Tagovi

Pollitika.com postaje online muzej

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Hrvatska sakrila leševe Srba iz Pakra?ke poljane

Naslov je citiran iz "Novog lista" od 26. svibnja 2010. godine, a podnaslov glasi : "Sama je vlada u studenome 1995. godine u Pakra?koj poljani ekshumirala i obducirala, a potom bez identifikacije i anonimno, na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu, pokopala 19 tijela, koja je 1993. ekshumirala Komisija UN-a". Iznad naslova stoji tekst :"Na pomolu veliki skandal: Krije li Hrvatska država ve? petnaest godina tajnu nestalih u Pakra?koj poljani". Prvi dojam koji se javlja nakon pro?itanog teksta je taj da nitko iz vlade ne može imenom i prezimenom odgovarati za eventualni skandal, jer niti je ?uo, niti je što vidjeo. Leševi se nisu mogli sami pokopati, eksumirati, seliti i ponovo zakopati. Za to je potrebna logistika, mehanizacija, ljudstvo i organizacija. Oni koji su sudjelovali u tome, jesu li moralni i ?asni ljudi, ?ime su kasnije nagra?eni i kako su prošli oni koji su znali za to i nisu u tome htjeli sudjelovati. Povucimo paralelu sa pretvorbom i privatizacijom. Izvršena je sukladno sa tada važe?im zakonskim propisima, jedna od odgovornih osoba je ?ak imenovana za ministra MUP-a, sada je navodno jedan od bogatijih Hrvata, tihi susjed, daleko od o?iju javnosti.

Komunikacija za neznalice (sdp-ovce)

Nakon lokalnih izbora koji su trebali u?i u povijest kao prvi izbori koji su bili personalizirani, dogodilo se nešto drugo, veoma neobi?no. Naime svi sudionici nakon izbora busaju se u prsa proglašavaju?i se pobjednicima. Kao da su modificirali onu Coubertainovu: "važno je sudjelovati" u "važno je pobijediti".

Bleiburg - mitovi i stvarnost

U subotu sam bio na komemoraciji u Bleiburgu.
Nikad do sada nisam bio tamo, ali već godinama mi je bila želja posjetiti to mjesto. Moj djed je bio tamo zarobljen, odatle je krenuo na Križni put. Pješke, bez hrane i vode, do Beograda. Nakon toga, nekoliko mjeseci u logoru u Beogradu, kao robovska radna snaga, a nakon toga - sloboda. Vratio se kući kao kostur, ali živ.

Ali sad ne želim pisati o svojem djedu. Meni je prvenstveno bila želja vidjeti mjesto na kojem je započela jedna od većih tragedija u povijesti hrvatskog naroda i pokušati se staviti u kožu svojeg djeda. Naravno, to je nemoguće i ne treba ni pokušavati. Ali može se pokušati suosjećati sa svim tim ljudima koje je igra sudbine, slučaj, očaj i strah natjerao na to polje. I nada, naravno. Nju ne smijemo zaboraviti. Nada da ih Englezi neće predati komunistima.

The Wall Street Journal (opet) pita: Odakle Sanaderu Satovi i Imovina?

Pocele su optuzbe sa svih strana.

Upravo u sedmici kada nam ministar financija putuje po glavnim gradovima evrope trazeci u razgovorima sa bankarima plasman najnovijih euroobveznica, e ne bi li privremeno sanirao javne financije RH na beskrajno plavom/rozom nebu naziru se prvi tmurni oblaci. Znam da prva lasta ne cini proljece, no u ovom slucaju cu rado biti optimist.

Nakon nedavne serije negativnih clanaka u svjetskim medijima, danas nas je pocastio Wall Street Journal, naravno uz svesrdnu pomoc domacih izdajnika, te nam jos jednom naglasio kako nas se percipira u inostranstvu.

Drzave na balkanu su slijednice komunistickih drzava, a tokom rata su se stvorile kriminalno-mafijaske veze koje do danas vladaju prostorom balkana. HDZ UVOZI SRBE IZ SRBIJE KAKO BI GLASALI ZA NJIH! Balkanska ruta je jedan glavnih prolaza DROGE, ORUJA I ILEGALNIH IMIGRANATA za EU.

Gdje se MI vidimo, i gdje NAS vide:

"Totalitaritolozi" suzama ne vjeruju

Kao što rekoh, na ovom portalu za nekoliko dana se stvarno svašta dogodi. Jedno od tih stvari je i posljednji robotov dnevnik – odmah da se razumjemo dnevnik je solidno urađen, tipični robotov rad … sadržaj je naravno drugi padež, ali to što je htio, robot je odradio “muški”
Njegovo objašnjenje nastanka tog dnevnika je interesantno.
Može se reći da je sve počeo vkrsnik, njemu je odgovorio urban, no ubrzo je to preraslo u njegovu polemiku sa robotom, koji na koncu (zbog opširnosti )svoj odgovor svim oponenetima pretvara u novi dnevnik.

Prvo što je zanimljivo je to da polemike tog tipa, na relacijama vkrsnik-urban-robot-ostali, nije trebalo uopšte ni da bude. Dok sam pisao ono o antifafašizmu pazio sam da ni na koji način ne apostrofiram bilo koju ideologiju, bilo koju državu ili bilo kojeg lidera antifašističke koalicije. Namjera mi je bila da pišem o ideji.

Međutim vkrsnik (zvani detektor) je i u tome prepoznao širenje komunjarske propaganda i uradio je šta je uradio, a opet robot, kao da je urbanov odgovor vkrsniku jedva dočekao, reagovao je upotrebom svih oruđa, pripremivši prije toga teren sa onom pričom o totalitarizmu u svom prvom komentaru.

11:59

Prvi set odbojkaške utakmice je trajao 18 minuta. Završio je u 18:05. Kad je zapo?eo?

Ne morate vjerovati, ali ovako je glasio drugi zadatak na ispitu iz matematike na nižoj razini na državnoj maturi održanom prije tri dana.
Imam ne?aka koji upravo završava 1. razred osnovne. On je pametan i vižljast i pojeo bi ovaj zadatak za doru?ak i bez ponu?enih odgovora koje su ovom priliko maturanti mogli razmatrati (Napomena: stvarno su ponudili 4 odgovora.) Važnije od toga, i ve?ina njegovih kompi?a bi zadatak ispravno riješila.

Dobro, re?i ?ete, to je drugi zadatak, samo za ugrijavanje, prikladan psihološki trik da se pristupnicima umanji stres. Ako ste na na znatiželjniju stranu pa vas zanima kako je onda izgledao prvi zadatak, zavirite na ncvv.
A što tek da se onda kaže o dvadesetom, od njih ukupno 28:
Zadano je a=18/25 i v=6.3, treba izra?unati a^3v (a-na-tre?u-puta-ve). I da, imate pravo na kalkulator. I ne, ovo nije skrivena kamera. Ovo je zaista ispit zrelosti u hrvatskom školskom sustavu.

Men in black! (Nosi mi se crna boja!)

Mnogo ih je koji govore kao morska jeka,
ali njihovi životi su uski i ustajali, poput močvare koja trune.
Khalil Gibran
.

Negdje u srpnju 2005 godine održan je Susret svećenika i časnih sestara iz župe Drinovci (valjda Hercegovina), na kojem je glavnu ulogu imao Don Ivan Šimić, kancelar Biskupije dubrovačke, o čemu je sačinjen Internetski zapis prema ( linku na kojem to možete pročitati ), a na kojem su citirani i gore navedeni Gibranovi stihovi. Izvješće vrvi pozitivnim domoljubnim emocijama i naglascima, te „dubokim i dalekim“ povijesnim reminiscencijama, dok je religijski sadržaj potpuno zanemaren. Iz sadržaja i intonacije teksta (prema Internetskom zapisu) jasno je da je „Susret u Drinovcima“ bio čisto politički motiviran, a posvećen predhodnoj Bleiburškoj komemoraciji (jednoj od onih koje su se inače redovito održavale). Ono što je uvijek bilo sporno, pa sve do danas, jest da se jedna manifestacija kao spomen na mnoštvo pobijenih ljudi bez suđenja, umjesto ukazivanja pijeteta mrtvima u nekim krugovima i razmjerima uporno pretvara u „revival“ u ratu poraženih snaga. Tako da se stjecajem raznih okolnosti (ali najviše radi dugotrajnoh prešućivanja od strane službenih vlasti Jugoslavije i Hrvatske) te su se komemoracije pretvarale u neciviliziranu suprotnost. Mada jedna takva komemoracija, civilizirano gledajući, bi trebala predstavljati spomen na ljude pobijene bez suda, na poštivanje smrti (koja ujedinjuje ljude bez obzira na porijeklo, vjeru, ideologiju), predstavljati dostojanstven skup pun poštovanja i pijeteta prema umrlima, ona se u praksi najčešće pretvarala u reviju uniformi poraženih vojski i ideologije. Mada je trebalo očekivati da će poslije političkih promjena i pada komunizma, bleiburški susreti se konačno transformirati u decentno i dostojanstveno štovanje smrti, vulgarni „revivali“ prošlosti još traju, predstavljajući civilizacijsku uvredu mrtvima.

Nikakvih komentara na rezultat izbora?

"?ekaj da progucan bonbon"
(Željko Kerum, prve rije?i novinarima koji ga ?ekaju na bira?kom mjestu)

Ne vidim gotovo nikakvih komentara na ishod izbora, nitko se ne žali, nitko ne slavi.

1. Da li bi SDP morao smijeniti Milanovi?a jer nema nikakvih pomaka na bolje?
Televizijske postaje prvih nekoliko sati nakon zatvaranja birališta u nedjelju samo su trubile o rezultatima u „?etiri najve?a grada“, shva?aju?i ih kao pobjedu SDP-a i poraz HDZ-a.
HDZ i SDP u stvari su ponovili rezultate od prije ?etiri godine. SDP je dobio Zagreb i Rijeku kao i prije, u Splitu ?e izgubiti izbore za gradona?elnika usprkos skupoj i bezobraznoj kampanji (u gradskome vije?u teško ?e koalirati), u Osijeku ga nema.
18 mjeseci nakon parlamentarnih izbora, SDP nije ni milimetar bliže osvajanju vlasti i smiješi mu se još jedna u nizu „moralnih pobjeda“ na parlamentarnim izborima, za?injenih plakanjem nad neažurnim spiskovima i nad zavjerom „Hercegovaca“.

Ljudska prava i potrošačko društvo

Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.

I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...

Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.

Nažalost, zaboravljeni vlč.Vilim Cecelja

Vlč. Vilim Cecelja sigurno je najzaslužniji što se kroz desetljeća emigracije održala tradicija održavanja misa na Bleiburškom polju na današnju, drugu nedjelju u svibnju. Već kao mladi svećenik i župnik u Kustošiji postao je poznat po tome što je pred njim ustaška vlada položila zakletvu. Nakon rata, dugo godina je bio hrvatski župnik u Salzburgu, svećenik emigrant. Osvajao je ljude svojom jednostavnošću, blagošću i dobrotom, a nastojao je pomoći svakome tko je zakucao na njegova vrata. Negdje koncem osamdesetih posjetili smo ga moja supruga i ja u njegovom domu u samostanu (i poznatom hodočasnićkom mjestu) Maria Plain kraj Salzburga. Bio je već teško bolestan, neznam baš od čega sve, ali posljedice Parkinsove bolesti su bile jasno vidljive. Znajući to moja supruga mi je strogo zabranila da samo i spomenem ispijanje kave kod vlč. Cecelje. On je naime u svojoj samostanskoj sobi imao jedno jednostavno električno kuhalo (mi Zagrebčani smo ga zvali koher) koje je bilo smješteno na podu uz prozor. Pa je dakle trebalo kleknuti i na njemu kuhati kavu. No, čim smo stigli i sjeli, vlč. Cecelja je sam, bez pitanje rekao:"A ja znam, gospodine Cerovac, da bi vi kavu". Htjeli smo mu pomoći. No nije dopustio. I dok me je moja supruga streljala očima, nastavili smo razgovor o prošlosti emigracije. Naime, vlč. Cecelja je bio pravi leksikon znanja o ljudima i događajima. I onda, dok je rukama koje su se dobrano tresle kuhao kavu, a dobro se vidjelo kako mu se trese i glava, odlučio sam postaviti odlučno pitanje:"Vlč. Cecelja, piše se i priča o vama da ste bili ispovjednik Anti Paveliću. Dali je to istina?" Ne dižući glavu, ne prekidajući kuhanje kave odgovorio je protupotanjem:"A da li vi, gospodine Cerovac, doista mislite da se Ante Pavelić ispovjedao". Ništa na tu temu nismo više rekli.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci