Tagovi

Pirova pobjeda radništva

Skupljaju se potpisi, referendum je sve izgledniji. Sasvim mogu?e da sindikati ostvare svoj naum i da od novog ZOR-a ne bude ništa. Pobjeda radništva?
Krenimo redom, iako sam svjestan da ovaj dnevnik nadmašuje intelektualne limite mnogih ?lanova ovog portala. Oni vode svoj mali klasni rat protiv poslodavaca, HDZ-a, politi?ara, misle da se bore za op?e dobro.
Prije otprilike godinu danas napisao sam dnevnik u kojem sam ponudio tri horor scenarija koja slijede Hrvatskoj: 1) rušenje te?aja 2) interna deflacija ( rušenje pla?a) 3) masovna nezaposlenost. Po mom dubokom uvjerenju najbolji izbor je bio scenarij broj 1. a najgori scenarij br. 3. Hrvatska se odlu?ila za opciju 3. Paradoksalno, hrvatsko radništvo se odlu?ilo za opciju 3. I Hrvatska je dobrano krenula tim stopama. Stopa registirane nezaposlenosti za travanj je 17,9%. Na tim visokim razinama ?e ostati godinama! Od po?etka krize zaposlenost je pala za nekih 130-140 tisu?a.
Uzroci rasta nezaposlenosti su , ?ini se, nerazumljivi mnogima. Hrvatska je svoj gospodarski rast, rast zaposlenosti i pad nezaposlenosti u godinama prije krize temeljila na osobnoj potrošnji i investicijama. Konkretno, u razdoblju 2000-2009. osobna potrošnja, odnosno kona?na potrošnja ku?anstva je ?inila više od pola gospodarskog rasta, investicije u fiksni kapital 1/3, država 16% a neto izvoz je bio negativan - oko 7%. Rast potrošnje je generiran zaduženjem, ku?anstva su se zaduživala, firme su se zaduživale, gra?evinarstvo je bujalo, trgovina nekretninama je bujala, kupovali su se stanovi, auti itd....vanjski dug ove godine prelazi 100%. Zaduživanje postaje problem, doseže plafon, ku?anstva manje troše, manje se stanova gradi, manja je potrošnja u trgovinama, industrija proizvodi smanjenim intenzitetom. Rezultat: otkazi, otkazi i još otkaza!

AKo je doma?i potroša? zadužen i iscrpljen, jedini izlaz za kakav takav rast gospodarstva, za pad nezaposlenosti, leži u inozemnom potroša?u. Kroz popravljanje trgovinske bilance. Neto izvoz mora rasti! Mora rasti toliko da bar djelomi?no nadoknadi pad osobne potrošnje. U slu?aju da se stvore pozitivne okolnosti za izvoz, tada i investicije postaju nanovo atraktivne, bilo da je rije? o doma?em kapitalu ili stranom. No druga?ije investicije od dosadašnjih. Ne više gra?evina, robni centri i sl. nego izvoznoorijentirane investicije.
Hrvatska dijeli sudbinu mnogih zemalja periferne Europe. Godinama su pla?e rasle, sa rastom pla?a i troškovi rada a sa troškovima rada se kvarila trgovinska bilanca i poticala potrošnja. Stvari ne bi bile tako alarmatne da nije bilo država u kojima su drugi procesi bili na snazi. Prvenstveno, Njema?ka i Kina. Njema?ka nam je pritom bitnija. Kina je svoje troškove rada održavala umjetnim te?ajem, a Nijemci u nemogu?nosti da to rade zbog zajedni?ke valute, se odlu?uju za smrzavanje pla?a. Dok Hrvatima, Grcima, Rumunjima, Španjolcima koji su zapljusnuti stranim kapitalom(pretežno u obliku duga) pla?e rastu, njema?ke se ne mijenjaju. Cijelo jedno desetlje?e ostaju manje-više nepromijenjene. Posljedica? Njema?ko gospodarstvo postaje izrazito konkuretno, njema?ka roba osvaja sva mogu?a tržišta i potiskuje ostale proizvo?a?e. Mnogi predlažu kako bi danas bilo oportuno da Kinezi promijene te?ajnu politiku, a da Nijemci malo dignu svoje pla?e kako bi pove?ali doma?u osobnu potrošnju ,što bi pove?alo uvoz i omogu?ilo izvoz zemljama poput Hrvatske, Gr?ke, Slovenije, Španjolske,.....Došlo bi do djelomi?ne zamijene modela rasta. Nijemci bi rasli na osobnoj potrošnji, Hrvati, Grci,..... na izvozu. Me?utim, a-a! Nijemci su zapeli na izvoz kao da se dobije nagrada ako godinu za godinom probijaš rekorde izvezene robe. Nijemci zbog takve politike asketske štednje žive ispod svojih mogu?nosti. Nitko od njih ne traži da imaju deficit teku?eg ra?una ko Rumunji nego da suficit približe balansu. No ništa od toga.

U takvim okolnostima, bez pomo?i Njema?ke ( koja da se razumijemo nije dužna pomagati i može provoditi asketsku politiku štednje ako tako želi, samo baš nije jasno zašto? konkurentnost nije sama sebi svrha) sve se svaljuje na le?a rastrošnih država, koje su živjele iznad svojih mogu?nosti. Možda i s pravom. To zna?i da bi rastrošne države, uklju?uju?i Hrvatsku, trebale srezati troškove rada ukoliko žele osvajati izvozna tržišta. Problemati?no je što ih ima dosta, i svi su me?usobna konkurencija pa kolosalnih uspjeha u izvozu, i ako drasti?no srežu troškove rada, ne?e biti. No sasvim sigurno da ?e onome tko ih ne napravi, biti najgore. Nema dobrog scenarija. Samo izbor izme?u manje loših.

Najbolje bi bilo da se troškovi rada smanjuju rastom produktivnosti. No to ide polako, postepeno i kad svi to rade jednostavno nije dovoljno ukoliko želimo u nekom skorom vremenu ste?i konkurentnosti. Stoga trebaju padati i pla?e. Kao što vidimo, postoje snažni otpori, što stanje ?ini samo gorim. Zato sam i predlagao da se to riješi te?ajem jer je brže, efektnije i ne bi se potpisivale peticije. Al' Rohatinski ?uva svoje dupe, glumi idola pa ako se želi reagirati mora se reagirati na padu pla?a. A to ?e i?i jako, jako sporo. Kolektivni ugovor je samo djeli? pri?e. Pla?e bi trebale bitno dole, ako se želi rasti na ra?un stranog potroša?a . Paul Krugman, koji je ekonomist ljevi?arskog svjetonazora, ?ak bih rekao sklon sindikatima, govori o padu pla?a u perifernim ?lanicama EU od 20-30% u odnosu na njema?ke. Kako njema?ke nemaju namjeru rasti, a nema razloga vjerovati da produktivnosti na periferiji može rasti brže od njema?ke, ovo "u odnosu" postaje suvišno. One trebaju pasti 20-30%. Hrvatska je po troškovima rada tu negdje sa tim zemljama( najgori su Bugari i Rumunji). Možda reformama može pove?ati rast relativne produktivnosti no to jednostavno nije dovoljno da se odradi u nekoj skoroj budu?nosti pa ako se želimo pomaknuti sa mrtve to?ke ,moraju se rušiti pla?e.

Nesnižavanje pla?a ?e imati razli?it efekt na stanovništvo. Zapravo ve? ima, a obrazac ?e se nastaviti i dalje. Privatni sektor, koji je izložen tržištu, ?e trpiti. Tu se dijele otkazi, tu ?e se nastaviti dijeliti otkazi i godinama ne?e biti zapošljavanja. Javni sektor je druga pri?a. Dosad se u javnom sektoru nikakvi otkazi nisu djelili( što dodatno optere?uje privatni sektor). Eventualno bi se mogli podijeliti ukoliko to postane politi?ki oportuno. Drugim rije?ima, ako to vojska nezaposlenih glasa?a bude tražila od voljenih politi?ara. A po kojem kriteriju ?e to onda politi?ari odraditi je pitanje. Ho?e li "napasti" stvarne viškove ili one koji ?e pružati manje otpora? Ukoliko takve i sli?ne mjere poput minimalne pla?e spre?avaju poslodavca da vam plati manje, vi ste u sljede?em razdoblju najugroženija skupina i visoka je vjerojatnost da ?ete ostati bez posla ili ako ve? jeste ostali bez posla, da ga ne?ete tako brzo na?i. Ako ste li?ki medvjed iz javnog sektora, imate interese u nediranju starih kolektivnih ugovora. Al' ne pretjerujte da previše ne naljutite nekoga. Jer ?e i u javnom sektoru po?eti rezanja!

Komentari

Nije čudo da je bila pomama

Nije čudo da je bila pomama za nedavnim natječajem direktora u ZG holdingu...dok god se kod nas kupuju glasovi i politika vodi sa ciljem pobjede na izborima, nema smisla raspravljati o ičemu drugome...

Tko je glasao

Opet sve treba svaliti na

Opet sve treba svaliti na leđa "malih " ljudi. !) Smanjimo tečaj kune, pa oni što su podizali kredite ( stambene, kredite za preživljavanje itd.) neka budu još više zaduženi. 2)Interna deflacija, pa neka oni koji žive od tih plaća imaju još manju potrošnju plus razno raznih kreditnih zaduženja ( stambeni, krediti za preživljavanje itd.) 3)Masovna nezaposlenost, opet po leđima "običnih" građana. Nigdje se ne spominje pokretanje proizvodnje, otvaranje novih proizvodnih pogona, smanjenje uvoza roba raznih kvaliteta, zaustavljanje odlijeva kapitala preko nerazumno prodanih domačih banaka, krivnja nesposobnih političara i menađera. Svalimo se nedače nesposobnih preko leđa " običnog" građanina (Smanjenje tečaja, internu deflaciju, masovnu nezaposlenost itd.). Dok su se igrale razne spletke, prodaje banaka, profitalilnih firmi, zemljišta itd. nitko nije "!običnog" građanina pitao dali je za to ili nije. Netko če reći "Pa imamo demokratsko pravo biranja zastupnika u zakonodavnu i izvršnu vlast." No to nije neposredna demokracija, to je varanje i laganje večine od strane izabrane večine. Jedino pravo demokratsko odlučivanje je referendum jer je neposredno i građani direktno bez posrednika odlučuju. Da je vlast provela referendum po pitanjima koje sam prije naveo, tek onda bi "obični" građani trebali snositi posljedice ovakvoga stanja. Kako ih nitko ništa nije pitao, jedino odgovoran za stanje u državi je vladajuča koalicija i opozicija koja se ne suprostavlja samovolji vladajučih.
Tek kada se sprovede promjena vrijednosti morala, kada sudac bude sudio po zakonu, kada političari budu donosili zakone po osnovi morala, kada menađeri budu radili po načelu moralnosti itd. tek tada možemo krenuti naprijed. Nemože država koju vode potkupljivi i nemoralni političari poslovati s dobitkom, kao ni firme koje vode nesposobni menađeri, koji gledaju samo svoj interes. Kada se provede promjena vrijednosti morala i počne se drastično kažnjavati sve što nije u skladu sa pravičnosti i moralom, tek tada se može krenuti naprijed. Smanjenjem prava, stezanjem remena i sličnim mjerama neče se postiči ništa. Naš narod je vrijedan i cijenjen kao radnik ( što je dokazalo naše iseljeništvo diljem svijeta ) samo mu treba stvoriti uvjeta da radi i pristojno živi, a to sa ovakvim moralnim vrijednostima koje danas imamo nemoguče je ostvariti.

Tko je glasao

hrpa floskula!

hrpa floskula!

Tko je glasao

Sindikat ce nas prije

Sindikat ce nas prije odvesti u propast.U to nema sumnje!
Vise nema govora kako cemo nekome vani prodati obveznice, pa ce se izgleda Vlada zaduziti u nasim bankama za nove 3 mld. kuna ( cca 400 mil €).
Te ce pare vecinom pozderati ovi koji su vec na drzavnom koritu, a otplata ce pasti na zaposlene u konkretnoj proizvodnji.
Opcija je novo otpustanje u konkretnoj proizvodnji, ili ovecanje i izmisljanje nekih novih poreza.
Kako to izgleda kad si sindikati zabiju autogol udarujuci tikvom u zid ?

Sve sindikalne organizacije, osim one CGIL, potpisale su s Fiatom sporazum o razvojnom planu pogona u mjestu Pomiglianu d’Arcu, pokraj Napulja, u kojem bi se trebao proizvoditi novi model Panda. No, odluka sindikata CGIL, odnosno metalskomehaničkog ogranka Fiom te sindikalne konfederacije, o odbacivanju razvojnog programa mogla bi značiti zatvaranje pogona u kojem danas radi 5100 djelatnika i prebacivanje proizvodnje u Poljsku.
Potkopavanje oporavka
Čelnik sindikata FIOM-CGIL, Maurizio Landini, kaže kako taj sindikat želi da Fiat uloži sredstva u obnovu pogona, ali kako ne može prihvatiti sve uvjete iz ponuđenog im sporazuma, jer se u njemu negiraju neka prava na štrajkove i bolovanja. U idućih pet godina Fiat namjerava uložiti 20 milijardi eura u svoje pogone u Italiji. Predsjednik Uprave Fiata, Sergio Marchionne, je iznio plan razvoja za razdoblje 2010.-2014., kojim se predviđa prava revolucija u proizvodnji. U pogon u mjestu Pomigliano d’Arco se namjerava uložiti 700 milijuna eura i početi u drugoj polovini 2011. godine proizvoditi novu Pandu, ali “ako neće biti sporazuma sa sindikatima, onda od ulaganja neće biti ništa”, izjavio je Marchionne.Prije ulaganja novaca u obnovu pogona Fiat želi znati i kakvo će držanje imati sindikati i radnici. Upravo je taj pogon jedan od onih u kojem se najviše izostaje zbog bolovanja i u kojem se gubi mnogo radnih sati, a nakon ulaganja bi se trebalo raditi u tri smjene šest dana u tjednu.

Slican slucaj su napravili sa Alitaliom, ali su umjesto boljih placa popusili cipelom u guzicu.
Firma je sad privatizirana, ima manje zaposlenih, a ovi sto rade imaju manje placa nego one na koje nisu pristali.

Talijanski avioprijevoznik Alitalia je u trećem ovogodišnjem tromjesečju ostvario je dobit iz poslovanja po prvi put otkako ga je u siječnju preuzeo konzorcij talijanskih tvrtki CAI.
Dobit iznosi 15 milijuna eura, a u prethodna dva tromjesečja kompanija je bilježila gubitke, navodi francuska agencija AFP. Prihodi kompanije su iznosili 838 milijuna eura, pri čemu je Alitalia prevezla 6,3 milijuna putnika uz popunjenost od 74 posto. U prvom tromjesečju pobunjenost je bila 51 posto, a drugom 65 posto. Podsjetimo, Alitaliju je u siječnju, zbog višegodišnjih financijskih teškoća, preuzeo poduzetnički konzorcija CAI i udružio ju je sa zrakoplovnom kompanijom Air One, tako da je 13. siječnja nastala nova kompanija pod starim imenom.

Nije privatno vlasnistvo uvijek bolje od drzavnog.
Samo u 95% slucajeva.
U ostalih 5% je i pozitivna nula olaksanje za drzavno budjetsko korito.
Jedino sto se monopol i guljenje klijenata uzima pod normalno.

Tko je glasao

Mene samo zanima kad će

Mene samo zanima kad će inteligentni kritičari konačno početi iznositi konstruktivne prijedloge za širenje proizvodnje roba i usluga, a ne za stiskanje kaiša, otpuštanje ovoga ili onoga. Ideje tipa "tuci magarca dok ne crkne" nikome ne trebaju. Pitanje je kako od jednog magarca napraviti dva pa dovući više vode?
Ili: svaki penzić zna kako gladovati na mirovini, ali malo koji zna kako povećati mirovinu!
Radije usmjeri svu svoju energiju na stvarno traženje izlaza iz krize, jer ovo o čemu svi bruje, počev od tebe do vlade i oporbe je rezanje troškova, a ideja mog pitanja je kako s istim troškovima povećati proizvodnju?! Budi faca pa to istraži!

My Soul

Tko je glasao

Napokon se i ja slažem s My

Napokon se i ja slažem s My Soul: ova nesposobna Vlada samo gleda srezati troškove, a ništa ne poduzima da poveća proizvodnju. Jedina šansa da ovoj zemlji napokon krene jest da ova politička opcija koja već 16 godina hara Hrvatskom, jednom zauvijek ode u ropotarnicu povijesti.

Tko je glasao

pojeftini državu,

pojeftini državu, pojednostavi ulaganja u proizvodnju, ubrzaj sve procese, školuj ljude, poduzetnike, i na kraju pusti poduzenticima da rade i stvaraju. Potrebno je držati poduzetnike kao malo vode na dlanu. Ako želiš proizvodnju onda npr nećeš oporezovati brodice (kao što je Šuker najavio a ti vjerovatno se složila) nego ćeš davati porezne olakšice za brodove proizvedene u Hrvatskoj itd. Isto tako npr osloboditi ćeš poreza sve jahte proizveden u Hrvatskoj koje su u čarteru. Dao sam ti primjer demagogije koju ovih dana prosipa Šuker.

Znači, mora ti biti drago da netko nešto porizvede i dobro živi od toga. Onda drugi moraju vidjeti da se to isplati, pa će se i drugi odvažiti itd itd. Mora se stvoriti okruženje gdje se isplati raditi i proizvoditi i onda da vidiš..

što si rekla vrijedi i za tebe samu.

Stiskavanje kaiša je nažalost prvi uvjet jer trošimo više nego što zaradimo.

Tko je glasao

ma o čemu ti pričaš.

ma o čemu ti pričaš. imali ste olakšice na područjima od posebne državne skrbi, država vam je primjerice vraćala lovu od plaća zaposlenika invalida, a što ste iskoristili, ništa. nikome ne pada na pamet nešto raditi, svi bi samo izrabljivali. porez na dobit vam je mizernih 20% i ni to vam nije dosta. o jahtama pričaš, nisam još vidjela ni jednog poduzetnika koji je jahtom stvarao novu vrijednost, ali ih znam ohoho koji se s društvom vozikaju tamo-vamo na račun poduzeća. šta misliš da se šuker bavi demagogijom, a da nema ispred sebe revizorske i inspekcijske nalaze iz kojih se vidi za što tko što koristi. u hrvatskoj pod hitno treba mijenjati poduzetnički menadžerski sklop, kojem je prva misao kad se ujutro probudi - bogaćenje preko noći i izvlačenje dobiti iz poduzeća, bilo prethodno oporezovane, bilo utajenog poreza. a toga drugdje nema. drugdje je normalno da se jahta kupi nakon 40 godina gospodarenja i ulaganja osobne imovine u gospodarenje.

My Soul

Tko je glasao

ovim svojim rigidnim

ovim svojim rigidnim stavovima sama sebi piliš granu na kojoj živiš ali to ćeš shvatiti kada prvi put ostaneš bez plaće.

Tko je glasao

neću ostati bez plaće, dok

neću ostati bez plaće, dok god nadograđujem svoje znanje, a ne besposličim.

My Soul

Tko je glasao

hoćeš, hoćeš. i onda

hoćeš, hoćeš. i onda ćeš se prvi puta upitati od kuda dolazi ta tvoja plaća.

Tko je glasao

ne, to što želiš meni,

ne, to što želiš meni, dogodit će se tebi, a tada ćeš se sjetiti da nisi trebao sročiti rečenicu na takav uvredljiv način i to iz čista mira i zloće. bog ti vratio ono što meni želiš, a ti se iz toga izvukao tek onog trena kad povučeš zlu misao, koliko god to trajalo.

My Soul

Tko je glasao

ne, to što želiš meni,

ne, to što želiš meni, dogodit će se tebi,

vrlo lako moguće samo ja sam toga svjestan i znam razlog.ja gledam porezne prihode i rashode i svjestan sam tko zarađuje tvoju plaću i od kuda dolazi moja plaća a ti valjda misliš da ti plaća dolazi po duhu svetom pa su ti i odgovori takvi (spominješ zle misli, uvrede i slične stvari (koliko vidim ti si me i urekla!!!)).

Tko je glasao

superhik, ne radi se o

superhik, ne radi se o pirovoj pobjedi radnistva, vec o pirovoj pobjedi hrvatskih (kvazi)sindikata!
ukoliko do nje uopce dodje, jer bi broj od 125 000 potpisa u drugoj polovini termina, ipak mogao biti nedostizan.
trazenje legitimiteta kroz referendumsko izrazavanje je hrvatski sindikalni anakronizam u kojem mnogi nece sudjelovati, a pogotovo oni koji sumnjaju da je ozren matijasevic i kroz ovu pricu samo produzena ruka ive sanadera u njegovom obracunu sa jadrankom kosor.

Tko je glasao

Moram kao uvodnu napomenu

Moram kao uvodnu napomenu naglasiti kako trenutno ne raspolazem linkovima na konkretne statisticke podatke, no znam da sam ih podosta procitao, a uostalom tek cu djelom svoje teze i kritike temeljiti na njima jer i oni sami spadaju u tvrdo-buđetski nacin racunovodstvenog i platno-bilancnog indeksiranja koji iskljucuje one bitne aspekte formiranja cijena u kapitalistickim (uvjetno receno, liberalno-trzisnim) ekonomijama.

Dakle, osnovni problem u kapitalistickim ekonomijama ili slobodno-trgovinskim (otvorenim) ekonomijama ili globaliziranim ekonomijama je nacin formiranja cijena. Stvar je tu poprilicno ironicna jer daleko od toga da se radi o cisto decentraliziranom, trzisnom aspektu, institucionalni i ekonomsko-politicki (pa i vojni) utjecaj pojedinih drzava više je nego bitan, no ne više ko nekada jer danas glavnu ulogu igraju same korporacije pa su nekad imperijalisticke i kolonizatorske zemlje dobrim dijelom postale kolonizirane od vlastitih a ustvari multinacionalnih kompanija i to pod patronatom i nacelima WTO-a (a manje razvijene zemlje u uvjetima duga pod patronatom MMF-a i Svjetske Banke) koji zastupaju djelom korporacijske a djelom interese samih najmočnijih država kao istinskih suverena globaliziranog kapitalizma.

Teza s kojom izlazi superhik stara je i dobro poznata teza neoklasičnih ekonomista koju su oni kao mantru ponavljali u periodu Velike depresije ili Velike ekonomske krize 1929-te godine kada su objašnjavali da za tih 25 do 30 % nezaposlenih i sveopcu bijedu nije krivo samo tržište, već sindikati i njihov utjecaj na nefleksiblinost nadnica. Jer, govorili su oni, da sindikati ne jebu toliko i da radnici konacno prihvate fleksibilnost nadnica (povijest se dakako cesto ponavlja u svojoj farsicnoj dimenziji pa je Račanova socijaldemokratska vlada uvela izmjene radnog zakonodavtsva s argumentom da je tržište rada nužno učiniti fleksibilnim kako bi se potaknuo rast, a kasnije su usvojili Blairovu frazeologiju treceg puta i tzv. fleksigurnost što je skoro pa totalni oksimoron - to je bila zapravo temeljna programska floskula HNS-a) u skladu s vlastitom niskom produktivnošću, vrlo brzo bi došlo do uspostavljanja tržišnog ekvilibrijuma, usklađivanja ponude i potražnje na tržištu proizvoda i na tržištu rada, usklađivanja cijena i nadnica, rješavanja viškova neprodane robe, uspostavljanja pune zaposlenosti itd. I trubili su oni i trubili tu svoju mantru dok nije Keynes (ustvari prije njega Kalecki), objasnio da kapitalisticko slobodno trziste ne mora postici ravnotezu uz punu zaposlenost i da tih 25 do 30 % nezaposlenih i njegovi posljedični socijalno devastirajuci ucinci mogu potrajati godinama i desteljecima kao suboptimalna vrsta tržišnog ekvilibrijuma. Drugim rijecima, naglasio je da slobodno kapitalisticko tržište može postici ravnotezu i u situaciji da je vecina radnika nezaposlena i da umire od gladi. Naravno, on je to smatrao neprihvatljivim i neodrzivim, a i bauk komunizma je tada kruzio Europom, pa je onda izveo svoje prijedloge ekonomskih politika javne vlasti (državnog intervencionizma) kako iz te etički i politički, a tek onda ekonomski neprihvatljive situacije izići, i taj prijedlog se bazirao na njegovim konceptima multiplikatora. No ono što je bilo kljucno u prihvacanju njegovih prijedloga i obaranju neoklasične dokse o samoregulirajucem tržištu kao socijalno optimalnom mehanizmu regulacije i alokacije bila je politička (klasna) osvještenost radnika u tom periodu, koja je činila sam okvir i nužni komplement tržišnim odnosima. Bez nje ne bi bila moguća ni provedba javnih politika i transfera koji su generirali agregatnu potražnju koja je pokrenula ekonomije, posebice poslije drugog svjetskog rata, što je do sredine 60-ih godina osiguralo do tada neviđeni rast društvenog blagostanja i socijalne inkluzivnosti.

E, ali u međuvremenu se desila ključna nevidljiva ili latentna promjena a ta je bila slabljenje i polagani ali siguran gubitak političkog momenta konstitucije radničke svijesti i u situaciji deflacije 70-ih započela je nova kontraofenziva nanovo osiljene kapitalističke klase koja se nešto kasnije, 80-ih, kristalno jasno utjelovila u jasnim neoliberalnim ekonomskim smjernicama Tačerove i Reganove vlade (uz ideološku kvazizannstvenu podršku Friedmana, vračanje na Hayeka i Misesa i sl.).. Opet se počela propagirati svetost tržišta kao savršenog samoregulirajuceg mehanizma, a neoklasična doktrina je tu ideologiju podržavala repertuarom starih koncepata koje sada spominje superhik a prije svega prakseološkim konceptom produktivnosti i zahtjevom za ukidanjem instituta neproduktivne države blagostanja, socijalnih transfera, kolektivnih ugovora itd.

No, ono što superhik nije naglasio a što je od presudnog znacaja je činjenica da plače nisu ne samo u Njemackoj nego gotovo nigdje na zapadu u znatnoj mjeri rasle nakon 70-ih godina, dok je u isto vrijeme produktivnost po radniku rasla višestruko (pogotovo nakon tzv. informatičke tehnološke revolucije), a isto tako i kupovna moc (jer su i neoliberali shvatili Keynesovu poantu o važnosti agregatne potražnje). No kako su mogle rasti produktivnost a posebno kupovna moc, a da same place nisu ni priblizno rasle istom progresijom?! E to je jedno od najlukavijih rješenja koje su neoliberali izmislili i koje predstavlja okosnicu kognitivnog i financijskog kapitala koji je na taj način preuzeo presudnu ulogu u reprodukcijskim ciklusima koju još i dan danas drži (što najbolje dokazuje postojeća kriza gdje se išlo socijalizirati troškove sanacije privatiziranog financijskog sektora). Dakle, uveli su se krediti građanima kao nadomjestak kupovne moći koja nije ostvarena kroz porast placa koje bi linearno rasle sa porastom produktivnosti rada. Na taj nacin kapitalisti su ostvarili dvostruku egzaktnu dobit. Prvu, prisvajanjem viška stvorene vrijednosti realizacijom robe i usluga na tržištu, a drugu kamatnim spreadom kojeg su naplacivali na kreditne aranzmane. U tom djelu nastao je golemi novi prostor za oporavak profitnih stopa i novo iscjeđivanje radnika, ali kroz "dobrovoljno kozumerističko ropstvo". Utoliko Marx nije imao u vidu tu mogućnost i taj pravac razvoja kapitalizma pa su njegove teze o tendencijskom padu profitne stope ekstenzivnom primjenom kredita u uvjetima virtualnog, informatičkog i nematerijalnog aspekta robne forme na neki način privremeno osporene, dok zagriženi neoliberali i neoklasičari tvrde da su time zauvjek opovrgnute i falsificirane (no da to nije tako tek se sada pomalo pokazuje odnosno tek će se u pravom svijetlu pokazati).

No ono što je u svemu tome najvažnije nije ni prvi ni drugi aspekt kapitalističke dobiti, već specifična logika, psihologija i ja kažem ideologija duga. Ona svoje korjene vuce iz najdubljih i najdaljih korijena ljudske povijesti i vjere, koja je u današnjoj varijanti kapitalizma gotovo na savršen način sekularizirana i mistificirana.

Naime, pozcija duga je psihološki najsuptilnije sredstvo depolitizacije kroz osjecaj krivnje, ako se na pravi nacin dužnika interpelira (odnosno sakrije mu se nepravedna logika prisvajanja viška vrijednosti koju je kao radnik stvorio, a koju kapitalist besplatno prisvaja). A neoliberalna ideologija kakvu uzorito demonstriraju na ovim stranicama superhik i gnjus i još poneki, tu krivnju povezuju također sa biblijskim motivima grijeha u koje u prvom redu spadaju lijenost, krađa i prevara. Naravno, oni koji su dužni su u kapitalizmu i po neoloberalnoj ideologiji lijeni i na neki način kradu od onih koji ih kreditiraju i koji marljivo rade, ako im na vrijeme i pod njihovim uvjetima ne vrate dugovanja. I najčešće jedini način da se svog duga i u konačnici grijeha riješe je da prihvate krajnje odricanje, crnčenje, bijedu, nezaposlenost, rasprodaju obiteljskog srebra i sl. Kažem najčešće, jer ona druga mogućnost, da dužnik postane inovativan i produktivan i da on nekog drugog stavi u poziciju duga postoji isključivo kao ideologem ili kao vrsta tzv. američkog sna da svi mogu postati uspješni i bogati i od ničega stvoriti nešto, kao Bill Gates. No ako je nešto naivna utopija, onda nju čini upravo navedeni ideologem.

Ono što se u ovakvoj logici odnosno ideologiji kakvu demonstrira superhik gubi jest dimenzija društvene solidarnosti, a umjesto nje promovira ona Hobbesova "čovjek je čovjeku vuk". Ili drugim riječima, ako ne želimo biti ekspolatirani mi moramo eksploatirati druge i naravno to prikazivati kao objektivnu i pravednu logiku sustava koji pravedno vrednuje naš trud, inovativnost i produktivnost. Kozekventna vjera koja demonstrira navedenu logiku oznacava se kao tržišni fundamentalizam. No ukoliko se ona dosljedno primjeni tada dolazi do raspada društvenog tijela i najveca je ironija da je najliberalnije kapitalističke ekonomije koriste iskljucivo za vanjsku upotrebu, dok bi kratkovidni krelci poput superkiha i gnjusa to primjenili i na nas same. Pa tako recimo Amerika ima pre golemi deficit, radi s dolarom čudesa, stavlja barijere na uvoz čelika i sl, vojno-ekonomski intervenira u Iraku, i nimalo se ne ponaša prema kriterijima koja kao perjanica institucija kao što su WTO, MMF i Svjetska Banka zagovaraju. Ista je stvar recimo sa Europom i njezinom poljoprivrednom politikom, koja pod utjecajem jakog lobija farmera i korporacija poput Nestle-a subvencionira s tolikim iznosima poljoprivredu i stocarstvo dok s druge strane, drugima uvjetuje i ucjenjuje ih s njihovim ukidanjem.

Ali takva logika odnosno ideologija produktivnosti počinje nagrizati i velike političke a ustvari ekonomske projekte kao što je EU, pogotovo sada u vremenu krize, pa čak i pojedine nacionalne ekonomije. Sada ispada da su Grci i Portugalci lijeni, a Njemci sa svojim suficitima radišni, i da ovi prvi trebaju puno više trpiti i raditi i biti inovativniji. Pa čak i unutar samih zemalja, konkretno recimo Italije postoji ta tenzija između produktivnog sjevera i njihove lige Nord koja se buni protiv lijenog juga jer ovi ništa ne rade i samo parazitiraju na onome što stvori sjever. Pa čak i bivša Juga se u dobroj mjeri raspala na temeljima neoliberalne ideologije koja se transponirala i transupstancijalizirala u nacionalističku. Slovenci su se prvi pobunili, pa onda i mi Hrvati da nećemo finacirati Srbiju i Kosovo i nerazvijene, bivajući uvjereni da ćemo pet puta bolje živjaeti kada se osamostalimo i kada ono što stvorimo a što nam oni sada otimaju ostane samo nama. Takva logika može ici do takvih apsurda i paroksizama koji se javljaju oko inicjative za Rijekom državom, pa trenutnim političkim kretanjima u Belgiji, što samo pokazuje koliko je neoliberalna ideologija društveno razorna i u krajnoj konzekvenci, i po njoj ispada, da bi svako kučanstvo trebalo biti svoja vlastita ekonomija, potpuno nezavisna od drugih u poziciji golog interesa i instrumentalne racionalnosti.

Zato, curice i dečki, izlaz iz navedenih problema nije nikako u ovome što skicira superhik. Naprotiv, to je je pokušaj liječenja bolesti sredstvima koji su je uzrokovali.
Ono što je potrebno jest uspostaviti globalnu političku solidiarnost isključenih i eksploatiranih (superkih bi rekao neproduktivnih i lijenih)i sada kada vidimo da se slična situacija dešava u mnogim europskim državama potrebno je pronaci zajednicki nazivnik koji ce povezati one koji stvaraju vrijednost, a to su dakako radnici. Da bi ih izvukli iz logike, psihologije i ideologije duga potrebno ce biti drugacije institucionalno vrednovanje rada i produktivnosti, u konacnici i drugacije određivanje cijena. I tu se onda opet vracamo na dobrog starog Marxa koji je postavio dobre osnove, no koje je danas svakako potrebno nadopuniti i prilagoditi promjenama u proizvodnim snagama, sa svojom radnom teorijom vrijednosti (Branko Horvat je napisao izvrsnu knjigu - Radna teorija cijena). Dakle, dohodak odnosno njegova raspodjela bi se trebala ostvarivati temeljem rada. Za tako nešto biti ce potrebna kombinacija tržišta i plana. I tu smo mi kao bivša Juga bili izrazito inovativni, samo bi taj model bilo potrebno primjeniti globalno, na područje minimalno veličine i broja stanovnika Europe kako bi moglo biti autarkično i kako ne bi ovisilo o razmjeni i poziciji duga u odnosu na liberalno kapitalističke ekonomije koje su u svakom slucaju cijenovno efikasnije jer imaju drugaciju logiku formiranja cijena i u razmjeni s kojima svaki socijalistički poredak dolazi u poziciju duga jer nema takvo tvrdo buđetsko ograničenje koje je u stanju osigurati liberalno tržišni i ekploatatorski odnos.

Eto, toliko za sad, ako vas zanima nešto više o tome kako bi se to ostvarivala raspodjela prema radu, mogu i o tome..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

jalova je ta marksistička

jalova je ta marksistička kritika! umjesto da se pozabaviš hrvatskom situacijom koja je tema ovog dnevnika, ti nudiš standardnu marksističku kritiku kapitalizma . ne doduše otvoreno nego kritizirajući neoliberalizam. hoće li više hrvatski markstisti promijeniti repertoar?
pritom zanemaruješ da predložene mjere ne dolaze iz kuhinje neoklasičnih ekonomista nego baš suprotno - od kejnzijanaca. iz marksističke vizure gdje je zapravo neoliberalizam=kapitalizam i samo nebitne razlike djele kapitalističke škole i ideologije tebi to može izgledati sve isto, no držimo se činjenica. spomenuti paul krugman je moderna perjanica kejnzijanizma, obožavatelj lika&djela JMK pa nitko drugi nego on rješenje vidi u smanjenju plaća u perifernim članicama EU i to smanjenje od 20-30%. blanchard, simon johnson, roubini, edward hugh, martin wolf, soros,...teško da ikoga od njih možeš uvrstiti među neoklasične ekonomiste ili nikad jasno određene neoliberale( jesu to austrijanci, monetaristi, čikaška škola,...). zapravo, trenutno mi uopće ne pada na pamet nijedan vapaj
iz chicaga: rajana, lucasa, fame za smanjenjem plaća u perifernim članicama EU. oni se bave kritikom monetarne i fiskalne politike SAD-a. dakle, momče, gadno si promašio.
ovdje se radi o jednostavnom matematičkom problemu...njemački troškovi rada su u 10 godina porasli svega 6%, hrvatski 28%. (btw. iako nebitno za ovu temu od 1984. do 2004. realna prosječna satnica u njemačkoj je narasla 35%). njemački izvoz se povećao za oko 500 milijardi eura. to je istisnulo mnogu konkurenciju. pored toga, i njemačko tržište sa tako niskim rastom troškova rada privlači manje izvoza. tko god da je vlasti, tko god da kreira ekonomsku politiku se naprosto mora suočiti sa tim problemom. pa čak i da u svom ludilu na čelo države postavimo CK sastavljen od štefana, ćurkovića, kapovića, žitka i horvata, i oni bi se morali ostaviti standardnih floskula prigodnih za marginalne listove i okrugle stolove na kojima se natječu tko će što rječitije popljuvati kapitalistički sistem, i krenuti u provedbu upravo istih mjera. otuda i toliko razočaranje sa svakom ljevičarskom vladom. ne mogu pratiti vaše apsurdne, nedorečene i jalove ideje. one su same sebi svrha. neka vrsta intelektualnog kiča.

Tko je glasao

jalova je ta marksistička

jalova je ta marksistička kritika! umjesto da se pozabaviš hrvatskom situacijom koja je tema ovog dnevnika, ti nudiš standardnu marksističku kritiku kapitalizma . ne doduše otvoreno nego kritizirajući neoliberalizam. hoće li više hrvatski markstisti promijeniti repertoar?

Prvo, slažem se da bi bilo kudikamo bolje da ljudima stvari dolaze brže iz guzice u glavu, no nažalost ne dolaze. Treba vremena kako bi nanovo došlo do poklapanja subjektivnog truda oko pojmovnog i dijalektičkog posredovanja sa objektivnom ekonomskom stvarnočću pa da se u "širim razmjerima" uvidi fundamentalna validnost mnogih Marxovih teza i analiza i u današnjoj povijesnoj fazi kapitalizma. Adekvatnog bavljenja hrvatskom situacijom nema bez sagledavanja generalne odnosno univerzalne perspektive, jer tek u tom modusu efektivnom može postati ona "misli globalno djeluj lokalno". To što ti predstavljaš kao generalnu perspektivu globalnog odnosa cijena, tečaja i produktivnosti u odnosu na Hrvatsku situaciju i moguća rješenja, jest ostajanje unutar statusa quo postojece paradigme, gdje kao što i sam primjecujes nema dobrog rješenja, već samo lošeg i manje lošeg. A navedenu paradigmu u najvecoj mjeri i dalje cini neoklasicna orotodoksija, bez obzira na razonrazne hibride u kojima se pokušalo spojiti Keynesovu makroekonomiju s neoklasičnim mikroekonomskim temeljima, na čemu se posebno trudio nedavno preminuli Samuelson u poznatoj neoklasičnoj sintezi, ili pak škole koje su pak apelirale na smanjenje državnog intervencionizma u području fiskalnih politika i zagovarali priklanjanje Friedmanovom postulatu o važnosti monetarne politike u spoju s slobodno tržišnim mehanizmom. No niti Keynes niti Friedman, odnosno niti fiskalna niti monetarna politika više nemaju onu efektivnost koju su u određenim povijesnim fazama kapitalizma imale i mogle imati. Problem i sa Keynesom je bio u tome što je on tek parcijalno, doduše u toj fazi uspješno, zahvatio u zakonitost ekonomskih kretanja, ali nije do kraja mogao shvatiti njihove političke implikacije. On je dakako bio etički zabrinut za socijalne posljedice laissez faire doktrine jer ih je dolovno gledao kroz prozor u vidu izgladnjelih ljudi, ali nije vjerovao u nikakvu bitnu alternativu kapitalizmu koja bi bila uspješnija i pravednija. A zašto nije vjerovao?! Moja je teza (dobro, vjerujem ne samo moja) da je jedan od ključnih razloga taj što je ostao oslonjen na subjektivističku neoklasičnu interpretaciju homo economicusa kojeg je nudio pripadni metodolooški individualizam iz čega jednostavno nije mogao izvesti krajnje konzekvence svojih partikularnih ispravnih uvida i prijedloga (nije mogao jer ih nije posredovao sa totalitetom društvenih odnosa). Naime, sam Keynes je bio izrazito umišljen i tašt tip, doduše i genijalac, i nije se gotovo uopće obazirao na svoje kriticare. No isto tako, u osnovi je ostao baštinik maršalijanske neoklasične ekonomije (bio je njegov učenik) i subjektivističkom pravca u ekonomiji, dok Marxa nikada nije niti čitao. Dakle, tvrda jezgra i samog Keynesa bila je i ostala neoklasična ekonomska paradigma i subjektivistički pravac, te pripadni nominalizam. Iz takve perspektive nije bilo moguće ostvariti adekvatnu politizaciju ekonomskih odnosa koja je ključna da bi se riješili današnji problemi. Niti Keynesove niti Fiedmanove recepture danas ne mogu postici nista vise od privremene odgode neodgodivog, a to je opetovano javljanje krize (povjerenja, nelikvidnosti..), jer u ovom slucaju problem nije rjesiv neposredovanom spoznajom parcijalnih zakonitosti jer one nuzno ostaju netocne bez uvida u posredovanost partikularnih momenata sa društvenim totalitetom koji ih konstitutira kroz medij političkog kao onog zajedničkog i solidarnog (tu ne mislim na pluralizam političkih stranaka)..

Stoga više nego ikad treba nanovo čitati Marxa, ali naravno otici i korak dalje i uvidjeti kako dijalektički promišljati nove proizvodne snage (kognitivni kapitalizam), sa postojecom konstelacijom proizvodnih odnosa (privatnog vlasništva, intelektualnog vlasništva itd)

pa čak i da u svom ludilu na čelo države postavimo CK sastavljen od štefana, ćurkovića, kapovića, žitka i horvata, i oni bi se morali ostaviti standardnih floskula prigodnih za marginalne listove i okrugle stolove na kojima se natječu tko će što rječitije popljuvati kapitalistički sistem, i krenuti u provedbu upravo istih mjera. otuda i toliko razočaranje sa svakom ljevičarskom vladom. ne mogu pratiti vaše apsurdne, nedorečene i jalove ideje. one su same sebi svrha. neka vrsta intelektualnog kiča.

Hrvatska ne može sama za sebe postati autarkija odnosno može jedino ukoliko su ljudi spremni vratiti se 100 godina u nazad, i biti siti i ne živjeti u pečinama. A za postici više od toga Hrvatska sama nije baš sposobna. Zato nam je potrebna nova radnička internacionalna i obnavljanje internacionalne klasne svijesti (s obzirom da je danas jedina univerzalnost, univerzalnost Kapitala) koja jedina može svrgnuti postojece društvene odnose proizvodnje i pripadnu logiku formiranja cijena, i orjentirati se ne više na zadovoljenje individualnih želja gdje oni platežno nesposobni ostaju u večini i sve više ili trajno deprivirani u svojim temeljnim ljudskim pravima, već na zadovoljenje egzistencijalnih i kulturnih potreba svih ljudi za hranom, stanovanjem, obrazovanjem, zdravljem, čistim okolišom, samorealizacijom.. A to je itekako moguće ostvariti na današnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga u okviru globalnog socijalističkog projekta (ili barem na razini Europe)..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

pa da, to samo i

pa da, to samo i pretpostavio. hrvatski marksist želi pokrenuti revoluciju, izvesti je u ostatak svijeta i kad mu to nakon milijun godina, stotina milijuna pobijenih i obevlaštenih klasnih neprijatelja konačno uspije, tada može krenuti na praktičan dio programa. tada ćemo( nanovno) spoznati da im je alternativa za onu stvar.

btw. kritika kapitalizma zbog opetovanog javljanja kriza je žešći proser! cijelu povijest kapitalizma su se periodički događale krize pa su gospodarski rast i standard života( mjeren na razne načine) rasli. nerealno je očekivati da ekonomija može ići gore, gore i samo gore a da povremeno ne kihne! na koncu javljale su se ekonomske krize i ranije u drugim ekonomskih uređenjima, samo što su posljedice bile puno ozbiljnije nego što je danas slučaj. ekonomska kriza je u takvim sistemima podrazumijevala masovnu glad.

Tko je glasao

Ono što je potrebno jest

Ono što je potrebno jest uspostaviti globalnu političku solidiarnost isključenih i eksploatiranih (superkih bi rekao neproduktivnih i lijenih)i sada kada vidimo da se slična situacija dešava u mnogim europskim državama potrebno je pronaci zajednicki nazivnik koji ce povezati one koji stvaraju vrijednost, a to su dakako radnici.

Vrijednost stvaraju radnici, ali ne svi radnici. Radnik koji kopa stvara vrijednost isto koliko i bager stvara vrijednost. Pitanje je ekonomije hoće li kopati pet šljakera ili jedan s bagerom.

Svatko eksploatira nešto. Ribar eksploatira more i životinje u njemu — ribama nije životna želja završiti u nečijem tanjuru. Da radnici dobiju punu vrijednost koju je firma naplatila za njihov posao, firma bi bila na nuli i nema nikakve zarade. A zašto firme postoje, osim za zaradu? Nitko ne želi firmu čiji je prihod nula.

I tu se onda opet vracamo na dobrog starog Marxa koji je postavio dobre osnove, no koje je danas svakako potrebno nadopuniti i prilagoditi promjenama u proizvodnim snagama

I na Engelsa, koji je napisao da će i u komunizmu na ulasku u tvornicu pisati "ovdje sloboda prestaje" (ili tako nekako, pišem po sjećanju).

Dakle, dohodak odnosno njegova raspodjela bi se trebala ostvarivati temeljem rada. Za tako nešto biti ce potrebna kombinacija tržišta i plana. I tu smo mi kao bivša Juga bili izrazito inovativni, samo bi taj model bilo potrebno primjeniti globalno, na područje minimalno veličine i broja stanovnika Europe kako bi moglo biti autarkično i kako ne bi ovisilo o razmjeni i poziciji duga u odnosu na liberalno kapitalističke ekonomije...

To su upravo pokušali Rusi, ne ide, vjeruj mi. Kapitalizam je inherentno efikasniji od socijalizma, resursi se bitno bolje alociraju.

Dakle, uveli su se krediti građanima kao nadomjestak kupovne moći koja nije ostvarena kroz porast placa koje bi linearno rasle sa porastom produktivnosti rada.

Pazi, krediti realno znače smanjenje kupovne moći: istu lovu dobije i prodavač, a i banka živi na tvoj račun. Za svoj novac dobiješ manje, jer dio tvog novca ide banci. Ali dobiješ proizvod sada, a ne onda, to je jedina razlika.

E, ali u međuvremenu se desila ključna nevidljiva ili latentna promjena a ta je bila slabljenje i polagani ali siguran gubitak političkog momenta konstitucije radničke svijesti i u situaciji deflacije 70-ih započela je nova kontraofenziva nanovo osiljene kapitalističke klase koja se nešto kasnije, 80-ih, kristalno jasno utjelovila u jasnim neoliberalnim ekonomskim smjernicama

Ne, nego se dogodilo ovo:

To je plakat kojim su pobijedili konzervativci. A to je bilo zbog nezaposlenosti. Politika laburista je došla nigdje.

A kriza 1970-ih je vezana prije svega za cijenu nafte. Ne zaboravimo da je do 1979 i socijalistička Jugoslavija bila u ogromnoj krizi. Kako to, ako nije bilo "osiljene kapitalističke klase"?

Sve ostalo, "raspodjela po radu", sve je to zanimljivo, ali je bit u raspodjeli po vrijednosti obavljenog rada. A vrijednost rada može ustanoviti samo tržište. I onda smo opet na početku. Imamo mnogo ljudi čiji rad vrijedi malo, a za vrijedniji i korisniji rad nisu obrazovani.

Tko je glasao

Vrijednost stvaraju

Vrijednost stvaraju radnici, ali ne svi radnici. Radnik koji kopa stvara vrijednost isto koliko i bager stvara vrijednost. Pitanje je ekonomije hoće li kopati pet šljakera ili jedan s bagerom. Svatko eksploatira nešto. Ribar eksploatira more i životinje u njemu — ribama nije životna želja završiti u nečijem tanjuru. Da radnici dobiju punu vrijednost koju je firma naplatila za njihov posao, firma bi bila na nuli i nema nikakve zarade. A zašto firme postoje, osim za zaradu? Nitko ne želi firmu čiji je prihod nula.

Vidim da ni ti nisi čitao Marxa pa ti najiskrenije preporucam da pocnes (nikad nije kasno). Doduduše u jednom djelu ova tvoja recenica se moze povezati s Marxovom podjelom na produktivni i neproduktivni rad, no eto, upravo ona danas više ne vrijedi, u razdoblju kognitivnog kapitalizma gdje je vrijednost utjelovljanja u ideji, brendu i sl., pa tako ni javna administracija ne mora po defaultu biti neprodktivni dio radništva već može itekako sudjelovati u novostvorenoj vrijednosti (Ljubo Jurčić je to predlagao kao dio svojih reformi javne uprave, industrijske politike, povezivanja instituta i proizvodnje itd).

Dakle, zašto bager ne može nikada stvoriti vrijednost kao što je stvara radnik?! Pa zato jer radnik odnosno točnije rečeno njegova radna snaga predstavlja jedinu robu koja stvara višak vrijednosti. A iz tog neisplačenog viška vrijednosti kojeg prisvaja i raspoređuje kapitalist ili njegovi agenti generira se akumulacija iz koje se ostvaruju investicije. Dakle, jedino radnik stvori više nego što mu se plati, a iz tog viška se između ostalog financiraju investicije u sredstva za proizvodnju (bagere) i finalnu potrošnju kapitalista. Dakle, bagera kao opredmečenog rada i samog viška vrijednosti ne bi nikada bilo bez radnika.

Stvar je situacije na tržištu rada i tehnologije, odnosa cijene mrtvog (opredmečenog rada; bagera i njegove amortizacije) i živog kapitala (radnika i cijene njegove nadnice) i u konačnici učinka, da li će se kapitalistu više isplatiti koristiti pet radnika ili jedan bager.

I upravo ono što danas bode oči jest da na postoječem stupnju razvoja proizvodnjih snaga (tehnologije), imamo sve veci broj ljudi koji predstavljaju tehnološki višak i samim time ne ostvaraju nikakav ili minimalni nedaekvatan dohodak (uz ostale socijalne i statusne deprivacije) i određen broj ljudi koji opslužuju tehnologiju i rade užasno naporno da bi kapitalist (točnije Kapital) iz njih mogao iscjedit višak vrijednosti. A sve je to tako jer je kapitalistička logika reprodukcije vođena jednim jedinim motivom - profitom (akumulacijom Kapitala, njegovim neprekidnim širenjem), i ne zanima je uopće socijalna, politička i etička cijena ostvarenja tog cilja. Umjesto da je logika ekonomske reprodukcije vođena zadovoljenjem ljudskih potreba koje će biti zajednički (politički) dogovorene kao temeljna ljudska prava i uvjeti ljudskih sloboda samorealizacije. A to je moguće jedino unutar drugačijeg okvira društvenih odnosa, ili jasnije receno - socijalizma.

Dakle, nije stvar da radnici dobiju punu vrijednost onoga što stvore jer je jasno da dio mora ići na akumulaciju (amortizaciju, investicije), već da nisu upregnuti u sistem koji ima svoju imanentnu, objektivnu logiku što negira tolike ljudske mogućnost i stvara čovjeka jedne dimenzije (Marcuse)

I na Engelsa, koji je napisao da će i u komunizmu na ulasku u tvornicu pisati "ovdje sloboda prestaje" (ili tako nekako, pišem po sjećanju).

Ne znam od kud ti to. Dve poznate njihove parole su da bi u komunizmu raspolaganje i upravljanje ljudima koje vlada u kapitalizmu trebalo biti zamjenjeno upravljanjem stvarima, te da je slobodan razvoj svakog pojedinca uvjet za slobodan razvoj cijelokupnog društva. Neoklasičari su pojam slobode sveli na ekonomsku slobodu raspolaganja privatnim vlasništvom roba i sredstava za proizvodnju.

To su upravo pokušali Rusi, ne ide, vjeruj mi. Kapitalizam je inherentno efikasniji od socijalizma, resursi se bitno bolje alociraju.

Nisu to Rusi pokušali. Oni su imali centralno-plansku ekonomiju ili čisti etatizam ili državni kapitalizam. I u bivšoj Jugi je poslije drugog svjetskog rata na snazi bio čisti etatizam i onda se polako krenulo na samoupravljanje i društveno vlasništvo i kombinaciju tržišta i plana, ali zbog opstrukcije partije nikada nije provedeno u pravoj mjeri (nije u konačnici niti bilo moguće u okviru tako malog tržišta).

Kapitalizam je u prakseološkom smislu efikasniji od socijalizma u največoj mjeri, ma da ni to ne mora biti točno ukoliko se stihijnosti tržišta, monopoli i sl. negativne eksternalije korigiraju planiranjem. Kapitalizam više iscjeđuje iz radnika, primorava ga da više radi, da je jednodimenzionalno usmjereniji. Rezltat toga je i njegova ogromna propulzivnost, posredno generiranje korisnih tehnologija, no baš u tom trenutku kad se stvori neka korisna tehnologija ona se opet upreže u pokušaj kontrole tržišta i ostvarenja profita i time zatomljuje mogućnost njezine daljnje kreativne primjene i diseminacije. Socijalizam pruza puno vecu mogucnost za kreativna i fundamentalna istrazivanja i otkrica. Sad ce se mnogi apologeti kapitalizma dignut na zadnje noge i sarkastino kao gnjus govoriti o cipovima od 1 Kg koje je proizveo SSSR, no to nije istinski model socijalisticke ekonomije i društva, već socijalisticka ekonomija i društvo tek treba biti izgrađeno na drugačijoj svjesti, nikako ne na državi kao samoj sebi svrsi i pripadnoj vladajucoj partijskoj nomenklaturi. Potrebna je ekonomska demokracija, koje u etatizmu nije bilo..

Pazi, krediti realno znače smanjenje kupovne moći: istu lovu dobije i prodavač, a i banka živi na tvoj račun. Za svoj novac dobiješ manje, jer dio tvog novca ide banci. Ali dobiješ proizvod sada, a ne onda, to je jedina razlika.

Ovo baš ne kužim. Postoji ona teorija o preferenciji likvidnosti i diskontiranju buduće vrijednosti na sadašnju što se koristi za izracun anuiteta kredita, pa bi po tome nekako ispalo da se realna kupovna moć ravnomjerno raspoređuje tokom životnog vijeka, u početku živimo na kredit ili posuđujemo i odatle kupovna moć, a onda kasnije zarađujemo i vraćamo kredit i od tuda kupovna moć, i to bi otprilike trebalo biti uravnoteženo. Ali to što će biti sutra ili na dugi rok nitko ne zna. Ili kako bi Keynes sarkastično rekao "Na dugi rok smo svi mrtvi".. Pa su tako ljudi u bivšem sistemi izdvajali goleme iznose u fondove međugeneracijske solidarnosti, plačali samodoprinose i sl., da bi imali danas pristojne mirovine i besplatne tunele i mostove, pa niti imaju pristojne mirovine, a uz to plačaju užasno visoku cijenu za ono što je njihovim novcem izgrađeno (a daleko premašuje održavanje - Krčki most, Tunel Učka, da ne spominjem T-HT i koliko se plačalo priključke da bi sada opet švabama morali osiguravati ekstraprofite na onom što smo sami izfinancirali)

Ne zaboravimo da je do 1979 i socijalistička Jugoslavija bila u ogromnoj krizi. Kako to, ako nije bilo "osiljene kapitalističke klase"?

Ne znam od kud ti to. Kriza je počela nakon što je Tito umro.. Ali i u bivšoj Jugi su se dešavala kretanja koja su bila refleksija stanja na zapadu i samih naftnih šokova iz sedamdesetih.. Posuđeni krediti su naglo narasli zbog rasta vrijednosti dolara.. U partijskim krugovima počela se formirati tehnomenađerska elita kojoj nije odgovarala ekonomska demokracija i koji su pokušavali dokinuti političku dimenziju sloidarnosti u ekonomskim odnosima, iz čega je proizašlo transponiranje na sve otvoreniji nacionalizam..

Sve ostalo, "raspodjela po radu", sve je to zanimljivo, ali je bit u raspodjeli po vrijednosti obavljenog rada. A vrijednost rada može ustanoviti samo tržište. I onda smo opet na početku. Imamo mnogo ljudi čiji rad vrijedi malo, a za vrijedniji i korisniji rad nisu obrazovani.

Tu griješiš, vrijednost rada može određivati liberalno tržište, no to je u največoj mjeri nepravedno određena vrijednost. Da bi doredili pravednu vrijednost rada potrebno je ici putem radne teorije vrijednosti i socijalističkih odnosa proizvodnje. O tome više drugi put..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

..

..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Politika laburista nije

Politika laburista nije dosla nigdje buduci da konzervativno-liberalna koalicija ne radi nista sto ne bi radili i laburisti da su na vlasti. Mjere su trenutno u cijeloj Europi iste bez obzira na formalnu boju vlade, isto kao sto su bile prije dvije godine. Ovo je godina zivota u okviru mogucnosti , stezanja remena i smanjivanja deficita. Ako netko sad slucajno kaze da stezanje remena sad vodi u novu recesiju za godinu dana (sad vazi ono- svi cemo rasti pomocu uvoza, a zaboravit cemo na domacu potrosnju, samo tko ce biti taj koji ce onda bilo sto uvesti) onda ga odmah proglase totalnom sotonom.

Tko je glasao

najveca je ironija da je

najveca je ironija da je najliberalnije kapitalističke ekonomije koriste iskljucivo za vanjsku upotrebu, dok bi kratkovidni krelci poput ...... i gnjusa to primjenili i na nas same

Tvoj je problem decko vrlo jednostavan, a moguce i neizljeciv.
Uzmi to kao cinjenicu koja se ne moze izmijeniti i odi negdje na pivicu.
Znas sve o Marxu i vise ti i ne treba.
Bez volje da se upustam u detaljnu analizu samo cu ti nabrojati najteze promasaje, a prije svih promasio si "ceo futbal" jer nisi ni skuzio najbitnije - globalizaciju.
Par klinaca iz Zagorja su nedavno naj.... porobljavanjem od strane Applea koji im je isplatio 1,9 mil $ za njihovu igricu.
1. Marx kome se ti vracas je inkompatibilan u postidustrijskom, informacijskom drustvu!
Shodno tome i suprotno ideji da je to najpametniji dvonozac ikad rodjen na ovom kamenu u svemiru, ne primjecujes neke sitne detalje:
2. Upravo se odvija globalizacija na trzisnim principima bez namjere da se dezavauira onog sto se hranio na Engelsov racun.Razlog je naprosto prozaican: Kinezima je dosadilo da im 40 mil. ljudi umire uslijed uzgajanja komunisticke bolesne ideologije.
Tu pocinje alegorija sa binarnim kodom.
3. Binarni kod je 1 ili 0
A to znaci ili si konkurentan ( 1 ) ili istrazujes kontejner. ( 0 )
Stoga je kao prevencija ovom drugome pametnije istrazivati neko konkretno znanje umjesto kontejnera.
I to po mogucnosti ono sa kojim se moze zaraditi za pristojan zivot, ustedjeti za starost i omoguciti si pristojan nivo zdravstvene zastite.
I... Pusti se ti Hayeka i za pocetak odi do placa da ti prva kumica objasni zakon trzista.
Kad ti ona objasni zasto je cijena kg lubenica 12 kuna kad je 2 prodavaca sa 10 komada na placu, a zasto je 6 kuna/kg kad ih je 20 sa 2000 komada nauciti ces vec nesto bitno i vazno.
Usput ponudi nekome u zamjenu nekakav tvoj filozofski esej o Tezama o Foyerbachu za recimo par glavica zelja pa kad te babac raspali glavicom zelja od 3 kg po praznoj loodari mozda se nesto i dogodi.
Jer dok ne shvatis te osnove, ostati ces fasciniran ruskom CCCP tehnologijom koja je na objavu proizvodnje najmanjeg mikroprocesora odgovorila proizvodnjom najveceg. ( par kg)
Cak ne treba ni studirati, jer se vani traze konkretna prakticna znanja.Malo je tezi put i sporiji ali trazenje utjehe u teorijama iz 19 stoljeca je naprosto - glupo!
Ako nista drugo od ovog tvog cuspajza se nece izbjeci iskapcanje struje kad Elektra nekome zazvoni na vrata.
Pa ce odmah ugasiti i mogucnost www marksiziranja, hladjenje piva i frizideru i podgrijavanje jucerasnjeg gulasa.

Tko je glasao

Tvoj je problem decko vrlo

Tvoj je problem decko vrlo jednostavan, a moguce i neizljeciv.
Uzmi to kao cinjenicu koja se ne moze izmijeniti i odi negdje na pivicu.

Moj problem u krajnoj konzekvenci jest jednostavan, no kad dođe do te krajnje konzekvence ili neminovnog ad hominem ljecenja problema, to ce poceti prestavljati za tebe veliki egzistencijalni problem. No ne vjerujem da ces to kao realna osoba hrabro prihvatiti kao cinjenicu koju se ne moze izmjeniti vec ces si pretpostavljam uskakati u usta ili pokušati prije pobjeci i sakriti se nego otici na pivicu. Neki ti je sa srecom, no milosti i solidarnosti sigurno neces dobti, prvenstveno od onih za koje ju ni sada ne trazis (ljenčina, parazita, nekonkurentnih itd)

Znas sve o Marxu i vise ti i ne treba.

Ne znam ni priblizno sve o Marxu, treba mi definitivno jos, prvenstveno, Hegelove dijalekticke izobrazbe da bih ga razumio na pravi nacin. Kao sto je i Lenjinu trebalo.

jer nisi ni skuzio najbitnije - globalizaciju.

Sad moram upotrijebiti superhikovu kvalifikaciju kojom me jednom prilikom pocastio a koja u ovom slucaju savrseno izrazava tvoje lupetanje napamet. Ti si jedan najobicniji bahati ignorant. Jer da nisi i da si ikada minimalno procavao Marxa i njegove sljedbenike, pogotovo u podrucju politicke ekonomije, shvatio bi da je upravo on prvi pokazao inherentno globalizacijski potencijal i karakter kapitalizma odnosno njegove logike. Poslije njega, kako se povijesno i praktički ta logika realizirala, Lenjin je recimo napisao "Imaprijalizam kao najviši stadij kapitalizma", pa Immanuel Wallerstein sa svojom teorijom svjetskih sustava i globalizacije itd..

Par klinaca iz Zagorja su nedavno naj.... porobljavanjem od strane Applea koji im je isplatio 1,9 mil $ za njihovu igricu.

I koga boli k... za to?! U današnje informatičko doba ispada da su virtualne društvene mreže postale vlasništvo privatnih osoba koje s osnove tih prava u jednom trenutku mogu odlučiti poceti ih naplacivati ili blokirati pristup. Trenutno su besplatne na racun oglasavanja, ali po pitanju prava naša virtualna društvenost i komunikacija ovisi o njihovoj dobroj volji ili volji dioničara.

Marx kome se ti vracas je inkompatibilan u postidustrijskom, informacijskom drustvu!

Opet lupetaš napamet odnosno nemaš pojma. Marxova analiza robne forme itekako drži vodu u periodu tzv. kognitivnog kapitalizma jer je pretpostavka pretvaranja informacije u robu opet vlasništvo, i to najcesce prvitano, intelektualno. A od tuda dalje opet sve vrijedi u analizi robnog fetišizma i realne razmjenske apstrakcije koju je iznio Marx..

Stoga je kao prevencija ovom drugome pametnije istrazivati neko konkretno znanje umjesto kontejnera.
I to po mogucnosti ono sa kojim se moze zaraditi za pristojan zivot, ustedjeti za starost i omoguciti si pristojan nivo zdravstvene zastite.

Ono što ti nikako ne uspijevaš razumjeti je princip relativnosti koji se veže uz formiranje cijena u liberalnom tržištu i uz sam koncept konkuretnosti. Dakle nije dovoljno biti produktivan, nego valja biti produktivniji od drugih. Hipotetski da Hrvati imaju konfucijansku radnu etiku ko Japanci i da rade od jutra do mraka bez godišnjeg, opet bi mogli ostati gladni žedni, bez pristojne zarade za život i za starost, ukoliko bi na globaliziranom tržištu drugi radili više, ili bili konkurentniji (poanta je da se na liberalnom tržištu prikriva kontrolirani aspekt produktivnosti, monopolističke i tehnološke rente itd)

Kad ti ona objasni zasto je cijena kg lubenica 12 kuna kad je 2 prodavaca sa 10 komada na placu, a zasto je 6 kuna/kg kad ih je 20 sa 2000 komada nauciti ces vec nesto bitno i vazno.

Sve je to jasno, radi se o ekonomiji obujma. Ono što tebi nije jasno je da se pondue i potražnje individualnih proizvođaća i potrošaća puno bolje nego čistim tržišnim mehanizmom alokacije, usklađuju u kombinaciji s planom.

No tebe to ni ne zanima, vrhunac tvojeg doprinosa raspravama su kvazipatetični ili sarkastični primjeri kojima denunciraš promišljanje globalni socijalistički projekt.
Ali još jednom ti kažem, ne znam kada ali nadam se vrlo skoro, neće ti više biti do zajebancije i do sarkazama, ali onda će za tebe biti pre kasno..

Pa ako bi Mrak za išta trebao završiti na ispitivanju onda je to da otkrije identitet ovakvih tipova kao što ste ti i superšit..

Živi bili pa vidjeli!!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Pa ako bi Mrak za išta

Pa ako bi Mrak za išta trebao završiti na ispitivanju onda je to da otkrije identitet ovakvih tipova kao što ste ti i superšit..
Živi bili pa vidjeli!!

Prvo si me pocastio titulom krelca pa kad sam ti ipak iz sucuti odgovorio najjedostavnije sto se moze zasto tvoje ideje vise ( srecom) ne zive kao ni Crveni Kmeri, ti bi tu nesto uvodio cenzuru, zatvarao i vjerojatno pljackao.
Vi komunisti ste se poprilicno obahatili od kad vas je lustracija mimoisla.
Sta ces, ja razmijem tvoj bijes kad ste propustili uhapsiti Bill Gatesa nedavno u Skradinu, a sutra mozda i nekog od klinaca iz Googlea.
Klasni su vam neprijatelji rovarili ispred nosa ;)

Od hapsenja ne bu bilo koristi jer ja ne priznam sud tvoje Partije a i dalje cu zagovoarati slobodu rada, rijeci i slobodu poduzetnistva. Takodjer i slobodnu razmjenu dobara ;)
Globalno ;)

Tko je glasao

Pretpostavljam da nisi

Pretpostavljam da nisi slušao Žižeka na nedavnom Subversive film festivalu kad ga je netko na kraju, kad su na red došla pitanja iz publike, priupitao nije li licemjerno od njega i ostalih organizatora skupa na temu Socijalizma, da ih sponzorira jedna takva kapitalistička korporacija kao što je T-com, i da njihovi predstavnici dobiju još sjedala u prvim redovima. I onda je on rekao pravu stvar- "Ne, to nije nimalo licemjerno, treba im uzeti lovu bez imalo grižnje savjesti kako bi se gradio i artikulirao naš projekt, a kada dođe taj trenutak kolektivnog osvještenja, ti njihovi milodari i licemjerna sponorstva nece im nimalo pomoci da ne zavrse na vješalima"

Tako mene trenutno uopce ne smeta što se Bill Gates slobodno šeće po Skradinu, ali jednom kada dođe taj trenutak možda budeš te srece da s njim procakulas malo o slobodi poduzetnistva i slobodnoj razmjeni dobara, dok budete prenosili kamenje s jedne na drugu stranu Golog otoka..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Pretpostavljam da nisi

Pretpostavljam da nisi slušao Žižeka na nedavnom Subversive film festivalu

Nisam ga tamo gledao, jer su mi drazi Monthy Python ili cak ovaj komicar.
Zizekov humor mi je malo otrcan i nerazumljiv sa stalnim frfljanjem, tikovima, navlacenjem i cesanjem nosa, parodicnim engleskim i sl.

Tko je glasao

konačno

konačno

da si i ti nešto
suvislo napisao s čime se u večoj mjeri moram složiti

ps

intelektualni limiti

što ti je to trebalo

ipak je to i za tvoju prepotenciju previše

Tko je glasao

Vladavina ulicara i

Vladavina ulicara i mediokriteta, je najbolji signal stanja.
Mentalitet koji na drzavnoj televiziji promovira u 5 x vise vremena shamane, cudake i karizmatike, nego struku & nauku je isti onaj koji se zalaze na oravo svih da studiraju od nemila do beskraja bez ikakvih referenci i ogranicenja.
To je isti onaj mentaliteta u kojem se pkv stolari promoviraju u direktore, generale i informaticke strucnjake.
Nasa je elita nastavila svoje djelovanje iz vremena kad su se zvali avangarda na zasadima u glavama ljudi kada se promoviralo radnicko stvaralastvo i sl.
Ujutro kopanje u rudniku, a navecer sekcije narodnih kola, vezenje goblena i sl.
Tako da su svi kompetentni za sve.
Struka je "out".
Slika govori vise od rijeci:
radio spikerica eventualno ce poslusati rijeci ekonomistice.No ona je sef parade.
To je kao da stolar radi operaciju, a kirurga pored sebe ce mozda poslusati.Do sad nikad nije.
Zato nam je svaki novi rezultat najslicniji - Pinokiju.
Ideja sa punom zaposlenosti je pred vratima.
Treba samo malo vise socijalne osjetljivosti i nista vise novca.
Dovoljno je svakoj babi u kancelariji pridodati jos 1 nezaposlenu pa da zalijeva onu teglu sa cvijecem, a svakom nastavniku nekog otpustenog iz proizvodnje da pridrzava ravnalo dok crta nesto iz geometrije, a usput i ostri kredu, brise plocu i sl.
Samo da jos svoje place podijele na pola, tj. solidarno sa otpustenim radnicima i sve 5.
Ti su u proizvodnji ionako radili za cca 50-60% prosjeka u javnom sektoru.
Ako su uopce i dobijali place na vrijeme...

Tko je glasao

Paradoksalno, hrvatsko

Paradoksalno, hrvatsko radništvo se odlučilo za opciju 3. I Hrvatska je dobrano krenula tim stopama. Stopa registirane nezaposlenosti za travanj je 17,9%. Na tim visokim razinama će ostati godinama! Od početka krize zaposlenost je pala za nekih 130-140 tisuća.
Uzroci rasta nezaposlenosti su , čini se, nerazumljivi mnogima. Hrvatska je svoj gospodarski rast, rast zaposlenosti i pad nezaposlenosti u godinama prije krize temeljila na osobnoj potrošnji i investicijama. Konkretno, u razdoblju 2000-2009. osobna potrošnja, odnosno konačna potrošnja kućanstva je činila više od pola gospodarskog rasta, investicije u fiksni kapital 1/3, država 16% a neto izvoz je bio negativan - oko 7%. Rast potrošnje je generiran zaduženjem, kućanstva su se zaduživala, firme su se zaduživale, građevinarstvo je bujalo, trgovina nekretninama je bujala, kupovali su se stanovi, auti itd....vanjski dug ove godine prelazi 100%. Zaduživanje postaje problem, doseže plafon, kućanstva manje troše, manje se stanova gradi, manja je potrošnja u trgovinama, industrija proizvodi smanjenim intenzitetom. Rezultat: otkazi, otkazi i još otkaza!
ne vidim panike, pace prednost je opcija 3 jer je jedina stvarna i trajna.
Ne pece pekar kruh zbog svoje eticnosti i covjekoljublja vec zbog svoje koristi, ali i mozebitni pekar upravo i ne pece kruh zato sto od toga nema koristi.
Sustav fiktivno zaposlenih, slabo uposlenih, poluprodiktivnih i neproduktivnih dijelova gospodarstva upravo treba "pravi" poticaj za svodenje na pravu mjeru. Povecano zaduzivanje upravo stanovnistva nije nista drugo nego generiranje zdrave "prisile" za buduci rad i angazman. Nisu ljudi blesavi, odnosno u vecini nisu blesavi, a ako i jesu nisu tragicno blesavi i beznadezni da bi se upustili u upropastavajuce kredite, vec ce se ti krediti pokazati kao generator zdrave prisile.
Tako da je to u principu vrlo dobar put (napose kad vladajuce nomneklature nemaju muda za radikalnije rezove, a ni opci moral nije odmakao od uhodanog socijalistickog - SOURovskog) - moje kritike (kritike financijskoj vlasti) su upravo i isle u pravcu sto se nije omogucilo cak i nesto izdasnije zaduzivanje umjesto gomilanja rezervi i pricuva koje nam sada po izbijanju ovako ozbiljnih financijskih turbulencija ne znace previse (pace stvljaju nas na marginu jer smo neinteresantni).
Ne mislim tu da smo se trebali ponasati kao Islandani, Grci, Talijani, ..., ali da smo makar mogli biti slicniji Madarskoj (ne da ona kupuje nasu INU, a onda na drugoj strani dobiju silnu pomoc MMF-a) ili pronaci neku zdravu kombinaciju za takvo sto - na koncu mozda i jesmo - ha?

Tko je glasao

jučer sam napisao odgovor

jučer sam napisao odgovor na ovo,al' ga valjda nisam objavio pa da to sad ukratko odradim.
mislim da je opcija 3. najgora iz više razloga. jer otkaze neće dobivati fiktivno zaposleni iz HEP-a, HŽ-a, HRT-a, brodogradnje, poljoprivrednici itd...otkaze će dobiti ljudi koji bi da su im troškovi rada niži sasvim pristojno mogli funkcionirati na tržištu. a osoba koja je u naponu snage a ništa ne radi nije na korist ni sebi, ni ostatku države. a tako će ostati godinama.

Tko je glasao

Hrvatska se implicite

Hrvatska se implicite odlučila za pad plaća. Zasad se ne vidi nikakava svjesna i sistematska aktivnost čiji bi zaključak bio – 'pad plaća'. Ovo što se događa i koji su tome razlozi odlično je opisano u dnevniku ali s jednom napomenom: pad plaća u ovom slučaju ne će ništa riješiti. Razloga ima više i većini ekonomista oni su nejasni ili su samo maglovito jasni (bar onima s kojima sam ja pokušavao razgovarati). Evo nekih od tih razloga:
1. Principjelan razlog – krivi račun bruto nacionalnog dohotka. Taj se računa kao suma vrijednosti svih usluga i proizvoda, dakle je suma jednogodišnjeg funkcioniranja i proizvodnog i servisnog sektora. Greška! Dobar dio servisnog sektora je čista potrošnja. Penzije, zdravstvo, državne službe; sve to može funkcionirati samo ako postoji negdje nešto što ima novostvorenu vrijednost. Ako u selu ima deset kuća i sve se zabavljaju time da jedni drugima nose čarape na pranje pa to naplaćuju, je li održivo? Čime će svi oni kupiti brašno za kruh kad stignu kola s namirnicama? Taj problem jednak je u SAD-u gdje potrošnja čini 70% BND-a i u Hrvatskoj gdje čini 60%. Da se BND računa drugačije disparitet između proizvodnje i potrošnje bio bi uočljiv daleko ranije. Umjesto toga, danas se kao granica podnošljive zaduženosti smatra dug jednak BND-u (100%) i ako upitate nekog zašto baš toliko odgovor će biti jednak onome kojeg dobijemo pitajući ljude u krčmi koliko im treba da se napiju pa dobijemo odgovore: pola litre, litra ili dvije.

2. Praktičan razlog – čak i hrvatske plaće padnu na 10% od sadašnjih to ništa ne bi promijenilo naš položaj. Što bismo mi to proizvodili, čime bismo osvojili tržište npr Europe ili svijeta čime bismo mogli financirati dosadašnji standard i uz to vraćati dugove? Nečeg takvog nema i ne će ga biti ali to je posve druga tema...

3. Praktičan razlog – hrvatska politika svodi se isključivo na demagogiju, prijevaru ili ono što se nekad zvalo 'himbom' a svi njezini akteri su prosječno do ispodprosječno inteligentni nasilnici, očajno informirani, arogantni i masovno skloni kriminalu. U cijelom Saboru danas nema više od 10% članova koji bi u npr Engleskoj ostali izvan zatvora ili bez teških novčanih globa iako se mora priznati da ima i gorih slučajeva od Hrvatske (Italija).

4. Veoma praktičan razlog – Budući bi se mi danas mogli u proizvodnji natjecati samo s Kinom i budući se već trideset godina svijetu nameće odustajanje od proizvodnje i življenje od usluga, posebno financijskih, turizma itd, nalazimo se na kraju jednog procesa koji je moguće preokrenuti ali samo vrlo teško, samo djelomično i kroz dugi niz godina. U svakom slučaju moguće ga je preokrenuti samo onda kad većina shvati da je globalizacija mrtva i da upravo se komponira njezin rekvijem. I još kad shvatimo da živimo u sistemu u kojem povećavamo blagostanje kineskog radnika koji glasuje na izborima u Kini a uništavamo vlastito blagostanje i ono naše djece, unuka i praunuka. Da se to ne bi vidjelo, političari nas zadužuju i kupuju nam (za sebe) mir...

5. i za kraj, opet 'Principijelan razlog' – nalazimo se u prijelomnoj točki u kojoj nam prijeti: manjak energije (vrlo skoro i neizbježno), posljedični manjak resursa svih vrsta koji pogoršava činjenica sve veće iscrpljenosti svih resursa čija proizvodnja postaje energetski sve zahtjevnija, manjak vode (nama baš i ne ali zato nas uzimlju u EU), promjena klime, opća zatrovanost voda i tla (više nego očito). Ubrzo nakon pojave manjka energije (nafta, CIA to predviđa već za 2012) doći će do manjka hrane u svim državama koje se bave intenzivnom poljoprivredom i posljedičnog porasta cijena hrane. Drugim riječima, proizvodnja industrijskih dobara koja je nemoguća bez masovnog utroška enegije i resursa (a Hrvatska nema ni jednog ni drugog) puka je tlapnja.

Sve u svemu, uprskali smo baš u vrijeme kad počinjemo padati u nepovrat. Jedina dobra strana toga je što padamo s nižega pa ćemo se manje slomiti pri ateriranju.

Tko je glasao

čak i hrvatske plaće padnu

čak i hrvatske plaće padnu na 10% od sadašnjih to ništa ne bi promijenilo naš položaj. Što bismo mi to proizvodili, čime bismo osvojili tržište npr Europe ili svijeta čime bismo mogli financirati dosadašnji standard i uz to vraćati dugove? Nečeg takvog nema i ne će ga biti ali to je posve druga tema...
ako pogledamo rast troškova rada i rast trgovinskog deficita vidjet ćemo da između njih postoji korelacija. kod nekih država je veća kod drugih manja no uočljiva je. cijena igra važnu ulogu u konkuretnosti. imaju nijemci i odličan marketing i distribuciji no bez cijene bi to sve bilo nebitno. kako su relativni troškovi rada u hrvatskoj rasli, tako je i trgovinski deficit rastao. nema razloga ne pretpostaviti da obrnuti proces ne bi djelovao obrnuto.

Tko je glasao

Činjenica jest da se pad

Činjenica jest da se pad plaća od 20-30% + rezanje svih "bonusa" već dogodio... u privatnim firmama... javne su te gdje plaće još uvijek rastu... Traže da im se zaposleni u privatnom sektoru pridruže dok im oni s financijske strane pokazuju isplaženi jezik… i što je najgore oni im se i pridružuju, bez razmišljanja što to znači za njih.

Tko je glasao

pad plaća se možda događa

pad plaća se možda događa u pojedinim firmama no agregatno ovako stvari stoje:
http://www.jutarnji.hr/trosak-po-jedinici-rada/829133/?artId=829123
naravno možemo gledati i sektorski. za popravljanje trgovinske bilance je bitniji pad troškova rada u industriji. međutim i na te troškove utječu troškovi rada u ostatku ekonomije što je i razumljivo jel plaćaju porez, kupuju namirnice itd..

Tko je glasao

Krenimo redom, iako sam

Krenimo redom, iako sam svjestan da ovaj dnevnik nadmašuje intelektualne limite mnogih članova ovog portala.
Eeeeh, sada mi je baš žao što me "priroda štrajfala" pa nisam u stanju razumjeti ovaj vrhunski dnevnik. :):):):)

Da je Bog bio malo milostiv i prema meni ja bih bio isto tako pametan kao i @superhik, ali hvala MU što nije bio milostiv. :):):):):)
No tješi me, da prema mudrom zaključku @superhika, nisam jedini. ????

Tko je glasao

broj vas koji se uhvatio za

broj vas koji se uhvatio za tu jednu, jedinu rečenicu u dnevniku od 70 redova samo potvrđuje moju tezu o vašim intelektualnim limitima.

Tko je glasao

"Maaa svaka Ti je na mistu"

"Maaa svaka Ti je na mistu" moj dragi @superhik.
Inače sam uočio da ama baš sve potvrđuje tvoje teze pa stvarno nema smisla gubiti vrijeme i bilo što kazati.
A i previše nas je glupih, po tvojem, zar ne? :):):):)
Pa svaka tvoja je apsolutna.

Nešto poput 10 zapovijedi Božjih.
Tu se nema što dodati, zar ne?

Tko je glasao

Superhik, horor scenarij br

Superhik, horor scenarij br 1 se ostvario. Kuna je lagano i značajno otklizala dvadesestak posto, doduše prema dolaru, a što je još značajnije isto toliko prema juanu, jer je juan zakucan za dolar.Tu je Rohatinski bespomoćan.
Gospođa Merkel i g. Sarkozy su zaključili da je euro prejak i da ga treba srušiti, pa makar i po cijenu grčke krize.
U vremenima prosperiteta jaka valuta, pakt stabilnosti, Maastrichtski kriteriji, u slabim vremenima slaba valuta, povećanje konkurentnosti, povećanje izvoza, jer to je jedini realni izlaz iz krize.
I tako je gđa. Merkel torpedirala Obamine planove o udvostručenju američkog izvoza, koristeći se njegovim vlastitim oružjem: manipulacijama na sekundarnim tržištima suverenog duga, i usput je još "aprecirala" i juan.Wow!
Sada će hrvatski izvoz na dolarska tržišta procvasti, naravno kad bi imali šta izvoziti.U Hvatskoj će jedina posljedica " povećanja konkurentnosti" biti značajno povećanje cijena energije, jer će nam strateški partner MOL prodavati naš plin po svjetskim cijenama, u skupim dolarima.

Tko je glasao

problem je što je nama

problem je što je nama eurozona glavni trgovinski partner. i zato bi kuna trebala pasti prema euru da se odradi bezbolnija prilagodba.

Tko je glasao

i zato bi kuna trebala

i zato bi kuna trebala pasti prema euru da se odradi bezbolnija prilagodba.

još jedna demagoška floskula. odavno smo mi odradili prilagodbu euru i nema se tu više šta slabiti i odrađivati. onog dana kad je njemačka marka prešla na euro, toga dana sve veće transakcije, koje su se u hrvatskoj vezivale na DM, prešle su na euro u omjeru 1:1. vrlo, vrlo bolan prijelaz je to bio. stanove koji su se prethodno mogli kupiti za 80.000 maraka, danas ne možeš kupiti za 80.000 eura. isto automobili. bilo što. ono što je do tada bila marka, nakon toga je hrvatima postao euro. tako da mi nemamo što prilagođavati, sve je to već odavno prilagođeno. prema tome, izbij si iz glave argument, kojim misliš srozati omjer kune i eura u trenutku prijelaza na euro. neće proći.

My Soul

Tko je glasao

svaki dan na forexu dolazi

svaki dan na forexu dolazi do relativnih promjena vrijednosti valuta. rast kamatnih stopa, pad nezaposlenosti, rast monetarne mase, inflacija , trgovinska bilanca,.... svaki dan milijuni investitora i špekulanata kupuju i prodaju valute na osnovu tih i sličnih faktora. blago nama što smo mi jednom za svagda odradili tu prilagodbu i nema tih ekonomskih fundamenata koji mogu utjecati na zacementirani tečaj. daj ženo ne trabunjaj!

Tko je glasao

ma molim te, o čemu ti

ma molim te, o čemu ti pričaš. daj ti meni navedi, gdje se to dogodilo da je fundament u ovih nekoliko godina promijenio odnos 100%? a nama se to dogodilo preko noći: DM cca 4 kn, EUR cca 7,5 kn gore/dolje.

My Soul

Tko je glasao

da se nije toliko umjetno

da se nije toliko umjetno visoko držao tečaj kune ne bi bili u ovakvim govnima. najgore je što se glavni govnar Rohatinski doživljava kao heroj i branitelj nacionalnih interesa, a građani, radnici, studenti, umirovljenici koji su najveće žrtve se predstavljaju kao izvor problema i oni koji vuku zemlju prema dnu.
treba već jednom jasno reći:Rohatinski je seronja!
on pogoduje i bankarima i uvozninicima, a najveći uvoznik kod nas je Ivica "svinjske oči"Todorić čiji je, ustalom, Rohatinski bio zaposlenik prije nego je stao na čelo HNB-a

Tko je glasao

budući da todorić ima i

budući da todorić ima i jaku domaću proizvodnju a i planira se širiti na strana tržišta ( za što mu treba strani prodajni lanac pa da konzumovom modelu gura svoje proizvode) nisam siguran da ti teza drži vodu. rekao bi da se radi o ideološkim zabludama ili jednostavno prebacivanju problema na drugoa. ne zaboravimo da je luković predlagao pad kune! zanimljivo i tada se tvrdilo da je to u interesu bankara :))

Tko je glasao

ipak, todorić jest naš

ipak, todorić jest naš najveći uvoznik, a i dosta je kreditno zadužen tako da bi ga slabija kuna uništila.

Tko je glasao

što se zaduženja tiče, to

što se zaduženja tiče, to ima smisla, al' ne vidim baš kako sa uvozom on profitira. budući da mu je na uvezenu robu marža manja. najviše para pobere na nešto što proizvede njegova firma i proda konzum.

Tko je glasao

@superhih, držim da je

@superhih, držim da je scenarij 1) rušenje tečaja kune trebala izvesti Račanova koalicija zavađenih rogova u vreći.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@kukljica,pa to je bio samo

@kukljica,pa to je bio samo predizborni trik na kojeg smo nasjeli...Crkvenac je tako lijepo glagoljao o izvoznoj politici i o precjenjenom tečaju i na kraju ništa od toga..To je dokaz da smo mi ostali u jednostranačkom sistemu...tj. to je dokaz da mi nismo neovisna država...sve je rađeno po "sugestijama" SB i MMF-a....Njemačkoj, nakon ujedinjenja,i još nekima, je trebalo pod hitno prostora za izvoz...Zato su financirali netransparentno stranke.Ne samo kod nas.Njemci imaju mnogo duži staž oko netransparentnog financiranja svojih vodećih stranaka.Samo kod nas se o tome malo javno govori.Bilo bi dobro da nikada ne uvodimo euro,da zaštitimo u realnosti svoj ribolovno-ekološki pojas i da ojačamo svoju ekonomsku neovisnost.A to se može jedino ako popunimo što više svoj prostor sa domaćim proizvodima,a višak izvozimo.Mi trebamo postavljati uvjete uvoznicima,a ne oni nama.Za sada je sve po njihovoj mjeri.

Tko je glasao

...a sa troškovima rada se

...a sa troškovima rada se kvarila trgovinska bilanca i poticala potrošnja...Ti si se rodio sigurno devedesetih inaće bi se sjetio da su troškovi rada bili daleko veći u socijalizmu no danas a da je izvoz bio daleko veći no danas a potrošnja po glavi nečega daleko manja no danas!
No to je tvoj film i nema ga svrhe ometati.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci