju i pravcima razvoja mjesne samouprave u gradu, ispunjavaju se ankete koje ?e nam pomo?i sa se bolje decentraliziramo, sukobljavaju se mišljenja, ukrštaju stavovi, vode žustre polemike..

Kako svaka poštena kampanja mora imati lajtmotiv-termin, a potrošili smo "transparentno" i druge jake adute, ovaj projekt teži decentralizaciji. Tako se osim vlasti decentraliziraju odluke, novci iz gradskog prora?una, (ne, ne zezam se: Q:"Na koordinaciji je zaklju?eno da se za 2011. godinu decentralizira 7,5% a do kraja mandata 10% gradskog prora?una"), a da se to sve nebi doga?alo stihijski i samovoljno, "neophodno je utvrditi obim i tempo decentralizacije".

HDZ se vraća jači nego ikada.

Sljedeće izbore dobiva naravno SDP. No, kako je situacija u zemlji posljedica godina oportunog političkog angažmana (svih, mada najviše naravno HDZovaca), a SDP jalova politička organizacija nedorasla političkoj situaciji, veliki problemi u Hrvatskoj, sve veći dug, sve više osjećaja nesnošljivosti i SDP unutar četiri godine
skupa s Josipovićem postaje omraženija stranka od HDZa danas. Slijede izbori i HDZ se vraća jači nego ikada.

Jučer je ovaj scenarij spomenuo Papar, ja nisam mogao da se ne naježim. Pogotovo zato što je scenarij izgledan ako ne dođe do nekog jačeg kopernikanskoga obrata u društvu.

Rajkooo, javi see!!!

Na jednom stranom tv-programu kojega volim zvati programom za zaglupljivanje ide emisija pod nazivom Craft Wars u kojoj je poanta od ničega napraviti nešto i to nešto, uvjetno rečeno, uporabne vrijednosti. Pretpostavlja se da natjecatelji dolaze sa iskustvom, vještinama, znanjima. I iako je natjecateljima dano "nešto", to u pravilu nisu predmeti koji se uobičajeno koriste za izradu takvih stvari i sami bez drugih dodataka ne bi natjecateljima bili od pomoći. Ipak, zato je natjecateljima na raspolaganju i čitav set materijala, od drveta preko tkanine do boja i nekih kerefeka koje nikad u životu nisam vidjela, a koje mogu neograničeno koristiti da bi stvorili ono što žele. Tako je nekako i u političkim kampanjama. U pravilu ne utječeš na to tko će ti biti glavni politički konkurent na određenim izborima, ali u svakom slučaju znaš da u prostoriji do imaš više nego solidnu bazu materijala koju možeš primijeniti na bilo koji dani materijal i za postizanje bilo koje svrhe.

Udruga stanara Dubrovnika na pragu ostvarene utopije

Udruga stanara Dubrovnika na pragu ostvarene utopije
ili kako svjesno zavaravati svoje ?lanstvo

Sretni li su dubrova?ki „ Zašti?eni najmoprimci“! Kako su se samo dosjetili salamunskom rješenju : „ Izgradite nam zamjenske stanove!
Vidimo ih kako sretni i veseli plešu Lin?a, a možda im se pridruže i sretnici koji su otkupili nacionalizirane stanove. Sada napokon mogu i oni mirno odahnuti. Biti solidaran s gubitnicima je uvijek rizik. Nikad se ne zna ! Mogla bi država opet nešto pametno smisliti… Istina, nije im svejedno, jer imali smo ista prava i dužnosti i stanove oduzete bivšim vlasnicima od strane države…ali kad ih je ve? sre?a zadesila ne treba tražiti vraga.
„…Izgradnja novih stanova name?e se kao najbolje rješenje jer ostali prijedlozi vezani su uz cijene skupih kvadrata. Naime, ostale mogu?nosti koje se predlažu na razini Udruge stanara RH su da država obešteti vlasnike stanova po tržišnoj cijeni ili da „zašti?eni najmoprimci“ isele iz stanova i dobiju od države nov?ano obešte?enje, tako?er po tržišnoj cijeni, te u vlastitom aranžmanu kupe drugi stan.“
( ulomak, Slobodna Dalmacija, 16. 04. 2009.)

Kada se od stabla ne vidi šuma.....

Koliko je za ogromnu ve?inu hrvatskih gra?ana uop?e bitno da li ?e ne?ije primanje od trideset, pedeset, sto ili više tisu?a kuna biti oporezovano sa stopom od 40, 50 ili tko zna kolikoj stopi?? I tko uop?e od takvih pri?a ima koristi osim raznih politikanata koji takvim spinovima uporno skre?u pozornost sa biti problema nastoje?i tako priskrbiti poneki jeftini politi?ki poen. Zar je onima sa prosje?nom mirovinom od 2100 kuna ili onima sa prosje?nom pla?om od 5100 kuna uop?e bitno ho?e li oni sa višestrukom ve?om pla?om imati primanja nekoliko stotina kuna više ili manje nakon primjene neke nove spasonosne porezne stope.
I gle ?uda?? Gotovo nitko i ne primje?uje da se skoro ništa ne mijenja upravo za one radi kojih se u stvari i rade sve ove reforme poreznog ili pak mirovinskog sustava, dakle oni koji imaju najniža primanja odnosno mirovine.

Kreativna statistika

Laž, prokleta laž i statistika je glasovita teorija koju tek povremeno možemo vidjeti na djelu. O kreativnoj statistici sam već pisao i ranije u nekoliko navrata, a posljednji puta je to bilo u slučaju vladine objave o rezultatima HFPa sredinom travnja.

Miljenićev poučak: Trebaju li političari počet bježati od građana?

Najnoviji napadi na jednog od istaknutijih ministara u Kukuriku vladi, Orsata Miljenića, zbog razgovora o zapošljavanju kćeri građanina koji mu je prišao u Požegi otvorili su nekoliko zanimljivih pitanja. Prvo i najvažnije je, svakako, trebaju li političari, a posebice oni na utjecajnijim funkcijama uopće razgovarati s građanima kad se dogodi nekakav neformalni susret. Radi se, naime, o svojevrsnom paradoksu jer svi PR priručnici i veliki dio javnosti traže stalan i što izravniji kontakt, a opet, kad do takvih kontakata dođe, čini se, dio javnosti i politička konkurencija će učiniti sve da kompromitiraju političara koji se upustio u neformalni razgovor. Da se Miljenić na javnom mjestu okružio fizičkim osiguranjem kako bi izbjegao svaku mogućnost da mu građani priđu i nešto kažu, ili priupitaju kao u ovom slučaju, lako je zamisliti kako bi bilo ocijenjeno takvo postupanje. Otuđenje i strah od građana, trošenje novca poreznih obveznika na neposredno osiguranje i uskrata lokalnom stanovništvu ionako rijetkih prilika da oči u oči i potpuno slobodno porazgovaraju s onima koji obnašaju vlast, samo su neki od vrlo izvjesnih prigovora s kojima bi bio suočen.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci