Tagovi

Kona?no smo pronašli presudu Ustavnog suda:da je stanarsko pravo imovinsko pravo

Ustavni sud 25 sje?nja 2006 godine donio presudu da je stanarsko pravo imovinsko pravo.Stoga Hrvatska mora omogu?iti svima otkup takvih stanova.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

491
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klari?, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonji?, Jasna Omejec, Željko Poto?njak, Agata Ra?an, Emilija Raji?, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojevi? i Milan Vukovi?, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. T. iz S., kojega zastupa punomo?nica N. K., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 25. sije?nja 2006. godine, donio je
ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-450/03 od 17. travnja 2003. godine

– presuda Op?inskog suda u Sisku broj: P-302/01 od 24. rujna 2002. godine.

III. Predmet se vra?a Op?inskom sudu u Sisku na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit ?e se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Sisku broj: Gž-450/03 od 17. travnja 2003. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja kao neosnovana i potvr?ena presuda Op?inskog suda u Sisku broj: P-302/01 od 24. rujna 2002. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositelj s tužbenim zahtjevom, da se nekretnine upisane u zk. ul. 2436 k.o. Sisak Novi i to: stan broj 6 – dvosobni stan površine 44,60 m2, drvarnice br. 2 i ostava za zimnicu br. 12 u stambenoj ku?i br. 5 u Ulici S. Ogulinca na ?estici br. 512, utvrde kao bra?na ste?evina podnositelja i tužene Nataše Podunavac.

2. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer su utvrdili da sporni stan ne predstavlja bra?nu ste?evinu u smislu ?lanka 252. Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 162/98., 17/04. i 136/04.; u daljnjem tekstu: OZ), pa smatra da su mu osporenim presudama sudova povrije?ena ustavna prava propisana odredbama ?lanka 14. stavka 2. i ?lanka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga predlaže ukidanje osporenih presuda i vra?anje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Op?inskog suda u Sisku broj: P-302/01.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Prema ?lanku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pro?iš?eni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedina?nim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlu?eno o njegovim pravima i obvezama, povrije?eno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajam?ena Ustavom (ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvr?uje je li u postupku odlu?ivanja o pravima i obvezama povrije?eno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvr?eno ?injeni?no stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlu?uju?i o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima protiv kojih je ustavna tužba podnesena povrije?ena ustavna prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajam?ena je Ustavom pred redovnim sudovima. Zato bi se takvim razlozima Ustavni sud, odlu?uju?i o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrije?enog ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede.

Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navodi u ustavnoj tužbi, istodobno ozna?uju?i mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajam?ena.

5. Tijekom parni?nog postupka koji je podnositelj pokrenuo radi utvr?ivanja bra?ne ste?evine utvr?eno je da je podnositelj u travnju 1992. godine podnio zahtjev za otkup stana od I.-r. S. U ožujku 1993. godine podnositelj je napustio Republiku Hrvatsku i otišao živjeti u Južnoafri?ku Republiku. Na temelju punomo?i od 1. rujna 1993. godine podnositelj je opunomo?io tuženu da ga zastupa u imovinskopravnim poslovima, te je tužena stupila na mjesto podnositelja kao tužitelja u sporu oko otkupa stana. Presudom Op?inskog suda u Sisku broj: P-987/93 od 21. sije?nja 1994. (koja je postala pravomo?na 13. lipnja 1994.), naloženo je tuženiku I. i. n. p.o. Z., R. n. S. da s tužiteljicom N. T. zaklju?i ugovor o prodaji spornog stana, tako da tuženik prodaje, a tužiteljica kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo. Kako je ta presuda u cijelosti zamijenila ugovor o kupoprodaji stana, njome je odre?ena i cijena spornog stana kao i broj obroka za otplatu.

Tužena je tijekom 1995. godine podnijela tužbu za rastavu braka, te je podnositelju nadležni Centar za socijalnu skrb postavio staratelja za poseban slu?aj i brak je razveden 1995. godine.

Odlu?uju?i o tužbenom zahtjevu podnositelja o utvr?ivanju bra?ne ste?evine prvostupanjski sud je utvrdio da je bra?na zajednica izme?u podnositelja i tužene prestala postojati nakon što je podnositelj u ožujku 1993. godine otišao iz Republike Hrvatske, tako da se imovina koja je ste?ena nakon 1993. godine prema mišljenju sudova više ne smatra bra?nom ste?evinom u smislu ?lanka 252. Obiteljskog zakona. U odnosu na stanarsko pravo sud je utvrdio da ono ne predstavlja vlasni?ko pravo, ve? se pravo vlasništva stje?e tek kupnjom stana, pa je u konkretnom slu?aju za sud bilo odlu?no tko je kupio stan i ?ijom imovinom, te je li stan kupljen za vrijeme trajanja bra?ne zajednice.

S obzirom na navedeno, ?injenicu da je brak formalno rastavljen tek 1995. godine prvostupanjski sud nije smatrao odlu?uju?om u ovom predmetu, te je odbio tužitelja s njegovim zahtjevom.

U žalbenom postupku Županijski sud u Sisku je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ?injeni?no stanje te da je na temelju takvog ?injeni?nog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Ocjenjuju?i osnovanost ustavne tužbe, Ustavni sud polazi od sljede?eg:

Za pitanje stjecanja bra?ne ste?evine prema Obiteljskom zakonu (»Narodne novine« broj 162/98.) mjerodavna je odredba ?lanka 252. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da je bra?na ste?evina imovina koju su bra?ni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bra?ne zajednice ili potje?e iz te imovine.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitna obilježja bra?ne ste?evine, da je ste?ena radom ili da potje?e iz imovine ste?ene radom, te da je ste?ena za vrijeme trajanja bra?ne zajednice.

7. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« broj 27/91., 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97. i 68/98; u daljnjem tekstu: Zakon) propisani su izme?u ostalog uvjeti i na?in prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom ?lanka 6. stavka 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i ?lanovi njegovog obiteljskog doma?instva, dok je stavkom 2. toga ?lanka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajedni?ki, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

U konkretnom slu?aju podnositelj je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu koji je dobio na korištenje kao zaposlenik I. R. n. S. 1989. godine, te je u travnju 1992. godine podnio zahtjev za otkup stana, s kojim je odbijen. Prema mišljenju Ustavnog suda time što je odbijen sa zahtjevom za otkup stana podnositelj nije izgubio stanarsko pravo, jer odbijanje zahtjeva za otkup stana nije zakonom predvi?eno kao pravni temelj za prestanak stanarskog prava, ve? je odredbom ?lanka 26. Zakona propisano da danom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo.

Nakon što je podnositelj odbijen sa zahtjevom za otkup stana, tužena je uz suglasnost podnositelja podnijela zahtjev za otkup stana na svoje ime, te u ovom slu?aju ugovor o kupoprodaji stana nije ni bio sklopljen, nego je zamijenjen pravomo?nom presudom Op?inskog suda u Sisku broj: P-987/93 od 21. sije?nja 2004. godine. Polaze?i od toga da ta presuda zamjenjuje ugovor u svakom pogledu, a tako i u pogledu u?inka na stanarsko pravo, Ustavni sud cijeni da je pravomo?noš?u te presude prestalo stanarsko pravo podnositelja i tužene na spornom stanu.

Nadalje, Ustavni sud smatra potrebnim ista?i da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju Zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlaš?ivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlaš?ivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva.

U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasni?ko pravo, ve? da se pravo vlasništva stje?e tek kupnjom stana. Me?utim, s obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvr?uje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potje?e od prava na otkup stana, koje je bilo bra?na ste?evina podnositelja i tužene (njegove tadašnje supruge).

8. U odnosu na trajanje bra?ne zajednice sudovi nisu utvrdili stvarni prestanak bra?ne zajednice ve? su pošli od utvr?enja da je bra?na zajednica prestala postojati u ožujku 1993. godine, kada je podnositelj otišao iz Republike Hrvatske u Južnoafri?ku Republiku.

Polaze?i od utvr?enja da pravo vlasništva na spornom stanu potje?e od prava na otkup stana koje je bilo bra?na ste?evina podnositelja i tužene, razvidno je da je ono za njih nastalo stupanjem na snagu Zakona, dakle u vrijeme u kojem postojanje bra?ne zajednice u postupku pred nadležnim sudovima nije upitno.

9. Polaze?i od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlaš?ivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo bilo je bra?na ste?evina podnositelja i tužene, stoga Ustavni sud utvr?uje da su sudovi pogrešno primijenili odredbu ?lanka 252. Obiteljskoga zakona, ?ime je presudama Op?inskog suda u Sisku i Županijskog suda u Sisku povrije?eno podnositeljevo ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajam?eno ?lankom 14. stavkom 2. Ustava, te ustavno pravo na pravi?no su?enje zajam?eno ?lankom 29. stavkom 1. Ustava.

10. Na temelju odredbe ?lanaka 73. i 76. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao u izreci.

11. Odluka o objavi (to?ka IV. izreke) temelji se na odredbi ?lanka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3136/2003

Zagreb, 25. sije?nja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klari?, v. r.
Pogledati:
http://www.domagojmargetic.cro.net/kz_prijava_vukovar.pdf

Komentari

Postoje tri vrste moći:

Postoje tri vrste moći: moć Boga, moć države i moć znanja.

"Moć Boga i moć države su normalne i prihvatljive svima jer su tradicionalno u percepciji građana i sustavno su ugrađivane u svijesti ljudi tijekom povijesti.
Moć znanja je jedina koja je kroz povijest bila «Pepeljuga» odnosno služila je što silom što milom ove dvije moći.
Već dvije tisuće godina moć Boga i moć države smjenjujući se ili zajedno vladaju ljudima i Državama , a ponekad pozovu i moć znanja da im pomogne u vladanju ljudima, dajući joj mrvice da je zadovolje. Prava poruka koje tim svojim ponašanjem šalju moći znanja jeste pokazivanje gdje joj je mjesto, samo uz skute « prave Moći».
********************************************************
Ustav Republike Hrvatske u svojim člancima kaže:

Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

************************************************************************************************
Citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske sam naveo kako bih pokazao sav jad i bijedu, neznanja smiješnih likova koji su izabrani u Ustavni sud RH kako bi štitili Ustavni poredak i Ustav RH . Ti smiješni likovi donose odluke na štetu građana RH kršeći taj isti Ustav i međunarodno usvojene standarde, za to kršenje Ustava i međunarodnih standarda dobivaju plaću i uživaju sve dužnosničke privilegije.

Tko je glasao

Osim za ulazak u Nato, jedan

Osim za ulazak u Nato, jedan od razloga "oružanog sukoba" na prostorima bivše države bio je kako zauzeti stanove prije nego se oni počnu otkupljivati, tj. kada postanu privatno vlasništvo. Osobe obučene u vojne uniforme upadale su u stanove i pod prijetnjom oružjem zahtijevale iseljenje. Iz tog vremena postoji "anegdota" kako je bilo isplativo na tržnici kupiti polovnu maskirnu uniformu i s njom osvojiti stan. Pisana su svakakava rješenja s kojima su ulazili u tuđe stanove prema svom izboru kvarta u kojem žele živjeti (iz tog vremena postoji "anegdota": maskirac se obraća starijoj gospođi "recite mi imali ovdje kakav stan sviđa mi se ovaj kvart"). Stanovi su otkupljivani, a novci su pokradeni uplatama na tajne račune u inozemstvu.

Tko je glasao

kanuny Anex-G Članak

kanuny

Anex-G
Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Ovaj zakon je stupio, na snagu 04.06.2004 godine i on sa prema članku 140. Ustava primjenjuje ipso facto.

Koji bi još argument trebao tim smiješnim likovima da uvide da zakon kojim se krala tuđa imovina nije u skladu sa Ustavom i preuzetim međunarodnim pravom? Možda njihova praksa gdje su se u svojim odlukama pozvali na sukcesiju . Pa navedimo i tu njihovu praksu:

Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stajalište u korist postojanja sukcesije u predmetima izvlaštenja, u odluci broj: U-III-630/1996, U-III-669/1996, U-III-731/1996, U-III-732/1996 od 19. studenoga 1997. (“Narodne novine”, broj 134/97).

Ma nije ni to sve, a da citirani zakon predmet ocijene ustavnosti je u suprotnosti i sa drugim zakonima koji su u skladu sa Ustavom RH kao što su Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama.
Citirani zakon krši odredbe Protokolom I, člank 1. na Konvenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine koji opet kaže:

Članku 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Ovi su propisi dokazano svi u skladu sa Ustavom RH.
*************************************************************************************************
Gluhom je uzalud govoriti , a slijepom je uzalud objašnjavati toplinu žute boje. Isto tako što vrijedi nabrajati sve greške tih smiješnih likova? Postoji jednostavan lijek
vezano za predstojeće otvaranje poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava.

Pozivam Hrvatski sabor da temeljem Ustavnih odredbi koje mu stoje na raspolaganju pozove instituciju , Ustavni sud, da temeljem svojih ovlasti iz Ustava RH iskoristi mogućnost i da svoje suce koji su sudjelovali 2002. godine i 2009. godine u donošenju citiranih Odluka razriješi dužnosti. Za to imaju na raspolaganja članak Ustava koji kaže:

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

Ovo bi trebao biti cinditio sine qua non , ako želimo ostvariti uvjete iz poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava. Moramo očistiti najviše institucije od štetočina koje nam svojim neznanjem i odlukama nanose štetu i priječe ulazak u EU.

Ti smiješni likovi se ne mogu braniti kako nisu znali za navedene propise , ne mogu se braniti svojim neznanjem da nisu znali da postoje svi ovi propisi. Stari Rimljani su još u ono doba svoje štetočine isključili sentencijom: ignorantio iuri nocet , nepoznavanje zakona škodi, onom tko ga ne zna, jer svi su ovi zakoni objavljeni u Narodnim novinama.

Tko je glasao

"Ustavni sud polazi od

"Ustavni sud polazi od sljedeceg: Za pitanje stjecanja bracne stecevine prema Obiteljskom zakonu (»Narodne novine« broj 162/98.) mjerodavna je odredba clanka 252. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da je bracna stecevina imovina koju su bracni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bracne zajednice ili potjece iz te imovine (......) Ustavni sud smatra potrebnim istaci da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo (......) pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlascivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasnistva. U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasnicko pravo, vec da se pravo vlasnistva stjece tek kupnjom stana. Medjutim, s obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrdjuje da pravo vlasnistva na spornom stanu koji je tuzena otkupila na svoje ime, potjece od prava na otkup stana, koje je bilo bracna stecevina podnositelja i tuzene (njegove tadasnje supruge). (......) ...pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo bilo je bracna stecevina podnositelja i tuzene, stoga Ustavni sud utvrdjuje da su sudovi pogresno primijenili odredbu..."

Prema profesoru Padjenu, stanarsko pravo je "vlasnicko pravo", ali to ne mora znaciti da je to isto sto i potpuno vlasnistvo, jer nositelj stanarskog prava nije imao bas sva vlasnicka prava (nije bio upisan u zemljisnoj knjizi kao vlasnik), premda je trajno (zauvijek) imao glavna (skoro sva) vlasnicka prava t.j. vlasnikove ovlasti, kao što je pravo trajnog i iskljucivog posjeda stana, uporabe, itd. Zemljisno-knjizni vlasnik je po zakonu trajno (zauvijek) izgubio ta prava koja je imao nositelj stanarskog prava, a bez tih prava ne moze postojati ni vlasnistvo. Dakle, zemljisno-knjizni vlasnik takodjer nije bio vlasnik t.j. nije bio zakoniti vlasnik nego samo nominalni vlasnik.

Kao sto kaze Ustavni sud, pravo na otkup stana je bilo imovina (premda ne i vlasnistvo). Imovinu cine prava koja pripadaju nekoj osobi, a pogotovo ona prava koja imaju ekonomsku vrijednost.

Dakle, u imovinu spada i stanarsko pravo. Pojam "possessions" u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima odgovara tom pojmu imovine, jer, prema praksi Europskog suda, "possessions" mora imati ekonomsku vrijednost, t.j. u taj pojam "possession" spadaju prava koja imaju ekonomsku vrijednost, kao sto je na pr. dugotrajni najam (t.j. najam na odredjeno dugo vrijeme, na mnogo godina). Prema tome, jasno je, da u taj pojam "possessions" mora spadati i stanarsko pravo, koje je trajalo vjecno i imalo veliku ekonomsku vrijednost (oko 90 posto trzisne cijene stana), i da je tvrdnja Ministarstva pravosudja pogresna.

----------------------------------

(P.S.) Jos nesto, sto sam zaboravio objasniti:

Za Europski sud za ljudska prava je vazno, je li neko pravo imovina t.j. "possessions" u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima.

"Possessions" je zapravo imovina, ali kod nas je to službeno (lose, krivo) prevedeno kao "vlasnistvo". Dakle, stanarsko pravo, ili neko drugo pravo koje ima ekonomsku vrijednost, je "possessions" t.j. imovina, - odnosno, prema spomenutom losem prijevodu moze se reci da je to "vlasnistvo u smislu Europske konvencije" ili da je to "possessions u smislu Europske konvencije" (ali takva prava ne moraju biti vlasnistvo u smislu naseg Zakona o vlasnistvu i drugim stvarnim pravima! Kod nas, po tom Zakonu, vlasnistvo znaci trajna i iskljuciva prava posjeda, uporabe, koristenja, raspolaganja, (itd.), na nekoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, i postoji samo ta jedna jedina vrsta vlasnistva, koja se sastoji od svih tih prava zajedno). Imovina je siri pojam od vlasnistva!

Tko je glasao

koliko vidim ovo je neka

koliko vidim ovo je neka brakorazvodna parnica...
nije isto kao i društveni stanovi koji nikada nisu bili vlasništvo onih koji su ih dobili na korištenje pa ne vidim od kuda ti ideja da bi se to trebalo preslikati..

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

to ti je kad se laici igraju

to ti je kad se laici igraju pravnika i čupaju iz raznoraznih fajlova kak im što paše..hehe..

CC

Tko je glasao

Udruga: Podržat ćemo onoga

Udruga: Podržat ćemo onoga koji hoće riješiti i naše probleme!

Udruga stanara grada Vukovara je pokrenula i provodi Inicijativu za izmjenu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Upravo je u tijeku prikupljanje potpisa podrške nakon čega će Inicijativa ući u saborsku proceduru.

Domagoj Marenić, Predsjednik USGV-a kaže da malo ljudi zna da je Ustavni sud 25.siječnja 2006. godine donio presudu kojom potvrđuje da je stanarsko pravo imovinsko pravo. Stoga, dodaje Marenić, Republika Hrvatska mora omogućiti otkup takvih stanova i u hrvatskom Podunavlju, pod jednakim uvjetima kao i u drugim dijelovima Hrvatske.

„Već je podignuto više od 200 tužbi,“ kaže Marenić podsjećajući članove Udruge da im je pravna pomoć na raspolaganju svakog ponedjeljak i srijede od 17:00 do 19:00 sati u prostorijama Udruge u Borovu naselju, Hrvatskog zrakoplovstva 11.

„Lokalni izbori su na pragu i birači kažnjavaju nerad i nesposobnost,“ upozorava Marenić te dodaje: „Udruga će, kao što to naprimjer, čine sindikati, rado i javno podržati onoga koji bude htio riješiti naše probleme“.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci