Tagovi

Može li ADAM postati ACAM?

Nedavno smo svjedo?ili objavi Vladinih mjera usmjerenih na izlazak iz duboke krize u kojoj se našlo Hrvatsko gospodarstvo Vlada je izašla s nizom mjera u podru?jima fiskalne politike, racionalizacije javne uprave, poboljšanog upravljanja državnom imovinom, oživljavanja i promocije hrvatskog gospodarstva, reforme pravosudja, dinamiziranje tržišta rada, obrazovanja i znanosti, brige o prostoru i okolišu, te sustava socijalnog osiguranja. Predložene mjere kategorizirane su kao kratkoro?ne (do kraja ove godine), srednjoro?ne (do ulaska u EU) i dugoro?ne (do 2020 godine). Kod svake mjere, definirane su aktivnosti i njihovi nositelji, nadležna tijela te rok provedbe. Ono što uo?ljivo nedostaje – recimo to odmah na po?etku - jest bilo kakva kvantifikacija o?ekivanih efekata pojedinih mjera u obliku financijskog efekta na bilancu državnog prora?una.

Vladin program do?ekan je s razli?itim dozama odobravanja ili odbijanja, manje zbog suštine predloženoga, a više zbog društvene pozicije i djelovanja na onu grupaciju koju doti?ni komentator zastupa. U tome je, barem prema izvještavanju medija, najnekonzistentnija bila vode?a oporbena stranka SDP , ?iji je šef u jednom mahu izjavio vladim program sadrži 80% prijeloga koje je SDP predlagao, da bi ga u drugom program odbacio kao loš. Ipak, kao cjelina, program je ocjenjen kao korak u pozitivnom smjeru (što je i moje mišljenje, ali uz ogradu da se radi o istinskim namjerama, te uz sumnju u vrijednost pojedinih mjera), ali niti približno dovoljan za temeljite strukturne promjene koje su nužne.

Centralno mjesto u zanimanju javnosti zauzela je tzv. „porezna reforma“, jer ?e njeni efekti biti direktno vidljivi, barem marginalno, na isplatnim listi?ima svih zaposlenih. I ovdje na Pollitika.com se o tome naširoko raspravljalo u nekoliko dnevnika i u pripadnim komentarima, uz razli?ite zaklju?ke o valjanosti donešenih odluka, odnosno o njihovim pozitivnim ili negativnim efektima.

No, tema ovog dnevnika nije sadržaj Vladinih mjera, niti porezna reforma, nego na?in na koji se do tih mjera dolazi, kako se prognoziraju njihovi efekti, te na temelju ?ega se donose zaklju?ci o njihovoj korisnosti. Jer, da bi se program mjera mogao ocjeniti kao dobar i dovoljno efikasan, potrebno je mo?i kvantificirati njene efekte ili barem opisno predvidjeti k ?emu one vode. Npr. ako se radi o reformi poreza na dohodak, trebalo bi znati kakve efekte ona ima na pojedine društvene slojeve, kakav ?e biti njen o?ekivani efekt na javne financije kao posljedica promjenjenih uplata poreza, s time povezanih promjena potrošnje itd. Osim toga, o?ekuju li se neki dinami?ki efekti na tržištu rada i sli?no.

Poznato je da se je premjerka okružila gospodarskim savjetnicima o ?ijim stru?nim i politi?kim kvalifikacijama (na temelju dosadašnjih rezultata nhjihovog rada u razli?itim kontekstima, pa i aktivog sudjelovanja u ranijim Vladama) vladaju blago re?eno opre?na mišljenja i to pretežno negativno intonirana. To nepovjerenje se, bez obzira na personalni sastav savjetni?kog tima, poja?ava i zato jer u Hrvatskoj ne postoji kultura komuniciranja s javnoš?u (stru?nom i medijskom) kroz koju bi se jasno predo?ili o?ekivani efekti donešenih mjera i argumentirano objasnilo zašto se postupa upravo tako, a ne onako kako netko drugi predlaže. Mogu?i razlozi tome su što se pravi efekti Vladinih mjera žele sakriti od javnosti, ili se zapravo niti ne zna koji ?e biti krajnji rezultat.

Pretpostavljam da savjetni?ki tim prijedloge takvih mjera donosi na temelju kakvih-takvih makro-ekonomskih analiza hrvatskog gospodarstva i medjunarodnog okruženja, što se onda kombinira sa zahtjevima uskladjivanja s EU legislativom i praksom, te teku?im politi?kim razlozima. U slu?aju konkretnih mjera, kao što je npr. oporezivanje dohotka, s obzirom na složenost problematike i uzajamnu povezanost brojnih faktora koji utje?u na složeni mehanizam nacionalog gospodarstva, prakti?no je nemogu?e projicirati efekte razil?itih mjera bez na statisti?kim podacima dobro utemeljenih makroekonomskih simulacijskih modela.

Kao ilustraciju kako to funkcionira u zemljama koje tradicionalno imaju dobru kontrolu nad nacionalnom ekonomijom, pokušati ?u ukratko opisati na primjeru Danske. Naime upravo proteklog tjedna, tamošnja oporba (socijal-demokrati i socijalisti) javnosti su predo?ili svoje program izlaska iz krize (to?nije, ispunjenje kriterija konvergencije EU, odnosno smanjenje deficita javnih financija unutar granice 3%, i dugoro?nog održanja države blagostanja). Taj program oporbe stoji u oštrom kontrastu s mjerama koje predlaže liberalno-konzervativna vlada: oporba predlaže aktivnu politiku pove?anja ekonomske aktivnosti (javne investicije) i produljenja ukupnog radnog vremena (brže školovanje, produljenje radnog tjedna za jedan sat, pooštrenje uvjeta za rano povla?enje s tržišta rada), te oštrijeg oporezivanja banaka i multinacionalnih kompanija, te osoba s izuzetno visokim prihodima. S druge strane, vlada predlaže mjere štednju, zamrzavanjem potrošnje u javnom sektoru. Oba tabora izlaze sa svojim prognozama o „n“ milijardi plusa u javnoj kasi kao posljedicu primjene predloženih mjera.

No, kako je gore ve? navedeno, niti u ovom slu?aju tema ovog dnevnika nije diskusija ?iji je plan bolji (o tome se tek vodi javna debata), nego kako se provjeravaju njegovi efekti i donose zakljuu?ci o valjanosti.

Danski politi?ari i ekonomisti imaju jakog saveznika u Državnoj statisti?koj ustanovi Danmarks Statistik, koja ve? desetlje?ima (po?eci sežu od davne 1850. godine) uredno bilježi podatke (više od 3000 varijabli) koje karakteriziraju sve aspekte danskog društva. Ti podaci javno su dostupni svima (na Internetu) ve?inom besplatno, a dijelom uz nov?anu naknadu. Po formi tu nema zna?ajne razlike u odnosu na Hrvatsku, ?iji Državni Zavod za Statistiku funkcionira po sli?nom obrascu. Razlike se mogu pojaviti u broju podataka koji se prikupljaju i njihovoj vjerodostojnosti u smislu potpunosti i to?nosti.

No, jedna bitna razlika za ovu pri?u nalazi se u odjelu „Ekonomski modeli“ danske statisti?ke ustanove, koji je za potrebe javnosti razvio i održava numeri?ki simulacijski makroekonomski model državnog gospodarstva Danske – Annual Danish Aggregate Model (ADAM) . Taj model predstavlja pojednostavljenu matemati?ku interpretaciju interakcija u danskom gospodarstvu, tj. stavlja sve relevantne varijable u odgovaraju?e odnose na temelju jednostavnijih ili složenijih matemati?kih formulacija i na temelju aktualnog stanja (na temelju najsvježijih statisti?kih podataka) i prognoze „rubnih uvjeta“ (eksternih i internih), kao npr. kamatne stope, porezna politika, cijene energenata, raspoloživost radne snage, itd.) omogu?uje prognozu kretanja(uz brojne detalje) klju?nih varijabli nacionalnog gospodarstva: zaposlenost, proizvodnja, potrošnja,izvoz, uvoz, javni prihodi i potrošnja, itd. u obliku agregiranih vrijednosti za nadolaze?e godine.

Naravno da takve prognoze nisu savršene, posebno zbog utjecanja eksternih varijabli na koje nije mogu?e utjecati (ili barem ne zna?ajno), ali je nezamjenjiva u efikasnom i utemeljenom vodjenju državne ekonomije. Model ADAM najviše koriste Mistarstvo Financija i Ministarstvo Gospodarstava, a osim njih koriste ga i brojne interesne grupacije (npr. politi?ke stranke) , financijske ustanove, sveu?ilišta i ekonomski think-tankovi. Model je u prakti?noj upotrebi ve? više od 20 godina.

Ovaj ekonomski model proširen je i sustavom modela „satelita“, EMMA (Energy and eMission Models for ADAM) koji povezan sa ADAM modelom omogu?uje detaljan prora?un potrošnje energije i s time povezanih emisija na nacionalnom nivou. Osim energije, u modele su uklju?eni i utjecaji poljoprivrede, otpadnih voda, upravljanja otpadom i odlagališta otpada. Namjena ovih modela povezanih u sistem ADAM je mogu?nost procjene ukupnog utjecaja na okoliš u skladu s gospodarskim razvojem, a u vezi s klimatskim promjenama, zakiseljenjem mora, eutrofikacijom unutrašnjih voda, itd. Npr. rezultati se mogu koristiti za procjenu ispunjenja preuzetih medjunarodnih obaveza u emisijama CO2.

Korištenje sistema ADAM omogu?eno je svim interesnim organizacijama uz godišnju pretplatu koja uklju?uje redovito obnavljanje relevantnih baza podataka iz kojih modeli crpe informacije, dokumentacije te pristup novim, savršenijim verzijama modela. Posebno se nude i te?ajevi za zainteresirane korisnike. Na taj na?in omogu?una je ravnopravnost u kolektivnom razumjevanju i gradjenju gospodarske politike zemlje.

Osim za „prave“ namjene, sistem makroekonomskih i okolišnih modela ADAM koristi se i u edukativne svrhe u gimnazijama, u predmetu „Društvo“. Model je svima dostupan na Internetu u proširenoj demo verziji i u obliku igre omogu?uje vizualizaciju efekata razli?itih promjena i ekonomsko-politi?kih mjera na najvažnije gospodarske parametre. Tako u?enici ve? u ranoj dobi stje?u vrlo prakti?an uvid i razumjevanje razli?itih povratnih sprega prisutnih u društveno-ekonomskim odnosima. A to zna?i i bolje razumjevanje – po dobru i po zlu - politike koja se vodi.

Moram priznati da nemam pojma kojim se sredstvima koriste hrvatski politi?ari i njihovi savjetnici pri formulaciji gospodarskih politika. Ali, ipak mi se ?ini da je temelj za donošenje odluka neusporedivo slabiji od ovog kojeg sam opisao. Adekvatno tome, razumjevanje posljedica takvih odluka mora neminovno biti slabije - bazirano na „feelingu“, i ?esto suprotstavljenim ideološkim pozicijama, ?ime je rizik od pogrešaka eminentan.

Osim toga, nepostojanje zajedni?kog, op?eprihva?enog makroekonomskog modela (u bilo kojem obliku) oko kojega bi argumentirano mogla raspravljati Vlada i oporba i sindikati i svi drugi zainteresirani, zna?i da se rasprava vodi i iscrpljuje na ideološkom nivou.

Pitam se ima li šanse da ADAM postane ACAM (Annual Croatian Aggregate Model) pa da kona?no ?vrsti argumentio gospodarskoj budu?nosti Hrvatske , zamjene politi?ko-politikantska prepucavanja?

Ali, dok partizani i ustaše i dalje marširaju u ?vrstom stroju i u glavama mnogih, dok su obrazovanje i znanost na nezapam?eno niskim granama, a mediji na ?elu s javnom televizijom javnost guše trivijanostima, koga to uop?e zanima.

Komentari

partizani i ustaše su, kao

partizani i ustaše
su, kao pedagoška prilika, možda i potcijenjeni
jednako, pa i više, nego što su precijenjeni, kao politička tema

jer, kad bi, a svakim danom smo u svakom pogledu sve napredniji,
pa i taj dan postaje sve bliži,
dakle, kad bi komentar o temi partizani i ustaše, uzimali ne kao
indikator pripada li diskutant našima ili je njihov

nego kao indikator
je li diskutant, bez obzira na ime, prezime, naobrazbu, pollitički stav, akademski stupanj
u stanju o temi partizana i ustaša progovoriti jasno, pošteno, i bez licemjerja
i kratko
pa temu zaključiti

mogli bismo dakle, upotrijebiti taj, nadam se ne predugi, komentar
kao pokazatelj pollitičke upotrebljivosti diskutanta
njegove vještine, jasnoće, principijelnosti
i sposobnosti da prošlost ostavi iza nas, ne skrivenu ispod tapeta
nego riješenu na način da se možemo okrenuti budućnosti

luka

Tko je glasao

[....]koga to uopće

[....]koga to uopće zanima[.]

To je pitanje! Čitala sam i slušala podosta o predloženim mjerama i moram priznati da sam se od komentara suzdržala upravo zbog središnje teme tvog dnevnika, a to je nepostojanje ikakve simulacije efekata tih mjera na domaću ekonomiju za kratki ili srednji rok. Zapamtila sam samo komentar ekonomskog analitičara Novotnya koji je rekao da bi kod njega takva seminarska radnja dobila negativnu ocjenu i mladog ekonomista iz Rijeke koji je argumentirano pokazao da se radi o setu neoliberalnih zahvata koji se u svijetu zahvaćenom krizom manje-više napuštaju.

Očito je iz ovog da u Hrvatskoj ne funkcioniraju ni ekonomski ni politički društveni podsustav, odnosno, disfunkcionalni su s obzirom na društvene ciljeve koje moraju ostvarivati, ukoliko društvo funkcionira kao društvo, a ne kao aglomerat interesno sukobljenih skupina. Na jednom drugom dnevniku diskutira se o znanosti i pseudoznanosti, pri čemu diskutanti i diskutantice misle isključivo na prirodne znanosti. Što bi se tek moglo reći za ekonomijsku znanost? Koja količina pseudo znanja se kroz nju plasira u Hrvatskoj i kome ono uopće služi?

O antipolitici kojoj je privatno i partikularno pretpostavljeno javnom i zajedničkom ne treba ni trošiti riječi. Problem leži u nepostojanju društvene solidarnosti, iz čega se onda stvara i masovna neodgovornost kako pojedinaca prema društvu tako i društva prema pojedincima. Onaj ili ona koji pokažu imalo odgovornosti prema zajedničkom bivaju marginalizirani i/ili ignorirani od sebičnjaka koji brinu samo o svojim guzicama. To je postao moto preživljavanja u svim segmentima društva: od individualne razine do grupno-interesne koja uključuje znanstvenu i stručnu zajednicu.

Čak nema ni toliko malo odgovornosti da se uzmu primjeri kakakv je ovaj Danski kojeg opisuješ. Da mi je znati koji bi izgovor našli naši mudraci i mudrice zašto u našoj maloljudnoj zemljici takav model društveno odgovornog planiranja (koji ne isključuje suprotstavljanje različitih viđenja i stavova) nije ili ne bi bio poželjan! Kladim se da nit ne znaju za njega. Osim poreza na vrijednost zemljišta o kojem si nas opširno informirao, ovo je, ja mislim, druga stvar o kojoj bi se bilo korisno ozbiljno porazgovarati i pokušati ju primijeniti u našim uvjetima. Pa da vidimo koliko vrijedi mozak hrvatskih ekonomista, a koliko političara!

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Očito je iz ovog da u

Očito je iz ovog da u Hrvatskoj ne funkcioniraju ni ekonomski ni politički društveni podsustav, odnosno, disfunkcionalni su s obzirom na društvene ciljeve koje moraju ostvarivati, ukoliko društvo funkcionira kao društvo, a ne kao aglomerat interesno sukobljenih skupina. Na jednom drugom dnevniku diskutira se o znanosti i pseudoznanosti, pri čemu diskutanti i diskutantice misle isključivo na prirodne znanosti. Što bi se tek moglo reći za ekonomijsku znanost? Koja količina pseudo znanja se kroz nju plasira u Hrvatskoj i kome ono uopće služi?

Pa, svrha pisanja o ovome i sličnim primjerima koji ilustriraju kako funkcioniraju države na koje se iz Hrvatske nerijetko ljubomorno gleda i izmišljaju se kojekavi izgovori zašto je u Hrvatskoj stanje loše (te nas ubiše kamatari, te nas ucjenjuju ovi ili oni, itd...) jest nepobitnim činjenicama ukazati da je glavni razlog zato stanje u Hrvatskoj samoj i nigdje drugdje. Jer, u drugim zemljama je bolje nego u Hrvatskoj, najviše zato jer su bolje organizirane i zato što rade bolje i produktivnije. Ima i drugih razloga, ali ovo je najvažnije.

Hrvatsko društvo je, nažalost, organizirano na takav način da jednostavno nije u stanju iskoristiti ono malo pameti koje ima na efikasan i koristan način, i to na svim nivoima osim možda na striktno individualnom. Krivica za to leži na svim nivoima, ali najveći dio krivice pada na dušu društvene tzv. „elite“ (političke, akademske i gospodarske), koja taj atribut prostituira kroz promociju vlastitih privatnih interesa, mediokritetstva, bavljenja nebitnim temama i intelektualne lijenosti.

The Observer

Tko je glasao

Do kada prebacivati

Do kada prebacivati odgovornost na druge? Konkretno "elite". Njima je pobogu dobro. zbog cega bi ista mijenjali?

gpgale blog

Tko je glasao

@gale, nije problem što oni

@gale,

nije problem što oni ne bi ništa mijenjali (ima onih koji bi), nego što im je tako dobro da već aktivno sprečavaju promjene, čak ih i mogućnost minimalnog pomaka iritira do mjere da zbijaju redove i sklapaju nezamisliva savezništva u pružanju pasivno-agresivnog otpora propitivanju statusa quo. Drugim riječima, sad imaš dvije razine koje stoje na putu revolucije: psi čuvari režima su jedna, a parazitske i lopovske mrcine druga.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

OK. Znaci, stvar izgleda kao

OK. Znaci, stvar izgleda kao bijeg iz zatvora utemeljen na zicanju cuvara da ti daju kljuc. I onda se ljutis sto ti kljuc ne daju i za neuspio plan okrivljujes njih.

gpgale blog

Tko je glasao

Pa to bi bilo

Pa to bi bilo najjednostavnije rješenje, zar ne? Tim više što su i ti čuvari pod ključem. Ovako si u situaciji grofa Monte Crista - kopaš čačkalicom zid do duboke starosti. Ali to je fikcija. U stvarnom životu rijetko tko bi se, recimo, u situaciji na koju se referira bet, upustio u studiranje ekonomskih modela (o kojima inače nema pojma) da bi napravio ono što neće oni koji primaju plaću za to. Dok nauči i počne primjenjivati, prođe voz. Ne znam, nisam probala. Možda i nije tako teško napraviti ADAMA iz rebra :-)

nemesis

nemesis

Tko je glasao

[....]ali najveći dio

[....]ali najveći dio krivice pada na dušu društvene tzv. „elite“ (političke, akademske i gospodarske), koja taj atribut prostituira kroz promociju vlastitih privatnih interesa, mediokritetstva, bavljenja nebitnim temama i intelektualne lijenosti.

Pričaj mi o tome :-) Ne znam ni sama broj "prijatelja" i "prijateljica" koje sam izgubila (prekinuta komunikacija) samo zbog toga što sam pokušala protresti njihovu intelektualnu, stručnu, statusnu i inu učmalost i komformizam. Od postavljanja pitanja preko dijeljenja ideja do nuđenja suradnje na projektima koji su imali potencijala neke stvari pomaknuti s točke A na točku B. Nerijetko sam kasnije svoje ideje nalazila u izvitoperenoj formi u tuđim projektima (čija svrha je bila jedino dići lovu ili se medijski eksponirati, a traljava ili nikakva provedba nije nikoga brinula), u zakonima (čije donošenje su neki iskoristili kao odskočnu dasku za svoje karijere, a njihova nedorečenost i nikakva provedba opet nije nikoga zabrinula) pa čak i u Vladinim politikama (opet isto kao u prethodna dva slučaja).

Sve je u našem društvu bolje nego dirati u status quo laži, nekompetencije, egoizma, licemjerja, zavisti.... veličina koje to nisu (ali beru lovu i uživaju ugled). Čak sam otkrila i test kojim ih se može otkriti: nevino im postaviš pitanje iz domene kojom se bave i čekaš odgovor. Ako te ignoriraju i ne daju odgovor (a tako je u većini slučajeva), možeš biti siguran da nemaju blage veze s vezom o ničem. Ako ti odgovore nešto što uopće nisi pitao (takvih je manji broj), onda znaš da se radi o osobama koje muči grizodušje jer primaju plaću za nešto što ne znaju raditi. Onih koji odgovore konstruktivno, kritički i pristojno moći ćeš nabrojati na prste jedne ruke. I samo zahvaljujući njima i njihovom moralnom i stručnom integritetu ova zemlja još uvijek (jedva) diše.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Story of my life! Ja sam

Story of my life!
Ja sam dostigla i najviši stupanj: u vlastitoj sredini me izbjegavaju zvati na sastanak kad god je moguće :-)

Statistička pogreška

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci