Tagovi

Intervju za balkansku istraživa?ku mrežu

Ju?er me je gospo?a Gordana Andri? zamolila da odgovorim na nekoliko pitanja vezanih za posjet Borisa Tadi?a Vukovaru, kao i o politi?koj situaciji u Vukovaru. Odlu?io sam da taj intervju objavim na polltici prije nego li on bude objavljen u Srbiji. Iz dva razloga: da predstavim zainteresiranim Pollitik?arima sadržaj intervjua, spreman podnijeti najrazorniju kritiku i vagon minusa, te da predstavim intervju u integralnij verziji u slu?aju da objavljena verzija bude neautirzirana, kra?ena, ili frizirana.

Intervju:

1. HSP je najavio proteste kada je najavljeno da ce predsednici Hrvatske i
Srbije doci u Vukovar. Da li cete organizovati protest i koliko gradjana
ocekujete?

HSP je ve? održao prosvjed protiv dolaska Borisa Tadi?a u Vukovar 18.rujna 2010. Budu?i da ne bi bilo originalno da se ponavljamo, odlu?ili smo organizirati do?ek dvama predsjednicima. I to bez navodnika. U ?etvrtak, kada se o?ekuje posjet, pozvat ?emo gra?ane da do?u pokraj ceste od vukovarskog Vodotornja prema Ov?ari. Nisam rekao da ?e to biti dobrodošlica, nego do?ek. Tako?er, to ne?e biti niti zasjeda. Jednostavno ?emo iskoristiti naše demokratsko pravo na okupljanje, te ?emo iskazati naše nezadovoljstvo tim posjetom. Pri tome želim naglasiti da se ne?e tolerirati bilo kakvo ponašanje koje odudara od civilizacijskih normi. Tadi?ev dolazak u Vukovar je politi?ki ?in, i naše okupljanje je tako?er politi?ki ?in. To je, na neki na?in, vrsta politi?ke komunikacije.
Što se ti?e broja gra?ana, to uop?e nije bitno. Bitan je stav. Bitna je mogu?nost izražavanja mišljenja. Na primjer, kad je Josipovi? posjetio Beograd, nije se ?uo niti jedan glas protiv toga na ulici. Nadam se da je to bilo zbog toga što to snage sigurnosti nisu dopustile. Jednoumlje je opasno.

2. Kako vidite posetu Tadica Vukovaru i Ovcari, a kako najavu da ce
Jospiovic obici sa Tadicem Paulin Dvor?

U dijelu javnosti koja je nesklona Tadi?evom posjetu Vukovaru, sama najava obilaska i Paulin Dvora u istom posjetu, jedna je od indicija koja podupire tezu o Tadi?evom pokušaju izjedna?avanja agresora i žrtve, i to preko žrtava. I vaše pitanje je u jednu ruku lukavo. Jer ako se ustvrdi razlika izme?u Ov?are i Paulin Dvora preko žrtava lako dolazi do nepremostivih teško?a – jer se ne može pobijati teza da su žrtve jednake, ukoliko su nevine. Nisu problem žrtve u odnosima dviju zemalja, ve? zlo?in koji je doveo do tih žrtava. Spominju?i Ov?aru zaboravlja se Vukovar. U Vukovaru je, u opsadi koja je trajala tri mjeseca, ubijeno preko 2000 civila i vojnika. Ov?ara se mogla 'dogoditi', odnosno, za Ov?aru je mogu?e suditi nekolicini naredbodavaca i izvršitelja. A na koji na?in to u?initi sa opsadom Vukovara koja je planirana i izvedena na jedan osobito brutalan na?in, u kojoj je sudjelovalo 30 000 vojnika i vojna logistika cijele jedne države? Zar se treba zanemariti ?injenica da se zlo?in u Paulin Dvoru dogodio nakon pada Vukovara?
Govori se o isprici Tadi?a na Ov?ari. To nije dovoljno. Potrebno je priznanje krivnje. ?ak i za Paulin Dvor. Jer, rat je zapo?eo agresijom Srbije na Hrvatsku. Da nije bilo te agresije ne bi bilo niti žrtve Vukovara kao niti onih u Paulin Dvoru.

3. Dolazak oba predsednika najavljen je kao put ka pomirenju dva naroda i
odavanje pocasti i hrvatskim i srpskim zrtvama. Da li mislite da ovakvi
postupci mogu da dovedu do pomirenja ili ipak donose zatezanje odnosa
medju obicnim gradjanima?

Mislim da se me?u obi?nim gra?anima ne?e ništa promjeniti. Niti Tadi? niti Josipovi? ne mogu miriti nikoga osim sebe. Ako Tadi? iskaže žaljenje, a ne prizna da je Srbija krivac za agresiju, odnosno ako se Josipovi? ispri?a za žrtve Paulin Dvora, a izvršitelji i dalje slobodno še?u, to nije pomirenje, ve? farsa. Do pomirenja može i mora dovesti samo i isklju?ivo pravda. Bez pravde nema pomirenja.
S druge strane, nije dovoljno istaknuta ?injenica da Tadi? dolazi u Vukovar u neslužbeni posjet. To zna?i da bilo koja gesta koju bi Borist Tadi? mogao u?initi, nema politi?ku snagu. Ta snaga se nalazi u službenoj posjeti iza koje stoji politika službenog Beograda. Tadi?evim neslužbenim posjetom degradirane su sve njegove namjere. On je to u?inio namjerno, da sa?uva mir kod ku?e.

4. Nedavno je u beogradskim Vecernjim novostima objavljena kratka
reportaza o Vukovaru u kojoj se izmedju ostalog kaze da je Vukovar na neki
nacin podeljen grad. Djaci hrvatske i srpske nacionalnosti iako idu u iste
skole, ne mesaju se u odeljenjima itd. Kako danas u jednom gradu zive
hrvatska i srpska zajednica? Koliko je zivo secanje na rat u svakodnevnom
zivotu?

Vukovar nije na neki na?in podjeljen grad, ve? na to?no odre?en na?in. Podjeljen je na na?in da ve?ina Srba ide u 'svoje' kafi?e i restorane, a Hrvati u svoje; da se meso kupuje u hrvatskim, odnosno srpskim mesnica, te da se 'zna' koje su hrvatska a koja srpska poduze?a. Ali to nije ono najgore. Spomenuli ste škole. Tu leži osnovni problem. U Vukovaru postoje vrti?i, osnovne te srednje škole u kojima se nastava sluša isklju?ivo na srpskom jeziku i pismu, a hrvatski je dodatni, možemo re?i 'strani' jezik. A vrhunac svega jest taj – da je to sve po zakonu! To kardinalnu grašku napravili su u dogovoru SDSS, kao najja?a politi?ka organizacija srpske nacionalne manjine u RH, i HDZ. I oboje su pogriješili, i to teško. Srbi u Podunavlju, koji pro?u sve obrazovne procese od vrti?a, do srednjih škola, odrastaju?i u obiteljima u kojima se samo i isklju?ivo govori srpski jezik, jednostavno ne znaju hrvatski jezik. Naravno da se mi možemo sporazumjeti. Ali problem je u mentalitetu – tako se srpska nacionalna manjina u Podunavlju odgaja da se osje?a kao imigracija. Navijaju za srpske klubove u sportu, vesele se uspjesima Srbije na svim poljima. A žive u Hrvatskoj, kao hrvatski gra?ani. Potrebno je njegovati kulturni identitet, ali ne na štetu nacionalnog identiteta.
Gradona?elnik Sabo opetovano isti?e da je Vukovar nejtolerantniji grad i da Srbi i Hrvati u Vukovar žive u miru i toleranciji. Ovim putem moram re?i srpskoj javnosti da je to notorna laž. U Vukovaru zaista nema incidenata ako uzmemo u obzir kriterij da li je netko ili nije ubijen na nacionalnoj osnovi. Ali incidenti šaranja grafitima velikosrpskog sadržaja, paljenje hrvatske zastave, devastiranje spomenika Domovniskog rata, ali i pretu?ena nekolicina navija?a Partizana u Vukovaru, i to sve u proteklih nekoliko mjeseci, ne govori u prilog tezi o idealnom životu. Ali to je samo posljedica odgoja. Kako ku?noga, tako i obrazovnoga.

5. Da li mislite da ce Hrvati i Srbi moci da zive ne samo jedni pored
drugih, vec i jedni sa drugima i kako se do toga moze doci?

Hrvati i Srbi ?e mo?i živjeti jedni sa drugima kada se ipune sljede?i uvjeti: srpska nacionalna manjina mora prihvatiti svoju odgovornost u Domovinskom ratu, te sura?ivati sa hrvatskm vlastima pri procesuiranju ratnih zlo?ina; srpska nacionalna manjina mora prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu, sa svim prednostima i posljedicama koje to nosi; kada se procesuiraju svi ratni zlo?inci koji su okrvavili ruke; kada se prihvati ?injenica da srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj nema samo prava ve? i obaveze. Uz to je, naravno, potrebna velika asistencija službene politike kako Beograda tako i Zagreba, za koju nema niti volje niti znanja.

Za kraj je vrlo važno, za odnose srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Hrvata istaknuti sljede?e: nije najve?i problem Tadi?ev posjet Ov?ari, i neke fraze koje ?e on tamo govoriti. Najve?i problem srpske nacionalne manjine jest u njihovim politi?kim vo?ama, u ?elnicima SDSS-a, posebno u predsjedniku Stanimirovi?u. Toliko se dugo o?ekuje isprika od službenog Beograda da se zaboravilo o?ekivati ispriku od predsjednika SDSS-a. I to na nekoliko razina: na osobnoj, jer je on sudjelovao u agresiji na Vukovar, bio je ravnatelj vukovarske bolnice i gradona?elnik 'oslobo?enog' Vukovara, te kao takav mora priznati da mu je dobro došla amnestija, odnosno barem priznanje da je opsada Vukovara bila pogreška. Na politi?koj razini, on je ipak politi?ki ?elnik srpske nacionalne manjine, te bi se jedini mogao ispri?ati za rat u ime te manjine. Boris Tadi? se može ispri?ati samo u ime Srbije. A Stanimirovi? se mora ispri?ati u ime doma?ih Srba. U kvaliteti te isprike leže budu?i hrvatko-srpski odnosi. Ona ?e ih odrediti, posebno ako se nikada ne dogodi.

Komentari

Tadic se nema sta ispricavati

Tadic se nema sta ispricavati za Vukovar, nek se isprica za svoju politiku prema Bunjevcima i manjinama u Vojvodini. Ni manje ni vise.

Tko je glasao

tko je napao kuvajt?

starpil

potpuno si u pravu
razumijem da netko razumije poziciju tadića
politiku europske unije
ali se od hrvatskog građanina i političara očekuje da razumije poziciju hrvatske

možda je stvarno bilo puno ljudi u kuvajtu koji su ružno gledali sadama
sigurno i u kuvajtu ima ljudi koji su na ratu profitirali
ipak se zna da je sadamov irak napao kuvajt ...

osnovni problem sdpa,
razlog zbog kojega ne može u hrvatskoj dobiti izbore
osim kad je hdz u stanju potpunog rasula
jest u tim povremenim napadajima bistrine
kada prestaje logika
i kada nisu u stanju reći da je
jugoslavija, srbija bila agresor

preživjeli smo
živjet ćemo i dalje
srbija će uvijek biti susjedna zemlja
srbi će u hrvatakoj uvijek biti dio hrvatske, uvijek biti značajna manjina
nećemo ih mrziti, sa mnogima ćemo se pomiriti

ali bolesno je
ne biti u stanju reći da je srbija agresor

ta bolećivost ne čini dobro ni srbima u hrvatskoj ni odnosima sa srbijom
i ne najmanje važno, time direktno vrijeđamo sve one poštene i hrabre ljude u beogradu
koji su prepoznali i javno se suprotstavili agresivnoj srpskoj politici
slobodana miloševića i kasnijih nasljednika

nastavljanje sukoba nije recept pomirenja
segregacija i de facto pretvaranje srba u vukovaru u građane srbije na privremenom boravku u hrvatskoj
bez odricanja od agresije jugoslavije, srbije na vukovar
jest nastavak sukoba

luka

Tko je glasao

Ne znam od kuda uopće pomisao

Ne znam od kuda uopće pomisao da bi intervju mogao izazvati "vagon" minusa, on je samo slika tvog osobnog stava na kojeg dakako imaš pravo. U tom smislu se ne može govoriti ni o "razornoj" kritici.

Ono što se može prigovoriti je da postoji nerazumijevanje karaktera žaljenja i krivice. Prvo je osobna a drugo isključivo pravna kategorija i dok prvo može osjećati ili ne osjećati bilo koji pojedinac, drugo može utvrditi isključivo neki sud, nikako pojedinac. Pojedinac, dakako i ti, može misliti tko snosi (svu) krivicu za rat na ovim prostorima ali je to u širim okvirima irelevantno. Jednako tako, o krivici svoj stav može imati i Tadić, a taj jednako vrijedi koliko i tvoj. Kao i uvijek kada se radi o dva možda i dijametralno suprotna stava pojedinaca, treba ih promatrati u svjetlu slobode mišljenja i izražavanja toga, a svakako bez arbitriranja koji je od dvojice u pravu.

Konstruktivnoj raspravi ne pridonosi niti stav kako su na jednoj strani isključivo krivci, od državne politike do zadnjeg pripadnika određenog naroda, uključivo onih koji kao manjina žive na drugoj strani, a na drugoj nevinašca, također od državnog vrha do posljenjeg pripadnika naroda, koja su se "ni kriva ni dužna" našla pod udarom prvih.

Činjenica je da i na jednoj i na drugoj strani postoje oni koji od zla koje se dogodilo nastoje graditi političke karijere i izvlačiti neki oblik osobne koristi. Od tih će srećom samo u manjem dijelu ovisiti budućnost hrvatsko-srpskih odnosa, ma koliko se trudili da na nju utječu.

Ista će sve više ovisiti o običnim ljudima, gubitnicima na obje strane kojima je već pun kufer promotora dijametralno suprotnih i krajnje isključivih stavova. Obični građani će već naći, i nalaze ga, neki srednji put. Taj podrazumijeva svijest da se iza stalno generirane crno-bijele slike zbivanja na ovim prostorima dogodila nova klasna podjela, na ratne dobitnike i ratne gubitnike, na svim stranama, i da ta na njihov život utječe daleko više od neprestanog jalovog nadmetanja u dokazivanju toga koja je strana crna a koja bijela.

B-52

Tko je glasao

perspektiva

Lako je govoriti o međunacionalnim odnosima iz sredine gdje segregacija društva nije tako izražena. Ovdje je izrečen glavni problem srpske politike u RH-a, a taj je da se srpska politika uz odobravanje vladajuće partije bavi segregacijom srpske manjine , a ne njihovom integracijom u društvo. Kao što je i rečeno u navedenom dnevniku Srbi koji (zahvaljujući svojim političarima) prođu kroz plan i program obrazovanja po vlastitom programu nisu građani ove države nego sebe doživljavaju kao drugorazredne građane. Što će biti posljedica toga ? Opravdano nezadovoljstvo srpske manjine tretmanom u društvu i ponovno zaoštravanje međunacionalnih odnosa. Nitko se neće ozbiljno pozabaviti uzrocima te nakaradne politike, a mi koji na to ukazujemo proglašeni smo ksenofobima. Svaki dobronamjeran Srbin uvidjet će da nisu problem oni nego njihova politika, koja se bavi populizmom koji je opasan za njihovu opstojnost, jer će prouzročiti iseljavanje Srba sa ovih prostora u druge dijelove regije, a i tamo neće biti prihvaćeni kao ravnopravni građani. Zato savjetujemo Srbima da njeguju svoj kulturni identitet, ali da ovu državu prihvate kao svoju, jer druge nemaju i da zajedno sa drugim građanima pokušaju ovo državu učiniti bolju za život

Tko je glasao

manjinsko obrazovanje

Srpska manjina u Hrvatskoj ima organizirano svoje skolstvo na temelju hrvatskih zakona o manjinskom skolstvu i Erdutskog sporazuma, slicno npr. i talijanskoj manjini. Ja se u potpunosti slazem da je takav nacin organiziranja manjinskog skolstva u potpunosti anakron i samo pridonosi getoizaciji manjine (bilo koje, srpske, madzarske ili talijanske). Po meni, najbolje rjesenje su dvojezicne skole. Znaci- ponedjeljak nastava na hrvatskom, utorak, nastava na jeziku manjine itd, ili predmeti podijeljeni na dva dijela, i onda djeca slusaju polovicu nastvave na hrvatskom, a polovicu na jeziku manjine. Odredjeni primjeri postoje u Italiji, gdje djeluju dvojezicne talijansko-slovenske skole, Austriji (njemacko-slovenske), Danskoj(dansko-njemacke), Njemackoj (njemacko-luzicko-srpske), Walesu (englesko-velske). Medjutim, bi li ti poslao svoje dijete u dvojezicnu skolu gdje bi pola nastave slusalo predmete na srpskom i koristilo cirilicu?

Tko je glasao

Nema teorije!

Pa da jedan dan djeca pišu:
"U mom je vrtu izrasla lijepa mrkva."
a drugi:
"U mojoj je bašti porasla lepa šargarepa." (na ćirilici)
Koje li koristi od toga?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Po mom sudu, netočno

srpska politika uz odobravanje vladajuće partije bavi segregacijom srpske manjine , a ne njihovom integracijom u društvo
Zagreb je uvijek bio grad sa najviše Srba u Hrvatskoj, i danas je. Postoje pravoslavne crkve, razne srpske kulturne institucije, srpska gimnazija idr.. "Novosti", samostalni srpski tjednik, u redakciji i među suradnicima imaju otprilike polovinu etničkih Hrvata, te je samo manji dio sadržaja vezan uz specifične probleme srpske zajednice u Hrvatskoj ili susjednim državama.

Segregacije nema. Nema je ni u Rijeci, Puli, a mislim ni u Splitu, gdje živi značajan broj Srba. Postoji, naravno, određena "kulturna autonomija", očuvanje posebnosti, koja nije problem u društvu, baziranom na tome da smo "svi različiti" (pa je baš zato važna ravnopravnost). Sve u svemu, mislim da je politika koja se prema srpskoj manjini u Hrvatskoj vodi posljednjih desetak godina u pravom smjeru.

Problemi naravno postoje u krajevima stradalima u ratu, kao u Vukovaru. Međutim, sadašnji gradonačelnik Vukovara izražava zadovoljstvo što Tadić posjećuje Vukovar. S njim će se sastati i Ivan Pšenica, predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i netalih branitelja Hrvatske, i Manda Patko, predsjednica udruge Vukovarske majke. Patko kaže: "Od Srbije tražimo istinuj. (...) I Nijemci su ratovali s cijelim svijetom, pa sse se sa svima i pomirili. Moramo dalje. Ne možemo živjeti u mržnji". Pšenica: "Ničega nema bez razgovora. (...) Zato pozdravljamo dolazak Tadića, u svakom slučaju ćemo mu zaželjeti dobrodošlicu. On jest političar novo doba, i moramo razumjeti njegovu poziciju u Srbiji. Nije tako davno ubijen Zoran Đinđić. Tadić je na tragu njegove politike, ali mora opstati i dovesti Srbiju na pravi put." (Citiram reportažu u jučerašnjem "Novom listu".)

Tko je glasao

Sprovođenje politike u dijelo

Upravo se na to bazira i moj glavni prigovor, ali nisam navodio primjere urbanih sredina gdje je po mom mišljenju srpska manjina dovadena u ravnopravan položaj. Pisao sam o onom ekstremnom obliku te politike koji je na djelu kod nas u Slavoniji. Tu srpska manjina ima paralelan sustav odgoja i obrazovanja (što nije slučaj u primjerima koje ste vi naveli) i kao takva nije na pravi način integrirana u širu zajednicu u kojoj živi, nego je u startu osuđena na segregaciju. Priupitaj te građanina RH-a koji je maurirao po srpskom programu sa kakvim se predrasudama suočava kad pokuša upisati neki od fakulteta u RH-a. Nije ni za odbaciti ni tretman koji imaju ako sa takvom maturom odu u susjednu zemlju. Dali oni to žele javno priznati ili ne (neki od njih su mi to i rekli) to je na njihovu štetu.
Što se tiče Tadićevog posjeta naravno da je on dobrodošao u duhu razumijevanja i približavanja dviju susjednih država. Ali nažalost ovaj posjet (kao što sam pokušao i obrazložiti u svom dnevniku) nije u tom duhu, nego Srbija opet pokušava minorizirati posljedice svoje agresivne politike. To što spominjete njegov nezavidan položaj u matičnoj zemlji činite nama desničarima samo uslugu, zbog toga što nam dajete činjenice za naše teze kako se Srbija još uvijek nije suočila sa svojom prošlošću. Povlačiti paralele sa Njemačkom nisu primjerene (što vi razumijete bolje od mene) jer su njemci bili suočeni sa posljedicama svoje agresivne politike. Vi dobro znate kad je njemačka isplatila posljednju ratu ratne odštete (nedavno) i koje je godine Adenaueru (ne znam dali sam ispravno napisao ime njemačkog kancelara) bilo dozvoljeno pokloniti se žrtvama koje je prouzročila njemačka ekspanionistička politika. Probaj te usporediti njegove izjave koje je davao u domaćim i inozemnim medijima, a učini te to komparirajući ih sa izjavama Tadića (ja nažalost ne raspolažem sa izjavama njemačkog kancelara tako da vam ih ne mogu pružiti u korist moje teze) pa će te vidjeti zbog čega smo mi protiv takvog posjeta (privatnog i sa figom u džepu). Mi smo za istinu koja je bolna za nas i za njih, ali da bi se krenulo naprijed svi se moramo suočiti sa njom. Graditi odnose na laži i obmanjivanju nije dobro niti za jednu državu.

Tko je glasao

@lovac21:

srpska manjina ima paralelan sustav odgoja i obrazovanja
Koliko je meni poznato, sustav je jedinstven, a postoje određeni dopunski programski sadržaji ("pojačani sadržaji") iz povijesti, jezika i književnosti, likovne i glazbene umjetnosti. Imaju i talijanska, češka, mađarska manjina posebne programe.

Priupitaj te građanina RH-a koji je maurirao po srpskom programu sa kakvim se predrasudama suočava kad pokuša upisati neki od fakulteta u RH-a.
Stvarno ne znam koga bih pitao. Moram priznati da nisam za tako nešto čuo. Ako se stvarno sukobljavaju sa "predrasudama" - onda je to disktriminacija, zakonski kažnjiva, i kao građani Hrvatske morali bismo prosvjedovati. Kako netko nedavno reče: stranka prava bi u tome trebala biti prva!

Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu hvalili su mi kao vrlo kvalitetnu; da imaju takvih problema, vjerojatno bi spomenuli. Obavezno uče crkvenoslavenski, kao što u klasičnoj gimnazijni uče latinski i grčki. Kakav bi to bio "srpski program" matematike, biologije, ili recimo tjelesnog odgoja (evo hvale se da imaju četverostrukog prvaka Hrvatske u karateu)?

Nije da su mi inače vjerske škole nešto drage. :)

Tko je glasao

Školstvo

Srbi u podunavlju idu prema programu koji je hrvatski, sa dopunum manjinskog programa (što je u redu), ali poštovani kolega problem je u tome što se razredi (odjeljenja) formiraju temeljem programa koji učenik želi pohađati. Pa tako da imate razrede sa srpskim i razrede sa hrvatskim učenicima, sa time što imate u odgojnom programu (pretškolski program) također segregaciju temeljem nacionalnog kriterija. Nije sporan Zagreb jer bi on po meni i trebao biti ogledni primjer suživota i integracije nacionalne manjine (bet gubljenja nacionalnog identiteta), ali jedno je ono što je deklarirano, a drugo je realnost na terenu. Ja vam pišem iz sredine koja to proživljava. Dugoročno (ako se tako nastavi) na štetu i jedne i druge zajednice.

Tko je glasao

Srbija mora platiti cijenu

Srbija mora platiti cijenu Miloševićeva orgijanja po ovim i susjednim krajevima pa tek onda može na pravi put. Bilo bi pogrešno dozvoliti srbiji i srbima da se tako jeftino izvuku za zla koja su nam nanijeli i koja su nas unazadila u svim smjerovima- A to Tadić uz svesrdnu podršku britanske politike kojoj se priklonio i vaš predsjednik Josipović, pokušava izbjeći.
Ukoliko srbija ne odradi kaznu i ne doživi katarzu, u neka buduća vremena i mitomanske spike o RSK koja je ugušena u krvi od strane Hrvata, opet bi mogla krenuti u nove pobede što se ne smije dopustiti.

Zbog istine predlažem protjerivanje iz Hrvatske srpskog i britanskog veleposlanika i zamrzavanje odnosa s te dvije zemlje dok srbija ne prizna agresiju i dok ne plati ratnu odštetu.

Josipovića odmah smijeniti u baciti u okove u kojima treba provesti ostatak svog izdajničkog života.

Haug!

Tko je glasao

I da

PravDa iznad svega, iznad sviju interesa i politika koje nam se pokušavaju nametnuti. Grobovi naših mučki ubijenih branitelja i civila moraju počivati u miru inače nećemo nikada na zelenu granu kao što ne možemo rašćistiti ni s ww2 jer zločini Tita i partizana nisu kažnjeni.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci