Tagovi

Zašto ne potpisati referendum? Za povratak ponosa!

Zašto ne potpisati referendum?

Zato što nisam za produljenje kolektivnih ugovora po defaultu u beskona?nost.

Zbog toga jer je to automatsko produljenje dovelo do ne rada unutar sindikalnih podružnica i njihovih šefova.
Zašto bi se oni mu?ili pregovarati sa Vladom oko novih kolektivnih ugovara kad stari vrijede? Ako im se pregovori sa Vladom ne svi?aju ili se ne mogu dogovoriti sa Vladom, neka organiziraju štrajk svojih podružnica i nakon štrajka, uspijet ?e se dogovoriti. Po trenutnom sistemu, ?elnici sindikata izbjegavaju dogovor sa Vladom, ništa ne rade jer znaju da je zadnji na snazi i da ?e dobiti svoja prava na sudu na ra?un svih poreznih obveznika. Zato molim:
1) Otkazati ugovore po isteku doti?nih
2) Dogovarati nove sa Vladom
3) Ako se ne mogu dogovoriti - štrajk
4) Ako se dogovore protiv radnika - odgovornost sindikalnih ?elnika i smjena doti?nih

Gdje su bili sindikati kad su seljaci imali probleme, kad su studenti imali problem, što nisu pomogli njima kad je trebalo, što su seljaci neradnici ili studenti nisu budu?i radnici, samo su možda jadnici koji nemaju kolektivne ugovore? Lako je gledati kad se drugi buni, kako drugi gube prava i govoriti, "To se nas ne ti?e". Sad kad vaša grana puca, neka svi mi vama pomognemo. Ovako ?e izgledati na kraju:
1) Mi pomognemo
2) Zakon je poništen
3) Seljaci ili studenti ili netko tre?i se buni
4) Sindikati gledaju i govore, "Nije to naš problem!!"

Gospodo sindikalni ?elnici - ovo je jedna država, jedna blagajna, jedan narod, nepravda prema jednoj skupini, nepravda je prema svima nama - zar vas to nisu u?ili stariji i iskusniji prije Vas?

Nisam za HDZ, SDP, HNS, HSS, IDS... svi su isti, nemaju ponosa, nemaju obavezu prema narodu, u Saboru i Vladu misle da su se sami postavili, izgubili su ?ast služiti svom narodu, Hrvatima, poštovanje prema funkcijama koje obnašaju.
Mi trebamo ljude koji ?e raditi u interesu ovog naroda i za ovaj narod, sa ?istim obrazom, sa moralom i poštovanjem prema ovoj državi i ljudima unutar nje, ne interesira me niti jedna stranka, niti partizani i ustaše, interesira me "Hrvatska za moju djecu" i zato:

Dosta lopovluka!
Dosta kra?e!
Dosta ne morala na svim razinama!
Dosta ne poštivanja zakona i provedbe istih!
Dosta ne odgovornosti!

Sindikati, izvedite narod na cestu, bez iti jedne stranke, dajte im davno izgubljeni ponos, trgnite ih iz letargije i dajte im osje?aj da se i njih treba pitati, ne samo svake ?etiri godine, da i oni postoje izme?u izbora, da nisu samo ovce po kojima se gazi.

Nama, narodu, treba elana, treba ponos, treba vizija za bolje sutra, bolji ljudi koji ?e nas predstavljati, ljudi koji su ponosni što su Hrvati (Državljani Republike Hrvatske), ljudi kojima je ?ast obnašati funkciju u Saboru i Vladi, koji rade za narod i za dobrobit ovog naroda, a ne samo za sebe, trebaju nam pošteni i moralni ljudi, prije svega odgovorni prema narodu i zato predlažem umjesto referenduma o ZOR-u, pozovite ljude na ulicu sa pitanjem "Imate li ponosa, kad je dosta?"

I za kraj:
"Želim bolju Hrvatsku, Hrvatsku za moju djecu"

Komentari

sindikati

sindikati

pametnije bi im bilo da se ujedine u jedan sindikat i da umjesto ovog glupog postavljenog referendumskog pitanja postave ovo pitanje

GRAĐANI HRVATSKE ŽELITE LI NEPOSREDNO BIRAT ZASTUPNIKE U SABOR RH ILI ne

koje će u svakom slučaju donijeti puno više benefita svakom građaninu a samim tim i svakom radniku ove države nego što če biti koristi od ove igre koja je po meni igra vođa sindikata,krupnog kapitala i vlade i samim tim osuđena na neuspjeh a sindikalni čelnici imaju opravdanje u stilu eto vidite dali smo sve od sebe

Tko je glasao

Ne slažem se sa sadržajem

Ne slažem se sa sadržajem bloga,ali ni sa komentarima,koji većinom
idu protiv sindikalne inicijative.Ne slažem se iz nekoliko razloga,koje ću ovdje pokušati ukratko navesti.
- Povratnik,ali i svi komentatori gledaju problem kolektivnih ugovora iz
parcijalnog ugla,jer oni očigledno nisu obuhvaćeni spornim
ugovorima. A upravo tu leži vladina zamka,koja je naučila lekciju iz primjera jednodušne pobune protiv kriznih poreza,koji su obuhvatili odnosno,dodirnuli gotovo cjelokupno stanovništvo.Oni od sada više neće napasti na cijelom frontu,već parcijalno,socijalni sloj po sloj.Prvo su na redu bile novovremenski nazvane "povlaštene mirovine".Šaptom su pale,gotovo bez glasa razuma.Trenutačno je na redu javni sektor,i slijedom gore rečenog samo su sindikalne središnjice našle za shodno da se nekako suprostave daljnjem urušavanju radničkog zakonodavstva.Poljoprivrednici su već nekoliko puta također parcelisani i bez šire podrške,prevareni lažnim obećanjima.Studenti......no,da ne dužim dalje.Doći će na red
i privatni sektor....
- Nisam veliki ljubitelj prvaka sindikalnih središnjica,ali na žalost,drugih
vođa koji bi se suprostavili Vladi, nemamo.Oporbene političke stranke
bježe kao vrag od tamjana od bilo kojeg oblika političke borbe izvan
Sabora,a tamo su nemoćni protiv nerazumne većine i Šeksove maši-
nerije pravljenja nemoralnih i štetnih zakona.Pa valjda bi onda bilo
razumno podržati sindikate,da uz svekoliku podršku pokušaju
zaustaviti koban hod loše Vlade.
- Uostalom,dvojim da će sindikati uopće uspijeti započeti prikupljanje
potpisa za referendum.Jer to opet ovisi od HDZ-a i Vlade.Ako Luka
Bebić odbije skinuti oznaku "hitnog" postupka što je za očekivati,
Sabor će već 11.06. usvojiti izmjene zakona,pa onda uzalud prikup-
ljanje potpisa.
Ipak,nadam se pozitivnom ishodu sindikalne inicijative,i slijedom toga
i urušavanju Vlade što bi značilo i njihov odlazak,tko za kamo......

Tko je glasao

E-mail za volotnere za

E-mail za volotnere za prikupljenje potpisa za Zagreb:
referendum.zor.zg@gmail.com
Sajt će biti postavljen tijekom vikenda.

Zoran Oštrić

P.S. Usput rečeno, odlučio sam više ne davati minuse nijednom komentaru niti dnevniku. Ta me dječja igra počinje zamarati. Plusove ću davati.

Tko je glasao

@Povratnik poziva,

@Povratnik poziva,

NE(mojmo) potpisati/odobriti referendum,
a zašto?

- Zato što Povratnik nije za produljenje kolektivnih ugovora po defaultu u beskonačnost.

- jer je to automatsko produljenje dovelo do ne rada unutar sindikalnih podružnica i njihovih šefova. Zašto bi se (šefovi) mučili pregovarati sa Vladom oko novih kolektivnih ugovara kad stari vrijede?

- šefovi ništa ne rade jer znaju da je zadnji (kolektivni ugovor) na snazi i da će DOBITI svoja prava na sudu na račun svih poreznih obveznika.

- Zato (zbog šefova sindikata) Povratnik moli:
1) Otkazati (kolektivne) ugovore po isteku dotičnih
2) Dogovarati nove sa Vladom
3) Ako se ne mogu dogovoriti - štrajk
4) Ako se dogovore protiv radnika - odgovornost sindikalnih čelnika i smjena dotičnih

(Povratnik) predlaže umjesto referenduma o ZOR-u, pozovite ljude na ulicu sa pitanjem "Imate li ponosa, kad je dosta?"

krivo, a jesam li čitao, ako sam @povratnika ovako shvatio...
rekapitulacija,

Povratnik hoće onemogućiti referendum protiv ZOR-a
- jer je protiv sindikalnih šefova,
- jer je protiv kolektivnih ugovora po defaultu u beskonačnost,
- jer je protiv da kapitalisti po defaultu moraju dogovoriti novi kolektivni ugovor,
- jer je protiv da radnik/alat/spravica po kolektivnom ugovoru na snazi DOBIJE svoja prava na sudu

Povratnik hoće,
- neka radnik/alat/spravice štrajkom mole kapitaliste da dopuste kolektivni ugovor,
- neka radnik/alat/spravice smijene sindikalne šefove, ako kapitalisti odbiju dopustiti kolektivni ugovor,
- neka radnik/alat/spravice pozovu ljude na ulicu i uzvikuju pitanje "Imate li ponosa, kad je dosta?"

pozivam Povratnika neka objasni,
- a zašto je protiv (pravednoga) kolektivnoga ugovora,
- koji JAMČI radnik/alat/spravicama
- DOBITI svoja prava na sudu zbog (NE pravednosti) kapitalista?

HVALA na razumijevanju zaštite humanizma od nasilja kapitalizma,
TKO poštuje čovjeka tek pošteno živi, ponavlja adFilantrop,

Tko je glasao

Hm, čudna interpretacija

Hm, čudna interpretacija ovog posta gore... možda se može tako shvatiti, ali ja to interpretiram na isti način kao vjerujem i autor, a to je to da prava postoje neovisno koga za to moraš nagaziti.
Daj mi reci, koliko je korektno da javne službe uživaju prava koja se u privatnom sektoru samo sanjaju, na njihov račun? Gdje je pravda kad se u privatnom sektoru smanjuju plače i gube poslovi, a onda nas se nagazi s porezom da kompenziramo gubitke koje rade u javnim službama i državnim tvrtkama? Jest, kao svi smo zajedno dobili porez, ali ja svaki puta na svojem obračunu plaće vidim minus, a prijatelj u državnoj službi ne, jer službeno imaju porez, ali neslužbeno su si taman digli plaće da ponište gubitke poreza... na čiji račun?
Sjećam se kad su se sindikati plakali da plaće u javnom sektoru MORAJU rasti u skladu s privatnim, jer je to fer. Privatni sektor je u međuvremenu jako srezan (ja ostao bez 20% na plači!), a plaće u javnim službama rastu, novi ljudi se zapošljavaju... idemo sve u Hrvatskoj pretvoriti u državno vlasništvo, kakav je sistem cvjetati će ruže, tko će nam biti ravan!
Sorry, ugovor koji se samo teoretski može izmijeniti mi je ko isplaženi jezik... uglavnom kao da mi netko govori, so long suckers, mi imamo povlastice i ni bog nas nemože taknuti, a vi platite to kako znate, baš me briga što ste u gabuli.
NIKAD, ali NIKAD neću osporiti pravo na sve ovo ukoliko tvrtka posluje barem s pozitivnom nulom u bilanci (s uračunatim tim povlasticama). Sve drugo je nagazi nekog drugog da ja uživam, barem ako se radi o javnim poduzećima i službama.

Tko je glasao

Razlog br. 342. Trgovkinje i

Razlog br. 342.
Trgovkinje i trgovci rade za 50% prosjecne place, a u doba Broza su kaskali 30%.
Sindikat ne zna ili ne zeli natjerati minimalnu placu ovog roblja na barem 3500 kuna.
Uvjeti rada, prekovremeni, punjenje polica do 22h, neplaceno i sl. iz ne zanima.
Ovo iz javnih sluzbi bi se poubijali od muke da imaju te place i uvjete rada.
A bas takvo roblje i njih izdrzava.

Tko je glasao

Meni se čini da se još

Meni se čini da se još uvijek , ipak, dobro živi. Dakle, očito, nije još dogorjelo do noktiju! Jer da jest, onda bi to sve malo drugačije izgledalo!

Tko je glasao

A referendum (also known as

A referendum (also known as a plebiscite or a ballot question) is a direct vote in which an entire electorate is asked to either accept or reject a particular proposal. This may result in the adoption of a new constitution, a constitutional amendment, a law, the recall of an elected official or simply a specific government policy. It is a form of direct democracy.
Direct democracy, classically termed pure democracy, is a form of democracy and a theory of civics in which sovereignty is lodged in the assembly of all citizens who choose to participate. Depending on the particular system, this assembly might pass executive motions, make laws, elect or dismiss officials, and conduct trials. Direct democracy stands in contrast to representative democracy, where sovereignty is exercised by a subset of the people, usually on the basis of election. Deliberative democracy incorporates elements of both direct democracy and representative democracy.
Many countries that are representative democracies allow for three forms of political action that provide limited direct democracy: initiative, referendum (plebiscite) and recall. Referenda can include the ability to hold a binding referendum on whether a given law should be rejected. This effectively grants the populace which holds suffrage a veto on government legislation. Initiatives, usually put forward by the populace, force the consideration of laws or amendments (usually by a subsequent referendum), without the consent of the elected officials, or even in opposition to the will of said officials.
Recalls give people the right to remove elected officials from office before the end of their term, although this is very rare in modern democracies.

Gore napisano nije radi ponosa,

Ima ponos « bakica » koja zivi u mraku, (ima ona struju u kuci samo je ne moze platiti).
Ima ponos seljak koji je zasadio krumpir (no jeftiniji je onaj iz Egipta).
Ima ponos brodograditelj Kraljevice (no knjiga novogrdnji je prazna).
Ima ponos Marko a usto i pametan je, onaj iz Korcule od roditelja tezaka (no nece studirat jer nema novaca).
Ima Iva ponos, trebaju joj nove naocale (no nema novaca).

Mogli bismo tako nabrajati…..

Ako do toga dodje, biti ce prvi znacajniji korak Hrvatske ka "DEMOKRACIJI" jer bi se trebale sve grupe "naroda" odazvati (ukoliko nisu zadovoljni sadasnjim ...)

i "narod" se treba pitati za ono sto ga se direktno tice, oni glasaju za vas (nazovimo ih) politicari.

Tko je glasao

Gdje su bili sindikati kad

Gdje su bili sindikati kad su seljaci imali probleme, kad su studenti imali problem, što nisu pomogli njima kad je trebalo, što su seljaci neradnici ili studenti nisu budući radnici, samo su možda jadnici koji nemaju kolektivne ugovore?

Zato mi trebamo biti jos veca govna od sindikalista. Jako dobar zakljucak koji vodi samo i jedino u divide et impera preko brojanja krvnih zrnaca. No bez brige. Ima na sceni i dobrih, postenih i solidarnih ljudi koj ne broje zrnca i koji ne gledaju kako da podjele, vec kako da ujedine. Studenti, a ima ih bome jos podosta. I dobro je da je tako, jer u njihovoj distanciranosti od najznizih strasti lezi i nasa buducnost.

gpgale blog

Tko je glasao

Gdje su bili sindikati kad

Gdje su bili sindikati kad su seljaci imali probleme, kad su studenti imali problem, što nisu pomogli njima kad je trebalo, što su seljaci neradnici ili studenti nisu budući radnici, samo su možda jadnici koji nemaju kolektivne ugovore? Lako je gledati kad se drugi buni, kako drugi gube prava i govoriti, "To se nas ne tiče".
ODGOVORNOST za sve napravljeno (zasrano) do sada, na svim razinama. Koliko vidim vodećim ljudima je jedini izlaz početi od sebe pa dalje do zadnjeg, i onog koji kada je skupljao boce iz kontejnera nije pomeo staklo kad je pala boca. Ali dok ne kranu od "gore" tj od sebe sve će nastaviti padati strmoglavo. Ovo sa sindikatima izgleda skoro pa romantično
(zatvori ogradu kod boldanja, sve je "debelo")

Tko je glasao

A, bidni moj čovik!- rekli

A, bidni moj čovik!- rekli bi vam Dalmatinci, kada je očito da čovjek nije svjestan svog jadnog položaja.

Postane zanimljivo gledati kako se ljudi, u svojim iluzijama i totalnom nerazumijevanju, žale na sve strane, budući svijet nikako da ih učini bogatima i sretnima. Različite su želje, ali je način razmišljanja uvijek isti. Dajte mi moje auto, vratite mi stan, dajte mi pristojan posao, želim ovo ili ono. Samo ne tražite od mene da ja sve to što želim zaslužim. Ne tražite od mene nikakav napor, pogotovo ne svijestan. Ljudi žele svoje igračke, a odgovornost prepuštaju drugima. Povratnik želi Hrvatsku za svoju djecu. Odlično! Isto je želio Tuđman za svoju djecu i unuke. I uspio. Znači da treba nešto poduzeti da bi se uspjelo. Što bi to moglo biti?

Svakako ne optuživati druge. Treba preuzeti osobnu odgovornost za vlastiti život i prestati ovisiti o okolnostima, drugim ljudima i događajima. Stvari treba shvatiti i prozreti. Onda je lako. Međutim, to nije moguće, ako se ne razmišlja. Činjenica je da su ljudi skloni svemu, samo ne razmišljanju. U današnje vrijeme ne postoji veća ni gorljivije opravdavana pogreška.

Čini se kao da ljudi padaju s kruške. Ideološkim određivanjem izbjegavaju razmišljanje. Pa svugdje vide uzroke problema, ali nikako da zavire u same sebe. Sada su problem sindikati. Istina, jesu. Ali svakako nisu jedini, a ni najveći. Marx je odavna napisao: "U modernoj državi vlast nije ništa drugo nego Odbor koji upravlja zajedničkim poslovima cijele buržoazije". Buržoazije, a ne proleterijata. I čemu sada čuđenje? Normalno je normalno. U kriznim vremenima pogotovo, sasvim je normalno da Vlada, ili bolje rečeno cijela vlast, servisira one koji su ih na vlast i postavili radi zaštite svojih interesa. I što bi tu sindikati mogli promijeniti? Pa i sindikati su razmrvljeni , oslabljeni i prepušteni beskarakternim vodstvima namjerno, kako ne bi mogli predstavljati veći problem Vladi i poslodavcima. I sindikatima se očito manipulira, kao što se manipulira i sa svim ostalim, pa i samim građanima.

Netko je ispravno pretpostavio da slabi sindikati neće imati autoriteta i kredibiliteta dignuti ljude na noge. I to je dobro. Pozivanje ljudi na ulicu, a bez snažnog vodstva i kontrole bi vrlo vjerojatno izazvalo strašan kaos i posljedice, a ne bi donijelo nikakve promjene ili koristi. Tu nije rješenje. Nije rješenje ni referendum. Ustav nedvosmisleno garantira ljudska prava i slobode, a u isto vrijeme izričito zabranjuje zloupotrebe vlasti protiv tih sloboda. Prema tome je referendum samo izgovor sindikatima da su pokušali nešto napraviti. Pokušali i nisu uspjeli, dakako. Ali to neće promijeniti činjenicu da je Ustav mrtvo slovo na papiru.

Mislim da sve ovo što se događa je odlična stvar. Mnoge maske će pasti, mnogi će progledati i stvarnost konačno vidjeti neiskrivljenu. Biti će to prilika za nešto puno bolje i veće od onoga što sada nemamo.

Tko je glasao

Oprosti poveznik, što nisam

Oprosti poveznik, što nisam napisao "Želim bolju Hrvatsku, Hrvatsku za moju i tvoju djecu, našu djecu".
Ako možeš primjetiti iz mog nadimka, nisam netko tko se žali, niti mi trebaju druge osobe rješavati probleme, sve do sada sam sam stekao i u ovoj državi i izvan nje, samo me boli gledati što je napravljeno od ove države u zadnjih 15 godina.
Nego, kako misliš prestati ovisiti o okolnostima, drugim ljudima i događajima? Da li si svjestan gdje živiš? Kako riješiti problem ako sudstvo ne radi? Kako riješiti problem kad nisu svi jednaki pred zakonom, neki su više, neki manje "jednaki"? Kako platiti odvjetničke tarife kad imaš malo novaca? Kako se izlječiti kad nemaš vezu kod doktora? Kako se buniti protiv vlasti kad šef od njih dobija posao i doći sutra na posao?
Kako Ustav garantira ljudska prava i slobode? Kako misliš ostvariti svoje pravo kad je prekršeno? Znaš li ti koliko košta ustavna tužba i advokati?
Otkuda običnim ljudima vremena i novca za ići na sudove i tražiti svoje pravo?
Vidiš, 95% hrvata nema tu privilegiju imati pa moći izdvojiti za gore navedene troškove, imati financijsku slobodu buniti se, radna mjesta ovise im o državi, naravno kad nemamo izvoz. Vidiš ostalih 5% hrvata financijski su osigurani:
- ili su zaradili novce u sprezi sa politikom ili "mazanjem"
- ili rade sa strancima i ostvaruju prihode iz izvoza, tj. ne ovise o politici i "mazanju".
Vidiš, prvoj skupini nije u interesu išta mjenjati, nego samo gledaju kako što više uzeti od države i to još na kraju zovu pošteni rad, druga skupina ili se zatvorila i briga ih što se događa ili razmišljaju kako pomoći ovoj državi da nam svima bude bolje.
Lako je povezniče kritizirati, nego, što si ti smislio sa svojim razmišljanjem? Što ti misliš poduzeti? Koji je po tebi prvi korak prema boljoj Hrvatskoj? Kako za tebe izgleda bolja Hrvatska i što si smislio, kako ju postići? Imaš li ti ponosa, što ćeš reći djeci jednog dana, kad pitaju što si ti radio kad su oni rasprodavali i uništavali Lijepu Našu?

Tko je glasao

Razumio sam ja vaš dnevnik

Razumio sam ja vaš dnevnik možda čak i bolje nego vi sami. Ne trebate se ni na kojoj svojoj tvrdnji ispričavati. Vaša iskrena i dobronamjerna pitanja ste uputili na pravu adresu. Da ne duljim, odgovoriti ću vam na svako pitanje redoslijedom kojim ste ih i postavili. Bez dodatnih objašnjenja, jer ću vam reći gole činjenice.

Bez obzira na vaš status i društveni položaj, pa i stečeno, niste zadovoljni. Ne govori li to da ipak očekujete od drugih da vam upotpune životni uspjeh? Kao vrijedan čovjek osjećate da je sve što ste u životu postigli manje- više bezvrijedno. Pogotovo kada uzmete u obzir da je budućnost vaše djece, jednako kao i tuđe, vrlo upitna.

Ja ne mislim prestati ovisiti o bilo čemu. Ja jesam slobodan i međuovisan. Prije nekih pet- šest godina sam preuzeo potpunu odgovornost i kontrolu nad svojim životom, pa čak i ljudi iz mog kruga utjecaja. Puno prije toga sam odlučio biti prijelazna osoba. Moju slobodu i moju životnu misiju mi omogućava svijest. Zato se ja nikada ne bavim prebacivanjem moje odgovornosti na bilo koga. Za sve moje odluke, postupke, pa i rezultate samo ja mogu biti kriv ili zaslužan.

Ja sam sa sudstvom obračunao na način da sam mu slomio kičmu. Jebem svakog pravosudnog dužnosnika koji mi stane na put uzduž i poprijeko. Nemaju odgovora na moje tvrdnje, dokaze i predstavke. Imam zadovoljstvo vidjeti u posljednje vrijeme da me mnogi kopiraju po pitanju tvrdnje da su hrvatske vlasti postale zločinačka organizacija višeg stupnja. Tu definiciju iz Kaznenog zakona sam ja prvi otkrio i iskoristio, iako nisam pravno educiran. Što je sramota za svu tu pravničku i odvjetničku navodnu elitu.

Ja znam da većina građana nikada neće biti sposobna učiniti što i ja, ali nije ni potrebno. Kada bi ljudi shvatili da ih nitko ne može prisiliti da poštuju i financiraju zločinačku organizaciju, mafija bi preko noći bila uništena. Građanski neposluh je genijalna stvar. Mirno i bez riječi se prestane surađivati s fašistima i mogu se jebat. Toliko o sudstvu.

Ne mogu ni biti svi jednaki pred sudovima. To je floskula manipulanata i pravnih neznalica. Sa mnom niti jedan pravosudni, zakonodavni ili izvršne vlasti birokrat ne može biti ravnopravan. Kao prvo, ja sam po Ustavu vlast, dok su svi oni, dobivši zaposlenje, uniformu, ovlasti i privilegije, izgubili ravnopravnost u odnosu na mene. Ili bilo kojeg drugog građanina. To što oni misle da su oni vlast, mene ni najmanje ne brine i ne uzbuđuje. To je njihov problem.

Ovo s odvjetničkim tarifama vam je dobra fora. Tko je lud uopće plaćati odvjetnike, čak i kada ima novaca? Znate li činjenicu da nikada odvjetnici ne brane ili ne zastupaju interese stranaka, već redovito brane državu od građana ili gospodarskih subjekata? Isto rade i sudovi. Plaćati tako nešto je krajnje besmisleno i štetno. Konačno, neka tu bagru plaća onaj čije interese štite.

Vidim da ne pratite svjetske trendove u medicini i zdravstvu. Wellness revolucija je u svijetu započela početkom ovog milenija. Što znači da je klasičnoj medicini odzvonilo. Zašto? Zato što je postala beskorisna i toga ljudi sve više postaju svijesni. Medicina još uvijek "liječi" bolesti koje ne postoje, a ne uspijeva liječiti stvarne bolesti. Naime, medicina je totalno zastranila i bavi se, pod utjecajem farmaceutske industije, masovnom prevarom pacijenata. Čini mi se više od 98% lijekova uopće ne liječe uzroke bolesti, nego ublažavaju simptome. To nije liječenje. Osim toga, medicina namjerno ne želi raditi preventivu bolesti putem pravilne prehrane i edukacije o zdravom načinu života uopće. To se ne može patentirati i prodavati kao što se mogu kemija i otrovi. Svjetski trend je postao ignorirati medicinu, a preventivno misliti i poduzeti mjere za održavanje ravnoteže proizvodne snage i proizvodnih rezultata. Putem samoeduciranja i samopomoći.

Sloboda u odgovornosti podrazumijeva nekoliko nužnih pretpostavki. Jedna od najvažnijih je da čovjek nema šefa, radno mjesto i platu. Logično, zar ne? Promislite li malo bolje, jest. Dok god ovisite o šefu, plati ili radnom mjestu, netko vam određuje sve u životu: od toga što ćete i koliko jesti, pa čak i to koliko dugo ćete jesti. Onoga trenutka kada netko odluči da za vas nema budućnosti i zavrne slavinu, gdje ste onda? Koncept radnog mjesta i čekanja mirovine više u cijelom svijetu nije funkcionalan. Puno bolji i korisniji koncept je malo i ciljano raditi, a puno više razmišljati. Oduvijek su stari govorili: Um caruje, snaga klade valja. U današnjem svijetu to se itekako pokazuje točnim. Oko 95% ljudi na svijetu su zaposlenici i mali obrtnici i raspolažu sa svega 5% svjetskog bogatstva. Valjaju klade. Rade sumanuto i bez cilja, pa su im i rezultati takvi. Potpuno obrnuta situacija je s onih 5% koji razmišljaju i znaju investirati 3 slobodna sata dnevno u vlastitu budućnost. Samo to čini razliku između siromašnih i bogatih.

Nemaju građani što tražiti. Sve je garantirano Ustavom. O tome da li ću ja dozvoliti da mi se neko pravo prekrši ili ne, ne odlučuju prekršitelji, nego ja. Ako ne dopustim kršenje mojih prava i sloboda, kako mi onda mogu biti prekršena? Zbilja ne razumijem zašto bi ja bilo kome dopustio da me zlostavlja i još se zbog toga osjećao povrijeđenim? Obično ispada obrnuto: tvrde da ja njih vrijeđam, ali to, po prirodi stvari, ne mogu dokazati. Tako, kada ministre, ravnatelja policije, predsjednika Vrhovnog suda i slične predstavkama optužim da su kriminalci, svinje, majmuni i fašisti, u pravilu ne dobijam odgovore. A bio bi red da podnesu bar kaznene prijave za prijetnje ili uvrede. Zašto se ne usuđuju napisati prijave. Zato što znaju da ja tvrdnje mogu kvalitetno dokazati i da se ne radi o uvredama, nego o istini.

Ustavna tužba ne košta ništa više od vrijednosti papira na kojoj je napisana i preporučene poštarine s povratnicom. A može se napisati neoboriva ustavna tužba za nepunih sat vremena. Kakvi slaboumnici djeluju na Ustavnom sudu, svaka ustavna tužba ili prijedlog su potpuno bezvrijedna stvar. Ustavni sud je sramotno podložan izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, pa je vrlo teško ocijeniti tko je tu gori kriminalac od koga. U svakom slučaju, Ustavni sud će prije srušiti ustavni poredak, nego ga štititi.

Mislim da smo se razumjeli: nije financijska sloboda preduvjet za pobunu. Prije je obrnuto: pobuna je preduvjet da bi se došlo do financijske slobode.

Prevarili ste se po pitanju 5% Hrvata, koji su, po vašem mišljenju, financijski osigurani. Nema takvih u Hrvatskoj. To je samo privid, pozadina koju malo tko vidi. Ima poslovica: Tko zlo čini, dobru se ne nada. Isto tako: Oteto, prokleto. Radi se zapravo o prirodnom duhovnom zakonu, koji djeluje nevjerojatnom snagom, svugdje, univerzalno i bez izuzetka. Što znači da će svaki onaj, koji je na nepošten i bezosjećajan način došao do materijalnog bogatstva, platiti cijenu višestruko veću od navodnog dobitka. I ono što je zbilja krajnje okrutno, tu cijenu u pravilu plaćaju njihova djeca. Danas puno brže nego nekada. Uvjeren sam da mnogi nesretnici se nikada u životu ne bi odlučili na sebično otimanje od drugih, kada bi znali i poštivali ovaj zakon. Uostalom, živimo u svijetu obilja. Čemu otimačina?

Mene ni najmanje ne zanima na kojim načelima i vrijednostima će drugi graditi svoje živote. Ne volim se uspoređivati i takmičiti s drugima. Volim surađivati i utjecati, ali bez prisile i nametanja. Svatko ima pravo birati, a moje je da taj izbor nudim.

Kritizirati, bar onako kako to ja vidim, zaista nije ni najmanje lako. Onaj tko kritizira, od toga ne može imati nikakve koristi. Osim toga, ne može učiti, za razliku od onoga kojeg se kritizira. Uz to, kritičko raspoloženje je za svijesne ljude svojevrsna kazna i mučenje. Osjetljivost na klišee u ljudskom ponašanju i razmišljanju je prilično naporno, pa i onda kada prijeđe u naviku. Zato ga prakticira vrlo mali broj ljudi. S druge strane, bez argumentirane i dobronamjerne kritike u ljudskom životu bi svaki napredak bio nemoguć.

Vidite, meni je moj "čudan" način razmišljanja priuštio mnogo toga u životu. Prije svega strašnu patnju i bol. Ali i ostvarenje životne misije s kojom sam se rodio. Uvijek sam bio svjestan da imam izbor: odustati od sebe i pokoriti se zahtjevima i očekivanjima okoline ili izdržati, platiti cijenu i uspjeti ostvariti misiju. Izabrao sam drugo.
Mogao sam i prvo. Štoviše, cijeli život su me mnogi molili i nagovarali na prvo. Nisam mogao izdati sebe. I to je to.
Ne mogu se ni na što žaliti. Dakle, nemam što misliti poduzeti. Poduzeo sam i uspio. Znači li to da ću sada baciti koplje u trnje i dignuti sve četiri u zrak? Ni slučajno. Sada ću učiniti još više.

Prvi i nezamjenjivi korak prema boljoj Hrvatskoj je razviti svoje sposobnosti, izgraditi čvrst i nepokolebljiv karakter, riješiti pitanja osobnog vodstva i postati svijestan. Bez takvih ljudi, Hrvatska nema budućnosti. Neće nam pomoći ni pošteni, sposobni, dobronamjerni ili moralni ljudi. Ponosni još manje. Nemamo na što biti ponosni.
Ja ću mojem sinu ili unuci ostaviti konkretne rezultate mojih napora u obrani i izgradnji Hrvatske kakvu sam ja zamislio, a ne kakvu su je drugi uništili. Ostaviti ću im moje korijenje i dati krila. Dva najveća dara koji čovjek može zamisliti. Uz to, novac koji ću ja stvoriti, oni će primati cijelog života, iz mjeseca u mjesec. Tek toliko da ne zaborave ostvariti svoje životne misije.

Tko je glasao

Respekt, trudim se i ja tako

Respekt, trudim se i ja tako jako......

Tko je glasao

Mislim da nemam ništa za

Mislim da nemam ništa za dodati, jako lijep odgovor, mislim da bi trebali ovaj odgovor postaviti kao dnevnik, tako da ga mogu i ostali korisnici pročitati i doći do njega. Primite puno pozdrava.

Tko je glasao

Ne zanosite se. Ljudi ne

Ne zanosite se. Ljudi ne vole čuti istinu. Draža im je njihova nesreća od bilo kakvog radosnijeg životnog iskustva.
Šteta, jer će cijenu platiti naša djeca i njihovi unuci. Ne sva, ali je to mala utjeha.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci