Tagovi

Nokautirat ću Mačeka

Samo da bude jasno, gore navedeni naslov je odabran jedino & isključivo s ciljem privlačenja masa gladnih senzacionalističkih pamfleta i pikantnih vijestica sa škakljivim fotografijama na kojima se naslućuje mogućnost penetracije ili se vide posljedice kakvog bombardiranja i umjerenog masakra koji se, po mogućnosti, dogodio toliko daleko da izaziva licemjerno savjestan uzdah, ali ne i iskreni užas i brigu za vlastito buržoasko debelo meso. Da u naslovu stoji «moralna osnova vladanja u Hrvata» ili «osvrt na Vladino službeno priopćenje», među čitateljima bi zavladala lagana glavobolja i turoban osjećaj predimenzionirane ozbiljnosti koja dolazi u obzir samo kad se radi o vlastitom egu. Ali u naslovu ipak ima nešto – s obzirom na situaciju, niti ne preostaje mi neko bolje rješenje.

Izvjesni Ratko Maček i ekipa iz Vladinog ureda za odnose s javnošću se upravo kupaju u osjećaju pravednosti uzrokovanog slučajem koji im je podario sinekure u vidu radnih mjesta na kojima ih više nema nego ima, a ako tamo i fizički sjede, teško je vjerovati da su udubljeni u svoj posao. U što se tu može udubiti, uostalom; novine ionako vrijedno prate sve aktivnosti vlade u koje im je dopušten uvid, a za obavijest o tome gdje i kada putuje premijer ili koji ministar je dovoljan i broj telefona tajnice kabineta premijera. Tko god vjeruje da je ekipa iz Vladinog ureda za odnose s javnošću čitavog života sanjala da postane upravo ekipa iz Vladinog ureda za odnose s javnošću, imat će problema s uključivanjem svog zabluđenog uma u stvaran svijet. O savjesnom obavljanju posla se ovdje ne spremam raspravljati: meni je dovoljno da pogledam njihove žvrljotine, ofrlje prekucane izvještaje i izjave koji se šalju u nevještom nastojanju stvaranja privida «transparentnosti», a koja se po njima ima sastojati iz slijepog vjerovanja onome što vlada priopćava, bez tračka sumnje u istinitost i objektivnost tih riječi. Vjerojatno je normalno da se u atmosferi jedne naizgled europski integrirane balkanske krčme iz čije mračne pozadine dopiru veseli ritmovi ciganskog orkestra i po kojima se vuku potrošene djevojčure sumnjive prošlosti i higijene kontinuirano naglašava potreba za uspjehom po svaku cijenu, jer je i kretenu jasno da u krčmi ne može očekivati ikakve moralne standarde ili obzire. Uostalom, zna se (copyright HDZ) tko u krčmi sjedi za središnjim stolom, a gdje je mjesto propalim kronerima koji dijele umorne licemjerne osmjehe i trpe ponižavajuće šale društva u sredini u nadi da će i njima zalutati kakva mutna piva na račun sveopćeg veselja. Jedan dio društva se ipak izvukao iz atmosfere fermentiranog delirijuma, polutame i zaglušujućeg kreštanja zbornog pjevanja nagluhih funkcionera i direktora te šankerica pritisnutih pod njihove znojne pazuhe i promatra, u čudu i užasu, kretene koji sami sebi čestitaju na uspjehu u kojem nemaju nikakvog udjela. Zaista je idiotski smatrati uspjeh svoje stranke i predizborne marketinške kampanje osobnim uspjehom, pa onda još insinuirati da je to plod nekakve individualne kvalitete koja mora biti nagrađena na odgovarajući način. I iako su ga neki drugi odabrali na to mjesto, ti drugi ne mogu određivati vrstu niti visinu te nagrade, u čemu se očituje jedna od mana nakaradnog, deformiranog demokratskog procesa koji rezultira time da jednom izabranih 150 članova parlamenta do sljedećih izbora ne odgovara za sve nelegalne i nemoralne radnje kojima se zabavljaju službeno ili privatno. Eventualna kritika te tobožnji medijski linčevi zapravo podižu rejting pokvarenih političara, lopova, kradljivaca i kriminalaca koji nikako da dočekaju pravomoćnu presudu i još stižu u kojekakvim intervjuima izjavljivati kako predstavljaju primjer ostalim zatvorenicima svojim mirom i disciplinom te su usput pronašli Boga. Sav taj gadljivi šum i graktanje podiže popularnost ovih društvenih nakaza kod većine ljudi koji se ionako naslađuju vlastitim jadom – to su oni koji, kad ih pitate kako su, otužnim glasom čovjeka osuđenog na vječnu patnju i balansiranje na rubu života i smrti odgovaraju «eto, gura se», «kako drugi hoće», a življi penzioneri vam u taj čas ispričaju čitavu sumornu novelu o bubrežnom kamencu i s tim povezanom upalom žila u desnoj preponi te o tome kako ih nitko nikad ne posjećuje a oni ipak nekako žive. Patetično poslušni potrčko šefa Vlade oko kojeg neprestano kruže anegdote povezane s njegovim debelim mesom i svime što se između njegovih anemično blijedih guzova može pronaći (od ministara do intimnih prijatelja) se usudio postaviti standarde za buduće političare («posjedivanje kuće, dva auta i 50.000 eura u gotovini», pri čemu nije jasno što će jednom čovjeku dva auta) i vrijeđati intelektualne i poslovne sposobnosti ljudi na osnovi toga što oni posjeduju stan od «samo» 30-ak kvadrata, što je samo po sebi nekakva sramota i obilježje defektnog, propalog i općenito neuspješnog člana društva kojemu, bože sačuvaj, nikako ne priliči mjesto Ministra Financija, jer ako nije priskrbio sebi, kako će priskrbiti drugima? I tko bi normalan, dođavola, uopće želio priskrbiti drugima prije nego što je priskrbio sebi barem deset puta više od nacionalnog prosjeka? Nakon ove izjave utemeljene na defektnoj kapitalističkoj logici, genijalni djelatnici ureda za odnose s javnošću odgojeni u maniri najvećih malodušnih licemjera i zavidnika jedne male sredine opterećene idejom veličine dodaju ulje na vatru izjavom koja upućuje na «lažni populizam koji, skrivajući vlastite, nerijetko dvojbene komercijalne interese i podrijetlo sredstava, pokušava zagovarati povratak na stari, prevladani društveni sustav socijalističkog i komunističkog morala i vrijednosti uravnilovke i egalitarizma». U njihovim užarenim mozgovima to bi trebao biti odgovor na novinske napise o kolekciji satova u vlasništvu izvjesnog Ive Sanadera za koju je utvrđeno da vrijedi više od 150.000 eura, što je krajnje nevjerojatno s obzirom na prihode koje je dotični prijavio u svojoj imovinskoj kartici. Dakle, ima li smisla tim velikim društvenim misliocima, naprednim sociolozima i hinjeno liberalnim upraviteljima ukazivati na besmislenost njihovog laprdanja koje, iako se doima vrlo rječitim, ne odgovara na pitanje postavljeno od strane javnosti? Mislim da ne. Valja ipak jasno reći neke stvari. Za ono «lažni populizam», dragi moji «spin-doktori» i ostali nositelji tehno-posprdnih titula, ste zaslužili jednu stvarnu vruću ćušku. Iskreno se nadam da ćemo se jednom naći u nekoj od opskurnih krčmetina u kojima ručate, negdje u predgrađu okruženom krležijanski smeđim tonovima zemlje koju više nitko pametan ne obrađuje, i da ćete mi za stolom reći kako zastupam «lažni populizam» i «skrivam vlastite dvojbene komercijalne interese» kao i «podrijetlo sredstava» koja se u mom slučaju sastoje od deset godina starog automobila i pet tisuća kuna na računu (stan iznajmljujem i većinu novaca trošim na putovanja), čime sam se svrstao u gornjih 10 posto populacije ove jadne zemlje u kojoj bi upravo ti galantni jahači političkih pustopoljina trebali omogućiti JEDNAKE uvjete za život, o čemu vrlo glasno grakću kad se vodi predizborna kampanja. Isčupat ću vam kukavno srce na lažljiva usta, hulje. Jučerašnji službeni stav Vlade jest da je Hrvatska izašla iz «društvenog sustava socijalističkog i komunističkog morala i vrijednosti uravnilovke» upravo zato da bi stvorila «društvo bogatstva, poduzetništva i slobodnog tržišta», pri čemu se iz konteksta jasno da zaključiti da se ova bogatstva, poduzetništvo pa i slobodno tržište odnose na predsjednika Vlade koji se našao pod neugodnim okom javnosti, a ne na nas koji zagovaramo povratak na nepoželjnu jednakost. Da ne govorim o tome kako smo u istom pasusu optuženi da skrivamo porijeklo svojih sredstava (kojih dakle imamo nezasluženo mnogo), a zatim i da zagovaramo povratak na stari sistem uravnilovke, što je nonsens samo po sebi. Paušalnim ocjenjivanjem socijalizma i planske privrede gospoda samozvani tehno-menadžeri utvrđuju svoje štapske pozicije daleko iza prvih linija fronte te se isčuđavaju kad pukne neka firma u kojoj su do jučer bili glavni&odgovorni direktori i veselo žvrljali svoje parafe na ugovore koje nisu razumjeli niti su mogli razumjeti. Sve se obilato zalilo vinom i mrsnom večerom, a onda su gospoda direktori-današnji državni funkcioneri došli u neki legalnom prevarom iskamčen stan svojim otromboljenim gospođama i prekriveni finim slojem kiselog znoja vagali što je moralno: otuširati se ili samo oprati stopala i zauzeti položaj za pravednički hrk pored svojih jadnih supruga? Licemjerni kritičari komunizma i socijalizma o kojima nisu pročitali niti jednu povijesnu crticu, a kojima je eventualno za vrijeme ratnog kaosa koji s komunizmom nije imao nikakve veze stradao nekakav rođak u sedmom koljenu pa su oni tu nesreću brže-bolje prisvojili za vlastite promidžbene svrhe i kako bi dodatno utvrdili svoje kritičarske pozicije, prodaju priču o pogubnoj planskoj privredi i negativnoj ulozi države kao vlasnika poduzeća. I kad čovjek sve to sluša, nejasno mu je o kojem oni to vremenu zapravo govore, onom prije dvadeset godina ili ovom danas? Jer danas je država najveći investitor, privatizacije se vode po u najmanju ruku nejasnim kriterijima i često uključuju nečije pajdaše ili «vlastite dvojbene osobne interese», vlada po vlastitom nahođenju odabire projekte koji će «pokrenuti Hrvatsku» iako nema niti nagovještaja spoznaje hoće li, na primjer, gradnja novog terminala nekog aerodroma opravdati ulaganje od stotinjak milijuna eura, hoće li se autocesta isplatiti, koliko zapravo treba subvencionirati brodogradilišta, kome prodati TLM i željezare (ne, otvoriti natječaj i objaviti ga u međunarodnim novinama s rokom javljanja od 30 dana nije dovoljno), treba li Šibenik biti turistički (što nikad nije bio) ili industrijski grad, treba li iz zemlje prognati upravu Hrvatskih Željeznica zato što im dvije trećine prihoda dolazi iz državnog proračuna itd. Jedini način kako vlada može pokrenuti neku zemlju jest da je ima što manje i da stvori uvjete da nitko ne može počiniti nepravdu. Za sve ostalo je zaslužna ekipa koja iskusno škiljeći kroz dim, s čikom u sasušenim gubicama obavlja tešku šljaku u željezarama, brodogradilištima, tvornicama, na poljima, a ne idioti u superfinim odijelima sa super-skupim satovima koji misle da od njihove urlatorske, prijeteće demagogije ikome na ovom svijetu može biti išta bolje. Ne pišem ovo jer sam ugrožen - mene neće sjebati, ja imam dobru plaću, čak dovoljno da pokrenem nekakav beznadežan sudski postupak protiv te glasnogovorničke hulje u ovom degeneriranom sudskom sistemu gdje ima sudaca koji smatraju da novac nije imovina i da guranje prsta u anus nije seksualni čin ili da većinski dioničar, makar imao 99,9 posto dionica, ne smije glasati o dokapitalizaciji društva kojeg jebeno posjeduje jer je po zakonu izuzet od glasanja o svojoj obvezi prema društvu (BAT vs. Trgovački sud u Splitu). Pišem jer ne mogu ništa drugo osim pisanja i onoga što sam naveo u naslovu. Pišem jer bih teško pronašao sud na kojem bih mogao dokazati da je ono što su oni izjavili uvredljivo i zahtjeva njihove neopozive ostavke, ali bih ja svakako odgovarao kad bih Ratka Mačeka ili bilo koje iz te klike nazvao moralnim kretenom i blago retardiranim kupusarom novinskih listova i službenih izjava koje ništa ne znače. I zato ću ga napucati kad ga vidim.

Tagovi

Komentari

I meni su se motale slicne

I meni su se motale slicne ideje, sve dok nisam malo popricao s ljudima i vidio na djelu sve razloge zbog kojih puk ovdasnji toliko dugo pije sve budalastine koje mu se serviraju zadnjih 15 godina. Nevjerojatno je koliko ljudi smatra da je Macek zapravo bio genijalan u svojim istupima, jer, kao, na najbolji moguci nacin predstavlja svoga sefa. Uzasno je malo ljudi skuzilo njegove glavne osobine - nadmenost i lazljivost, jer da bi sluzio sefu barata podacima koji su daleko od bilo kakvih cinjenica. I mediji su prilicno krivi za to - svi se sad kao uhvatili tih satova i ponosni su kako su provalili pricu, a niti retka nigdje ne vidjeh o ostatku Sanaderove imovine - onoj viletini u Zagrebu u prvom redu. Price kako je on to sve zaradio su za malu djecu, jer inace bi svi intendanti hrvatskih kazalista i urednici u izdavackim kucama imali po jednog rolexa. Ono sto je radio u Austriji je bilo i prekratko i nedovoljno unosno da se toliko podeblja. Isto je i s drugom polovicom bracnog para - gomila imovine glasi na nju, a njezin najunosniji posao je dosad bilo sefovanje splitskom sveucilisnom knjiznicom, a ne vjerujem da nesto specijalno zaradjuje kao neformalni kadrovik medju dalmatinskim arheolozima. I zato, nije Macek lud, nego zna koji dio hrvatskog mentalnog sklopa koristi - biraci su ovce, inace ne bi u najnovijoj anketi HDZ opet bio uvjerljivo na vrhu. Bez obzira koliko se oni koji objavljuju ankete lizali sa Sanaderom zbog svojih poslovnih interesa.

Tko je glasao

prihodi tvrtki su javni

prihodi tvrtki su javni podaci i mene pak čudi kako nitko nije u austriji pogledao malo koliko su te tvrtke zarađivale; to sigurno u nekom registru piše i ne bi trebala biti pretjerana tajna

računajte da prosječna tvrtka ima 3-4% dobiti u odnosu na prihode; bacite pogled na ukupnu imovinu i recite koliko prihoda bi te tvrtke morale imati da bi ostvarile takvu dobit

potom, zamislite se, ako imate tvrtku s tolikim prihodima, ne bi li je netko kupio kada odlučite ići kući? vjerojatno bi jer uhodani posao ima svoju vrijednost...

ne vjerujem ja u te priče niti sekunde

Tko je glasao

hmm sada kada sam ovo

hmm sada kada sam ovo odgledao nekaj mi je upalo u uho :o)) s obzirom da je macek or od HDZ-a, a i vlade, zar on samim tim nije u sukobu interesa?

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Jest u sukobu je

Jest u sukobu je interesa...
...zato su i angažirali novog lika u HDZ-u nekog Grošinića, vidio ga neki dan na telki. Kopija Mačeka

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci