Tagovi

Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije

U ovom tekstu sumiram dvije društeno-politi?ke teme, o kojima sam pisao tijekom ove godine: s jedne strane dalekosežan zna?aj studentskog preuzimanja fakulteta, s druge, predsjedni?ki izbori s osobinim zna?ajem fenomena Milana Bandi?a.

U svojim komentarima studentskog zauzimanja fakulteta, isti?em kao vrednotu širenje pojma demokracije. Plenum je metoda direktne demokracije, koja svakako nije savršena - ali nijedna metoda odlu?ivanja sa više od jedne osobe nije savršena. Osim što je sam po sebi demokratska forma, on je tako?er i škola demokracije, kako objašnjavam u svojem ju?erašnjem dnevniku Demokracija se u?i u praksi sudjelovanja.

Pristaša sam sudioni?ke (participativne) demokracije, koja kombinira razne oblike sudjelovanja. (Na hrvatski je prevedena odli?na knjiga Davida Helda "Modeli demokracije". Held piše o "novoj polarizaciji demokratskih ideala" od 1970-ih godina.) Vjerujem da u tom smjeru vodi pravi put za poboljšanje na?ina funkciniranja hrvatskog društva i države: proširiti pojam demokracije od današnjeg inzistiranja na "parlamentarnoj" i prakse "partitokracije" (dominacije politi?kih stranaka, odnosno njihovih hijerarhija) ka složenijoj koncepciji sudioni?ke demokracije.

Nasuprot tome, u nekoliko svojih dnevnika (posljednji je Predsjedni?ki izvori samo su uvod u bitnu promjenu politi?ke scene), isti?u?i prvenstveno fenomen Milana Bandi?a (sada u suradnji s Kerumom i Glavašem), upozorio sam na rastu?u tendenciju preobrazbe politi?kog prostora u Hrvatskoj od dominacije stranaka ka dominaciji karizmati?nih lidera. To je "demokracija s vo?om" - pojam poti?e od Maxa Webera, "plebiscitarna demokracija". Pogledajte vrlo istruktivan znanstveno-obrazovni tekst (na engleskom) 4. Towards Leader Democracy?, te cjeloviti projekt Public Leadership—Perspectives and Practices. (Poglavlje 11., o društvenim pokretima, korisno je za razumijevanje i ovog me?unarodnog pokreta studenata.)

U dnevniku Milan Bandi? - hrvatski Vladimir Putin?, 23. listopada, zapisao sam:

Druga je pak kvaliteta Bandi?ev izvanredni socijalni populizam desnog, autoritarnog tipa. On svuda ide me?u male ljude, brine o njihovom dobru, dijeli im novce, riješava njihove jadikovke protiv hladne birokracije i zlo?estih gazdi.

Ta njegova socijalna osjetljivost nema nikakve veze sa socijalnom demokracijom, politi?kom filozofijom koju formalno slijedi njegova stranka. Nje on jedan iz naroda koji je sposoban voditi ih, nego jedan od onih iznad naroda, koji je voljan spustiti se k nima i ?uti, što ih tišti.

Neki ljudi zaklju?uju da nam treba pravi vo?a, da nas izvu?e iz sranja u koje smo upali. Neki ljudi po?inju izražavati osobnu potrebu za takvim vo?om. Nepismeni ali i akademici, sa niskim IQ ili visokim, seljaci ili gra?ani. Nema posebnih pravila za to; ne treba se zavaravati da su tome skloni samo ljudi niskog obrazovanja isl..

Kad sebe uvjere da su ga našli - dolazi do promatra?u zbunjuju?e nagle promjene njihove retorike, ponašanja, ?ak i same osobnosti. ?esto, oni sami negiraju da se promjena dogodila. Upravo svjedo?im, na nekoliko primjera mojih poznanika na netu i mimo njega, toj transformaciji.

Govorimo o "demokraciji s vo?om", dakle još uvijek jednom obliku demokracije: ljudi izlaze na izbore i biraju vo?u, kojem daju mandat da dalje donosi sve odluke; oni se dalje ne moraju zamarati - samo slušaju što im se kaže. Klasi?ni primjer je Napoleon III, koji je dvaput dobio plebiscitarnu podršku svojoj vlasti. Naravno, takav oblik lako može degenirati u potpunu autokraciju i diktaturu.

Mnogim se ljudima može, sa sasvim racionalnim razlozima, u?initi da je takav oblik vladanja poželjan (uostalom, i Max Weber ga je preferirao). Štedi se vrijeme, u odnosu na komplicirane demokratske procedure. Kao što sam ju?er spomenuo, 1930-ih godina demokracija je bila u jakon defanzivi, jer su ljudi jednostavno prestali vjerovati u nju.

U nekim posebnim situacijama, kad je potrebna osobita hitnost, sli?no je odlu?ivanje neizbježno. Me?utim, na dulji rok, kompleksni društveni problemi se ne mogu autoritarnim metodama rješavati. Potrebno je, da ljudi sudjeluju, da se grade metode kolektivnog odlu?ivanja. Da se raznoliki talenti mobiliziraju i uskla?uju, da što više ljudi bude uklju?eno u pripremu, donošenje i provo?enje odluka: tako društvo bolje funkcionira. Tako je mogu?e obuhvatiti mnogobrojne probleme i mnogobrojne aspekte u procesu donošenja odluka. (Jedan PMSM pomalo pomodni ali ipak korisni pojam, koji opisjuje neke bitne aspekte participacije, je deliberativna demokracija.)

Pred nama u Hrvatskoj je, upravo sada i u slijede?oj godini, dilema: ho?e li nam se nametnuti suženje demokracije, od danas nezadovoljavaju?eg oblika partitokracije, ka "demokraciji s vo?om", ili ?emo pak nastojati na širenju demokracije?

Prvi put je jednostavniji i sigurno je, da su mu mnogi skloni ili ?e u slijede?im mjesecima postati skloni. Panika kako je situacija "izvanredna" pa su potrebne i "izvanredne mjere", ide na mlin toj koncepciji. Me?utim - kad se jednom ta tranformacija sustava izabere, bit ?e vrlo teško napraviti korak natrag.

Izvanredna situacija bila je 1990-ih godina, i tada smo imali jedan oblik "demokracije s vo?om". Me?utim, PMSM, s više demokracije bismo i tada bolje prošli, bez obzira na izvanrednost situacije. Pogotovo to mislim danas.

Komentari

Tko je glasao

Znam da je skroz "offtopic"

Znam da je skroz "offtopic" (moj grijeh), ali gdje i koga upitati zašto je "naprasno" iščezao dnevnik "Dvnaestorica frigidnih", baš kada sam poslao jedan komentar od 2 stranice ?!
Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

@Zoran Oštrić Lucidan

@Zoran Oštrić
Lucidan dnevnik i ne znam samo kako ga pretočiti u svakodnevni govor i objasniti baš mnogima koji vape danas u Hrvatskoj za - vođom! ??Tako malo se ljudi pita KAKAV će nam vođa biti, u osnovi apatija i teško, najteže beznađe kumuju toj apoteozi vođa, tim više što je u nas ipak usuđujem se reći, stoljećima, narod vapio za vođom ili hrvatskim voždom. Sklon sam uzrok tome vidjeti u lijenosti i neodgovornosti velikog dijela ljudi,ali i nekoj vrsti hrvatskog mazohizma!Naravno, i u prethodnim političarima kojima je demokracija općenito smetnja, a ne doseg civilizirane sredine. U demokraciji igra važnu ulogu i prosedura, a naš čovjek (čovo) misli da je to - gubitak vremena i maltretiranje!
Sve preko reda, pored zakona i pravila, pa i demokracija! Sve dok vođa ne počne uredovati da napravi red, ali red po svom ukusu, a taj je red - NAJČEŠĆE U KONAČNICI- BEZ IKAKVE DEMOKRACIJE!
I ono najgore - i veliki broj birača, a i Bandić sam, podgrijavaju atmosferu kako se bez vođe ne može ništa raditi. Jer, upravo vođa viče, demagoški: AJMO RADITI misleći zapravo upregnuiti druge, male robove a on će, kako mu je Bog dao karizmu, biti ono što i Bog i narod žele - VOĐA!Zlokoban je bio onaj tajac na predstavljanju kandidata za predsjednika(HRT) gdje je Bandić, baš poput karizmatičnog vođe, čekao dugo da se javi za riječ, puštao namjerno druge da pričaju, a onda jakom emocijom s v e prisilio da ga pomno slušaju! Kada biste pitali ljude što je govorio, malo bi vam moglo ponoviti njegove riječi! Svaki bolji politolog zna za taj trik!
Sačuvaj nas Bože vođa, ali i društava koje vape za vođom!
DA, dr. Ivo Josipović UM - NE, Milan Bandić - KUM!
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci