Tagovi

„Pred nama je bankrot, a vi – još zasjedate!“

Honore Gabbriel Riqueti, Grof Mirabeau, francuski politi?ar i publicist, erudit i darovit govornik. Kriti?ki je progovarao o politi?kim institucijama u Francuskoj, napadao privilegije plemstva, zalagao se za vjersku toleranciju, slobodu misli i jednakost pred zakonom. Bio je predsjednik Jakobinskog kluba (s ?ijim se ?lanovima zbog veza s kraljem kasnije sukobio) i 1791. Predsjednik Narodne skupštine.
Francuskoj, suo?enoj s ogromnim javnim dugom (jednim od uzroka revolucije), prijetio je bankrot. Na sjednici Narodne skupštine 26.rujna 1789. raspravljalo se o projektu baruna Neckera – posebnom domovisnkom porezu u visini ?etvrtine godišnjeg prihoda. Prijedlog je izazvao negodovanje i burnu raspravu. Mirabeau je podržavao Neckera i više se puta javljao za rije?. Rasprava se otegnula dugo u no?. Ljut i ogor?en kolebljivoš?u i uskogrudnoš?u zastupnika, Mirabeau ustaje i progovara tre?i put. Spontanoš?u, govorni?kom vještinom i nadasve toplim ljudskim rije?ima uspio je pridobiti zastupnike, koji su na kraju ustali i pozdravili ga burnim ovacijama.

„Pred nama je bankrot, a vi – još zasjedate!“
Poslije tolikih burnih rasprava, ne bi li bilo primjerenije da rješavanje svedem na nekoliko vrlo obi?nih pitanja?
Izvolite mi, gospodo, odgovoriti:
Zar vam nije ministar financija iznio o?ajnu sliku našega stanja? Ne re?e li vam on da svaki trenutak odga?anja ?ini opasnost sve ve?om i ve?om, i da nas jedan dan, jedan sat, jedan trenutak može odvesti u katastrofu?
Imamo li mi možda kakav drugi prijedlog, mimo ovoga koji nam ministar podnosi? (Uzvik: Da!) Toga koji je rekao da, ja molim neka vjeruje da je njegov prijedlog nepoznat te bi bilo potrebno vremena da nam bude predložen, da bi bio ispitan i prou?en ili ?ak, kad bi taj prijedlog mogao ve? ovoga trena biti pred nama, neka njegov tvorac vjeruje da se mogao i prevariti pa ma kako bio udaljen od svake zablude, jer kad cijeli svijet griješi onda je cijeli svijet u pravu. Ali, tvorac toga drugoga prijedloga griješio bi ?ak i kad bi bio u pravu, jer vrije?a jedan viši, op?i interes, budu?i da i najve?i talenti nisu kadri svladati prilike, ako nemaju suglasnost javnoga mnijenja. Ne smatram ni ja mjere koje predlaže g. Necker kao neosporno najbolje, ali samo nebo me ?uva u ovome trenu da svoje prijedloge ne isti?em ispred njegovih. Uzalud bih ja mjere, koje bih predložio, smatrao za najbolje; ne uništava se za jedan trenutak jedna ogromna i sjajna, zaslugama ste?ena, popularnost; jedno dugo iskustvo; reputacija prvoga i na daleko ?uvenoga financijera i, ako je potrebno i to re?i, jedna zna?ajna uloga koja nije dodijeljena ni jednom smrtnom bi?u.
Moramo dakle ostati pri prijedlogu g. Neckera.
No, da li mi imamo vremena i da ga ispitujemo; da njegove postavke prou?avamo; da njegove brojke provjeravamo? Ne, ne, ne, i po tisu?u puta ne! Bezna?ajna pitanja, slu?ajne primjedbe neiskrena cjepidla?enja — eto to je sve, što u ovome trenutku leži u našoj mo?i. I što ?emo posti?i tim suvišnim razgovorima? Ispustit ?emo presudan trenutak, i to samo zato da bismo razvijali svoju ambiciju, traže?i bilo kakve promjene u cjelini koju nismo ?ak ni dovoljno shvatili. K tome ?emo svojim neumjesnim uplitanjem umanjiti utjecaj ministra, koji jest i mora biti ve?i od našeg.
Tu odista, gospodo, ne bi bilo sa naše strane ni mudrosti ni uvi?avnosti, no kad bi bar bilo dobre volje.
O, da, naše izjave, ?ak da su one bile i manje sve?ane, nisu jam?ile poštovanje javnoga mnijenja i naše užasavanje pred strašnom rije?ju: bankrot, — ja bih se još i upustio u ispitivanje onih, možda tajnih pobuda, — koje mi, na žalost ignoriramo — a koje nas tako nerazborito nagone na oklijevanje u trenutku kada trebamo do kraja ispuniti jedinu našu dužnost, posve neu?inkovitu ako ne bi bila ispunjena žurno i posve iskreno. Onima koji su skloni, u ovome teškome trenutku izbje?i svoje javne obveze zbog straha od pretjeranih žrtava i užasavanja od poreza, ja bih rekao: pa što je bankrot, ako nije jedan od najsurovijih, najnepravednijih, najnejednakijih i najrazornijih poreza? Prijatelji, ?ujte jednu rije?, samo jednu rije?.
Dva stolje?a krvolo?nosti i razbojstva iskopali su provaliju, u koju tek što se nije survalo i samo kraljevstvo. Tu strahovitu provaliju valja premostiti. Evo vam popisa francuskih posjednika. Izaberite najbogatije me?u njima, da bi se žrtvovalo što manje gra?ana.
Ali izaberite!
Jer, bolje je da se žrtvuje jedan mali dio da bi se spasio cijeli narod. Znajte, ovih dvije tisu?e plemi?a imaju ?ime da popune deficit. Vratite red u naše financije za mir i blagostanje u kraljevstvu. Uništite, pobijte bez sažaljenja ove žalosne žrtve. Bacite ih u provaliju i ona ?e se tako premostiti! Zadrhtali ste od užasa? Da, ?udne nedosljednosti i malodušnosti! A zar ne vidite da ?ete se sto puta ve?im sramom okaljati ako prihvatite bankrot ili, što je još sramnije, ako ga i ne prihvatite, ali ga u?inite neizbježnim te ponesete sraman žig zlo?ina i — što je još neshvatljivije — dobrovoljnoga zlo?ina. Ili vi, možda, vjerujete da i ne dugujete ako ne platite? Zar vi vjerujete da ?e vas ostaviti da zdušno uživate u svome zlo?inu tisu?e, milijuni onih koji ?e u toj strašnoj eksploziji i njenim posljedicama izgubiti sve ono što bijaše njihova utjeha, što bijaše njihovo jedino sredstvo za život?
Hladokrvni kontemplatori nad brojnim teškim neda?ama što ?e ih katastrofa, koja nam predstoji, sru?iti na Francusku; ledeni sebi?njaci, koji mislite da ?e i ovi trzaji o?aja i bijede pro?i kao i toliko drugih — i možda vas tako ostaviti da se mirno sladite svojim zalogajima, koje, ni po koli?ini, ni po raskoši, niste htjeli smanjiti? Ne! Vi ?ete propasti u op?em požaru, koji ne oklijevate zapaliti, i gubitak vaše ?asti ne?e spasiti nijedno od vaših zadovoljstava!
Eto kamo srljamo! Govori se jednako o nekom rodoljublju, o rodoljubivome raspoloženju i jednako se poziva na to rodoljublje. Ne oskvrnjujte rije?i: domovina i domoljublje! Velikodušni je to trud dati jedan dio za spas cijeloga imetka. To je vrlo jednostavna ra?unica i onaj koji se koleba i oklijeva, ako i izbjegne gnušanje ne?e izbje?i prezir, koje ?e mu nametnuti njegova glupost. Da, da, gospodo, ovo što vam kazujem najobi?nija je razboritost i najjednostavnija mudrost; to je vaš najneposredniji interes. Ne velim, kao što bih rekao prije: Ma kakva prava imate vi na slobodu i ?ime ste kadri sa?uvati je i osigurati, kad ve? na prvom koraku vi nadmašujete bestidnost najnevaljalije vlade, time što nemarnoš?u vašom prema op?oj brizi, ne dajete nikakva jamstva za održanje ustava? Ne kažem vam to, ali vam velim da ?ete svi biti pretrpani ruševinama, jer vi ste prvi od kojih se traži požrtvovanje!
Glasujte, dakle, za ovaj izvanredni pomo?ni porez i to ?e biti dovoljno! Glasujte, jer ako sumnjate u predložene mjere, ne sumnjajte u potrebu i nemo? našu da je zadovoljimo i drugim kojim na?inom. Glasujte, jer javni poslovi ne trpe nikakva odga?anja, jer našu to?nost zahtjevaju naše obveze. Ne tražite vremena, jer nevolja ne trpi odlaganje. O, gospodo, zbog jedne neozbiljne rezolucije u Palais-Royalu, zbog jedne smiješne uzbune, koja je mogla imati važnost samo u bolesnim maštama ili perverznim nakanama nekolicine ljudi zlih namjera — izgovorene su ove rije?i: Katilina je pred vratima Rima, a mi još zasjedamo!, a niti je bilo Katiline, ni opasnosti, ni Rima. Ali danas, danas je pred nama bankrot i on prijeti da poždere vas, vašu imovinu, vašu ?ast, sve vaše, a vi, zaboga — još zasjedate!

Povijest se uvijek ponavlja u nekim sofisticiranijim oblicima, pa tako i ovaj govor može poslužiti aktualnom trenutku u kojem živimo.
Gubitak hrabrosti možda je danas najuo?ljivija karakteristika hrvatskih gra?ana. Izgubili smo svoju gra?ansku hrabrost, u cijelosti i pojedina?no, u svakoj politi?koj stranci. Taj je gubitak hrabrosti osobito vidljiv me?u pripadnicima intelektualne elite, što stvara dojam da je hrabrost izgubilo cijelo društvo. Ostalo je nešto hrabrih pojedinaca, ali oni nemaju odlu?uju?eg utjecaja na javni život. Svojim djelima i izjavama, politi?ki dužnosnici i intelektualci iskazuju potištenost, pasivnost i zbunjenost. Štoviše, njihova na?ela – koja ionako služe sama sebi, temelje se upravo na uvjerenju kako je realno, razumno, intelektualno, pa ?ak i moralno opravdano državnu politiku graditi na slabosti i kukavi?luku.

Komentari

Draga Esperanza, ovo je

Draga Esperanza, ovo je dakako retorički biser, ali je grof Mirabeau ipak bio obična duplonjka i svinja.
On je bio faca koja je upravo i namještala i namjestila bankrot Francuske, pa je ovaj govor ovdje zapravo vrhunac licemjerja i guranja u propast onih jedinih par umnih plemića odanih kralju koji su mogli možda još pomoći da se kriza prebrodi.
Mirabeau ti je onda bio nešto kao Rohatinski danas.
Dakle, analogija je danas, takoreći, obrnuta: danas je na vlasti najgori šljam, a dovela ih je na vlast, vrlo naširoko rečeno, upravo ta Francuska revolucija koja se pripremala i kroz govor navedenoga Mirabeaua.
Tako bismo mi danas, recimo, vrlo rado i odmah žrtvovali i bacili u provaliju naših 2000 tajkuna (ili samo 200), no međutim, sustavom dječje igre zvane parlamentarna demokracija, oni imaju moć da u provaliju bace nas.
''Intelektualaca'' pak što se tiče, ne znam koga točno zazivaš, jer to u RH ne postoji: postoje samo nadri''intelektualci'', vjerni sluge i plaćenici svih sustava kako se već koji bude mijenjao. Za biti intelektualac treba prvo imati bubrege, zatim pameti, zatim istinoljubivosti, zatim financijsku neovisnost i intelektualnu obiteljsku ''tradiciju'', a onda povrh svega toga još i spremnost na vlastitu žrtvu u ime istine.
Vidiš li ti ikoga takvoga u krugu 800-900 kilometara gore-dolje?

Tko je glasao

beatrice, plus samo za ovaj

beatrice, plus samo za ovaj dio:
Tako bismo mi danas, recimo, vrlo rado i odmah žrtvovali i bacili u provaliju naših 2000 tajkuna (ili samo 200), no međutim, sustavom dječje igre zvane parlamentarna demokracija, oni imaju moć da u provaliju bace nas.

uz mali ispravak: 2000 plus...tih tajkuna, ne samo 200...i da, rado bih ih bacila u provaliju, počela bih od famiglije Todorić (samo bi im peseka poštedila - sirotan, neimajući dovoljno pažnje u Kulmerovom dvorima, svako malo zbriše pa je tako jednom prilikom gostovao i kod mene; bio je primjereno uslužen, mažen i pažen od moje malenkosti i moje Merlin, također :))

CC

Tko je glasao

Dakle, analogija je danas,

Dakle, analogija je danas, takoreći, obrnuta: danas je na vlasti najgori šljam, a dovela ih je na vlast, vrlo naširoko rečeno, upravo ta Francuska revolucija koja se pripremala i kroz govor navedenoga Mirabeaua.
Tako bismo mi danas, recimo, vrlo rado i odmah žrtvovali i bacili u provaliju naših 2000 tajkuna (ili samo 200), no međutim, sustavom dječje igre zvane parlamentarna demokracija, oni imaju moć da u provaliju bace nas.

Pogađaš, ali ne radi se samo o financijskom već i moralnom bankrotu. O suprotstavljenim stranama sve znamo, ali malo ili ništa ne činimo.
I.
Tonči Majica, Mirjana Juričić, Vesna Balenović... molim nastavite niz.... Vs Pravna država uključujući sve one koje ju predstavljaju
II.
Menadžeri državnih i javnih poduzeća s milijunskim otpremninama Vs Radnici koji rade i ne dobivaju plaću
III.
Radnici u privredi vs državna i javna birokracija
IV.
Socijalno obespravljeni vs lažnjaci
....

Tko je glasao

Ne slažem se. U Hrvatskoj

Ne slažem se. U Hrvatskoj ima intelektualaca sa osobinama koje nabrajate. I to ne malo. Problem je slabost demokracije u Hrvatskoj. U demokraciji odlučuje većina koja je podložna različitim manipulacijama i ruku na srce, puno slabije obrazovana od manjeg dijela intelektualaca. Tu je i velik broj ljudi koji uopće ne želi promjenu. Kad se sve to zbroji, mogu intelektualci urlati koliko god žele, ali ostali koje sam nabrojao imaju većinu već godinama. I što je najbolje od svega to je potpuno legitimno s obzirom na društveno uređenje koje trenutno egzistira.

U Hrvatskoj mediji manipuliraju, ljudi ne razmišljaju kritički i uzimaju sa hrpe besplatno izdanje novina, ne razvijaju svoju osobnost itd. Druga strana problema je nepostojanje kulture politike koja se očituje u nesređenim biračkim popisima, nedostatku odgovornosti političara i sukobu interesa. Kada se ti problemi prožimaju i kad većina ljudi ne želi ili nije sposobna boriti se protiv, onda demokracija pokazuje svoje nedostatke i ovaj brod (splav) plovi za vrijeme oluje uz nekakvog nesposobnog i mlakog kormilara bez ikakvog sustava navigacije.

Molim lijepo, što uopće može učiniti intelektualac? Neki su pokušavali i uglavnom ih je progutala ova situacija jer nisu krenuli kolektivno. Teoretski kada bi i pokušali nisam siguran da bi se čulo za njih jer opet, teoretski mediji ih mogu ignorirati i blatiti (kako to biva često). Previše toga instruiraju političari izabrani od naroda koji u prosjeku pojedinca uopće nije sposoban izabrati najbolje. U tome je problem. Zašto bi onda intelektualac žrtvovao toliko toga kad nije siguran da će ga čorava kokoš uopće prepoznati?

Susreo sam takve intelektualce, s nekima sam i prijatelj. Oni čine male stvari tako što stvaraju utjecaj na svoju okolinu (prijateljice, prijatelje, kolege, kolegice, članove obitelji...). Zašto bi primjerice jedan sveučilišni profesor morao sada prekinuti obrazovanje mladih i krenuti u političku borbu sa ovim primitivcima na sceni i vlasti?!? Tko će onda učiti mlade? Kako je završio primjerice Vlado Gotovac? Kako bi završili pošteni studenti koji traže Hrvatsku znanja? Rijetko tko ih je poslušao i često su ih blatili. Nisu nikada postali vodeća misao, vodeća struja ili kako bi danas neki rekli mainstream.

Nije sad sve crno i nismo najgori na svijetu bez nade. Svatko treba raditi svoj posao za koji je školovan. Mislim da je jedini spas upravo u obrazovanju pojedinaca i nakon toga kolektivnoj akciji intelektualaca. Promjena ideologije, uključivanje znanosti u upravljanje državom, promjena doktrine. Kritičko razmišljanje, razgovor o zajedničkim ciljevima. To je ono što bi nas spasilo. Barem tako ja mislim i za takve ciljeve bih uvijek krenuo u borbu.

Tko je glasao

Zašto bi primjerice jedan

Zašto bi primjerice jedan sveučilišni profesor morao sada prekinuti obrazovanje mladih i krenuti u političku borbu sa ovim primitivcima na sceni i vlasti?!? Tko će onda učiti mlade?
Ovime si sve rekao ;) pa tko je pozvaniji od profesora da upravo oni uz studente krenu u politički obračun sa, kako primjećuješ, primitivcima na vlasti!?
U hrvatskom poimanju demokracije odlučuje manjina, kao što je to bilo i za vrijeme SKH. Dakle, radi se o manipulaciji manjine nad većinom, a ona je u nekoj svojoj fazi buđenja jer im prekida kontinuitet navika dobrog života, ma što god to značilo. Promjena je još uvijek strana riječ, kao i društvena odgovornost . Kod tebe je prisutan defetizam, ali to je ovdje opće poznata stvar. Dobar dio naših pollitičara raspoređen je po političkim strankama koje su zastarjelog formata i nisu u stanju napraviti iskorak u budućnost. Ne talasati, jer bi se splav mogla prekrenuti ;)

Tko je glasao

Već sam negdje napisao da

Već sam negdje napisao da društveni procesi imaju svoje zakonitosti, te ako ih se naprasno i nasilu prekine, konsekvenca je revolucija. Da nije te dijalektike i zakonitosti nebi Francuzi ni imali "Francusku revoluciju". U Hrvatskoj je također prekinut povjesni proces demokratizacije koji je eskalirao prije svega političkom krizom koja je opet izazvala ovu ekonomsku. Neće me iznenaditi ako se ovdje budu glave kotrljale ko fudbalske lopte kao što je to vaktile bilo u Francuskoj.

Tko je glasao

pa ako je to jedino

pa ako je to jedino rješenje (a očito je) - let them roll!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci