Tagovi

Kako možemo svi sudjelovati u izlasku države iz krize

Tokom prethodnih dana sam puno razmišljao o situaciji s boži?nicama i tko je u pravu a tko je u krivu. I zašto je tu uop?e takav problem. Došao sam do nekog zaklju?ka koji bih htio podijeliti s vama- jedan prijedlog koji može biti prvi korak u boljem smjeru.
Osnovni problem u cijeloj pri?i je zapravo na neki na?in logi?ni zahtjev zaposlenika u javnim službama i državnim poduze?ima- ako radim trebam biti pla?en u skladu s mojim radom. To stoji i nitko to ne osporava. Ali tu postoji jedan problem-nikad nije tako jednostavno.
Ukoliko gledamo privatni sektor situacija je otprilike ovakva. Imam primanja X. Od tih primanja trebam oduzeti redovna davanja državi, te mi ostaje svota Y. Od svote Y trebam oduzeti ostale obaveze: amortizacije, kreditne obaveze, redovni troškovi poslovanja itd itd. Ostaje nam svota Z. Ta svota se dijeli na pla?e i na zaradu koja ide kome ve?- dioni?arima, radnicima kao bonusi, investicija u budu?nost. Ali sve to zajedno ne može biti ve?e od Z. Ako je ve?e, potrebno je opravdati, i uzeti kredit za koji postoji opravdana osnova da ?e se mo?i vratiti u budu?nosti, uz podmirivanje redovitih obaveza, dakle budu?ih pla?a. Makar, neznam baš nikog tko je uzeo kredit radi pla?e u normalnoj situaciji.
Ako gledamo javni sektor, pri?a je druga?ija. Javna poduze?a kad do?u do Z ne gledaju koliko mi je ostalo i koliko je realno da isplatim te i te pla?e i te i te investicije. Iste se provode ?esto bez obzira koliki je preostali iznos, te zapravo aktivno traže sredstva unaprijed, jer su svjesni da su obaveze koje su si nametnuli ve?e od sredstva koja su im na raspolaganju. Nastaje nelikvidnost jer se sredstva koja nisu uklju?ena u gore navedeno, dakle obaveze prema dobavlja?ima koja se ne smiju smatrati prihodom „pretvorena“ u prihode i tretirana sukladno tome, te subvencije koje se ispla?uju iz državnog prora?una, dakle iz poreza koje država ubire.
Ovdje treba problem riješiti na dvije razine:
1: Vodstvo javnih poduze?a treba kona?no prestati oslanjati se na državne subvencije i samo po sebi ostvarivati sredstva potrebna za redovito poslovanje. Naravno ne?e to u?initi sami po sebi, nego ih trebaju prisiliti i radnici (što ?u navesti u to?ki 2) i izabrani predstavnici (od sindikata do vlade). Ovo je jako teško posti?i i vjerujem da radnici tu mogu dosta napraviti.
2: U mojem poduze?u imamo jednu politiku- zna se koji je ulaz i koji je izlaz novca za tvoj odjel. Dakle koliko je pla?eno za naš rad, koje su naše obaveze, i u skladu koliki je naš RUC (Razlika u cijeni). Tako?er postoji op?e razumijevanje obaveza koja proizlaze iz poslovanja, te iz toga možemo okvirno procijeniti kolika je naša zarada. Dakle iako postoje odre?eni segmenti poslovanja kojima nemamo pristup, okvirno znamo koliko zaradimo. Ovo bi trebalo prenijeti na javna poduze?a, i to na toliko lokalnoj razini da se radnik može poistovjetiti s tim. Jako rijetka javna po mojem saznanju to rade. Time bi sam zaposlenik vidio koliko zapravo privre?uje i kolike su mogu?nosti za njegovu pla?u. Tome bi se trebalo pridodati i koliko pla?a porezni obveznik da bi on imao toliku pla?u ukoliko primaju državnu subvenciju. Jer sada je lako re?i, ja radim i zaslužujem pla?u, bez obzira kakva je situacija u tvrtki, i gdje zapravo pla?a ne ovisi o poslu koji je odra?en. Ako znaju kakva je situacija, znaju na temelju sektora od 2000 ljudi, gdje lako možeš svesti krivnju na nekog drugog tamo na drugoj strani Hrvatske.
Moja je nada da bi ljudi kad bi imali ovakav uvid u poslovanje zapravo sami vidjeli zbog ?ega imaju takve i takve pla?e, i što mogu u?initi oko toga. Ako direktor radi nepovoljne ugovore i na štetu poduze?a, radnik ?e mo?i re?i, ?ekaj, ako to napraviš ne?e biti novca za moju pla?u, to ne ide, i izboriti se za bolju situaciju. Ako vidi da svaka njegova kuna iz boži?nice košta nekog poreznog obveznika iz realnog sektora isto toliko, a isti ne vidi boži?nicu, srezana mu pla?a i boji se da li ?e zadržati svoje radno mjesto, možda se probudi neka savjest da smo svi u istoj gabuli.
Naravno, sumnjam da je ovo mogu?e realizirati jer postoji previše ljudi kojima ova situacija odgovara, a i da se može provesti trebalo bi neko vrijeme, ali vjerujem da bi se trebalo težiti ovom ili ne?em sli?nom, gdje je svaki zaposlenik svjestan rezultata svojeg rada.
P.S. Gore pri?am o poduze?ima kao što su HEP, HŽ i sli?no, kod kojih je to mogu?e provesti. Što se ti?e škola, policije, bolnica, tu se naravno ta politika ne može primjenjivati, ali bi se njihova primanja morala prilagoditi punjenju fondova iz kojih se napla?uju (npr za bolnice doprinosi koje pla?amo za zdravstvo). Ako manje novaca ulazi u blagajnu, ne mogu se o?ekivati ve?e pla?e i neznam kakve boži?nice.
P.P.S. Jako sam razo?aran na?inom na koji su mnoga javna poduze?a od nas iz realnog sektora napravile budale. Kad je uveden krizni porez, mnoga od tih poduze?a su si podigla pla?e taman toliko da pokriju krizni porez, dakle ponište ga, a što si ve?ina privatnika u ovoj situaciji nije mogla priuštiti, i zapravo su bili sretni da ne ide bolje dolje. Time na kraju smo platili slijede?e: naš krizni porez, njihov krizni porez i njihovu povišicu. Kad sam to ?uo, zabjeglo mi nešto u grlu…

Komentari

Ne mislim ni malim prstom

Ne mislim ni malim prstom pomaknuti za izlazak iz krize!
Kriza je radi partijskog kadroviranja i zaduzivanja.
Nikad ne bi cobana iz vukojebine stavio na odgovorno mjesto, niti bi se usudio zaduziti u tudje ime ( tj glasaca) do 42 mld €.
Ni za to me nitko nije pitao.
Tako da to sto "mi svi" mozemo uciniti ignoriram.
U zaduzivanju i pretvorbi nismo ucestvovali "svi mi" nego neki podobni.
Tko je zderao neka plati konobaru druze!

Tko je glasao

Sa ovakvim glasacima i

Sa ovakvim glasacima i "strucnjacima" koji ne znaju nista osim mahati repom i biti poslusni & podobni, iz krize necemo izaci za 20 godina.
Slicno se slicnome veseli.

Tko je glasao

meni ovo zvuči uvjerljivo,

meni ovo zvuči uvjerljivo, no prethodno bi trebalo provesti čitav niz reformi od decentralizacije, do reforme uprave i upravljanja u javnom sektoru.

dakle vratiti neku vrstu samoupravljanja, odnosno participacije zaposlenih u upravljanju, što čini mi se i postoji, ali očito se odluke donose negdje drugdje.

za sada, s jedne strane neprikosnovesnot vlasništva (bez odgovornosti) s jedne strane i centralizirano, politikanstko odlučivanje s druge, onemogućavaju racionalno odlučivanja, pa nije ni čudo da se ljudi ponašaju iracionalno i postaju egoisti i nesolidarni.

Tko je glasao

Sigurno je samo jedno, iz

Sigurno je samo jedno, iz krize izlazimo ako izađeno iz Hrvatske i što dulje tamo ostanemo!

Tko je glasao

Vezano za plaće i

Vezano za plaće i božićnice zaposlenike u privatnom sektoru to je u prvome redu pitanje neuređenosti, divljaštva i nesigurnosti vezane za ne funkcionirajuće pravne i nesigurne ekonomske i tržišne uvjete poslovanja. Dodatna otežavajuća okolnost je naravno prevelika nezaposlenost. Dodamo li u taj Eldorado nesigurnosti i nezakonitosti razjedinjena i nesposobna sindikalna vodstva jasno je da cehove plaćaju zaposlenici u privatnom sektoru, koji su ujedno najveće i najsigurnije krave muzare i punitelji državnog proračuna.
Vezano za plaće i božićnice zaposlenike u javnim službama i državnim poduzećima mislim da je sve jasno. Kao što se volove veže za rogova, tako se i vladu mora vezati za kolektivne ugovore.
Ono što je sporno u cijeloj vladinoj politici prema zaposlenicima u javnim službama i državnim poduzećima su primanja, onih prekobrojnih koji su zaposleni po stranačkoj direktivi, te deficiti državnog proračuna koji nastaju kroz lažnjake s popisa branitelja i ostatak parazita koje čine previše plaćeni državni dužnosnici, .
Sporna su i previsoka primanja premijerke i članova vlade, primanja saborskih zastupnika uključujući i nezaslužene saborske mirovine, kao i menađerska primanja i otpremnine kojima se kao i u Saboru i vladi nagrađuje debili i luzere koji su državu i narod doveli na prosjački štap i dužničko ropstvo.
Naše sudjelovanje u promjeni toga stanja sastoji se u izlasku na ulice i smjeni vlasti koja je sama sebi postala svrha, što se međutim uporno odgađa, jer očigledno svi čekamo da to učini netko drugi za nas.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Sadržaj objave ti je pomalo

Sadržaj objave ti je pomalo u sukobu sam sa sobom. Govoriš o angažmanu radnika i solidarnosti kao da se to podrazumijeva samo po sebi. To se ne može podrazumijevati jer su radnici (i rad) nasiljem transformirani u robu koja ima svoju cijenu kroz nadnicu. Vrijednost te nadnice (izvedena iz cijene kapitala i profita) može biti 0 (nula) dapaće u tom slućaju je manja od nule (!!?). U hrvatskoj je pod okriljem prošlog rata provedena socijalna revolucija s negativnim predznakom kada je "demokratski" odlučeno da privatno vlasništvo postane temeljna religija i kapitalizam temeljno ekonomsko ustrojstvo. To je priča u kojoj pobjeđuje goli egoizam i sila nametnutog sustava koja ne trpi ništa što bi ugrozilo ijednu polugu moći odabranih i cijepljenih. Zato je hrvatsku populus debelo bolestan i odlazi u izumiranje brzinom od 11 000 rvatića na godinu.
I tu pomoći bez nove "kontrolirane revolucije" nema...

Tko je glasao

Šefe ovo što ti pričaš

Šefe ovo što ti pričaš temelji se na solidarnosti... , danas nema u Hrvatskoj gotovo uopće solidarnosti (mizeran broj ljudi oko 1% se trudi biti solidaran i obično izvuče deblji kraj...) Prvo treba vratiti duh ljudima da se uvijek solidariziraju sa drugima, uništiti ovu mafiju i bandu... ,te onda ćemo lako mnoge stvari promijeniti.

Još prije godinu dana većina ljudi iz javnih poduzeća je jednostavno se smijala i govorila nema krize , te je bila glasačka mašinerija zajedno sa "braniteljima" HDZ - ovoj koaliciji , te SDP-u u Zagrebu ... zavisi u kojem kraju je jači utjecaj stranka imala (posao, veze, muljaže, prijevare... u Zagrebu je Bandić harao.) Osobno da sam bio na izborima cijelo vrijeme, za većinu ljudi da mi ništa ne kažu bi znao za koga će glasati u Vinkovcima (koji su izašli na izbore...)

E sada treba očekivati da će takvi sada se solidarizirati , teško - gotovo nemoguće ... jednostavno mnogi su naučili da tako sistem funkcionira i jednostavno guraju dok ide... ,

Justice for all !

Tko je glasao

hm, ne razmišljam toliko o

hm, ne razmišljam toliko o tome kao solidarnosti nego više ka transparentnosti protoka novca u javnim službama na što manjoj skali unošenjeg nekog zdravog razuma u trošenje javnih službi, a to je da ne možeš trošiti više nego imaš. Ako to radiš nešto nije uredu. Ako ti treba državna subvencija NEOVISNO o situaciji u gospodarstvu, to znači da nešto krivo radiš. A javne tvrtke si to ne uzimaju kao pogrešnu situaciju koja se treba ispraviti nego kao prirodno pravo. Za to je kriv menadžment. Radnici bi se trebali boriti za to da i oni sudjeluju u takvom poslovanju, a ne živjeti na državnoj pomoći. A i oni si to uzimaju za pravo, jer je to postalo nešto normalno. Ne velim podmetnite leđa jer je to solidarno, nego ponašajte se u skladu sa situacijom. U realnom sektoru, ako padaju prihodi, padaju plaće. U javnim poduzećima, ako padaju prihodi plaće su iste ili rastu, sve su privilegije zadržane a tvoj gubitak plaćaju porezni obveznici. S tim se nikad ne mogu složiti.

Tko je glasao

...

...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci