Tagovi

Može li revolucija osloboditi narod iz stolje?a 7.

U o?ekivanju nadolaze?ih blagdana kada ?e neki ponovo prigodni?arski lamentirati o ?ovjeku koji se negdje zagubio donosim jedno promišljanje obi?ne hrvatske duše koja nije imala sre?e saviti gnijezdo tamo gdje po logici stvari je to normalno.

Moji roditelji koji su sedamdesetih godina slovili kao dio zadovoljne srednje klase danas su bezvoljni likovi koji unucima (po sestri) ne mogu priuštiti od svojih mirovina sa punim stažom jedan sladoled tjedno. O tenisicama Nike makar i patvorenim ni sanjati ne mogu. I uvijek su nas u?ili, cure samo svojim radom ostvarit ?ete osobnu satisfakciju i oslobo?enje obitelji. Danas sam daleko od izraubanih roditelja, a daleko sam jer Hrvatska nije država za moje roditelje i njihove k?eri ve? država gnojnih ?ireva i koja vapi za oslobo?enjem tipa – Morales, tipa Chavez. Tada bih se sugurno vratila da podržim Hrvatskog Ernesta Guevaru. Ali sve si mislim da to ne?u do?ekati ve? ?u ostaviti hrvatsko tijelo daleko od matice, daleko od rodnog gnijezda...
Da li je Hrvatska morala završiti u nametnutom kapitalizmu gdje ne postoji BITI ve? samo IMATI. I katoli?ka crkva u kojoj sam godinama slušala propovijedi o socijalnom nauku danas zgr?e nekretnine, bijesne aute.
Na po?etku 21. stolje?a svijet u kojem živim poprima nali?je kaoti?nog broda prepunog usmjerenih lu?aka. Globalna klasna raslojenost društva; sveop?a eksploatacija radne snage ve?ine stanovništva s jedne i golema akumulacija kapitala kod odabranih s druge strane u našoj epohi postale su samorazumljivi fakti nerazdvojno povezani s normalnom predodžbom o stvarnom stanju ljudskog društva. Eksploatacija radne snage i gomilanje kapitala stvari su koje je, zbog njihove o?iglednosti, besmisleno dovoditi u pitanje. Subjektivirani kapital, u vidu kapitalisti?ke vladaju?e klase, pri realizaciji svojih interesa pokazuje zavidnu kreativnost koja svoje ishodište, kao i prethodno, pronalazi u istoj to?ki: znoju najamnih radnika diljem cijelog planeta. Profitne stope globalnih korporacija svoju egzistenciju mogu zahvaliti isklju?ivo milijunima ljudi koji svoje živote provode prodaju?i ih za nadnicu.
Prilikom svake rasprave o bolestima trenutnog društva moramo si postaviti pitanje o na?inu njihovog otklanjanja. Tako i prilikom razmatranja suprotnosti kapitaliti?kog sustava moramo pokušati izna?i na?in njihovog prevazilaženja. Predodžba po kojoj se radikalnost na?ina promjene nalazi u proporcionalnom odnosu s razinom o?aja njena subjekta usko je povezana s predožbom po kojoj je svaki radikalni skok naprijed zapravo veliki korak unatrag; korak koji je na svu sre?u rijedak društveni poreme?aj.
Jasno je kako je postupna reforma trenutnog stanja prirodna reakcija svakog ?ovjeka suo?enog s društvenim problemima. Radnik ?e tako, suo?en s nedostatnom nadnicom, neodgovaraju?im politi?kim pravima i socijalnom zaštitom, instiktivno reagirati na na?in da ?e putem sindikata i politi?kih stranaka nastojati izboriti doti?ne "pogodnosti". Svojim ?e djelovanjem na taj na?in pokrenuti reformu unutar stanja koje ga gnje?i. No ipak dosezi takve reforme nipošto ne?e biti ograni?eni radnikovom voljom ili pak njegovim potrebama, ve? ?e se ograni?iti mogu?nostima koje si trenutno društvo u datom povijesnom trenutku može priuštiti. Ukoliko pak radnikove potrebe i njegova volja za njihovom realizacijom izlaze izvan granica trenutnog sustava, reforma unutar njega može biti samo proces dosezanja to?ke u kojoj ?e se njegovo prevazilaženje pojaviti kao nužnost. U tom smislu reforma je nužan preduvjet revolucije, isto kao što je revolucija razumljiv rezultat reforme. Kako bi shvatili da unutar trenutnog stanja svoje potrebe ne mogu zadovoljiti, radnici najprije moraju ostvariti maksimum zadovoljstva u njegovim granicama; kako bi shvatili da u politi?koj sferi nemaju stvarnu kontrolu - oni najprije moraju dose?i maksimum kontrole koju mogu imati. U tom je smislu odvajanje revolucije od reforme jednaka greški odvajanju reforme od revolucije.Jednostrano i dogmati?no gledište, po kojem je suštinska promjena trenutnog stanja mogu?a kroz postupne reforme unutar njega (socijaldemokracija), povijesno je odigralo klju?nu ulogu u o?uvanju izopa?enog sustava. Neriješeni problemi našeg vremena, koji nas tako krvni?ki guše, svoje postojanje prije svega mogu zahvaliti organizacijama i pokretima koji su ih reformama nastojali dokinuti. Me?utim najve?a i neoprostiva greška bilo bi tvrditi kako su reformisti (strana?ki, partijski i sindikalni birokrati; pa onda i radnici koji nisu uspjeli zakora?iti preko granica ¬reformizma) ne?ovje?ni sustav na životu održali poticanjem reformi unutar njegovih granica. Ne! Oni su ga na životu održali isklju?ivo zbog svog dogmatskog stava koji ih je prisilio da na reformama ustraju u trenucima kada je sustav iscrpio svoju mogu?nost za reforme. Jednostrani umovi ljudi nevi?nih dijalektici tako su svoje djelovanje oblikovali po svojim planskim šablonama fiksnih predožbi."No postupne promjene ponovo su bile nastavljene", re?i ?e možda nadobudni reformist današnjice. Da; nastavljene su nakon što si je "reformirani" sustav morima krvi i milijunina mrtvih tjelesa napunio akumulatore reformisti?kog potencijala. Tako si na savjesti reformisti?kih dogmati?ara ne mogu ležati samo svakodnevne neda?e trenutnog društva, ve? i milijuni života nestalih u krvavim klaonicama 20. stolje?a. Pogledom kroz prizmu povijesnog iskustva tako jedino možemo do?i do zaklju?ka kako suštinska društvena promjena reformama unutar sustava može postojati jedino kao kontradiktorna utopija. Takva je ?injenica danas uglavnom prihva?ena od strane ve?ine konvencionalnih reformista koji se svjesno ogra?uju od težnje ka suštinskoj promjeni, tako da po tom pitanju nije potrebno ni najmanje dvojiti. Isto se tako neminovno mora primjetiti kako mnoštvo novih vrsta reformizama nastoji ukazati na svoju mogu?nost promjene društva. Njihova pojava onima koji teže stvarnoj društvenoj promjeni stoga ne može ne biti objektivna prijetnja i predmet beskompromisne kritike. Prakti?no revolucionarno djelovanje svakako može zna?iti reformu u sustavu, ali samo ukoliko je sjedinjena i podre?ena suštinskoj reformi sustava, tj. revoluciji. Jednostavno djelovanje u smjeru promjene društva jedna je od stvari koje se ne moraju osvrtati na objektivne zakonitosti i preduvjete nužne za uspješno realiziranje revolucionarne društvene promjene. Takvo djelovanje može postojati bez ikakve suvisle teoretske podloge; i isto tako može biti apsolutno neuspješno u svojoj navodnoj nakani. Prakti?no revolucionarno djelovanje koje uistinu želi ostvariti uspjeh potpuno je nezamislivo bez odgovaraju?eg razumjevanja trenutnog stanja i uzimanja u obzir neophodnih pretpostavki bez kojih je društvena revolucija bilo koje vrste, pa tako i revolucija koja si za cilj postavlja op?eljudsku emancipaciju, apsolutno nemogu?a. Revolucionarna transformacija postoje?eg društvenog stanja za svoje ostvarenje zahtijeva najmanje tri ostvarena preduvjeta; proizvodne snage društva razvijene do zadovoljavaju?e razine, postojanje društvene skupine ?iji se suštinski interes podudara s radikalnom transformacijom društva i prema revoluciji svjesno okrenuta organizacija.
Onako kako ja sagledavam tu pri?u s Hrvatskih prostora ni jedan od tih preduvjeta ne postoji, zato sam morala oti?i – hrvatskoj ne trebaju intelektualci tipa ?iki?, Radman a kamoli tipa moje malenkosti. Hrvatskoj treba ?im više Kulmerovih dvora, oni ?e ra?ati neke nove Hrvate i sanirati bijelu kugu.

Sjenkina napomena!. . .

  • Svaka moja objava ima ovu foršpan napomenu iz razloga pojašnjenja svrhe i tehnologije sjenkine prisutnosti na ovom portalu. Sjenka u interesu op?eg dobra koristi ustupljene dokumente i tekstove i drugih autora i izvora, ne ugrožava zakonska prava istih,ne skuplja bodove i ne inzistira na pravu autorstva tekstova ovdje objavljenih i onih koji ?e biti objavljeni što je ne lišava odgovornosti za objavljeno.Sjenka ?e objaviti i vaše validne tekstove-informacije koje iz bilo kojih razloga ne želite objaviti pod svojim "imenom i prezimenom".
  • Komentari

    Kubanski recept

    Mogu li napredni hrvati išta naučiti od zaostalih kubanaca!?

    http://www.advance.hr/vijesti/kubanski-politicki-i-izborni-sustav-potpun...

    Tko je glasao

    Na kraju nas čeka ipak pravda pobunjenih masa

    Nije kriva krivica, kaj sedi na mestu pravice. Kriva je pravica kaj dozvoli da na njenom mestu sedi krivica.

    http://www.vecernji.hr/biznis/u-jos-vecem-smecu-ceka-nas-gubitak-fiskaln...

    http://www.24sata.hr/politika/ministri-nam-otisli-na-odmor-a-kreditni-re...

    Ova vrućina je kao naručena za bezopasno kuhanje žaba...

    Tko je glasao

    Citati

    Tko je glasao

    Sjenka, Moji roditelji koji

    Sjenka,

    Moji roditelji koji su sedamdesetih godina slovili kao dio zadovoljne srednje klase danas su bezvoljni likovi koji unucima (po sestri) ne mogu priuštiti od svojih mirovina sa punim stažom jedan sladoled tjedno.

    To je obična laž. Poznam ne mali broj ljudi koji su danas u penziji, a isto su bili srednji stalež u 70-ima. Za sladoled imaju, a imaju i za bonove mobitela koje koriste unuci.

    Da ima sirotinje je istina, no srednji stalež ne pada tak nisko. Kratkotrajni ulazak u poteškoče se može uvijek doživjet (znam po sebi), no na dugoročno je čovjek sam kriv. Znam i osobu koja je dobila veliku odpremninu od Plive, jel nije htel iti u Zagreb radit, a sve je spiskal. Jamac bil onom prijatelju, posudil novce ono, pa kčeri i zetu a danas jebe mater državi.

    Danas sam daleko od izraubanih roditelja, a daleko sam jer Hrvatska nije država za moje roditelje i njihove kćeri već država gnojnih čireva i koja vapi za oslobođenjem tipa – Morales, tipa Chavez. Tada bih se sugurno vratila da podržim Hrvatskog Ernesta Guevaru. Ali sve si mislim da to neću dočekati već ću ostaviti hrvatsko tijelo daleko od matice, daleko od rodnog gnijezda...

    Da, da, kad bi neko jajca metnul na panj, onda iz sigurne pozadine pucat.

    Tko je glasao

    mislim da su ovakvi tvoji

    mislim da su ovakvi tvoji komentari neprikladni. sigurno je lijepo doći živjeti u hrvatsku s njemačkom penzijom, ali hrvatski umirovljenici nažalost su vrlo daleko od takvog status

    pola umirovljenika ima mirovinu do 2000 kn.
    2/3 umirovljenika ima mirovinu do 3000 kn.

    svima njima pljunuo si u lice ovim svojim komentarom.
    (osim, naravno, ako ti misliš da se s tim novcem može super preživjeti i častiti unuke, ali onda je to već druga pjesma.)

    ..............................................................................................
    Get your facts first, then you can distort them as you please.

    Tko je glasao

    Drage moje/i, Sjenke...

    imam jedno pitanje:

    s kim dizati revoluciju, kad ne žele znati? jer da su željeli znati do svega ovoga ne bi ni došlo. teško je bilo što objasniti onima koji nemaju ni za jesti, niti će djecu moći školovati, a sve im to nije dovoljno da dignu svoj glas...nije kriva korumpirana vlast, već oni koji joj dozvoljavaju da se tako ponaša. evo jedne zagorske s FB:

    Nije kriva krivica, kaj sedi na mestu pravice. Kriva je pravica kaj dozvoli da na njenom mestu sedi krivica.

    Tko je glasao

    Postavke za pregledavanje komentara

    Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
    Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

    Najkomentiraniji članci

    Najviše ocijenjeni članci

    Najčitaniji članci