Tagovi

Udžbenici, muka jesenja

Zavrtimo film dosta godina unatrag. Prebacimo se mentalno na rani rujan, ili kasni kolovoz. Dok smo opako preplanuli po povratku s odmora besposleno šetali gradom, ?udili smo se ljudima srednjih godina u ogromnim redovima koji su vijugali do nekih trgovina u kojima ina?e nema nikog. Ako smo bacili pogled unutra, mogli smo vidjeti gospo?e s papiri?ima, kako redom postavljaju pitanja prodava?icama, ove odmahuju glavom, možda ipak imaju jednu stvar s popisa, sre?a u nesre?i, ali slijedi još jedan red i višesatno ?ekanje.

Naravno, radilo se o hrvatskoj specifi?nosti, kupovini udžbenika. Kroni?no su kasnili, kroni?no nekih nije bilo, iako ve? dosta godina nastava po?inje krajem ljeta, bar se to može predvidjeti i deset godina unaprijed.

Naravno, udžbenici su svake godine bili novi. Ili su novi bili bar neki. Napredak je to ljudskog znanja i tehnike! Zamislite koje su nove spoznaje od prošle godine stekli hrvatski stru?njaci o npr. Šenoi. Izgleda da je ipak ro?en na drugi datum nego što se mislilo, dakle, trebalo bi osuvremeniti udžbenik! A da ne govorimo o zemljopisu! Ipak se, ako niste znali, kontinenti pomi?u! Malo, ali sigurno. Treba svako toliko ispraviti karte. Osim toga, podaci o hrvatskoj proizvodnji ugljena i šljiva se stalno mijenjaju, to isto treba obnoviti. Da ne govorim o matematici! Riemann je prije stolje?a i pol shvatio za zbroj kuteva u trokutu ne mora biti 180°. Prošlo ljeto smo shvatili da u državnom prora?unu 2+2 mogu biti 4,1. Te najnovije spoznaje treba uklju?iti u program 5 razreda OŠ kako bi mali Hrvati ostali najpametniji na svijetu što dokazujemo ve? stolje?ima silnim matemati?kim, informati?kim i inim olimpijadama...

Ali! Zla vlast je uvela besplatne udžbenike! Aiii! Koji se dobivaju u školi!!! Aiiii!!! Kako ?e sada nakladnici musti jadne roditelje? Ah, ima na?in. Škole samo distribuiraju. A marža knjižara? Može i to. Bitno je samo da svi žive muze?i ono što se mora nabaviti, i to po slobodnoj procjeni svake škole i profesora, nakon naravno prezentacije kod nakladnika i sitnog poklona...

A sada toga više djeco nema. Opet redovi!!! Jupiiiiii!!!! Jer dok mama na +39° ?eka u redu, tata i sin ?e po Playstationu... satima.

Dakle, smisao državne škole je da se djeci pruži dovoljno dobro obrazovanje po najmanjoj cijeni. Dio toga su naravno udžbenici. Meni doduše nikad nije bilo jasno zašto moram imati udžbenike i pisati u bilježnicu na satu (koju su neki nastavnici i pregledavali) pogotovo što ako u bilježnici piše jedno, a u udžbeniku drugo? No to je bilo u socijalizmu, danas toga naravno više nema, sve je to digitalno, zar ne?

Ja sam stvarno naivan, ali da slu?ajno ja organiziram podršku školama, to bi izgledalo ovako:

  • Ministarstvo periodi?no raspisuje natje?aj i otkupljuje tekstove itd. za udžbenike, kao i autorska prava
  • Služba ministarstva ili firma izabrana na natje?aju oblikuje udžbenike. Oni postaju javno dobro, mogu se fotokopirati, skidati s interneta, svatko može pretiskati na super papiru i debljim koricama ako želi
  • Na natje?aju se bira firma koje ?e otisnuti udžbenike. Pritom se unaprijed tiska za nekoliko godina, preferira se manje debljih knjiga prema više tanjih — sve radi pojeftinjenja postupka
  • Udžbenici se distribuiraju školama. Ako se pla?a, pla?a se nešto malo i to na rate. Tko želi kupiti neke svoje udžbenike, ne mora platiti. Tko je nezaposlen, na pla?a. Itd. Najbolje da nitko ne pla?a.

Ve? znamo tko je i postoje?om shemom bio ošte?en. Autori, nakladnici, pa i u?itelji. I to mora biti tako, svaka ušteda je na ne?emu, više se ne izdvaja novac koji je nekamo išao. Žao mi je, ali nakladnici ne mogu životariti na udžbenicima, to je klasi?ni parazitizam. Svjedoci smo bili "novih udžbenika" koji su lijepo napla?eni s tek kozmeti?kim promjenama.

Dvije stvari koje su se pojavile su nevjerojatne.

Prvo: nastavnici biraju udžbenike. To bi bilo otprilike, kao da vojnici individualno biraju koju ?e pušku koristiti listaju?i ?asopise o oružju. Ili da u nekoj firmi ljudi biraju strojeve na kojima ?e raditi, a ne one koje je firma kupila.

Drugo, "nastavnici nisu pla?eni za distribuciju udžbenika". Ta izjava je jednostavno nevjerojatna. Ja kao nekakav stru?njak sam po potrebi slagao kutije u skladištu, vozio kombi, radio na terenu, išao na sastanke s kupcima, javljao se na telefon, ?istio sobu, micao namještaj... Bez ikakvog ?u?enja ili ljutnje. U svakom ugovoru stoji i druge poslove po nalogu rukovoditelja. To si potpisao, to moraš izvršiti.

Firma nije moja. Firma pripada vlasniku. I sve u njoj, od stola, prekida?a do olovke. I škola nije vlasništvo profesora. Sve je državno, a oni rade što im država naloži. Druga?ije i ne može biti, sve drugo je ili kaos ili besmisleno prebacivanje odgovornosti na nastavnike.

Primjer s udžbenicima je jedan od o?itih primjera parazitizma, u kome bi se neki bavili "poduzetništvom" gdje je jedini kupac onaj koji nema izbora — roditelji. To nije tržište, to je prisila. Ako ljudi ne žele ?itati, ne žele! Ako nema posla, neka se bave ne?im drugim, neka prodaju cvije?e.

100% podržavam današnji prijedlog u Ve?ernjem.

Komentari

davno me nije nešto tako

davno me nije nešto tako iznerviralo kao ova priča s knijgama;
što je značilo "besplatne knjige"?
da nam je te knjige poklonila neka druga država? neki superbogataš je kupio knjige za svu djecu Hrvatske? ne - MI smo ih platili - na ovaj ili onaj način... i, ajmo reći da je stvar bila dobro zamišljena; učenici moraju knjige čuvati - što pridonosi nekakvoj svijesti djece da ipak nismo totalno potrošačko društvo, da ipak imamo malo solidarnosti sa onima lošijeg materijalnog stanja; tokom ljeta se napravi inventura nadomjeste se istrošene knjige - i - to je to!
Daleko od toga da očekujem "besplatne" knjige od države,
ali - kako se uopće mogla dogoditi situacija da ministar, u godini globalne recesije, dođe do ideje o zamjeni čitavog jednog kompleta knjiga, pa upravo je ovo bila godina kad se trebalo naglašavati da se knjige još bolje očuvaju...
i kako su ostali naši "stručnjaci" u vladi uopće mogli, s obzirom na postojeći financijski kolaps, prihvatiti takvu jednu glupost?!! (pa valjda svojim rintanjem MI njih plaćamo za razmišljanje)
i mi smo, a što drugo - knjige bacili.
Primorac je dao otkaz - i - nikom ništa!
Kako to može biti;
kako mi može 30.06. reći baci knjige - na klupi će te najesen čekati nove - besplatne, a 30.07. mi skinuti 3% s plaće i objesiti na školu popis knjiga, koje moram kupiti?
helou!! da uštedim od ove dvi plaće?? pa di toga ima??

Trebalo je Primorca natjerati da odradi otkazni rok - namučiti ga do bola - činiti ga da moli roditelje koji su sačuvali knjige iste vrate - da se pokuša bar malo toga spasiti - činiti ga da dogovori s nakladnicima obročnu otplatu, i da sam, cilo lito razvozi knjige po školama.
dođe mi da na jesen jednostavno ne pošaljem kćer u školu. neću. kakvi su to zakoni, kakva je to pravna država, kako ovakva sranja prolaze?

istina - ne treba mi sex, mene j..e vlada!!!

Tko je glasao

Knjige za Stipu (osmi

Knjige za Stipu (osmi razred) 2018, 23 kn.
Knjige za Matiju ( peti razred) 1687,72 kn.
Knjige za Šimuna ( prvi razred) 802,39 kn.
Torbe, pernice, omote, bilježnice, sitni inventar kao bojice, olovke, šestare, trokute , pa papuče, patike i nekakva nova garderoba da ne spominjem. Da se vlada dogovori sa nekom bankom za kreditne linije?

Put za pakao je popločen dobrim namjerama...

Tko je glasao

Nešto je jako skup taj osmi

Nešto je jako skup taj osmi razred!

Nadam se da imaš kreditnu karticu...

Tko je glasao

Kada bi išli malo dalje

Kada bi išli malo dalje shvatili bi da smo u mogućnosti sami bolje školovati svoju djecu, nego neki učitelji, koji ni ne bi trebali imati licencu za učitelje.
Hoćemo li zato djecu ostaviti doma i prepustiti ih naukovanju pomoću interneta?
Ali mi ne želimo sami učiti svoju djecu jer nemamo živce za njih, pa ih moraju učiti oni koji dobivaju plaću iz državnog proračuna.
Tako to funkcionira u uređenom društvu; ono što ne možeš ili ne želiš napraviti sam, moraš platiti da napravi netko drugi.

Nitko ne spominje pljačku u vidu naplate nepostoječeg lječničkog pregleda kojeg su morali platiti roditelji upisnika u srednjoškolski program, a trošak je bio u iznosu od 170 kn.
Ne spominje se ni onih 100 kn naplaćenih prilikom upisa, a životno jako je važno pričati o trošku udžbenika za koje ni neznamo hoće li biti realiziran.

Tko je glasao

Nitko ne spominje pljačku u

Nitko ne spominje pljačku u vidu naplate nepostoječeg lječničkog pregleda kojeg su morali platiti roditelji upisnika u srednjoškolski program, a trošak je bio u iznosu od 170 kn.

Drago mi je da si to spomenuo.

Inače, jako zanimljivo. Što da su nešto pronašli? U tom slučaju se ne smiješ upisati?!

Nisam spominjao to jer nisam znao. To je naravno, nevjerojatna sramota i otimačina.

Tko je glasao

100% podržavam današnji

100% podržavam današnji prijedlog u Večernjem.

Budimo još moderniji i kupimo svakome dijetetu e-ink ili neki drugi pdf reader.Sve knjige, skripte i ostalu staviti na web pa neka se bira a učenici samo skinu sa interneta.

http://www.eink.com/

Tko je glasao

Jedino se bojim kolika bi

Jedino se bojim kolika bi cijena postavljana udžbenika na Internet. Poznavajući javnu nabavu u tom ministarstvu, nekako mi se čini da bi bilo jeftinije dati knjige kao i dosad.

Tko je glasao

Zasad još ipak dosta

Zasad još ipak dosta skupo...

Tko je glasao

Pročitao sam dnevnik i ne

Pročitao sam dnevnik i ne slažem se oko nekih stvari sa autorom... Međutim, tema je važna i zato plus. To je ono što brine ljude...

Tko je glasao

Mala ispravka. Nisu

Mala ispravka. Nisu profesori izmislili više udžbenika i izdavača nego Ministarstvo, da bi "ukinulo" monopol. Koliko je taj potez bio koristan ili štetan, možemo i sami procjeniti.
Inicijalna ideja je i bila da profesor bira udžbenik po kojem radi, ali to je dovelo do cijele zbrke s udžbenicima, koji su se teško mogli naslijeđivati, ali do otvorenog potkupljivanja profesora od strane izdavača, pa je onda odabir udžbenika dignut na nivo aktiva, odnosno škole. Sad se potkupljuje aktiv kao cjelina i dodatno voditelj aktiva.
Mislim da bi udžbenici morali biti besplatni, osim najbogatije u Hrvatskoj. Kako smo uveli OIB, koji omogućuje da Poreznjaci kontroliraju prihode, onda se može vrlo jednostavno ustanoviti tko je iznad nivoa godišnjih primanja za koeje se kljige dijele besplatno.
Ovo pisanje u bilježnice, koje ponekad bude i u kontradikciji s udžbenicima, pak je tem ujednačenosti kvalitete predavanja pojedinif profesora, koje je potpuno izvan kontrole. To će se pokazati problematičnim na državnoj maturi, gdje će djeca kojima je predavao loš profesor, imati lošije rezultate. Nisam primjetila da s uvođenjem državne mature, u kojoj se objektivno procjenjuje znanje djece, ide ikakava incijativa koja bi trajno procjenjivala i ocjenjivala kvalitet rada pojedinih profesora.

Tko je glasao

Naravno da nisu! Za sve je

Naravno da nisu! Za sve je odgovorno jedino ministarstvo.

Može biti i 30 udžbenika, ali država otkupljuje jednog i financira njegovo tiskanje.

Bolje da lova ide direktno profesorima u džep kao plaća, kao članstvo u nekom tijelu koje odabire udžbenike, recenzira itd. nego da lova ide izdavačima a oni ispod stola proviziju nekim profesorima.

Najbolje je da su udžbenici besplatni za sve. Ali recimo cijela matematika za srednju školu može biti jedna jedina knjiga, u kojoj se i rješavaju zadaci itd. Isto tako je i s jezicima. Zapravo, sa svime. Bitno je smanjiti cijenu po učeniku, to mora biti prvi prioritet.

Tko je glasao

Znam, pročitao. Cilj je da

Znam, pročitao.

Cilj je da ukupni trošak bude što manji. To je cilj ciljeva, a autorski honorari trebaju biti na kraju prioriteta.

Tko je glasao

Zašto se rade svake godine

Zašto se rade svake godine novi, nije ni meni jasno. Osim iz mog gradiva, naravno, povijest napišemo ponovo bar 3 puta godišnje :)

Prvo: Kako misliš da nastavnik nebi smio birati udžbenik po kojem će raditi? Neki su dobri, neki nisu. Neki odgovaraju tvom stilu rada, neki ne. Treba ostaviti neku autonomiju profesorima. Promašio si glavni problem besplatnih knjiga; bio im je narastao broj, i to sumanuto. Gdje je prije bila jedna, ili dvije, sada je 5 ili 6, od kojih se pola nije koristilo. Recimo, bio sam radio u školi gdje je svaki klinac samo iz povijesti imao radnu b., knjigu, zbirku izvora, atlas, kontrolne list. i interaktivni CD. Je to divno, ali nerealno. Ima knjiga u kojima su gradivo, karte i izvori skupa, to 4 puta bolje i jeftinije.

Drugo: Nismo plaćeni za krdo stvari, prigovaramo na sve, a na kraju nam ne plate ništa od toga... To je mala sindikalna igra ;) Rezultat je da dobivamo negdje 30% manje nego NKD koji radi u Zagrebparkingu.

p.s.- Tjerali su te pisati u bilježnicu jer tako pamtiš između 60-80% više gradiva. Nažalost to je istinito i dokazano. Kažem na žalost jer mrzim diktirati :)

Tko je glasao

Vjerujem da oni koji su u

Vjerujem da oni koji su u školstvu znaju za ACE (American Council of Education). Poanta ovog tijela jest da u svim školama diljem Amerike, a hvala bogu ima 52 države, znanje bude na istoj razini te se nakon toga mogu polagati GED ili AED - nešto poput ove novo uvedene mature u HR. Isti programi, iste knjige, puno pisanja i radova od strane učenika, ali i radno vrijeme nastavnika od 08:00 - 17:00 gdje se dio tog vremena posvećuje samoj nastavi, pripremi nastavnika za idući nastavni sat, te rad sa učenicima (mentorstvo).

Ovdje govorim o sustavu organiziranosti - ne o razini znanja koje se učenicima daje - to je druga ladica.

U zabačenim krajevima USA, Australije postoji on line nastava - djeca sjede pred računalom, te putem interneta prate nastavu, rade zadatke, a mogu profesore kontaktirati po potrebi.

Jedinstvene knjige bi trebale biti okosnica obrazovanja, te omogućiti nastavnicima da shodno mogućnostima i interesima učenika šire to znanje. Knjige se čuvaju i u mnogo bogatijim državama, a ja ne mogu nikako shvatiti zašto je potrebno 2, 3 ili 5 autora iz matematike, hrvatskog ili nekog drugog predmeta. Možda sam glupa i nepismena jer spadam u generaciju koja je učila iz istih knjiga kao i niz prethodnih generacija, koja je izrodila i doktore znanosti, magistre, profesore - a svi smo imali iste crno bijele knjige i mnogo pisali i vježbali....

Osvrnuti ću se ovdje na udžbenik matematike za I razred osnovne škole od prije 5 godina. Kada sam vidjela one male kockice u koje je moje dijete moralo uredno upisati brojeve, sa nerazvijenom motorikom ruke, jer dijete od 6 ili 7 godina rijetko koje ima dovoljno razvijenu motoriku ruke da u to može upisivati (postoje razlike, dječaci - djevojčice, djeca koja sviraju instrument, dislektičari i disgrafičari), pa potom još naiđem na nerješiv zadatak, jer je krivo postavljen - ništa mi nije bilo jasno... sada mi je mnogo jasnije i HNOS i knjige i autori i nakladnici i knjižare.

S obzirom na stanje u državi, s obzirom da se tiskalo toliko knjiga upravo da se zadovolje neki drugi ciljevi, osim odgoja i obrazovanja, neka lijepo otkupe autorska prava i stave to na internet. Moje najstarije dijete zna više nego što se radi po školskom programu, ne zato što je genijalac ili neki naročito štreberski tip - nego zato što pogledamo na Internetu radne zadatke iz matematike iz raznih škola koje to u USA daju besplatno. Pojedini studiji imaju fantastične stranice (biologija, kemija, fizika). Jasno da sva djeca doma nemaju računalo - no valjda postoje u školama neka računala (mislim da je informatika kao predmet uveden) - neka rade s njima preko Interneta dio programa - slike, animacije, zadatke... Pa za usporedbu - cca 2 kompleta knjiga jedno pristojno računalo. Ili griješim???

Ne može mi nitko dokazati da onaj koji sjedi u ministarstvu, a nije jedan radni dan proveo u učionici, jer tamo i sjede uglavnom takvi, zna bolje od nastavnika koji je u direktnom kontaktu i radu sa učenicima. Oni su najkompetentniji za programe, te umjesto da se novac baca na knjige (jer su ove godine djeca mogla baciti knjige, a moj ih je uredno donio doma i spremio na policu) dajte te novce za računala u školama, nastavnicima da mogu ići na seminare da se mogu unapređivati i dalje školovati za rad sa djecom.

Stoga knjige na Internet, roditelji će se snaći - bilo sami, bilo ispisom kod nekoga, bilo ispisom u fotokopirnici. Sjednite i izračunajte koliko vas jeftinije dođe ispis na printeru, sa novom tintom (Laser, ne InkJet), papirom, strujom i vremenom - mnogo jeftinije jer ako ništa drugo nećete platiti maržu od 30-40% koju naplaćuju knjižare.

Tko je glasao

Naš obrazovni sustav je

Naš obrazovni sustav je manjkav jer ne daje djeci ono najvažnije: ne osposobljava ih za samostalni život.
Tomić je svojedobno imao kolumnu o najvećem roditeljskom strahu da im djeca neće uspjeti u životu.
Institucije obrazovnog sustava su u istom problemu kao i druge institucije, ne mogu apsorbirati probleme koje dolaze iz nižih djelova piramide i odgovornost (i krivnja) se prebacuju na druge. Školstvo je primjer u kojem bi se trebalo postići ultimativno funkcioniranje uz konzultacije struke i budimo realni nema pšanse da senešto tu promjeni bez mijenjanja u drugim segmentima društva.

Btw diljem Amerike, a hvala bogu ima 52 države

na koje dodatne dvije države računaš?

Tko je glasao

Ne, nastavnik ne smije

Ne, nastavnik ne smije birati ništa. Ako netko smije birati, onda je to učenik, odnosno roditelj. I on će birati na osnovu najjeftinije knjige, odnosno može kupiti bolje izdanje, kvalitetnije otisnuto ako ima novaca. To je tržište, to je optimizacija.

Nastavnik je dio vlasti koji bira mimo javnog natječaja, mimo ponuda, mimo svih normalnih mehanizama, po svom nahođenju. To je nedopustivo. Osim ako ne postoji više knjiga iste cijene i slično, ali opet izbor mora biti na roditelju.

Nema izbora kad se radi o državnom. Zamisli da liječnici u državnoj bolnici biraju opremu po vlastitom nahođenju, meni se sviđa ovaj rentgen, ima lijepe tipke. Dobro se zna kako se to radi.

A jako se dobro zna zbog čega postoji toliko silnih knjiga, priručnika, udžbenika.

Drugo: Nismo plaćeni za krdo stvari, prigovaramo na sve, a na kraju nam ne plate ništa od toga... To je mala sindikalna igra ;) Rezultat je da dobivamo negdje 30% manje nego NKD koji radi u Zagrebparkingu.

Meni je profesor na prvom predavanju na fakultetu rekao: tko se misli ovim obogatiti, promašio je fakultet. Tek toliko da ne bi bilo nismo znali.

Ja sam plaćem da radim 8 sati ono što mi zapovijede. To je radno mjesto. To je tako, ako nećeš ima tko hoće.

Tko je glasao

Ne idu svi poslovi na isti

Ne idu svi poslovi na isti kalup. Dali si ikad došao na gradilište na kojem su ti rekli da sam doneseš i platiš lopatu, cement i kacigu? Kao što ti u školi katkad kažu da platiš kopiranje, doneseš papir, sam kupiš kredu ili da nisu samo sitnice recimo projektor?

Kako bi roditelj ili učenik znao koji je bolji udžbenik? Trebao bi iz svih predmeta biti "bolji" od svih profesora, i uz još provjeriti stotine knjiga. Ni to malo nerealno? Nebi li recimo učenici birali sa najmanje sadržaja, a roditelji najjeftinije knjige? Uskoro bi imali sve u izdanju "24sata" bez teksta sa golim slikama za 13 kuna. "Cijelo gradivo u pola cijene" :) A fraza "To je tržište, to je optimizacija" se ne uklapa u taj posao jer klinci nisu roba koju treba obraditi.

Normalno da nije zbog para, baš zato treba pustiti ljude da rade kako misle da je najbolje. Izgledaš nešto ogorčen na školstvo. Jesi li se ikad zapitao kamo ide društvo koje voli napadati doktore, znanstvenike, sudove i profesore?

Da nebi ispao subjektivan, moram napomenuti da više ne radim u školi. Trenutno organiziram prodaju kineskog smetja na 3 štanda. Štaš, ovako dekadentan kakav jesam, volim da mi obitelj jede 3 puta dnevno ... Razmazio me kapitalizam :)

Tko je glasao

Obojica postavljate dobra

Obojica postavljate dobra pitanja, ali nikako da se dogovorite oko rješenja. Meni se čini da nije rješenje ni da nastavnici biraju niti da roditelji biraju. Niti da sve bude na internetu i da sve i svima bude besplatno. Ajmo se usmjerit na rezultat koji želimo dobiti, a to je kvalitetno obrazovan učenik spreman za dalje školovanje i život. Što ako sve bude besplatno (tj. na trošak zna se koga) i na internetu, a iz škola nam izlaze sve veći debili?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Obojica postavljate dobra

Obojica postavljate dobra pitanja, ali nikako da se dogovorite oko rješenja. Meni se čini da nije rješenje ni da nastavnici biraju niti da roditelji biraju. Niti da sve bude na internetu i da sve i svima bude besplatno. Ajmo se usmjerit na rezultat koji želimo dobiti, a to je kvalitetno obrazovan učenik spreman za dalje školovanje i život. Što ako sve bude besplatno (tj. na trošak zna se koga) i na internetu, a iz škola nam izlaze sve veći debili?

Znači, kvalitetnije obrazovanje se može postići skupljim knjigama? Zašto knjige ne bi bile na internetu u formatu za download i za printanje? Kako će se postići bolje obrazovanje plaćanjem usluga tiskare, uvezivanja, distribucije, skladištenja, maloprodaje?

Tko je glasao

Potpuno se slažem. Što se

Potpuno se slažem.

Što se tiče odabira učenika, predložio bih nadležnost kvalificiranih ljudi koji bi savjetovali ministarstvo. Znači, posebna radna skupina ministarstva bi trebala odrediti 1 ili 2 udžbenika za osnovnu školu i tako za različite tipove srednjih škola. Važno je spriječiti mogući sukob interesa, a opet eventualno pružiti nastavniku na odabir najviše 2 knjige koje zadovoljavaju najveći standard. Nastavnik niti roditelji nemaju što birati ako 10 nezavisnih stručnjaka kaže da je određeni udžbenik najkvalitetniji. Druga važna stvar je da učitelje i nastavnike država treba adekvatno platiti zbog motivacije. Njihove plaće bi trebale biti 25% veće, ako ne i još veće. To nakon krize konačno riješiti.... Ovako živimo u kaosu: djeca idu na instrukcije jer su učitelji nemotivirani, učitelji su prisiljeni napisati 20 različitih udžbenika jer jedino tako mogu nešto zaraditi, ravnatelji biraju knjige izdavača koji kupuju novu opremu za njihovu školu itd. Budimo realni, dio krivice je na svima nama i dok to ne riješimo, u školama će se upropaštavati mnogi talenti... Počnimo od onog osnovnog, a to su kvalitetni udžbenici, selekcija kvalitetnih profesora i visoke plaće za te profesore. To je minimum koji država može učiniti za svoju djecu. Ostalo je uglavnom na roditeljima i na djeci da uče i zasluže besplatno obrazovanje do prvostupnika. Magisterij, doktorat i sl. neka ljudi sami plaćaju ili uz nečiju potporu, kredit i sl...

Tko je glasao

Što se mene tiče, neka

Što se mene tiče, neka svaki profesor dobije uzorke svih kandidata-udžbenika iz svoj predmeta, pošalje svoje mišljenje ministarstvu (u smislu: najbolji, drugi po redu), zbroje se glasovi, i odabran je udžbenik za cijelu Hrvatsku. I to onda vrijedi recimo sljedećih 5 godina minimum.

Tko želi nešto posebno itd. može poslati djete u privatnu školu, u inozemstvo...

Tko je glasao

Točno, to bi možda bilo

Točno, to bi možda bilo najbolje rješenje.

Tko je glasao

Naravno da ne! Ako bih

Naravno da ne! Ako bih išao, vrlo brzo bi potražio neki drugi posao.

Roditelj bi jako dobro znao, ako udžbenik u tvrdim koricama košta 50 kuna, a u mekim 20 kuna, koji je njemu bolji.

Kako roditelji znaju koja je škola bolja? Koji fakultet? Koja je knjiga (ne-udžbenik bolja)? Koji je auto bolji?

Klinci nisu roba, ali je obrazovanje posao kao i svaki drugi.

Nisam ogorčen na školstvo — već sam ogorčen na rasipanje novaca. Jesi li kada bio u knjižarama, u središtima nakladnika? Kako to da oni imaju novaca, kako to da je sve novo i luksuzno, a škole su nerjetko polu-ruševne?

Kao što ti u školi katkad kažu da platiš kopiranje, doneseš papir, sam kupiš kredu ili da nisu samo sitnice recimo projektor?

Naravno da je tako nešto nedopustivo, osim u iznimnim situacijama tipa kvar i slično. U svakoj je normalnoj firmi — ako nema službenog, uzmi svoj auto, ali dobijaš 2 i nešto kune za svaki kilometar.

Bit je samo jedna: kako dobiti više za manje novca. Pa makar u knjigama bile reklame za Kiki i Dorinu.

Tko je glasao

100% podržavam današnji

100% podržavam današnji prijedlog u Večernjem. Napokon da je netko shvatio da živimo u digitalnom dobu koje ne trpi (previše i k tome skupe) kartušine.....

Tko je glasao

najskuplje je printanje,

najskuplje je printanje, nešto jeftinije fotokopiranje onda ostaje sve crno-bijelo, ali kod nekih predmeta to nije bitno, naravno da internet i wolfram demonstrations može možda više razjasniti nego par školskih sati, nisam stručnjak za sve to, ali po vlastitom iskustvu treba otprilike 10god da sami napišete kurikulum za osobnu, odabranu temu, nakon toga do proizvoda otprilike 5god, jasno morate nešto uložiti uz linux i zaobilaženje autorskih nešto manje, ali još uvijek ostaje alat i vrijeme potrebno za zaraditi za jest...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci