Tagovi

Sveu?ilišni Oz: Zašto HRT laže Saboru o sadržaju emisije Na rubu znanosti?

Ovih dana uputio sam na niz adresa pismo pritužbe na rad HRT-a zbog kršenja Zakona o HRT-u i Zakona o elektroni?kim medijima emitiranjem emisije Na rubu znanosti. Naime, HRT doti?nu emisiju emitira u sklopu Znanstveno-obrazovnog programa, iako se radi o emisiji koja se bavi promocijom pseudoznanosti - discipline koja je suprotnost pojmovima znanost i obrazovanje. Pritom se Programsko vije?e HRT-a ?ak i pohvalilo u svom izvješ?u Saboru u srpnju 2009. kako se radi o znanstveno-obrazovnoj emisiji "koja je tijekom godina stekla svoju publiku i postala prepoznatljiva javnosti". Tim klasificiranjem Na rubu znanosti kao znanstveno-obrazovne emisije dolazi do kršenja Zakona, te sam na to upozorio Programsko vije?e HRT-a, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, Hrvatsko novinarsko društvo i Vije?e za elektroni?ke medije.

22.05.2010. DODATAK: Dodao sam moju reakciju na Mišakovo pismo u kojem brani stav da je Na rubu znanosti znanstvena emisija. Ovaj blog i daljnji razvoj doga?aja možete pratiti i na Facebooku

Kompletan tekst pisma dostupan je: OVDJE.

Pseudoznanost je patološka imitacija znanosti, koja se pokušava predstaviti kao znanost oponašaju?i njene postupke, dok je u stvari metoda za opravdavanje, obranu i o?uvanje grešaka i predrasuda. Znanost i pseudoznanost imaju sasvim suprotan pristup u promatranju prirode i društvenih procesa, i u svojoj srži pseudoznanost je anti-znanstvena i anti-obrazovna disciplina. Iako nije uvijek lako prepoznati pseudoznanstvene teme, pogotovo kada su u pitanju neka otvorena pitanja u znanosti, postoji jasna podjela kada se promatraju metode kojima se koriste: znanost se temelji na korigiranju vlastitih stavova usljed opažanja procesa koje opisuje, dok pseudoznanost takav pristup odbacuje. Stoga je opasna ne samo kao oblik korupcije, nego i ugrožava živote.

Neke od lako prepoznatljivih pseudoznanstvenih tema su npr. parapsihologija, lete?i tanjuri, magijska proro?anstava, duhovi, kreacionizam (uklju?uju?i i teoriju inteligentnog dizajna), alternativna medicina (poput lije?enja bioenergijom, homeopatijom, magijskim predmetima, itd.), gatanje, astrologija, itd. Zanimljivo kako zakonodavstvo prepoznaje razliku izme?u znanosti i pseudoznanosti, pa su tako u Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja znanstvenici klasificirani pod Rod 2, dok su astrolog i gatara klasificirani pod Rod 5 kao uslužne djelatnosti. Uz to, Zakon o HRT-u i Zakon o elektroni?kim medijima vrlo su jasni oko obaveze medija da poti?u znanstveni i obrazovni program, kao i obaveze da objektivno informiraju javnost. Me?utim 8 godina emitiranja emisije Na rubu znanosti unutar Znanstveno-obrazovnog programa pokazuje kako u Hrvatskoj nema uop?e svijesti niti o razlici izme?u znanosti i pseudoznanosti, niti o štetnosti pseudoznanosti po društvo.

Tako je Hrvatska preplavaljena raznim pseudoznanstvenim sadržajima, pa je možemo na?i u školama i ministarstvima, pa ?ak i me?u znanstvenicima. HTV je u tome odigrao negativnu ulogu i krajnje je vrijeme da se povede rasprava o kvaliteti Znanstveno-obrazovnog programa HRT-a.


DODATAK 22.05.2010.: Krešimir Mišak reagirao je na tportalu jednim podužim pismom kojim želi pokazati kako je Na rubu znanosti znanstvena emisija

Kaže Mišak u pismu "ali na stranu s titulama, koje doista nisu najvažnije", da bi zatim ?itav svoj tekst prošarao ljudima s titulama kako bi dokazao da mu je emisija znanstvena. Ide toliko daleko da bez ikakve grižnje savjesti uvjerava javnost kako je dokazano da se molitvom za oboljele od AIDS-a može lije?iti AIDS. Krešmir Mišak uvjerava javnost kako se mora odbaciti znanost jer je laž da ona dolazi do kona?nih objektivnih istina, pritom prešu?uju?i ?injenicu da je upravo temelj znanosti taj da je spremna bilo koju svoju tvrdnju ili tezu korigirati ako za to postoje dokazi.

Naravno, Krešimira Mišaka ne zanimaju dokazi i znanost, nego laži, prijavare i pogreške na kojma se temelje teorije promovirane u njegovoj emisiji. Pritom se jako voli pozivati na primjere neeti?nosti u znanosti kako bi uvjerio javnost da je to dokaz kako njegova pseudoznanstvena emisija spada u znanstveni program. Pritom u potpunisti prešu?uje ?injenicu da njegova emisija promovira upravo znanstvenu neeti?nost, jer to je temelj metode na kojoj po?ivaju pseudoznanstvene teorije u njegovoj emisiji.

Krešimir Mišak zavarava javnost prešu?uju?i što uistinu znanost govori o raznim temama iz njegove emisije, uklju?uju?i i primjere koje navodi u svom pismu. Emisiji Na rubu znanosti bi bilo mjesto u Znanstveno-obrazovnom programu kada bi se teme o kojima govori prikazale i iz kuta znanosti. Ali on to ne ?ini! On prodaje pri?u kako je emisiji mjesto u znanstvenom programu jer njegovi gosti naprosto tvrde da nešto postoji.

Znanstvenu emisiju ne ?ini popis gostiju s titulama, nego sadržaj onog što se u emisiji govori. Na rubu znanosti je mogla ugostiti i nobelovce poput Briana Josephsona ili Petera Duesberga, pa bi i dalje to bila emisija o pseudoznanosti ako bi prvi pri?ao o telepatiji a drugi o tome da HIV ne uzrokuje AIDS. Jer upravo takve idiotarije zastupaju ta dvojica nobelovaca.

I upravo je pri?a o HIV-u strašna - jer takav istup jednog nobelovca imao je strašne posljedice po ljudske živote u Africi, kada je godinama usporen program prevencije i pomo?i oboljelima zbog utjecaja kojeg je nobelovac napravio svojim istupima. Na rubu znanosti je emisija koja na isti na?in, promoviraju?i pseudoznanstvene laži i neistine, ugrožava ljudske živote uvjeravanjem ljudi u djelovanje alternativne medicine.

Pa dokle smo kao društvo došli da se rasprava vodi o tome je li astrologija znanost? Zar moramo voditi raspravu o tome tko je opskurni šarlatan dr. Klaus Volkamer, koji je želio pokupiti i milijun dolara Radnijevog izazova bez da ima kakav stvarni dokaz za gluparije o kojima govori. Upravo na tom primjeru se najlakše vidi pseudoznanstvenost Mišakove emisije, gdje on zastupa tezu:
"[Dr.Volkamer] je u intervju rekao da se može naslutiti da postoji nelokalni fenomen na kojem se temelji ta disciplina zvana astrologija (koju je teško znanstveno izmjeriti jer se koristi za interpretacije ljudskih potencijala tijekom života). Ali ne zna?i da neki efekt ne postoji i da neki alat za detekciju tog efekta ne postoji,..".

Dokle smo došli kao društvo da se ova rasprava vodi pitanjem "Je li i Clarke bio pseudoznanstvenik"?. Ne, bio je pisac znanstvene fantastike. Zar uistinu Mišak misli da svoju emisiju može braniti pozivaju?i se na knjigu "Misterije svijeta" Artura Clarkea? Zašto onda HTV ne prikazuje "X-files" u dokumentarnom programu?

Odakle uredništvu HTV-a obraz da se Saboru hvali kako imaju znanstvenu emisiju u kojoj se promovira lije?enje AIDS-a molitvom! Odakle im obraz da se hvale kako imaju znanstvenu emisiju koja tvrdi da neki Hira Ratan Manek živi od svijetla i ništa ne jede? Pa zar moramo voditi raspravu jel taj šaralatan uistinu živi od gledanja u Sunce?

Odakle uredništvu HTV-a obraz da uvjervaju Sabor i javnost kako su gluparije oko neidentificiranih lete?ih objekata (NLO-ova) stvarne? Naravno da se time i znanost ozbiljno bavi, jer i sam naziv dolazi od toga da je neka pojava na nebu neidentificirana. Je li to dokaz postojanja vanzemaljske tehnologije iznad naših glava? Naravno da ne, ali za Mišaka i HTV je dovoljno da netko govori kako je nešto vanzemaljsko jer nitko nije dokazao da nije (a tek ako takav lik ima i neku titulu, evo ti tek dokaza!). Fascinantno kako usprkos više od pola stolje?a nedostatka ikakvih znanstvenih dokaza i dalje se vjeruje u lete?e tanjure u Znanstveno-obrazovnom programu HTV-a. Znanstveni pristup toj temi daje potpuno druga?iju sliku od one koju Mišak podvaljuje u svojoj emisiji, a HTV Saboru. Mišak naprosto prešu?uje ?injenicu da njegovi gosti ne prou?avaju NLO-ove na znanstveni na?in, nego na pseudoznanstveni na?in.

Svaka rasprava o tome pripada li emisija Na rubu znanosti u Znanstveno-obrazovni program je suvišna i uvreda zdravom razumu. I uz sve to, ovdje se radi i o kršenju Zakona. I to ne samo prirodnih, nego i onih "zemaljskih".

Komentari

Htjedoh reci da i ako je

Htjedoh reci da i ako je mozda nuzdno, nije dovoljno biti heretik da bi se nesto u znanosti sa sigurnoscu postiglo.
Ti i mnogi drugi ponasate se tako kao da dovoljno biti heretik.

Knjigu sam proletio i spada u klasicno pseudo smece. Hrpa istomisljenika koji se potpisuju klasicnim akademskim titulama i covjek se brzo nade u zabludi. S jedne strane oni nose titule da bi svoj diskurs opravdali i ucinili vaznim, a s sdruge strane obezvreduju ga cim zinu. Kad netko napada i obrusava se na sve od fizike, biokemije, biofizike, neurobiologije, neuroimunologije, psihoneuroimunologija, medicine ... zeli biti apologeta cjelokupne znanosti ne treba uopce sumnjati.

Ps Preporuka knjige za opcu intelektualnu higijenu: http://www.profil.hr/knjiga/kontraznanje/26230/
ima i cijelo poglavlje: http://www.algoritam.hr/download/poglavlja/128201.pdf

Tko je glasao

Tek sada ste zajebali stvar

Tek sada ste zajebali stvar do kraja. Naravno da nije dovoljno biti heretik, da bi se bilo vjerodostojan. Međutim, to ne znači da istovremeno sve što je heretičko, bez ikakve provjere i argumentacije treba proglašavati ludim. U najmanju ruku bi trebalo biti oprezan i ne donositi preuranjene zaključke.

Preletiti knjigu kakva je "Polje" je neoprostiva glupost. Da bi se išta razmjelo, treba je čitati i misliti s povećanim naporom. Naime, piše o takvim otkrićima i dokazima, da ih nije ni najmanje lako razumjeti. Na putu razumijevanja nam je najveći neprijatelj ukorijenjeni način razmišljanja, koji sprečava razmišljanje i širenje vidika. To što nismo u stanju do kraja razumjeti postavke i činjenice iz knjige, zaista nam ne daje pravo da je ocjenjujemo. Po ne znam koji put ponavljam da je ocjenjivanje samo znak da materiju ne razumijemo.

U knjizi se ni slučajno ne radi o hrpi istomišljenika s klasičnim akademskim titulama. Radi se o brojnim akademskim znanstvenicima, koji su , svaki na svom području djelovanja i neovisno jedni od drugih, došli do istih zaključaka i dokaza, na koje službena znanost ne može odgovoriti. Pa se onda znanost "dosjetila" svoje, do juče cijenjene i priznate kolege, isključiti iz znanstvenog, društvenog i života uopće. Tipično za kvazi- stručnjake i kvazi- ljude kojima se predstavljaju.

Zanimljivo je kako vi dosljednost karakternih znanstvenika, koji su je krvavo platili, tumačite kao estradne umjetnike željne slave i pažnje javnosti. A je li riječ o tome? Zar ti ljudi nisu imali i slavu i društvenu priznatost i ranije? Čemu bi im trebala žrtva, ako im je mogla donijeti samo propast i vlastito uništenje? Zašto nisu pristali saviti kičmu i kompromisom spasiti svoj život? Razmislite!

Umjesto intelektualne higijene koju predlažete, bilo bi vam koristiti mentalnu kozmetiku: naučiti značenje pojmova kojima se služite. Nikada heretici nisu napadali znanost, nego znanstvenu dogmu o nepromjenjivosti, što ne znači da su bili apologeti ( branitelji) iste.

Tko je glasao

pokazuje kako u Hrvatskoj

pokazuje kako u Hrvatskoj nema uopće svijesti niti o razlici između znanosti i pseudoznanosti
Mjestimično ima, ali u političkim strukturama, naslonjenim na vjeru i praznovjerje, nema.

Zaludu je upozoravati Programsko vijeće HRT-a, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, Hrvatsko novinarsko društvo i Vijeće za elektroničke medije da dolazi do kršenja Zakona, kada su sve te instance popunjene prema podobnosti vladajuće političke garniture-

Ne treba zaboraviti da se, u svakodnevnom političkom odlučivanju, naši vlastodršci uzdaju u božju pomoć (a ne u znanje) i malo šamanske bunike.

Tko je glasao

Nije uzaludno, treba

Nije uzaludno, treba upozoravati.

Tko je glasao

Uzaludno je upozoravati.

Uzaludno je upozoravati. Pogotovo na pogrešne probleme. Treba se djelovati na rješenju stvarnih, a ne izmišljenih problema. Samo djelovanjem se znanje i iskustvo mogu pretvoriti u mudrost, a ne pričom.

Tko je glasao

Mislim da treba upozoravati

Mislim da treba upozoravati i biti ustrajan u tome. Upozoravanje jest djelovanje u ovakvoj situaciji. Jer, kako u Hrvatskoj postići pretvaranje znanja u mudrost ako čak ni državna televizija (navodno neovisna jer se financira direktno iz džepa građana) nije u stanju (ili ne želi) definitivno povući crtu između znanosti i ...pseudoznanosti (odlučio sam biti pristojan i upotrijebiti eufemizam)?

Tko je glasao

Pričanje i upozoravanje su

Pričanje i upozoravanje su izgovori za nedjelovanje. Možete u ovakvim propalim društvima upozoravati do besvjesti. Kakva korist? Koga briga?

A jeste li vi u stanju povući crtu između znanosti i pseudoznanosti? Ajde nam malo obrazložite što jest, a što nije znanost.

Tko je glasao

Sinoc je bila emisija Index

Sinoc je bila emisija Index Suncice Findak. Prekrasan izuzetak da su izvrsni ucenici dosli na TV. Medutim to je emitirano u nevjerojatnih 23:50. Ne znam je li to standardni termin ove emisije, odnosno kada se reprizira, ali to je bila cisto pristojna emisija u kojoj me je odusevilo da se prikazuju izuzetni ucenici.
Znanstveno obrazovni sadrzaji na HTVu su losi, po meni je to problem kadrova.

Tko je glasao

Molim vas da mi svakako

Molim vas da mi svakako odgovorite: što mislite, ako je obrazovni sustav u rasulu, ako se učenike uči poslušnosti i sve ih se stavlja u kalupe, kao da su sardine, što znači biti izvrstan učenik? I tko o tome odlučuje? Na temelju čega netko procjenjuje koji učenici su izvrsni, a drugi recimo glupi?

Tko je glasao

Izvrsni na natjecanjima,

Izvrsni na natjecanjima, izvrsni u raznim tehnicko - kulturnim aktivnostima sto je vrlo jednostavno procjeniti na temelju njihovog rada i zalaganja. Tko nije izvrstan ne mora biti glup, moze biti samo lijen sto je najcesce. Danas je dodatno teze jer ima gomila ispraznih a prilicno popularnih stvari narocito na internetu.
Kod nas se vrlo uspjesno brka poslusnost i predanost, posvecenost i discipliniranost. Oni koji naginju samovolji uvijek se pravdaju da ne zele biti poslusnici, a ustvari ne mogu zadrzati disciplinu i kontorlirati samovolju. Ta se osobina na koju mislim na engleskom naziva attitude i podjednako je vazna mjera izvrnosti.
Mentalitet nesklon dobrom attitudu je upravo nas mentalitet i tu su prostori za napredak veliki.

Tko je glasao

Sada ste počeli miješati

Sada ste počeli miješati stavove, mentalitet i obrazovanje. Nikakav svjestan napor ne može mlade ljude izvesti na ispravan put, ako je njihovo obrazovanje manipulativno. Uzaludne su im nesporne sposobnosti, posvećenost, discipliniranost i kontrola samovolje. Uostalom, sve to u sustavu poremećenih vrijednosti djeluje kontraproduktivno: izvrstan biti u ludom sustavu znači samo jedno- prilagoditi mu se i ne misliti. Suprostaviti se znači pak obrnuto- spontano pokazati nezadovoljstvo onim što se nudi, jer se osjeća da je riječ o beskorisnom smeću, koje se u stvarnom životu neće moći upotrijebiti na koristan način. Po meni, oni koji bi se morali pravdati su oni koji naginju izvrsnosti i ocjenama, jer će im upravo to upropastiti život. Naime, ponavljajući greške svojih roditelja, predaka i nastavnika imati će točno iste rezultate kao i generacije prije 500 godina. Nekritičko usvajanje disfunkcionalnih životnih scenarija je direktan put u propast. Najveća mudrost u životu svakog čovjeka je razlučiti koga slušati- svoje manipulatore, uključujući roditelje, ili kvalitetne i karakterne uspješne ljude.

Ne postoje mentaliteti mladiću. Ljudska psihologija u cijelom svijetu je uvijek ista. Nismo mi ni bolji ni gori od drugih.
A da prostora za napredak ima- ima. Ne velikog, nego nevjerojatno velikog.

Tko je glasao

sve to u sustavu

sve to u sustavu poremećenih vrijednosti djeluje kontraproduktivno: izvrstan biti u ludom sustavu znači samo jedno- prilagoditi mu se i ne misliti. podlijezes dnevnoj propagandi tako da si sam skaces u usta.
Ovo nije izvrnuto vrijeme, ovo je nevideni zamah covjecanstva. Mi spram njega mozemo biti sumnjicavi, to je cak i dio tog naseg dosega (da nismo zadovoljni i kad za to bas nema razloga). Tuzno je sto se takov sto obicno shvati kad se izgubi. Nas oblik humanizma kakvog ga danas civilizacija podrazumijeva nije odrziv na dulje.
Najveća mudrost u životu svakog čovjeka je razlučiti koga slušati- svoje manipulatore, uključujući roditelje, ili kvalitetne i karakterne uspješne ljude. ali kako ocijeniti tko je kvalitetan, karakteran i uspjesan? To sto velis vec podrazumijeva mudrost i to prilicnu. To je kao da kazes da je naveca mudrost upravo biti mudar, a to nije niti mudar niti razborit savjet. To nije cak ni mudar savjet kako se rijesiti dosadnjakovica koji bi te npr gnjavili da im das mudar savjet.
Attachment teorija Bowlby-a i Ainsworthove lijepo opisuje situaciju oko toga "koga slusati". Dio attachmenta - vezivanja odreden je nuznoscu (malo dijete ne moze se vezati za nekog drugog - kvalitetnog i karakternog vec za svoje roditelje koji mu se prvo pojave pred ocima), to se i kasnije ispreplice istim takvim nuznostima jer se ni odrasli ne mogu attachirati za necije tude dijete vec za svoje jer se i u tim poodmaklim rooditeljskim godinama nastavlja psiholoski razvoj odnosno sazrijevanje. Dakle i na samom pocetku i pred kraj zivota nuzno smo orijentirani na ljude oko sebe, tako da tesko mozemo birati "kvalitetnije, karakterinije i uspjesne". Pace takva npr orijentacija jest na pragu insecure attachmenta koja rada psiho probleme. Npr roditelj koji se ne moze vezati za svoju djecu vec trazi nekog izvan, prenosi taj tip ponasanja i svojem potomstvu. Postoje testovi za to, relativno su jednostavni i ljudi se prema njima mogu svrstati u jednu od dviej tri do cetiri glavne grupe attachiranja. http://en.wikipedia.org/wiki/Attachment_theory#Attachment_patterns

Ljudska psihologija u cijelom svijetu je uvijek ista to nije tocno. Naprosto postoje razlike i uvazavaju se u teorijma (u praksi takoder).

Tko je glasao

Prvi citat iz mog komentara

Prvi citat iz mog komentara nije dokaz da ja skačem sam sebi u usta, niti da podliježem dnevnoj propagandi. Mislim da sam jasno napisao obrnuto: manipulativan obrazovni sustav od izvrsne i potencijalno sposobne mladosti proizvodi kretene, koji u životu ne mogu uspjeti postići ništa vrijedno.

Drugi citat je još jasniji. Vi problematizirate tvrdnju opisujući činjenicu kako smo prisiljeni, jer ne možemo drugačije, biti ovisni o roditeljima i okolini. To je točno, isto kao što je točna činjenica da rijetko u svojoj okolini imamo nekoga tko bi nam mogao biti vrijedan uzor. Međutim, to ne znači da ne možemo biti proaktivni i preuzeti odgovornost za vlastiti život u svoje ruke. Dok god se izgovaramo činjenicama koje vi navodite, mi nismo proaktivni, nego reaktivne žrtve. I tako se osjećamo. Pa onda optužujemo sve i svakoga za svoju nesretnu sudbinu. Umjesto da osvijestimo jednostavnu činjenicu da ćemo ostati siromašne žrtve, budemo li ponavljali životne greške naših roditelja i mentora. Svatko tko želi drugačiji rezultat mora mijenjati način razmišljanja i pristup svom životu.

Danas nije nikakav problem na internetu pronaći nevjerojatno sposobne, dokazano uspješne i karakterne mentore, niti je problem od njih učiti. Postoje genijalni obrazovni sistemi koji se nude tim putem i besplatno. Nikada prije nije postojalo toliko obilje knjiga samopomoći. Ali, sve to ne može pomoći, jer se ljudi ne žele i ne znaju služiti ponuđenim. Postoji izbor i izlaz iz situacije.

Dajte nam navedite koje su psihološke razlike među ljudima u cijelom svijetu?

Tko je glasao

Obaladaleka, propustio sam

Obaladaleka, propustio sam uočiti da spominjete izvrsnost na natjecanjima i u aktivnostima. Svako poticanje uspoređivanja i takmičenja s drugima je zločinački oblik manipulacije mladim umovima. Umjesto takmičenja bi bilo puno prirodnije poticati i razvijati suradnju s drugima. U svakom obliku takmičenja, na vrhu ima mjesta samo za jednoga, dok svi ostali su gubitnici. U životu je obrnuto: na vrhu ima dovoljno mjesta za sve, ali nema dovoljno osposobljenih da ta mjesta zauzmu. Kriv je natjecateljski duh, iako je duh suradnje znatno vrijedniji i korisniji.

Ovaj problem su na svojoj koži osjetili neki američki studenti, koji su bili šokirani atmosferom suradnje i ispomaganja među studentima u Švicarskoj. Jednostavno nisu mogli doći sebi od zaprepaštenja: ocjenjivao se timski rad i kvaliteta suradnje, a ne sebičnost i podmetanje klipova pod noge kolega, na koje su navikli u Americi. Toliko ih je situacija zbunila, da nisu bili u stanju nastaviti studij u Švicarskoj.

Današnji trend razvijanja mreža u svim područjima ljudskih djelatnosti, govori upravo o tome kako je takmičenje pogubno za ljudski razvoj. Mreže se i formiraju i razvijaju upravo stoga što timski rad u njima svakome garantira uspjeh i postizanje upravo onog što svaki pojedinac ili član mreže želi za sebe. Zajednički cilj cijelog tima je nevjerojatno moćna stvar. Takmičenju nema mjesta u mrežama i timovima.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci